A mi vam donosimo kratak pregled aktivnosti i igrački koje bi bile baš savršene za vašeg mališana.

Pročitajte još i: Kako izraditi najljepše božićne čestitke!

Savršeni božićni poklon mora odgovarati dobi mališana za kojeg kupujete, ali i pratiti odnosno pretpostaviti neke njihove želje i potrebe. Nije isto kupovati poklon za bebu od šest mjeseci i za mališana od dvije ili četiri godine. 

Do 6 mjeseci

Ovdje se dakle radi o bebama, pa je savršeni božićni poklon vrlo specifičan i uključuje nešto šuškavo, što mogu staviti u usta. Također, takav poklon može biti i nešto što kupujete i roditeljima da zajedno guštaju. Naši prijedlozi su:

• vrlo šuškava zvečka
• što šarenija žvakalica
• nešto od opreme što treba roditeljima: ljuljačka, viper, baby gym…
• mekana igračka koja svira i svijetli

A ne zaboravite da će im često najzabavniji od svega biti – šuškavi papir za zamatanje poklona! Nemojte im zamjeriti…. 

Od 6 mjeseci do jedne godine

U toj dobi mališani su vrlo svjesni svoje okoline i postaju interaktivniji. Njima je korisno pokloniti neku igračku koja im razvija motoričke ili senzoričke vještine. 

• guralice svih vrsta
• didaktičke igračke – slaganje prstena na toranj, kutije s oblicima…
• glazbene igračke poput ksilofona
• zvučna igračka koja može poslužiti za uspavljivanje
• konjić za ljuljanje

Od 1 do 1,5 godine

U toj dobi mališani najčešće prohodaju, pa nije loše kupiti nešto što će ih ili “prizemljiti” ili potaknuti na kretanje. Savršeni božićni poklon sada može uključivati vrlo različite stvari poput:

• drvene puzzle u oblicima životinja, stvari…
• igračke ili plišanci koji govore ili pjevaju
• kocke za slaganje
• igračke s kotačima koje mališani mogu vući za sobom
• veće plastične kocke
• noćno svjetlo

Od 1,5 do 2 godine

Savršeni Božićni poklon jednostavnije je kupovati mališanu koji je već razvio interes za, primjerice, životinjama, pjesmicama, nekim crtićem… No, isto tako možete i kupiti iskustvo, karte za predstavu, radionicu, i knjige: 

• knjiga ili slikovnica
• plastične kocke
• drvene kocke za slaganje
• jednostavan pribor za crtanje – drvene bojice, pastele, šarene papire
• bicikl na guranje, triciklić
• puzzle prilagođene dobi
• vozila poput vlakova, autića, bagera, aviona…
• malene figure životinja

Od 2 do 2,5 godine

Mališani u ovoj dobi pokazuju već vrlo različite interese, pa će tako djevojčicama savršeni božićni poklon biti kolica za guranje beba, dok će dječacima biti model željeznice. A možete kupiti i: 

• puzzle s većim brojem dijelova
• slikovnicu s dužim pričama, interaktivnu slikovnicu s glazbom ili zadacima
• tematski set za igru poput farme, prometnice, željeznica
• set za slaganje poput vozila koja se mogu sastaviti i rastaviti
• lutka ili figura za igru

Od 2,5 do 3 godine

U dobi od tri godine mališani će imati već omiljene igračke, pa ih možete i pitati što da im kupite ili možda što žele da im Djed Božićnjak pokloni  

• nešto od odjeće ili obuće s omiljenom temom
• biciklić, romobil…
• puzzle s još većim brojem dijelova
• slikovnice sa velikim tiskanim slovima
• magnetne ili obične ploče za crtanje i pisanje
• dječji radio s mikrofonom
• autić/igračka na daljinsko upravljanje prilagođena dobi
• plastelin ili kinetički pijesak
• karte za novu kino ili kazališnu predstavu
• jednostavna društvena igra
• kuhinjica

Svakako, za savršeni božićni poklon uvijek se konzultirajte s roditeljima ili s mališanima. Bez obzira na to što kupili, a slatkiši isto uvijek pale, najvažnije je umotati u što šareniji papir, pokloniti dar od srca i s najvećim osmijehom, te uživati u dječjoj igri, smijehu i veselju!

Foto: Freepik

Objava Savršeni božićni poklon za mališane – što izabrati? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Tantrumi ili ispadi bijesa se ponekad jednostavno ne mogu izbjeći. To je normalan dio odrastanja naših mališana. U razdoblju između druge i treće godine, mališani će pokušavati vježbati svoju volju, ali i vaše strpljenje, pa će se događati tantrumi. Važno je znati zašto se oni događaju kako ne biste upali u labirint ispada bijesa, grižnje savjesti i loših obiteljskih odnosa.

Tantrumi se događaju i kod predškolaca, zbog neznanja kako se nositi s jakim emocijama, posebice strahom.

Razumijeti bijes

Temper tantrumi najčešće se događaju u drugoj godini života u razdoblju kada mališani intenzivno svladavaju jezik. Frustracija nastaje kada se ne stvori poveznica između željenoga i izrečenoga ili željenoga i neispunjenoga. Djeca nemaju samokontrolu kao odrasli, stoga će umjesto traženja drugog načina za rješavanje problema imati ispad bijesa. I nama se odraslima to događa, premda se mi nećemo baciti na pod i plakati, ali ćemo zato opsovati (ups!), tresnuti vratima ili se izderati na bližnjega svoga, pa se ispričavati.

Izljev bijesa, ako se već niste susreli s njim, nagao je i eksplozivan ispad koji ćete prepoznati po plakanju i karakterističnom vrištanju i naricanju, udaranju, bacanju na pod, iskrivljavanju leđa i bježanju s “mjesta nesreće”.

Djeca nemaju fine mehanizme za borbu s neispunjenim očekivanjima, pogotovo trenutačnim, kao mi odrasli, stoga će u nedostatku mehanizma za suočavanje s problemom imati ispad bijesa. To je potpuno normalno i podjednako se događa djevojčicama i dječacima. Čak će i klinci s najblažim karakterom imati ispade bijesa, premda će kod svakog biti drugačiji. Neki se mališani odmah smiruju, kod nekih tantrumi traju duže, a kod nekih kraće. Neka će djeca udarati sebe, a neka druge. Za temper tantrum ne postoji pravilo. On ocrtava karakter djeteta, a roditelji moraju razumjeti da oni nisu krivci za ispad.

Naime, kako smo ranije napisali, ispadi bijesa normalan su dio emocionalnog sazrijevanja klinaca. To je njihov mehanizam za borbu. Tako klinci najčešće u dobi od prve do treće godine, pokušavaju privući pažnju roditelja i/ili pokazati da nešto nije u redu.

