Većina djece spremna je za odvikavanje od pelena u dobi od oko 20 mjeseci, no djevojčice su za to nerijetko spremne ranije od dječaka. Postoji nekoliko parametara prema kojima možete procijeniti je li vaše dijete spremno odbaciti pelene.

Spremnost

Najprije provjerite je li vaše dijete uopće spremno na izlazak iz pelena, može li pokazati svoje potrebe. Uvijek krenite s ohrabrenjima i podrškom. Ako dijete odbija odbaciti pelene, vaš će pritisak samo stvoriti napetu atmosferu i izazvati novi otpor. Ako dijete ima redovitu stolicu, oponaša vaše ponašanje u kupaonici, signalizira kada mu se piški ili kada mora obaviti veliku nuždu, razumije jednostavne upute, ne želi biti u mokroj peleni, nije u fazi u kojoj sve odbija, normalno hoda i sjedi, pokazuje potrebu za samostalnošću… spremno je za odvikavanje. Bez obzira na to jeste li se odlučili za kahlicu ili poklopac za wc školjku, važno je djetetu stvoriti rutinu. Kahlica je dobar izbor jer je prilagođena djetetovu stasu, no neki roditelji tvrde da je poklopac za zahodsku školjku praktičniji jer se dijete odmah navikava na uobičajeni toalet.

Odvikavanje

Oboružajte se strpljenjem i upornošću! Kako dijete lakše kontrolira crijeva nego mjehur, dobro je početi s velikom nuždom. Izbjegavajte dio dana u kojem se djetetu spava ili kad je razdražljivo ili gladno. Nemojte ga prisiljavati ako se boji. Uzmite stanku od nekoliko dana i pokušajte ponovo.

Na početku dopustite djetetu da kahlicu smjesti gdje mu je najugodnije. No, to ne znači da je trebate staviti ispred televizora jer će kahlica tako postati sve osim mjesta za obavljanje nužde. Kada se dijete na nju navikne, stavite ju u kupaonicu. Nemojte se ljutiti ako dijete čini pogreške i ponekad napravi nered. Negativna reakcija mogla bi dovesti do opstipacije, jer će dijete početi zadržavati stolicu.

Strah

Dijete možda odbija sjesti na kahlicu jer se upravo nje boji. Pokušajte s drukčijim oblikom, različitim nastavcima za zahodsku školjku ili jednostavno odlazak na wc učinite zabavnim. Ponekad pomaže ako djetetu objasnite kamo odlazi kakica, pa mu njegove „rezultate“ pokažite.

To će mu pomoći da poveže sjedenje s rezultatom. Nakon toga ispraznite sadržaj u zahodsku školjku, a djetetu dopustite, na primjer, da samo pusti vodu.

Higijenske navike

Pobrinite se da svaki put nakon sjedanja na kahlicu opere ruke. Pretvorite to u zabavu. Djeca se vole igrati vodom, pa ako dijete obavi nuždu u kahlicu, dopustite mu za nagradu da, dok pere ručice, nekoliko minuta uživa u igranju vodom. Kada dijete obavi nuždu u kahlicu, nagradite ga. To vrijedi i za svaku najavu da treba kakati ili piškiti – dajte mu nešto u čemu uživa.

Dosljednost

To je zlatno pravilo odgoja. Ako idete na put, ponesite dječju dasku za wc. Ako idete u kupnju, ne posežite za pelenom. Neka obavi nuždu prije izlaska iz kuće.

Kada odlučite početi s odvikavanjem djeteta od pelena, pobrinite se da i ostali budu uključeni u taj proces. Obavijestite bake, tete u vrtiću… Tako će znati što mogu očekivati i što trebaju učiniti.

Noćno odvikavanje

Čak i kada je dijete naučeno danju koristi kahlicu, noćno odvikavanje gotovo da je zaseban proces. Djetetov organizam, naime, još nije dovoljno razvijen kako bi mu tijekom noći odašiljao signale o potrebi za odlaskom na wc. U prvo vrijeme ne dajte mu previše tekućine prije spavanja i naviknite ga na odlazak na kahlicu mora li piškiti tijekom noći. Neki roditelji ostavljaju kahlicu pokraj kreveta.

