Kada je dijete zdravo onda motorički razvoj bebe ide postupno. Prvo se svladavaju osnovni pokreti i gibanja, da bi se stvorila podloga za složenije kretnje i radnje. Uz to, motorički razvoj kod beba ide od glave prema stopalima.

Beba tek treba naučiti držati glavicu i vrat, pa onda kreće u vježbanje kretnji rukama. Nakon toga kretnje leđima, da bi na kraju prve godine života svladala kretnje nogama.

Uz to, motorički razvoj bebe poštuje određeni redoslijed radnji – što zbog genetike, a što zbog okruženja. Zbog toga neke radnje se neće preskakati, prvo će se okretati s leđa na trbuh i obrnuto, pa će pokušavati sjediti, pa puzati, pa hodati. Iako se ponekad puzanje preskoči gotovo svako dijete ili će vježbati puzanje ili će se na sličan način naučiti kretati kako bi u konačnici naučili hodati. Dakle, svoj zdravoj djeci je istovjetno da će slijediti isti obrazac učenja motorike, ali u različito vrijeme. I djeca koja imaju određenih motoričkih smetnji slijedit će isti obrazac, također u različito vrijeme.

Razvoj u prvoj godini života

Motorički razvoj je izrazito aktivan u prvoj godini života kada beba uči „grube“ kretnje, poput okretanja glave prema mami ili da bi si oslobodila dišne putove. U toj novorođenačkoj dobi vrlo su aktivni refleksni pokreti poput sisanja palca, okretanja glave za bradavicom, mirisanje mlijeka, ali i stavljanje prstića u usta.

0 – 3 mjeseca

Motorički razvoj bebe započinje već u trbuhu, a nastavit će se odmah poslije poroda kada će beba instinktivno svoje lice i tijelo okretati prema maminim grudima u potrazi za sisanjem. Ono što će roditelji odmah primijetiti, a super je znak, je hvatanje mamina ili tatina prsta odmah poslije rođenja.

3 – 6 mjeseci

Tijekom ovih  mjeseci beba će od uspavanog novorođenčeta postati aktivna i znatiželjna beba. A upravo je znatiželja ono što će poticati bebin motorički razvoj. Beba će postati čvršća kako bi se pripremila za sjedenje i novu etapu svog motoričkog razvoja.

6 – 9 mjeseci

U ovom periodu od tri mjeseca većina beba će početi sjediti, te razviti pincetni hvat, odnosno hvatati predmete sa svakim prstom. Većina djece će i propuzati dok će njih otprilike 10% taj korak preskočiti i smisliti svoj model kretanja (povlačenje guze po podu, kotrljanje, povlačenje na trbuhu uz odgurivanje nogama).

9 do 12 mjeseci

U posljednjem tromjesečju razvoja bebe u prvoj godini života svi koraci vode prema samostalnom hodanju i kretanju bez pomoći.

Dodatno saznajte sve o:

• MOTORIČKOM RAZVOJU MALIŠANA OD 2. DO 3. GODINE
• MOTORIČKOM RAZVOJU MALIŠANA OD 3. DO 4. GODINE
• MOTORIČKI RAZVOJ OD 4. DO 5. GODINE

Foto: Freepik

Objava Motorički razvoj bebe: kako se beba uči kretati u svijetu pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Ako imate bebu od četiri mjeseca i razmišljate o tome zašto još uvijek ne spava ili zašto ste stalno budi, imamo vijest za vas! Dobrodošli u regresiju sna s četiri mjeseca.

Tek ste uspostavili rutinu uspavljivanja i hranjenja, zadovoljni ste svime što ste napravili, ali eto – opet ne ide. Nemojte se brinuti, regresije sna su tipične za sve bebe i traju do otprilike godinu dana. I nisu ništa strašno!

Što je regresija sna s četiri mjeseca?

Tipična regresija sna s četiri mjeseca znači da se noćni san vaše bebe skraćuje, a ponekad je i razlomljen vrlo čestim buđenjima.

Dok se dnevni san produžava. Bebe također znaju negodovati oko odlaska na noćni san dok u popodnevni spavanac odlaze kao od šale.

Što napraviti?