Prepoznajte okidače

Razlozi za ispad bijesa mogu biti razni, a mogu varirati od potpuno besmislenih, poput „pas me nije pogledao“ do „želim-ti- nešto-reći-ali-ne-mogu-pa-plačem.” Kako smo ranije utvrdili, djeca nisu dovoljno emocionalno zrela, te nemaju jezične vještine i mehanizme kojima bi roditeljima opisali što ih muči i zašto se ljute.

Ako se tek susrećete s tantrumima, može vam koristiti popis. Tako je! Dobar stari popis na koji ćete staviti sva mjesta i (moguće) razloge zašto se vaše dijete bacalo po podu.

Ako se tantrumi događaju u trgovačkom centru ili napućenoj trgovini – čestitamo, bilo je lako, ali ćete nažalost morati izbjegavati takva mjesta, ako ispade bijesa želite minimizirati.

Ako ste s popisa uvidjeli da se radi o slaboj verbalizaciji morat ćete malo raditi na sporazumijevanju. Ali kao što znate, govor ne dolazi preko noći. No, možete pokušati smiriti dijete i dati sve od sebe da shvatite što vaš mališan od vas želi.

Strpljenje je ključ

Cijelo je roditeljstvo zapravo velika vježba strpljenja, pa tako i kod temper tantruma. Strpljenje je ključ s kojim ćete izbjeći ili minimizirati bijes svojeg mališana, a improvizacija je sredstvo kojim ćete postići cilj – a to je možda bezbolan odlazak s mališanom u trgovinu po mlijeko.

• Nemojte vikati

Vikom i deranjem ništa nećete postići. Tijekom ispada bijesa dijete ne čuje ni sebe ni vas, a još manje vas doživljava.

• Samo smireno

Tijekom tantruma ostanite smireni i nastojte djetetu, bez obzira na količinu živaca koji nepovratno odlaze, pokazati ljubav. Pokušajte sa zagrljajem i ohrabrujućim riječima, poput „znam da ti je teško“ i „vjerujem, nije ti lako.”

• Ignorirajte

Osim ako nije riječ o ekstremnom bijesu kod kojeg postoji opasnost da se klinac ozlijedi, napustite prostoriju, ignorirajte tantrum i čekajte da prođe. Naravno, to će najbolje funkcionirati doma. Ako ste pak vani, smislite kako napustiti situaciju koja je dovela do bijesa, zagrlite dijete, pustite ga da se isplače, pa nastavite dalje.

Ignoriranjem tantruma djetetu ćete pokazati da je to nepoželjan oblik ponašanja, ali imajte na umu da ne ignorirate dijete, nego ispad bijesa. Napustite na nekoliko minuta sobu u kojoj se dijete dere, pa se vratite i pokušajte zajednički doći do toga što dijete želi.

• Izbjegavajte

Ako ste uvidjeli da postoje okidači za bijes kod vašeg klinca, izbjegavajte ih. Ako je riječ o trgovinama, ponesite neku igračku koja će mu odvlačiti pozornost. Ako je problem u odijevanju, pokušajte od toga napraviti predstavu ili igru kako biste izbjegli nepotrebno plakanje.

• Volite se i razgovarajte

Djeca će često biti loše volje ili bijesna u trenutku kada je roditelj prezaposlen za igru. Ako predviđate takve tantrume, lakše ćete ih izbjeći. Odvojite pet minuta za igru, zagrlite dijete, pokažite mu da ga volite, pa će i njemu i vama biti lakše zaobići frkovitu situaciju.

Nakon ispada bijesa razgovarajte, nemojte zbog ponosa izbjeći istaknuti svoju grešku, kao i djetetovu. Pokušajte razlučiti zašto je došlo do bijesa, objasnite djetetu kako se nositi s njim i, najvažnije – grlite se i volite.

Foto: Freepik

Objava Tantrumi: kako ih ukrotiti i što ih uzrokuje pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Uvijek aktualna tema je li u redu ili ne lupiti dijete po guzi kada mu želimo postaviti granicu. Ili ga kazniti. Kao što to vrlo često bude, javnost se polarizirala te s jedne strane imamo ljude koji sve današnje probleme svijeta vide u odsutnosti „batine“, a s druge strane one koji zovu socijalnu službu zbog „davanja po guzi“. Pri tome se ovdje preklapa nekoliko stvari koje se nikako ne bi trebale preklapati, nego ih je važno jasno razlučiti.

‘Svake godine nove filozofije oko odgoja djeteta’

Stav struke o kazni i davanju po guzi vrlo je jasan: Ne, to nije dobro. Sad će netko reći da struka svoje stavove mijenja svakih pet godina, no zato svi imamo mogućnost kritičkog mišljenja, odnosno mogućnost razmisliti o argumentima zašto je došlo do promjene.

Znanost napreduje svakim danom, a tako i kvaliteta istraživanja. Danas sva istraživanja pokazuju da udarac po guzi ima samo kratkoročan učinak, a dugoročno samo pojačava djetetov otpor, te je dijete agresivnije ne samo prema roditelju nego i prema drugoj djeci.

Prije se pušenje reklamiralo kao sredstvo za mršavljenje, jer ono doista suspreže apetit. Tada se nije znalo za štetne i dugoročne posljedice. Slično je i s fizičkim kažnjavanjem – u tom će trenutku možda i „upaliti“, ali dugoročno je jako štetno za djetetov emocionalni razvoj, za obiteljsku dinamiku te za djetetove socijalne odnose.

Emocionalni razvoj i kažnjavanje

Zašto? Zato što dijete zaista funkcionira kao osoba. Ima osjećaje ljubavi, tuge, ljutnje, straha i sreće. Zašto se onda misli da mala osoba ne osjeća  sram ili poniženje kada ga udari velika osoba? Još je to osoba koju neizmjerno voli. Zamislite se u partnerskom odnosu. Bi li vas povrijedilo da vas partner lupi po ruci, na primjer kad se posvađate? Dakle, uopće se ne radi o fizičkim posljedicama ili osjećaju boli. I kakve će emocije to instantno izazvati u vama? Otpor? Bijes? Vjerojatno biste vratili. Ok, dijete vrati roditelju koje ga je lupilo. Što se sljedeće događa? „Dijete mene ne poštuje!“ Mogući je scenarij da će roditelj dalje dijete učiti da treba poštovati starije/roditelje na isti način.

Dakle, poruka je: „Mi nismo ravnopravni, ja mogu stvari koje ti ne možeš, samo zato što sam veći i jači (ne zato što sam roditelj koji te voli i zna bolje), ako se pokušaš usprotiviti, kaznit ću te još više“. Rezultat – strah. Ne poštovanje, nego strah. I ljutnja, koja će negdje drugdje na neki drugi način morati izaći.