Kada nekoliko noći zaredom noćne pelene ostanu suhe, dijete je vjerojatno spremno i za noćno odvikavanje. Prema pojedinim statističkim podacima, od dnevnog do noćnog odvikavanja prođe i šest mjeseci. U svakom slučaju, tri do pet suhih noćnih pelena znak je kako je vrijeme da mu ih više ne stavljate.

Ne u stresnom razdoblju

Ako se u vašem životu trenutačno događa nešto neobično, pričekajte s odvikavanjem dok se stanje ne smiri. Čak je i dobar stres loš stres kada je riječ o odvikavanju od pelena. Vjenčanja, dolazak novog djeteta, odmor… sve to vašem djetetu može biti jednako teško kao i razvod, smrt ili selidba. Ako se u vašem životu trenutačno događa nešto veliko, pričekajte s odvikavanjem dok se stanje ne smiri. To djetetu pruža osjećaj sigurnosti i pomaže mu da se riješi pelena u trenutku kada postoji uobičajena rutina.

Foto: Freepik

Objava Ljeto je idealno godišnje doba za odvikavanje od pelena pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Većina roditelja će se sa velikim strahom od odvajanja susresti pri polasku djeteta u vrtić, dok će onu klasičnu separacijsku anksioznost osjetiti u dobi između šest i osam mjeseci.

U toj dobi djeca nemaju razvijen pojam o vremenu, te si ne mogu pojmiti da će se roditelj koji je otišao i vratiti pa svoje nezadovoljstvo izražavaju plakanjem. Strah od odvajanja u dobi od šest mjeseci će se najčešće manifestirati tako što će vas vaš puzač slijediti po stanu, plakati čim ga ispustite iz ruku, pa ćete često imati dojam da bez bebe ne možete ni na WC.

Naime, dijete do šestog mjeseca, pa čak i do godine dana, s majkom živi u zdravoj simbiozi u kojoj su oni zapravo jedno, te dijete ne razlikuje sebe od majke i obratno.
Nakon toga, dijete počinje sazrijevati i gledati sebe u JA formi, te majku u TI formi. Upravo tada počinje i njihov strah od napuštanja i ostavljanja, a zapravo se radi o normalnoj razvojnoj fazi.

VRTIĆ I STRAH OD ODVAJANJA

Strah od odvajanja koji se javlja prilikom odlaska u vrtić je nešto drukčiji. Naime, djeca u dobi od godine dana, pa sve do tri, neutješno će plakati prilikom dolaska u vrtić. No, kada roditelj ode će se igrati kao da se ništa nije dogodilo.

Također, mogu se javiti i regresije u ponašanju. Pa će vaš hodač najednom početi puzati, ili će odbijati jesti, mokriti u gaće ili po noći. Također, možete očekivati i ispade bijesa, odnosno temper tantrume, ignoriranje i slično ponašanje kojim dijete izražava nezadovoljstvo.

Dužina trajanja straha od odvajanja ovisit će o načinu na koji će roditelj odgovoriti na taj strah.

Obično se kaže da djeca namiriše strah, a to je i djelomice točno. Ako će vaša beba osjetiti da vas je strah ostaviti ga u vrtiću i da imate nepovjerenje prema odvajanju, reagirati će shodno tome. Odnosno uhvatit će ga separacijska anksioznost.

U prosjeku strah od odvajanja traje dva tjedna. Ako se radi o polasku u vrtić, morate uračunati bolesti koje će prekidati adaptaciju. Slobodno računajte na mjesec do dva plakanja.