Iako ćete biti očajni regresijom sna vaše bebe, ne mijenjajte ništa u dnevnoj i noćnoj rutini. Beba se već navikla na ono što radite samo joj treba malo pomoći.

• Zamračite sobu

Bebe s četiri mjeseca već imaju dnevni i noćni ritam koji uvelike ovisi o dnevnom svjetlu. Dakle kada je dan one su budne, a kada je noć one spavaju.

Ako se mučite s odlascima na noćni san preporučamo da zamračite sobu što je više moguće kako bebu ne bi ometalo svjetlo.

• Držite se rutine

Rutina je spas u svakoj krizi, a beba će regresije sna imati još dva puta do godine dana. Ponavljajte svaku večer ono što ste radili prethodne kako bi se beba osjećala sigurno i znala što očekivati.

• Svježi zrak

Iako bebe od četiri mjeseca nisu aktivne kao primjerice jednogodišnjaci, pa se i ne umaraju toliko puno, svejedno su umorne.

A što je super za umornu bebu? Friški zrak! Tako je. Poslijepodne ili predvečer prošetajte s bebom, izvedite je na svježi zrak da je okrijepi i onda doma na kupanac i spavanac.

• Pratite signale

Pratite znakove koji će vas uputiti na umor bebe. Neke bebe plaču i postanu vrlo nemirne, druge će trljati oči i lice, dok će neke tražiti da ih se stalno nosi. Pratite signale koje vam beba daje i ubrzo ćete ih znati preduhitriti.

• Budite brzi

Ako se mučite s noćnim buđenjima razmislite o svojoj brzini i onome što radite dok beba čeka da ju umirite. Palite li svjetlo? Šuškate li po hodniku?

Pokušajte sve pripremiti kako bi bebu dočekali spremni i što je manje simulirali zvukovima i svjetlom.

• Skok u razvoju

Beba će regresiju sna dočekati odmah nakon skoka u razvoju oko trećeg mjeseca. A to znači da će vrlo vjerojatno biti gladnija no inače. Udovoljite bebi i neka jede. Sita beba je sretna beba.

Foto: Freepik

Objava Regresija sna s četiri mjeseca – ovo je sve što trebate znati! pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Ako beba redovno doji, velika je vjerojatnost da će sve biti u redu i da će slijediti krivulju rasta, odnosno ravnomjerno dobivati na kilaži. No, ako vas vaga u nekom trenutku potakne da se zapitate zašto beba ne dobiva na težini u određenom razdoblju, možda uzrok pronađete u našim rješenjima.

Imajte svakako na umu da je važna adekvatna prehrana za vašu bebu, te da je prvih šest mjeseci najbolji izbor hrane majčino mlijeko. Osim toga, imajte na umu da kućne vage često nisu najbolji pokazatelj stvarnog stanja. Ako ste zabrinuti, svakako posjetite pedijatra.

Zašto beba ne dobiva na težini?

Postoji niz razloga zašto vaša beba možda ne dobiva dovoljno mlijeka, odnosno hrane.

• Pogrešan hvat

Ispravan hvat dojke bebi omogućava da posiše sve mlijeko iz vaše dojke, a da se ne umori ili uzruja. Ako vaša beba ne hvata dojku kako treba ili zahvaća samo bradavicu, neće moći u potpunosti posisati sve mlijeko.

• Nedovoljno česti podoji

Dojeno novorođenče mora jesti najmanje svaka dva sata tijekom dana i noći, prvih šest do osam tjedana. Ako žele i češće, ponudite im.

• Kratkotrajno dojenje

Novorođenče mora sisati najmanje osam do 10 minuta na svakoj dojci. No, kako ni mi odrasli ne jedemo jednakom brzinom, tako će neke bebe to obaviti u kratkom vremenu, a neke će uživati polako. Kako beba bude rasla, neće joj trebati jednako dugo da posiše mlijeko iz svake dojke. Ipak, tijekom prvih nekoliko tjedana pokušajte dijete održati budnim i pripaziti da aktivno siše.

• Bol ili nelagoda

Ako primijetite da bebi dojenje nije ugodno, možda je u pitanju neko ozljeda nastala tijekom poroda ili ima mliječac. Zbog takvih problema mogla bi manje sisati.