‘I mene su moji roditelji udarali po guzi pa sam ispao/ispala sasvim dobro’

Svaki roditelj radi onako kako najbolje zna da bi odgojio svoje dijete. Roditeljske se vještine djelomično preuzimaju „od doma“ (dakle, kako su nas naši roditelji odgojili), a djelomično iz stručnih smjernica i okoline. Ako su vas vaši roditelji voljeli, bili brižni te vam pružali sigurnost, povremeni udarci po guzi zaista ništa ne mijenjaju.

Jeste li bili sretni kada ste ih dobili? Pa ruku na srce, vjerojatno niste, vjerujem da biste kao dijete vjerojatno odabrali druge metode discipline da ste mogli birati. No to ne čini vaše roditelje lošijim roditeljima i ljudima. Znanost kaže da je dovoljno u 60 posto situacija biti „savršen“ roditelj da biste bili idealni roditelji. I to nas dovodi do one ključne stvari – ne, niste loš roditelj ako ste jednom lupili dijete po guzi!

Niste loš roditelj

Isto kao i kad netko zapali jednu cigaretu: nije pušač niti ima pušačka pluća. No meni je prva pomisao kad vidim da tako netko povremeno brljavi s cigaretom: “Treba li mu to zaista”?

I tu je važno spojiti dvije krajnosti: udaranje djeteta po guzi trebalo bi se potpuno izbjegavati kao odgojna metoda, no nitko nije loš roditelj ako u rijetkim situacijama „pukne“ i to napravi. No to ne znači da je to dobro i da niste pogriješili. U tim bi situacijama bilo dobro postupiti onako kako se postupa kada pogriješimo: ispričati se djetetu, zagrliti ga i utješiti. Dijete će na taj način naučiti da i svi mi ponekad griješimo, ali i da fizička agresija nije odgovor kada smo ljuti (jer se vi ispričavate za svoju pogrešku).

‘Ovi novi stilovi roditeljstva rezultiraju razmaženom djecom bez poštovanja’

Još je jedna važna razlika koju treba izdvojiti:

• Što je uopće odgoj ili poštovanje?
• Kako se gradi autoritet?
• Strahom?

Kada zamislite idealnog šefa u tvrtki, je li to šef koji vam stalno prijeti otkazom ako ne stignete sve napraviti u zadanom roku? Je li uspješan vođa onaj kojeg se svi boje, dugoročno? Nisu li svi takvi vođe vrlo brzo završili neslavno? Najuspješniji vođe zapravo su oni koji su uspjeli dobiti poštovanje i ljubav mase, uz pravednosti i jasnu strukturu. Čak se i u bajkama svi dobri kraljevi opisuju kao mudri, dobri, ali koji izazivaju poštovanje i poslušnost. One kojih se likovi boje obično „riješi“ neki kraljević na bijelom konju. Zašto onda mislimo da je roditeljstvo išta drugačije? Strahopoštovanje i strah uvijek su brža i jednostavnija rješenja, to je jasno, no dugoročno su kontraproduktivna.

Stil odgoja

U konačnici, stil odgoja (hoće li to biti kroz strah ili poštovanje) služi nam samo da djetetu usvojimo norme, vrijednosti i pravila. Bonton, bezobrazluk, kriminal, itd. nemaju veze sa stilom roditeljstva nego upravo s normama, vrijednostima i pravilima. Ako konačna poruka koja dopire do djeteta nije dobra, onda metoda može biti najbolja ili najgora, sasvim svejedno. Pri tome, vratimo se malo na strahopoštovanje (dakle, prividno poštujemo onog šefa koji nam prijeti otkazom). Zanima li nas zaista sadržaj poruke koji dolazi kroz negativan kanal?

Koja je alternativa?

Pravilno postavljanje granica, pri čemu se uzimaju u obzir djetetove emocije, o čemu smo već pisali. Naravno, lako je reći to ovako dok ste racionalni i smireni, ali u trenucima kad nas dijete izluđuje, kad smo u emociji, to je puno teže. Pokušajmo zamisliti da udaranje po guzi nije opcija. Jednostavno ne postoji. Kao gluten za celijakičara ili šećer za dijabetičara. Nema.

Emocija traje 60 sekundi

Dakle, dijete divlja, vama vlada emocija ljutnje… Što napraviti? Uzmite predah (timeout). Emocija traje 60 sekundi, sve nakon toga je „recikliranje“ emocije (dakle sami vrtimo razlog koji nas je napravio ljutima i pokrećemo ispočetka emociju). Prošećite se po stanu, bilo što. Naime, dijete može iskusiti predah – u smislu da mu uskratimo našu pažnju –  onoliko minuta koliko ima godina. Dakle, do godinu dana nema timeouta, a za sve preko godine dana sasvim je dovoljno vremena da ponovo preuzmete kontrolu nad situacijama. Sjetite se, vi ste oboje, ali vi kao roditelj znate bolje i to je ona glavna razlika između vas i djeteta. Osim toga, vi kao odrasla osoba imate vještine samoregulacije, dijete to tek mora naučiti, a najbolje će naučiti ako vas modelira, odnosno dijete uvijek modelira roditelja, pa ako vi ne možete regulirati svoje emocije, neće ni dijete to moći naučiti.

Ok, uspjeli ste se smiriti, a dijete i dalje divlja.

• Pokušajte mu skrenuti pažnju, odnosno prekinuti njegovu emociju. Najbolji vam je pokušaj kroz igru. Neka to bude njegova plišana igračka ili vaša ruka koja može magično oživjeti i glumiti neku životinju. „Ajme, tko to viče, netko me probudio iz sna! O, pa to je maleni dječak/djevojčica!“ Ostanite uporni u ulozi, čak i ako vas dijete isprva odbije. Za djecu mlađu od dvije godine vjerojatno neće upaliti jer nemaju još razvijenu simboličku igru, pa ćete morati pokušati na neke druge načine skrenuti im  pažnju, što je u toj dobi i lakše.
• Dajte djetetu kontrolu. „Vidim da si ljut, ali ne volim kada tako vičeš. Kad smo ljuti, ne vičemo niti se tako razgovaramo (zato je važno da vi ne vičete). Kad budeš htio lijepo razgovarati, ja sam tu i čekam te“ (odmaknite se 2-3 metra dalje i sjednite).
• Dajte djetetu drugi izbor nakon postavljanje granice, koji može samo izabrati. Sjetite se: vi nudite izbor te na taj način u konačnici kontrolirate situaciju, a dijete ima prividni osjećaj kontrole.
• Pokušajte ga samo nježno zagrliti, ako je to moguće, pa zatim pokušajte pričati s njim. Naravno, ima djece koja neće htjeti zagrljaj ili će biti toliko ljuta da će vas odbiti. Ovaj je prijedlog primjenjiv samo na pojedine situacije i ne na svu djecu. No svejedno imajte na umu: nema ničeg lošeg pokazati djetetu da ga volimo i kad smo ljuti na njega, dapače. Na kraju krajeva, to je i istina, nešto u što dijete nikad ne bi trebalo posumnjati. Ako ga udaramo po guzi, misli li dijete i tada da ga volimo?