Foto: Freepik

Objava Strah od odvajanja- kad i bebe i mame plaču pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Kada gledamo male bebe, najprije ćemo primijetiti mahanje ručicama i nožicama. Djeca imaju instinktivnu potrebu za pokretom, pomoću kojeg stječu pojam o vlastitom tijelu i odnosima u prostoru. S vremenom, kroz proces sazrijevanja i stjecanja iskustava, dijete razvija kontrolu nad svojim pokretima, uspijeva ih pretvoriti u ciljane aktivnosti pomoću kojih uči o sebi i svijetu oko sebe. Već tada počinje motorički razvoj!

Motorički razvoj

Tako promatranjem i stavljanjem ručica u usta trenira vid i ojačava mišiće lica, važne za kasniji razvoj govora, a hvatanjem predmeta istražuje svoju okolinu. Dakle, djeca već od prvog dana, iako leže, naporno rade!

U samom početku dijete najviše vremena provodi spavajući i hraneći se. No, već u dobi od jednog mjeseca primijetit ćete neke promjene. Dijete postaje „budnije“, počinje slušati dok mu se obraćate, promatra vas te se povremeno pokreće kako bi dobilo vašu pažnju.

S navršena tri mjeseca života dijete postaje budno i aktivno. Postupno gubi mnoge novorođenačke reflekse i ostvaruje voljnu kontrolu svojeg tijela.

Do devetog mjeseca života kod djeteta se događaju velike promjene. Ono uči koordinirati svoje perceptivne sposobnosti (vid, dodir i sluh) te učenjem motoričkih vještina razvija sposobnost hvatanja predmeta, preokretanja s trbuha na leđa i s leđa na trbuh, čak i sjedenja.

Do dobi od 12 mjeseci dijete će postati vrlo pokretno. Sposobnost kretanja s jednog mjesta na drugo dat će djetetu prvi doživljaj samostalnosti.

Dijete koje ulazi u drugu godinu života počinje hodati i polako pričati. Penje se po namještaju, nespretno trči, šara po zidovima i uglavnom se zabavlja na način da ispituje granice postavljene pravilima i vlastitim razvojnim sposobnostima.

U dobi između druge i treće godine života dijete, uz ispitivanje granica, počinje uočavati vršnjake i uključivati se u prve oblike kooperativne igre. Sigurno trči, sunožno skače, stoji na jednoj nozi uz pomoć, hoda na prstima, vozi tricikl.

Djeca imaju instinktivnu potrebu za pokretom, pomoću kojeg stječu pojam o vlastitom tijelu i odnosima u prostoru.

Stupanj razvoja motorike omogućuje mu i veću samostalnost, pa se ono sada može samostalno hraniti, otvarati vrata, držati čašu u jednoj ruci, samostalno prati ruke i odijevati se.

Igrajte se i pratite motorički razvoj

Razvoj svake motoričke vještine (hvatanje, okretanje, samostalno sjedenje, puzanje, ustajanje, hodanje uz oslonac ili samostalno hodanje) zahtijeva od djeteta iznimne napore, pri čemu se ono suočava s brojnim novim izazovima.

Uspješnost i brzina u svladavanju raznih vještina ovisi o genetskim predispozicijama, ali i o količini i uvjetima vježbanja. Stoga je djetetu prije svega potrebno osigurati uvjete za vježbu.

Kako bi dijete osvijestilo svoje tijelo, potrebno mu je pružiti što više fizičkog kontakta, nježno mu pričati, uspostavljati kontakt očima. U tu svrhu korisne su masaže u kojima ćete uživati i vi i dijete, a škakljanje i poticanje na smijeh učvrstit će trbušne mišiće.

Kada djetetu pokazujete igračke, zvečke i sl., činite to s udaljenosti od jednog metra kako bi je dijete moglo fokusirati. Igračku pomičite polako u svim smjerovima. Dijete će, prateći pogledom predmet, ujedno sve bolje kontrolirati glavicu.

Kako biste potakli svog mališana da aktivira svoje ručice, stavite mu narukvice sa zvončićima. Zvuk će ga motivirati na istraživanje.