• Nedovoljno mlijeka

Kod nekih se mama mlijeko javlja nešto kasnije, a isto tako može ga biti manje nego što beba treba. Dobra je stvar to što se to relativno lako može riješiti. Najčešće je dovoljno da bebu češće stavljate na dojku, kako bi se povećala proizvodnja mlijeka. Rijetko može biti riječ o nekom medicinskom problemu, ali i to je moguće. Tada se trebate javiti liječniku.

Rizične skupine

Sad kad znate potencijalne uzroke zašto beba ne dobiva na težini, možete provjeriti je li vaša beba u rizičnoj skupini što se tog tiče. To su sljedeće situacije:

• Prijevremeno rođena djeca – Manja ili prijevremeno rođena djeca nekad nemaju dovoljno snage niti energije sisati dovoljno dugo da posišu sve mlijeko.
• Oralni problemi – Bebi može biti teško zahvatiti cijelu bradavicu ako je ona tvrda ili prevelika.
• Žutica – Zbog žutice bi beba mogla biti uspavana i nezainteresirana za dojenje.

• Refluks – Zbog refluksa dijete često povrati ono što je pojelo. Osim toga, zbog kiseline im može biti odbojno sisati.

• Neurološki problemi – Postoje neki problemi zbog kojih je djetetu otežano dojenje, kao na primjer sindrom

Foto: Pexels

Objava Zašto beba ne dobiva na težini – trebam li brinuti? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Ukupna motorika bebe sastoji se od spontanih refleksa, ali i kasnijim voljnim pokretima. Motorika je kod svih beba ista, ali se ne razvija istim tempom. Beba od tri mjeseca već ima solidnu kontrolu nad vratnim mišićima, tako da sve duže samostalno drži glavicu i podiže je s ramena roditelja. Ta kontrola kulminacija je tromjesečnog vježbanja kada je beba instinktivno okretala glavu prema maminoj dojci i znatiželjno pratila što se događa oko nje.

Kontrola glavice

Uz to beba će se, kada je polegnete na trbuh, početi odizati od površine i oslanjati se na laktove. I to je vrlo velika stvar u motoričkom razvoju bebe. Konačno može okretati glavicu, a da pritom ne okreće tijelo.

Malo kasnije, oko petog mjeseca, beba će uvježbati ležanje na trbuščiću. Bit će dovoljno čvrsta da se jednim laktom drži podignuta, a drugom rukom hvata predmete.

Motorika oko – ruka – usta

Što se tiče motorike šake i oka, beba će nakon trećeg mjeseca početi stavljati prstiće u usta i to se zove koordinacija oka-ruka-usta.

Malo kasnije sa četiri i pol mjeseca beba će početi hvatati izvana prema unutra tako da predmet može pratiti preko polovice tijela.

I sjedenje!

Jedan od najvažnijih motoričkih razvojnih faza jest i – sjedenje! Sjedenje će se postupno razvijati iz ležanja na trbuhu i okretanju natrag na leđa. Pa, polagano dizanje glavice s površine kako bi se pokušalo posjesti. Nakon toga beba će se početi dizati na koljena i uspravljati se kako bi se posjela.

Foto: Freepik

Objava Motorika bebe: od trećeg do šestog mjeseca pojavila se prvi puta na pitajmamu.

I dok su skokovi u razvoju kod novorođenčadi vrlo izraženi, svaki skok u razvoju nakon šestog mjeseca života neće biti takav jer:

• već poznajete svoju bebu
• beba je samostalnija
• postoje i druge “smetnje” poput rasta zubića, uvođenje dohrane…

No, skokovi će se i dalje događati, a možete očekivati:

• pojačanu potrebu za blizinom i dodirom
• pojačanu potrebu za sisanjem ili hranom
• dnevnu nervozu i nemirnost
• plačljivost
• poremećeni ritam noćnog sna

S obzirom da beba od šest mjeseci već pomalo pokušava sjediti i puzati, guguće, opaža svijet oko sebe, komunicira s roditelja i drugima u okolini, skokovi u razvoju neće biti toliko izraženi.

Noćni san

Najveća promjena u bebinom raspoloženju primijetit će se tijekom noći. Naime, tijekom skoka u razvoju mališani će lošije spavati, tražiti majčinu blizinu tijekom noći, buditi se uplakani i slično.