Tekst: Maja Bonačić, mag.psych.
praktičarka terapije igrom i NLP-a

Foto: Freepik

Objava Kažnjavanje djece – autoritetom do poštovanja pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Jutro je, spremate se za posao, vrtić, školu, želite sve zgotoviti čim prije, pa čak i pomažete mališanima da se odjenu (što ste se zakleli da nećete). A onda začujete glasić: „Neću te tajice, hoću one šarene i hoću suknju.“ A vi ste već izabrali tako lijepu kombinaciju, još sinoć! No, glasić ne posustaje i ne odustaje…Uvijek je super djetetu pustiti da bira odjeću, a imamo i 5 dobrih razloga za to!

Trebamo li mališanima dopustiti da biraju što će odjenuti?

Roditelji koji ne dopuštaju mališanima da biraju što će odjenuti vjerojatno će samo odmahnuti rukom ili se uzrujati, ali odgovor na ovo pitanje je – da. Ako mališani to požele, naravno. I ako ste se pitali kad je pravo vrijeme za to, reći ćemo vam ovako: čim pokažu interes za to.

Evo 5 razloga zašto je to dobra stvar:

1. Može vam uštedjeti vrijeme

Znate ono: Jutro je, spremate se, žurite… E, pa dok vi pripremate doručak, vaš mališan može sam sebi izabrati odjeću za taj dan i dvostruko vam uštedjeti vrijeme. Em to nećete morati učiniti vi, em će mališan dobiti volju da se sam odjene.

2. Omogućavate im da se izraze

Kao roditelj sigurno ste već shvatili, naučili, prihvatili da se dijete mora moći izraziti na razne načine: bojom, pokretom, glasom… Biranje odjeće je sjajan način za to! Bez obzira na to koliko je dijete staro, ako ima potrebu izraziti se odjećom, trebali biste mu do dopustiti. Dijete se na ovaj način uči iskazati svoj stav, svoje mišljenje, svoj ukus za odijevanje. Ako im to dopustite sada, možda će biti nježniji prema vama u pubertetu… Isplati se, zar ne?

3. Jačate njihovo samopouzdanje

Zamislite samo, cijelo vam vrijeme svi oko vas govore da ste mali, a mama i tata vam dopuštaju da – odaberete svoju odjeću. Wow! Puno ćete napraviti ako djeci omogućite taj osjećaj ponosa zbog odabrane odjeće. Još ako ih netko pohvali… Veselju nema kraja, a samopouzdanje do neba!

4. Poštedjet će vas borbe

Naravno da nećete dijete pustiti da na vjenčanje ide u pidžami. Naravno da ne može izići na snijeg u kupaćim gaćicama (iako, brzo bi se vratili…). Ali je li vam stvarno stalo do toga u čemu će provesti dan u vrtiću? Ako djetetu dopustite da bira odjeću, to će vam uštedjeti puno živaca zbog borbe na temu „neću – moraš“. Ako vam je tako lakše, odredite dio ormara iz kojeg dijete može samo birati odjeću.

5. Zabavno je!

Nastranu sve drugo, ali hajde, priznajte sami sebi – nije li zabavno gledati kreacije koje nastaju kad mališani biraju odjeću? Ma naravno da je! O bojama i uzorcima da i ne pričamo, ali kad curka spari trenirku s haljinom ili dečko staru trenirku s finom košuljom… Nemate izbora, morate se nasmijati i dan vam je odmah ljepši!

Foto: Freepik

Objava Treba li djetetu dopustiti da bira odjeću – 5 razloga ZA! pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Pedijatar i roditelj moraju zajedno djelovati kako bi pomogli djetetu. Stoga, donosimo pet zlatnih savjeta koja će vam olakšati odlazak liječniku s vašim djetetom:

1. Odjenite bebu u odjeću koju je lako skinuti

Bebu ili dijete odjenite u odjeću koju je lagano skinuti i odjenuti, kako ne bi trošili vrijeme na oblačenje i svlačenje, a i kako mališana ne bi učinili nervoznim.

Ako mislite da će pedijatar pregledavati određeni dio tijela poput pluća omogućite pedijatru nesmetani pristup, a da previše ne gnjavite dijete.

2. Ponesite bebinu najdražu igračku koja će vam dobro doći ako je budete morali umirivati.

Većina djece imaju svoju tješilicu ili pak dudu koja će ih umiriti prilikom stresnih trenutaka. Posjet pedijatru, pogotovo ako je dijete jako bolesno, može biti vrlo stresno zbog čega mališana ne žele surađivati. Ako je u pitanju mala beba, bitno je da roditelji ostanu mirni kako bi i beba bila mirna.

3. Budite što detaljniji prilikom objašnjavanja (o simptomima/osipu/sastavu bebine pelene…) kada se obraćate pedijatru

Detaljno i precizno je ono što pedijatri vole kako bi dijagnoza bila što točnija. Ako ste rastreseni onda primjerice bebine temperature upisujte u tablicu koju ćete nadopuniti dozama lijekova i dodatnim pojašnjenjima.

4. Ne bojte se ponoviti pitanje ako niste shvatili što vam je pedijatar odgovorio

I pedijatri su samo ljudi kojima kroz ordinaciju dnevno prođe jako puno djece i jako puno ljudi, a svi znamo da rad s ljudima nije jednostavan. Stoga, ako vam nešto nije jasno ili vam pedijatar nije odgovorio na pitanje – ponovite. Vaše je pravo da znate i da raspolažete cjelovitim i istinitim informacijama.

5. Provjerite znate li pravilno dati djetetu lijek ili ono što vam je pedijatar propisao

Ako niste sigurni pitajte, pitajte i opet pitajte. Doziranje lijekova u pravilnim razmacima i pravilnim količinama je izuzetno bitno, pa ako mislite da znate, provjerite još jednom.

Potražite još korisnih savjeta:

– Pratite razvoj svoje bebe iz mjeseca u mjesec
– Osipi kod djece – vrste i kako ih prepoznati
– Što kad beba ima temperaturu?