Vrijeme je za igru

Kada dijete dovoljno učvrsti vratnu muskulaturu, vrijeme je za igre na podu. Tada mu često mijenjajte položaje. Kada ga polegnete na trbuh, postavite igračke oko njega koje će ga motivirati na odizanje trupa.

Dok leži na leđima, koristite mobile za kojima će posezati. Posebno su motivirajući oni koji proizvode zvuk kad ih se dotakne. Koristite i različite teksture koje djeca vole istraživati.

Kasnije provodite vrijeme na podu, igralištima, u parkićima i u prirodi. To su najbolji „poligoni“ za vježbu. U toj dobi se može i vidjeti i procijeniti ide li bebin motorički razvoj u “pravom smjeru.”

Potičite ravnotežu i pokretljivost postavljajući razne predmete oko djeteta koje sjedi. Rabite predmete koje dijete može sa sigurnošću stavljati u usta. Često su razne kutije, plastične boce i šuškavi papiri najzanimljivije igračke. Postanite i vi aktivni sudionik igre. Potičite ga na davanje i uzimanje predmeta („daj mi“, „dam ti“), gradite toranj i veselite se s djetetom kada ga uspije razrušiti. Promatrajte slikovnice i potičite pokazivanje prstom (u početku vodite ruku).

Igrajte se „skrivača“ (pokrivajte se npr. kuhinjskom krpom pa nek’ vas dijete nađe, ili pokrijte njega pa nek’ se samo oslobodi krpe).

Kotrljajte loptu po podu i tražite od djeteta da ju kotrlja prema vama. Ne pospremajte igračke u kutije, već ih postavite na različita, djetetu pristupačna mjesta, kako bi ga poticale na kretanje.

Pratite dob vašeg mališana

Pratite razvoj i mogućnosti svojega djeteta. Neka motorički razvoj ide u skladu s djetetovom dobi. Potičite ga na aktivnosti primjerene njegovoj dobi i sposobnostima jer su one tek tada stimulativne i poticajne za dijete. S vremenom mu dopustite manipulaciju sitnim predmetima kako bi razvilo „pincetni hvat“ (hvatanje sitnih predmeta palcem i kažiprstom).

Potičite dijete na samostalno hranjenje, ali ga nikad ne ostavljajte bez nadzora i budite naklonjeni prema neredu.

Kupanje pretvorite u mokri poligon za igru. Tada koristite čašice i pretačite vodu bez straha od prolijevanja, koristite spužve koje će dijete stiskati („žmikati“) i na taj način ojačati svoje šake.

Šarajte kredom po ploči, pločniku… Crtajte prstima i dlanovima, pastelama, bojicama, flomasterima… Trgajte papir, režite škarama, lijepite. Uključite svoje dijete u sortiranje rublja, postavljanje stola, vješanje rublja kvačicama… Sve su to aktivnosti koje razvijaju spretnost.

Nespretna djeca i motorički razvoj

Ako dijete nerado sudjeluje u nekoj aktivnosti, to je pokazatelj da mu je ta aktivnost teška. Ne zanemarujte tu činjenicu!

Potičite i pratite svoje dijete i njegov motorički razvoj. Ako primijetite odstupanja, obratite se stručnjaku, jer su teškoće grube motorike prisutne kod oko 15 % djece. Ovdje se, u većini slučajeva, radi o „nespretnoj“ djeci.

Te teškoće utječu na razvoj mnogih vještina, poput fine motorike (nužne za svladavanje školskoga gradiva), motoričkoga planiranja (npr. koliko brzo moram trčati da bih ulovio loptu), koordinacije i mnogih drugih.

Potičite ravnotežu i pokretljivost postavljajući razne predmete oko djeteta koje sjedi.

Posljedice ovih teškoća mogu se odraziti na samopouzdanje (odbijanje sudjelovanja u novim aktivnostima), socijalni razvoj (isključivanje „nespretne“ djece iz igre), ponašanje, učenje, pamćenje, itd.