Skok u razvoju odrazit će se na noćnom snu, no bez brige bebe će to nadoknaditi!

Prehrana

Sa šest mjeseci bebama se počinje uvoditi dohrana. Kod nekih će se uvesti uspješnije, a kod nekih ne toliko. No, prilikom skoka u razvoju djeca će često odbijati primjerice, kuhane batate, koje su do jučer zadovoljno mljackali.

To nije razlog za zabrinutost. Vi nudite, a na bebi je hoće li prihvatiti ili ne.

Strah od odvajanja

Nemirnosti bebe ne mora biti uzrok skok u razvoju već nešto što se tipično pojavljuje oko šestog mjeseca bebinog života – strah od odvajanja.

U bebinom ponašanju možete vidjeti da postaje nemirna kada je netko nepoznati uzme u ruke, a donedavno je rado “visila” po rukama vaših prijatelja i obitelji. Ili primjerice, plač i nemir kada odlazite iz sobe. To je normalni dio bebinog odrastanja! Udovoljite bebinoj želji za pažnjom i bliskošću.

Foto: Freepik

Objava Skok u razvoju bebe: nakon šest mjeseci pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Motorički razvoj novorođenčeta počinje porodom i okretanjem za maminom dojkom, refleksom sisanja i stiskanja šake. Prije svega, beba se rađa s određenim setom refleksa koje pedijatar provjerava po rođenju, pa onda i na svim ostalim pedijatrijskim pregledima.

Refleksi kod novorođenčadi su ponašanja koja pomažu odgovoriti na podražaje iz okoliša. U slučaju beba vrlo su važni za procjenu psihomotornog razvoja bebe.

Refleks sisanja

Prisutan je do četvrtog mjeseca života, a ispituje se na način da se bebi podraga rub usana, da beba okrene glavicu na tu stranu.

Refleks automatskog hoda

Otprilike su gubi oko drugog mjeseca života. Ispituje se tako da se beba primi ispod pazuha da stopalima dodiruje tvrdu površinu i nasloni prema naprijed. Tada beba pruža nogu i spušta stopalo kao da hoda.

Refleks hvatanja (grasp)

Odnosi se i na stopala i na šake, a očituje se tako što će beba uhvatiti predmet koji joj se stavi na dlan. Odnosno, saviti nožne prstiće ako se predmet prisloni na taban. Refleks na dlanu se gubi oko drugog mjeseca života, dok onaj na stopalu oko godine dana.

Moro refleks

Prisutan je do šestog mjeseca života i još ga zovu refleksom strašenja. Beba kada leži na leđima i osjeti udarac madrac spontano će i naglo dignuti ruke i noge u zrak, te ih sklopiti. Kao da pokušava nešto zagrliti.

Također, javit će se kada bebu naglo spustimo na površinu prvo glavom, a onda guzom. Treba izbjegavati provocirati taj refleks jer bebama zna biti vrlo neugodan.

Asimetrični tonični refleks

Nestat će do šestog ili sedmog mjeseca života. Očituje se kada beba leži na trbuhu noge i ruke su joj ispružene u smjeru u kojem joj je glavica okrenuta, a na suprotnoj strani skvrčene.

Još jedna naznaka motoričkog razvoja kod beba je prisutna, a to su gotovo uvijek čvrsto stisnute šakice, kao i neprestani nevoljni pokreti rukama i nogama.

Foto: Freepik

Objava Motorički razvoj novorođenčeta: od rođenja do trećeg mjeseca pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Prvi skok u razvoju bebe događa se oko trećeg tjedna života. Nove mama tada primjećuju da beba koja je donedavno spavala tri sata, jela, pa opet spavala, pojačano traži dojku i maminu blizinu. 

Treći tjedan života

Bebe u pravilu prvi skok u razvoju imaju oko trećeg tjedna života.

Beba za koju ste se čudili kako lijepo spava i jede odjednom je neprepoznatljiva. Ako mama doji imat će osjećaj da joj je beba stalno na prsima. 