Foto: Freepik

Objava Posjet pedijatru: 5 savjeta za roditelje pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Pregled kod logopeda obično počinje sa strukturiranim razgovorom između roditelja i logopeda. Tijekom toga razgovora roditelji trebaju logopeda upoznati s razlogom dolaska na pregled. Također i podijeliti svoja razmišljanja o djetetovu komunikacijskom i govorno-jezičnom razvoju. Ali i o svim ostalim djetetovim razvojnim područjima jer je cilj razgovora dobiti uvid u način cjelokupna djetetova funkcioniranja u okolini.

Kako bi logoped bolje upoznao dijete i njegove poteškoće, važno je da ima sve potrebne informacije o djetetovu ranom razvoju. Stoga će roditeljima tijekom razgovora postavljati mnogobrojna pitanja. Dobro je pripremiti odgovore na neka od sljedećih pitanja:

• Trudnoća – kratak opis tijeka trudnoće. Ako je trudnoća bila obilježena nekim komplikacijama, obavijestite logopeda o tome.
• Porod ‒ podatci o porodu, porođajnoj težini i visini djeteta, APGAR testu (preporuka je da ponesete otpusno pismo iz rodilišta).
• Rani motorički razvoj – pripremite kratak opis djetetova ranog motoričkog razvoja, primjerice: u kojoj je dobi dijete počelo samostalno sjediti? Je li dijete puzalo? U kojoj je dobi prohodalo?
• Komunikacijski djetetov razvoj – rani komunikacijski razvoj čini osnovu djetetovih složenijih komunikacijskih i jezičnih kompetencija.
• Govorno-jezični razvoj – detaljan opis djetetovih govorno-jezičnih obilježja uvelike pomaže Prisjetite se u kojoj se dobi pojavila prva riječ sa značenjem? U kojoj je dobi dijete počelo koristiti dvočlane iskaze? Obilježja i razvijenost djetetova rječnika? Opišite način na koji dijete prepričava poznate događaje i prenosi informacije okolini. Ako ste uočili nepravilnosti u izgovoru glasova, opišite ih.
• Obilježja djetetove igre – opišite način na koji se dijete voli Koje igračke voli? Može li se dijete zadržati u igri ili stalno mijenja aktivnosti? Kako se igra s drugom djecom?
• Prati li dijete neki od liječnika specijalista (neuropedijatar, otorinolaringolog, fizijatar, psiholog…). Ako dijete prati netko od specijalista sa sobom ponesite medicinsku dokumentaciju.
• Ako smatrate da dijete ima poteškoća sa spavanjem ili hranjenjem, pokušajte te teškoće opisati.
• Ako se radi o školskom djetetu i na pregled dolazite zbog teškoća čitanja, pisanja ili usvajanja školskog gradiva, sa sobom ponesite i školske bilježnice.

Kod logopeda

Prosječno je trajanje prvog pregleda kod logopeda oko sat vremena, ali naravno da je trajanje pregleda određeno i nekim drugim čimbenicima kao što su djetetova kronološka dob, poteškoća zbog koje je upućeno logopedu, djetetova suradnja…

Važno je napomenuti – slobodno iznesite svoja razmišljanja koja su vezana uz dijete i njegov razvoj jer je cilj logopedskog pregleda što bolje upoznati dijete i steći uvid u cjelokupno njegovo funkcioniranje na području svih razvojnih aspekata.

Za vrijeme prvog dijela pregleda dijete može proučavati prostoriju, igrati se s igračkama koje su u prostoriji te tako prihvatiti ispitnu situaciju i uspostaviti početni kontakt s logopedom.

Procjena

Nakon uvodnog razgovora s roditeljima logoped će određeno vrijeme provesti u igri i druženju s djetetom. Tijekom igre djetetu će ponuditi različite igračke, zadatke i postaviti ciljana pitanja u svrhu procjene komunikacijskog i govorno-jezičnog razvoja djeteta.

Važno je istaknuti da procjena spomenutih vještina ovisi o kronološkoj djetetovoj dobi, poteškoćama zbog kojih je upućeno logopedu te o djetetovoj suradnji.

Tijekom pregleda (ovisno o razlogu dolaska) procjena će biti usmjerena na sljedeće vještine:

1. razvoj djetetovih komunikacijskih vještina,
2. razvoj govorno-jezičnih vještina koje se odnose na jezično razumijevanje (receptivni govor) i govorno-jezičnu produkciju (ekspresivni govor)
3. procjenu socio-kognitivnih vještina

Struktura, pokretljivost i funkcija artikulatora, način djetetova govora, kvaliteta glasa te grafomotoričke sposobnosti također su dio procjene logopeda. Ako se radi o predškolskom djetetu, procjenjuju se i obilježja rane pismenosti, no ako je riječ o školskom djetetu, procjenjuju se vještine čitanja, pisanja i računanja.

Alati logopeda

Način procjene spomenutih vještina također ovisi o djetetovoj kronološkoj dobi. Igračke, slikovnice, slike, olovke i papir glavni su alati koje logoped koristi tijekom prvog pregleda. U svrhu postavljanja dijagnoze logoped često koristi i standardizirane testove koji se većinom sastoje od kratkih zadataka i slikovnih materijala.

Važno je napomenuti da za vrijeme pregleda kod logopeda na pitanja koja su upućena djetetu ne odgovarate vi, čak ni u situacijama kada dijete ne nudi odgovor na pitanje za koje ste sigurni da zna odgovor. Naravno, kada se ukaže potreba za vašim aktivnim sudjelovanjem u procesu procjene, logoped će to od vas i zatražiti.

Na kraju pregleda logoped će reći svoje mišljenje roditeljima, a ovisno o rezultatima procjene logoped može preporučiti  dodatne pretrage, indicirati terapiju, dati savjete o načinima poticanja djetetova razvoja kroz svakodnevne aktivnosti te po potrebi preporučiti kontrolni pregled.

Zato, kako bi prvi pregled kod logopeda bio produktivniji, dobro je napraviti malu pripremu te olakšati djetetu i sebi. Samo s pozitivnim stavom i dobrom pripremom pomoći ćete djetetu da lakše pristupi novoj situaciji i novoj osobi, u ovom slučaju logopedu.

Kako pripremiti dijete za pregled kod logopeda

1. Za vrijeme pregleda dijete bi trebalo biti odmorno i naspavano.
2. Prije pregleda objasnite djetetu da ide na pregled, ali da će se tijekom pregleda puno igrati, gledati slike i pričati s logopedom
3. Prije i tijekom pregleda, zajedno s logopedom pokušajte stvoriti mirnu i opuštenu atmosferu.
4. Pustite dijete da se slobodno izražava, igra, postavlja pitanja, griješi, jer samo na taj način logoped može dobiti realnu sliku djetetova komunikacijskog i govorno-jezičnog razvoja.

Tekst: Martina Starčević Perica, prof. logoped
martininblog.hr

Foto: Freepik

Objava Prvi pregled kod logopeda – što očekivati i kako pripremiti dijete pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Prilagodba na vrtić, a posebice na jaslice, donosi sa sobom puno različtih osjećaja. Najčešće su pomiješani u nama, a i u klincima. Početak jaslica označava novi korak u vašoj obitelji i normalo je da kao roditelji prolazite kroz cijeli miks novih osjećaja. No, super je to što smo mi tu da vam pomognemo!

Budite samopouzdani

Imajte na umu da prilikom ostavljanja bebača u jaslicama vaše lice prati vaše riječi. Kada pozdravljate mališana sretnim i uzbuđenim glasom kojim mu želite dati do znanja da će sve biti okej, imajte na umu da vam i lice mora govoriti isto. Prestravljeni pogled ili oči pune suza vašeg mališana neće napuniti potrebnim samopouzdanjem, a ni vas!

Vježbajte

Teško je kada se nakon godine dana morate odvojiti od svog mališana. Kako bi im pomogli u odvajanju potrebno je i malo vježbati. Ako imate mogućnosti s vremena na vrijeme ostavite mališana kod bake i djeda na neko kraće vrijeme, ili prijatelja. S vremenom, pet minuta pretorite u 10, pa 15. To će im pomoći prilikom prilagodbe na jaslice.

Pročitajte i: Idemo u vrtić i štitimo imunitet

Uključite ih

Dio prilagodbe na vrtić i jaslice je i uključivanje mališana u proces spremanja. Zajednički odaberite ruksak, spremite u njega svu potrebnu odjeću, zajednički odaberite papučice i bočicu.

Provirite

Oduprite se porivu viriti u sobu nakon što ste mališana ostavili. Provirite neposredno prije nego ćete ga pokupiti. Tada ćete ih vidjeti u pravim okolnostima, kako se igra ili jede, a ne ujutro kada je tužan zbog vašeg odlaska.

Razgovarajte

Iako ne mogu razgovarati s nama, to ne znači da ne slušaju i ne razumiju. Recite mališanu da će ići u vrtić, objasnite mu, posudite neku knjigu koja govori o vrtiću… Prilagodba na vrtić počinje kod kuće.

Pročitajte i: Jesu li za djecu bolje mještovite vrtićke skupine?

Odaberite tješilicu

Neka djeca imaju dudu, neke imaju svoje voljene plišance, neki nemaj ništa. No, možda će im biti lakše ako u vrtić poneku neku dragu igračku koja će ih podsjećati na dom.

Riješite se krivnje

Ništa neće djelovati tako loše na samopozdanje od krivnje što ostavljate uplakano dijete. No, nemojte se žuriti. Uzmite si dovoljno vremena za odlazak u vrtić, ne žurite, ako mogu neka sami hodaju, grlite ih, ljubite, opisujte što radite, često spomenite da ih tete i prijatelji čekaju. S osmijehom pozdravite tetu prilikom dolaska, a i njihove prijatelje.

Uzmite si vremena

Kao i sa dolaskom, uzmite si vremena prije odlaska. Malci su u vrtiću oko 8 sati i ako ćete žuriti s odlaskom možda neće htjeti otići jer u svojim glavicama nisu baš do kraja povezali cijelu situaciju. Kao i kod dolaska, budite raspoloženi, neka hodaju i neka vam pokazuju što rade, pokažite interes…

Povežite se

Nemojte žuriti doma, uzmite si vremena za zagrljaj, malo utjehe, podoj, što god je i vama i njemu potrebno da bi lakše otišli dalje u dan.

Foto: Freepik

Objava Prilagodba na vrtić – nekoliko jednostavnih, a korisnih savjeta pojavila se prvi puta na pitajmamu.

U novorođenčeta i male djece unutrašnji je sloj prepucija čvrsto priljubljen („slijepljen“) uz glavić  penisa (tzv.  fiziološka prirođena fimoza) te je nemogućnost prevlačenja kožice preko glavića  normalna pojava u rano dječje doba. Ona se prirodno rješava u većini slučajeva tijekom rasta i razvoja dječaka, bez potrebe za bilo kakvim tretmanom. Smatra se da je ovo fiziološko sljepljivanje prepucija prirodna zaštita glavića od potencijalnog štetnog djelovanja amonijaka na sluznicu glavića.

U male djece roditelje ne treba zabrinjavati ovakvo stanje, osim ako je otvor prepucija toliko sužen da uzrokuje smetnje mokrenja. Tada će dijete otežano i bolno mokriti, s tankim mlazom, a na vrhu penisa ispod kože obično se stvara balončić.

Fimoza se prirodno rješava u većini slučajeva tijekom rasta i razvoja dječaka, bez potrebe za bilo kakvim tretmanom

Nemogućnost „oslobađanja“ prepucija smanjuje se za oko 50 % u  dobi od  tri godine i 90 % u dobi od sedam godina. Čak 98 ‒ 99 % mladića riješi  problem prevlačenja kožica preko glansa do 18. godine. Tome sigurno pomaže i primjena jednostavnih mehaničkih postupaka kao što su rastezanja kožice prilikom samozadovoljavanja (masturbacije) u razdoblju puberteta/adolescencije. Svega oko 2 % odraslih muškaraca ima pravu prirođenu fimozu koja može uzrokovati funkcionalne smetnje prilikom mokrenja i seksualnih aktivnosti (tzv. patološka fimoza).

Stečena fimoza može nastati  zbog učestalih infekcija kožice i glavića penisa. Zbog traume kod nasilnog povlačenja sužene kožice preko glavića sa stvaranjem ožiljaka, a kod bolesnika sa šećernom bolesti i kod starijih osoba zbog gubitka elastičnosti kožice.

Postoje tri mehanička stanja koja sprječavaju povlačenje prepucija:

• Vrh prepucija preuzak je da bi se lako mogao prevući preko glavića penisa.
• Unutrašnja površina prepucija slijepljena je s glavićem penisa (tzv adhezije ili priraslice glansa).
• Frenulum prepucija (uzdužni kožni nabor koji sprječava pretjerano pomicanje kože prepucija prema tijeku penisa) prekratak je da bi omogućio potpuno povlačenje prepucija (tzv. frenulum breve).

Kada je fimoza problem u djece?