Spavanje je poput i apetita izbačeno iz rasporeda. U tom razdoblju bebe i slabije spavaju, a noćno spavanje predstavlja pravi izazov. Istraživanja su pokazala da postoji veza između hormona rasta i spavanja.

Vrhunac izlučivanja hormona rasta događa se tijekom spavanja, pa nije ni čudo ako vam se čini da vam je beba narasla preko noći.  

A uz povećani apetit i loš san još možete očekivati i loše raspoloženje. Naime, bebači u periodu skoka u razvoja često znaju biti plačljiviji i nervozniji. 

No, ne brinite, ti skokovi traju samo nekoliko dana!

Foto: Freepik

Objava Skok u razvoju bebe: treći tjedan života pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Bebe se u prosjeku, sada ćete se začuditi, počnu posjedati sa četiri mjeseca! Naravno, u toj starosnoj dobi nećete vidjeti bebu kako suvereno sjedi na guzi i gleda oko sebe, ali tada većina djece počinje podizati glavu i pokušava ju održati. Tako počinje sjedenje bebe.

Ruke pritom služe za održavanje ravnoteže i beba se njima pridržava kako se ne bi prevrnula, što je vrlo izgledno da će se dogoditi. 
Ako se pitate u kojoj dobi bebe samostalno sjede, mlađe bebe – one u dobi od šest mjeseci – mogu sjediti same, ali obično ni približno tako dugo koliko djeca od osam ili devet mjeseci.

Znate li što je prekretnica u postizanju ove radnje i kada je beba izuzetno blizu onoga što zovemo pravim sjednjem (uz podršku, ne posjedanje)?

Ključna je stvar da beba počne držati glavu uspravno. Ne zaboravite – bebina glava je velika u odnosu na njezino malo tijelo, pa su joj potrebni snažni mišići vrata da ju održi. Jednom kada svlada uspravno držanje glave – ne mahanje – i gledanje oko sebe, sljedeće na redu je sjedenje, tvrde stručnjaci. 

Dodaju da je za sjedenje jednako važno i prevrtanje, posebno ono s leđa na trbuh za što je potrebna veća koordinacija pokreta i snaga trupa. 

Također, kako bi se bebu potaknulo na samostalno sjedenje, potrebno joj je stvoriti i iskustvo na koje će se moći osloniti kada dođe vrijeme. Zato, kada primijetite da je vrijeme, držite ju u krilu u uspravnom položaju ili ju pak na krevetu podbočite udobnim jastucima i okružite igračkama.

U početnim fazama samostalnog sjedenja djetetova ravnoteža neće biti dobra i ono će se dosta njihati. Mnoge bebe nisu baš dobre u obavljanju drugih stvari dok sjede. Na primjer, naginjanje i posezanje za stvarima vjerojatno će ih još više rušiti i umarati. To je i razlog zašto će djeca uglavnom prije samostalnog posjedanja često koristiti položaj “tronošca”. U tom položaju ruke su na podu i time se postiže toliko željena ravnoteža. 

Dok bebe ovladaju ravnotežom i izgrade potrebnu mišićnu snagu i izdržljivost, postat će samopouzdani “sjedioci”  najčešće do dobi od devet mjeseci. 

Foto: Freepik

Objava Sjedenje bebe – kada i kako beba počinje sjediti pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Iako se u medicinskoj dokumentaciji često piše u dijagnoze, važno je istaknuti da se ne radi o bolesti. Između ostaloga ni o pravoj dijagnozi. Taj je termin uveden kako bi se izdvojila ona skupina djece u koje tijek trudnoće, porođaja ili ranog razdoblja nakon rođenja nije prošao u cijelosti optimalno, što za posljedicu može imati oštećenje mozga.

Termin se uvodi zbog boljeg planiranja praćenja djetetova rasta i razvoja te što ranijeg uključivanja u dijagnostičke i terapijske postupke. Ako dijete nosi određen neurorizik, to nikako ne znači da će nužno imati neurološke posljedice i odstupanja u razvoju. Dapače, većina neurorizične djece, pogotovo one s niskim neurorizikom, imaju dobar neurorazvojni ishod.

Kada govorimo o neuroriziku?

Neurorizik može postojati već na temelju anamnestičkog podatka o neurološkim bolestima u obitelji, prethodnim spontanim abortusima ili komplikacijama u trudnoći.