Fimoza može biti udružena s upalom kožice glansa (balanitis) ili i glansa i glavića (balanopostitis). U tim stanjima koža pocrveni, postaje bolno osjetljiva na dodir, povremeno svrbi, pecka ili  žari, a mogu se na koži javiti i male ranice koje vlaže. Neka  djeca otežano mokre i signaliziraju pečenje prilikom mokrenja. Upalu uzrokuju virusi, bakterije ili gljivice. Predisponirajući su faktori neodgovarajuća higijena te topla i vlažna sredina kojoj je glavić penisa dulje vremena izložen. Ponekad se  ispod kožice glavića mogu vidjeti grudasta ili čvorasta izbočenja, nakupine smegme (sirasti produkt lojnih žlijezda na glaviću penisa).

Svega oko 2 % odraslih muškaraca ima pravu prirođenu fimozu koja može uzrokovati funkcionalne smetnje prilikom mokrenja i seksualnih aktivnosti

I bez upale u nekim slučajevima u djece s izrazitom fimozom, u kojih je otvor na prepuciju izrazito sužen, dolazi do  otežanog  mokrenja, kao što je spomenuto. Tada se zadržava mokraća u prepuciju  s nabreknućem prepucija kao vreće. Uz obilnu smegmu koja se tu normalno nalazi, zadržavanje mokraće uzrokuje učestale infekcije prepucija i glansa penisa.

Što je parafimoza?

Parafimoza je stanje kada se kožica glansa, prevučena preko glavića, ne može više vratiti preko glavića na početno mjesto.

Tada kožica izrazito:

• pocrveni
• natekne
• postaje bolna
• vrh penisa postaje lividan (tamno crvene ili plavičaste boje) zbog otežanog protoka krvi

Kako se liječi  fimoza u djece?

S  obzirom na to da je u većini slučajeva fimoza fiziološka i do puberteta  spontano rješiva „sama od  sebe“, samo  će manji  broj  djece  zahtijevati  liječenje odnosno pomoć liječnika.  Mišljenja su o tome kada i kako rješavati problem fimoze u  djece podijeljena. Ima zagovornika da se liječenje blažih  fimoza može odgoditi do iza puberteta. Osobno držim da, ako fimoza perzistira iza druge godine, pedijatar treba obvezno u trećoj godini procijeniti njezin uzrok, stupanj i donijeti odluku o metodi liječenja.

Metode liječenja

• U slučajevima djelomičnog sljepljivanja mekanog glansa za glavić uz široko otvor prepucija, uz pomoć lokalne primjene anestetičkog gela na penis, spretnim manualnim hvatom odnosno povlačenjem kožice glansa može se ogoliti glavić u cijelosti i osloboditi  od adhezija (priraslica). Potom se nakon toalete (čišćenja smegme) aplicira antibiotska mast za sprječavanje infekcije i dijete se neko vrijeme prati do stanja potpune obnove nadražene i osjetljive sluznica s  unutrašnje strane  glansa, koja je preduvjet za nemogućnost ponovnog sljepljivanja glansa. Roditelji nakon toga primjenjuju tzv. Beaugéovu tehniku, nazvanu prema autoru, kada redovito svakodnevno nakon kupanja povlače kožicu, vraćaju je natrag i uče dijete da to samo  čini  uz održavanje higijene spolovila
• U slučaju sužena otvora prepucija, kada je kožu glansa nemoguće prevući preko glavića, preporučuje se lokalno liječenje kortikosteroidnim mastima koje se apliciraju na kožicu glavića s ciljem „omekšavanja“, „olabljivanja“ i „širenja“ prepucija. Duljinu trajanja liječenja određuje liječnik  prema lokalnom nalazu.  Iz  niza  zemalja  dolaze  vrlo  zadovoljavajući  rezultati  u liječenju  fimoze  ovom  metodom kojom se može  riješiti i do 90 %  slučajeva u  dječjoj dobi.
• Obrezivanje (cirkumcizija) tradicionalna je kirurška metoda u liječenju fimoze kojom se odstranjuje dio ili cijeli prepucij. Kao opcija liječenja fimoze razmatra se kada druge metode nisu bile učinkovite. Razlozi primjene metode obrazivanja mogu biti religiozni (judaizam, islam, ali i u kršćanstvu i nekim afričkim zemljama), kulturološki/estetski (neki ljudi jednostavno preferiraju izgled obrezana penisa) ili zdravstveni i medicinski (jednostavnija higijena, smanjen rizik od infekcije mokraćnog sustava, infekcije spolno prenosivih bolesti te od karcinoma penisa)

Poštednija kirurška metoda od obrezivanja je tzv. prepucioplastika kojom se kožica i otvor prepucija rašire do potrebne veličine koja omogućava prevlačenje kožice preko glavića.

Kako se liječi parafimoza?

Parafimoza je ozbiljno stanje koje zahtijeva hitnu liječničku intervenciju. Ako se vašem djetetu dogodi parafimoza, kao prvu pomoć savjetujem da:

1. na spolovilo stavite led i zamotate ga u hladan vlažni zavoj
2. date djetetu analgetik (lijek protiv bolova)
3. odmah ga odvede liječniku koji će poduzeti daljnje mjere u  cilju smanjivanja otoka koji kompromitira protok krvi kroz penis i stvoriti  uvjete da se kožica natrag prevuče preko glavića

Kako se održava higijena spolovila u dječaka?

Važno je redovito održavati higijenu penisa jer time preveniramo infekciju.

• kod svakog kupanja/tuširanja lagano prevučemo kožicu preko glavića
• nježno ga operemo toplom vodom uz korištenje blagog sapuna ili gela za tuširanje
• vratimo kožicu natrag

Poslije rane dječje dobi treba učiti dijete da samostalno održava higijenu svojeg spolovila.

Tekst: Prim. dr. sc. Zlatko Sabol, dr. med., pedijatar
Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol

Foto: Freepik

Objava Što je fimoza i kada fimoza postaje problem? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Da, da… znamo da znate o čemu pričamo. O najljepšim razvojnim godinama vašeg mališana. Kada su premali da razmišljaju logično, a preveliki da budu bebe.

MANIPULIRANJE

Manipuliranje osobom znači činiti emocionalne, psihološke i fizičke radnje kako bi promijenili tijek ponašanja. Manipuliranje se najčešće radi roditeljskom ljubavlju i bratsko – sestrinskim odnosima.

Što napraviti?

Razvojno, sasvim je normalno da dijete isprobava koliko je moćno i što sve može koristiti kako bi došao do svog cilja. Manipuliranje, iako mrzite, znači da vaš mališan napreduje u pravom smjeru. No, najčešće se događa jer djeca razmišljaju samo u smjeru cilja, a roditelji naravno – u više smjerova.

TANTRUMI

Oooo tantrumi, nema tko vas voli, nikome niste dragi i najradije bi da ne postojite! No želje su jedno, a stvarnost je preslatka djevojčica koja ispred vrtića plače jer je zaboravila svoju omiljenu žutu olovku, koja je u stvarnosti plava i prvi puta ju je vidjela jutros.

Što učiniti?

Kao i sa svakim problemom – komunikacija… naravno, nakon što duboko udahnete tri puta i opsujete u sebi.

Odvojite dijete sa strane, nemojte ih sramotiti – ne shvaćaju što se događa u vrtlogu emocija i objasnite da se može vratiti u sobu i pitati tetu smije li olovku ponijeti kući. Ili tako nešto! Bitno je da s mališanom ostvarite komunikaciju.

UCJENE

E, ucjene su nešto teže jer dolaze najčešće od starije djece koja su i starija i verbalnija od četverogodišnjaka. Dakle, ucjene dolaze najčešće u formi “ako ti nećeš, ja ću”, “ja ću reći tati/mami/teti da si ti”.

Što napraviti?

Ono što želite jest izbjeći nadmetanje i pristajanje na ucjenu. Odnos vas i vašeg klinca nije borba za dominaciju, pa u svakom slučaju ne dopustite da vas emocije ponesu. Mirno objasnite da nećete sudjelovati u ovom razgovoru sve dok mališan ne bude raspoložen za miran razgovor. Dajte djetetu prostora, pa pokušajte ponovno. I zapamtite, iako se ponekad čini kao da pričate zidu, komunikacija je zaista ključ.

Foto: Freepik

Objava Manipuliranje, tantrumi i ucjene: dobrodošli u svijet mališana pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Za bolje razumijevanje neugodnog problema kojeg izaziva zatvor bitno je razlučiti kolika bi trebala biti frekvencija stolica kod djece:

• Dojenčad – bebe u prvom tjednu života imaju najvećih broj stolica i to dnevno po 4 puta, a taj broj će se s vremenom smanjivati. Isključivo dojenim bebama tolerira se izostanak stolice i do dva tjedna jer se majčino mlijeko u bebinom tijelo gotovo u potpunosti apsorbira, pa nema puno ostataka za formiranje stolice. Neke će dojene bebe imati stolicu nakon svakog podoja.

• Šestomjesečne bebe – bebama se u toj dobi javlja dishezija odnosno periodi plača i napora prilikom naprezanja, nakon čega se beba uspješno pokaka.
• Druga do četvrta godina – mališanima u toj dobi potrebno je kakati jednom do dva puta dnevno.
• Iza četvrte godine – klincima se tada stolica ustabili na jedno kakanje dnevno, a može biti i svaki drugi dan.

ZATVOR: BOL I NEUGODA!

Kod dojenčadi i djece do godinu odnosno dvije godine, zatvor stvara neugodu popraćenu plačem i obično držanjem za trbuščić. Također, prilikom kakanja se javlja se i krv na papiru ili na stolici i tada se roditelji najčešće obraćaju pedijatru. Razlog krvarenja je izlazak tvrde stolica, nakon dugotrajnog zatvora, zbog kojeg će doći do puknuća anusa.

Zatvor je kod djece veliki problem, jer za razliku od odraslih, ne shvaćaju važnost pražnjenja crijeva, te će stolicu zadržavati u strahu od boli. Tada će se roditelji i djeca naći u začaranom krugu plača i boli..

ZAŠTO DOLAZI DO ZATVORA?

Uzrok zatvora može bit funkcionalni i organski. Organski uzrokovan zatvor ima u podlozi određenu bolest, a funkcionalni zatvor je onaj u kojem liječnik ne pronalazi objektivan patološki zatvor odnosno bolest.

Funkcijski uzroci zatvora mogu biti:

1. bol prilikom kakanja
2. nepravilna prehrana
3. stresni ili traumatični doživljaji
4. odvikavanje od pelena

Organski uzroci zatvora mogu, između ostaloga, biti:

1. alergijske bolesti poput alergije na kravlje mlijeko
2. celijakija
3. cistična fibroza
4. stanja vezana uz hipotoniju

Na svu sreću, 95% svih zatvora u pozadini imaju funkcijski uzrok, a jedan od najčešćih razloga je bol prilikom kakanja ili pak nepravilna prehrana.

Kod bebača kratkotrajni zatvor se najčešće događa prilikom prelaska s adaptiranog ili majčinog mlijeka na krutu hranu. Mališani prilikom odvikavanja od pelena često znaju imati zatvor kao bunt zbog odvikavanja ili srama zbog pokakanih gaća.

Iduća stresna situacija kod koje može doći do zatvora jest polazak u vrtić što zbog neugode, što zbog stresa, što zbog bunta koje se najčešće manifesitra odbijanjem jela i pića. Nakon toga dolazi stresno razdoblje polaska u školu gdje će djecu uhvatiti zatvor zbog nemogućnosti kakanja u školi, odnosno zbog zadržavanja stolice.

KAKO POMOĆI MALIŠANIMA?

Prilikom funkcijskog zatvora, kojeg će dijagnosticirati gastroenterolog, potrebno je kontinuirano raditi na omekšavanju stolice posebnom dijetom i pravilnom ishranom, te dovoljnim unosom tekućina (ali ne slatkih). Prilikom liječenja liječnik će propisati koji će se lijekovi koristiti za olakšavanje kakanja i koliko dugo.

Najbitnija stavka u liječenju zatvora su roditelji, te njihova edukacija. Učenje o pravilnom kakanju i pravilnoj prehrani, te uvažavanje djetetovih razloga za vremenom stolice će pomoći i olakšati situaciju. Primjerice, ako primjetite da mališan neće kakati u vrtiću, napravite naviku jutarnjeg kakanja kod kuće.
Također, kada vam mališan daje znakove da mu se kaka bez odgađanja mu omogućite pelenu, mirno mjesto ili pak tutu, odnosno WC.

KAKO POMOĆI BEBAMA?

Ako je liječnik otklonio bolesti kao uzrok zatvora, tada će roditeljima savjetovati redovite masaže bebinog trbuščića kako bi se pokrenula stolica.

Masaže se rade na sljedeći način:

1. bebi na leđima masirajte trbuščić oko pupka u smjeru kazaljke na sat
2. dok beba leži na leđima pomičite joj nožice kao da vozi bicikl
3. polegnite bebu na trbuh i rukama joj naizmjenično prelazite preko leđa zadržavajući se na donjem dijelu leđa

Foto: Freepik

Objava Zatvor kod beba i djece – kako im pomoći? pojavila se prvi puta na pitajmamu.