• gestacijski dijabetes
• gestacijska hipertenzija
• preeklampsija
• HELLP sindrom
• infekcije ili traume u trudnoći
• intrauterini zastoj rasta
• umjetna oplodnja
• višeplodna trudnoća

Najčešće neurorizik postoji na temelju perinatalnog razdoblja koje obuhvaća razdoblje neposredno prije, tijekom i nakon porođaja.

Neki od perinatalnih čimbenika rizika su:

• prerano rođena djeca (nedonošenost, prematurusi)
• djeca premale porođajne mase (nedostašće, hipotrofija)
• prijeteća hipoksija (loš nalaz kardiotokografije – CTG, mekonijska plodova voda i drugi znakovi intrauterine patnje)
• nizak indeks vitalnosti novorođenčeta (Apgar)
• perinatalna asfiksija
• hipoksično-ishemično oštećenje mozga
• krvarenje u mozak
• neke malformacije ploda

Prvi dani nakon rođenja također mogu nositi poteškoće s prilagođavanjem djeteta ili komplikacije u ranom postnatalnom razdoblju koje mogu kao posljedicu imati neurorizik.

To su primjerice:

• novorođenačka hipoglikemija (nizak šećer u krvi)
• razvoj respiratorog distres sindroma (otežanog disanja i izmjene plinova)
• srčana greška koja dovodi do slabe oksigenacije krvi (miješanje venske i arterijske krvi)
• apneje (prestanci disanja)
• novorođenčke konvulzije
• perinatalne infekcije (sepsa, meningitis)

U kliničkoj se praksi neurorizik dijeli u niski i visoki jer sa sobom nosi različitu učestalost neurorazvojnih posljedica.

Nisko neurorizično dijete

Niskim se rizikom smatra postojanje do dva anamnestička čimbenika rizika, postojanje blagih neurorazvojnih znakova, blago abnormalne kvalitete spontanih pokreta (vrpoljenja) ili djeca s nalazom blagih, nekompliciranih krvarenja na ultrazvuku mozga.

Visoko neurorizično dijete

Visokim neurorizikom smatramo postojanje više od dvaju anamnestičkih čimbenika rizika:

• znakove jasnih i duže prisutnih neurorazvojnih odstupanja već od rane dojenačke dobi
• nalaz jasno abnormalne kvalitete spontanih pokreta
• veći stupanj krvarenja u mozak
• znakovi nedostatka kisika na ultrazvuku mozga (npr. cistična periventrikularna ili subkortikalna leukomalacija)
• djeca s perinatalnim moždanim inzultom

Neurorizično dijete i procjena stanja

Ovisno o stupnju neurorizika, u praćenje neurorazvoja nadležni pedijatar uglavnom uključuje i neuropedijatra te dječjeg fizijatra. Prema potrebi radi se i dodatna dijagnostička obrada. To je prije svega ultrazvuk mozga koji je uputno napraviti što prije jer je tada pouzdanost nalaza veća.

Ostale pretrage uključuju:

• sve prošireniju metodu procjene kvalitete spontanih pokreta (vrpoljenja) – pokazala se prognostički najpouzdanijom
• elektroencefalografija (EEG – snimanje električne moždane aktivnosti)
• vidne i slušne evocirane potencijale
• magnetsku rezonanciju mozga i druge

Ako postoji sumnja ili već prisutno neurorazvojno odstupanje, presudno je važna rana intervencija zbog plastičnosti mozga. Naime, u mladom su mozgu procesi stvaranja sinapsa i povezivanja moždanih putova u vrlo intenzivnom razvoju i postoji velika mogućnost prilagodbe i preuzimanja funkcija. Na taj način se izbjegavaju ili ublažavaju posljedica oštećenja mozga. Ključnu ulogu u ranoj intervenciji imaju terapeuti koji nerijetko provode najviše vremena u edukaciji roditelja, vođenju i praktičnom radu s djecom.

Neurorizično dijete i praćenje dinamike razvoja

Kako je neurorazvoj, pogotovo u prvoj godini života, vrlo intenzivan i dijete napreduje iz tjedna u tjedan, nužno je praćenje dinamike. U procjeni neurorazvoja pomažu nam standardizirani mjerni instrumenti i tehnike procjene prema dobi djeteta. Ako je dijete rođeno prijevremeno, potrebna je prilagodba dobi – tzv. korigirana dob djeteta.

Kod velikog neurorizika, više nepovoljnih čimbenika, podataka o većem stupnju krvarenja u mozak ili značajnijem nedostatku kisika. Nerijetko su prisutna rana neurorazvojna odstupanja, vidljiva već u vrpoljenju djeteta u prva 2-3 mjeseca života. Tada je veći rizik od težih neurorazvojnih odstupanja, različitih stupnjeva i oblika cerebralne paralize, epilepsije, oštećenja vida i sluha, mentalne retardacije i odstupanja u komunikaciji.

Kod niskog neurorizika, rani neurorazvoj ne mora pokazati odstupanja, jer blaže disfunkcije mogu doći do izražaja tek u većoj dobi djeteta, primjerice:

• nespretnost
• blaga neuromotorna odstupanja
• usporen jezično-govorni razvoj
• poremećaj pozornosti
• hiperaktivnost
• specifične smetnje učenja

Neurorizično dijete i rana intervencija

Pojam rana intervencija ne odnosi se samo na dojenačku dob nego i na vrijeme nakon navršene prve godine života ako se u nekom segmentu neurorazvoja primijeti da dijete zaostaje. Zbog toga je često potrebno duže neurorazvojno praćenje više specijalnosti jer u ranoj dobi nije moguće za sve segmente neurorazvoja pouzdano prognozirati ishod.

Ako roditelj ili pedijatar sumnja u neurorazvojno odstupanje, najveća je pogreška predugo odgađati procjenu stručne osobe i intervenciju, ako je potrebna. Pritom nije moguće izdvojiti jednu specijalnost, nego je najbolji pristup uvijek multidisciplinaran i nadopunjujući. Prilagođava se djetetovim potrebama ovisno o stupnju neurorizika, dobi i neurorazvojnim tegobama koje pokazuje.

Autor: dr. sc. Goran Krakar, dr. med., neuropedijatar
Poliklinika za dječje bolesti dr. Sabol

Foto: Pexels

Objava Neurorizično dijete – što to znači? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Vaš mališan od godine dana kao da je preko noći odrastao, više nije gegava bebica već mali čovjek koji se sam kreće po svijetu, postaje verbalniji iz dana u dan i pokazuje jasne stavove oko onoga što želi ili ne želi.

Samostalnost

Ono što ćete primijetiti jest njihova rastuća samostalnost u odlučivanju koja će se preslikati na motorički razvoj mališana.

Dakle, ako baš ne žele nositi kapu skinut će je u jednom brzom potezu. To prije nekoliko mjeseci nisu mogli sami napraviti. Srušili bi se na guzu.

Fina motorika

Također, finu motoriku i upotrebu pincetnog hvata, s dva prstića, izvježbali su gotovo do savršenstva, pa će tako voljeti okretati stranice na slikovnicama. Uz to, vrlo zanimljiva će im biti i igra s vodom, odnosno samostalno točenje vode u šalicu i pranje ruku. Većini djece će mlaz vode biti vrlo zanimljiv pa će rado ručice gurati ispod njega.

Sada je pravo vrijeme da mališana “uposlite” jednostavnim zadacima kako bi izvježbao svoju koordinaciju.

Slaganje čarapica u ladice, mala metlica za metenje poda, slaganje pribora za jedenje ili pak samostalno hranjenje s priborom, bit će im prava uživancija. Pogotovo samostalno jedenje, pa će neki mališani vrlo spretno jesti s dvije žlice.

I opet… samostalnost!

Uz sve veću samostalno dolazi i ono na što se mnogim roditeljima diže kosa na glavi – penjanje. Specifično – po namještaju.

U trenutku su na stolici, komodi, kauču, krevetu na kat, zahodskoj školjci. To je normalni dio razvoja! Motorički razvoj mališana se stalno razvija i svakog dana otkrivaju svoje nove vještine koje moraju isprobati i usavršiti.

Foto: Freepik

Objava Motorički razvoj mališana: od 1. do 2. godine pojavila se prvi puta na pitajmamu.