Motorički razvoj je važan temelj za cjelokupni razvoj mališana. Ona je „motor“ što ga dječja znatiželja pokreće na stjecanje iskustava iz kojih djeca uče sve ostalo. Ljudsko je tijelo po rođenju neformirano i njegov razvoj ovisi o izazovima i stimulaciji iz okoline. Budite toga svjesni i pužite, trčite, penjite se, šarajte, režite… igrajte se sa svojim djetetom!

Često su prljave ruke, poderane hlačice i krasta na koljenu znak dobre zabave i poticajnog razvoja!

Tekst: Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog i Stela Horvat, prof. rehabilitator
Kabinet Korneo

Foto: Pixabay

Objava Naučite pratiti djetetov motorički razvoj pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Nosna sluznica je bogata krvnim žilama, pogotovo nosni septum (pregrada), gdje krvarenja najčešće i nastaju. U prednjem donjem dijelu nosnog septuma nalazi se splet kapilara (krvnih žilica) tzv. Kiesselbachov pleksus.

On je smješten u samoj nosnoj sluznici koja je izrazito tanka (tek jedan do dva milimetra), tako da svaka ozljeda sluznice može dovesti do krvarenja.

Zašto nos krvari?

Krvarenje iz nosa najčešće uzrokuje mehanička ozljeda (guranje prstića ili nekih predmeta u nos), već spomenuta virusna ili bakterijska upala sluznice, suhoća zraka, alergijske promjene sluznice, uzimanje nekih lijekova, prekomjerno izlaganje suncu te prekomjerni fizički napor.
Rijetko krvarenje nastaje zbog nekih patoloških stanja: povišenog krvnog tlaka, srčanih bolesti, anemija, poremećaja zgrušnjavanja krvi.

Krvarenja u djece su u 90 posto slučajeva iz prednjeg segmenta nosa, obično su manja i umjerena, prolaze spontano ili na manju intervenciju.

Kako pomoći?

Nos je potrebno najprije ispuhati, zatim ga stisnuti palcem i kažiprstom, držati nekoliko minuta s glavom lagano nagnutom
prema naprijed (zbog kontrole količine krvarenja). Ako krvarenje ne prestane, potreban je liječnički pregled.

Ako se krvarenje iz nosa ponavlja više puta tijekom desetak ili mjesec dana, dijete mora pogledati otorinolaringolog da bi se ustanovilo mjesto krvarenja, i pedijatar ako je potrebna dodatna obrada.

Piše: dr. Svjetlana Bela Klancir, spec. pedijatar
Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol

Foto: Freepik

Objava Krvarenje iz nosa: uzroci i kako pomoći pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Do napadaja astme dolazi pri pogoršanju postojeće upale jednog ili više segmenata dišnih putova, obično jer se u neposrednoj okolini bolesnika nalazi provokativni faktor astme

Klasifikacija astme:

1. alergijska – u podlozi ima alergiju na određene tipove grinja, dlaka, perja, plijesni ili peluda
2. nealergijska – nastaje zbog vanjskih utjecaja poput dima, jakih mirisa, sredstava za čišćenje
3. profesionalna – nastaje zbog poslova u kojima su ljudi izloženi parama, kemikalijama, dimovima…
4. inducirana tjelesnom aktivnošću – javlja se posebice kada se vježba zimi, pa dolazi do udisanja hladnog zraka
5. inducirana lijekovima – najčešće aspirinom, ali i konzervansima, protuupalnim lijekovima…

Naučite prepoznati simptome i pomozite svom djetetu:

1. Tegobe s kašljem i disanjem uobičajene su kod male djece. To ne znači da će vaše dijete nužno dobiti astmu, ali važno je svaki put kašalj ili teško disanje provjeriti sa svojim liječnikom.

2.Napadaj astme javlja se kad se upale unutarnje stjenke dišnih putova. Dišni putovi su cijevi koje prenose zrak u pluća i iz njih. Kod astmatičnog napadaja oni oteknu, a ponekad i proizvode ljepljivu sluz. Istodobno se mišići oko njih stežu. Kombinacija tih triju stvari uzrokuje kašalj, teško disanje (tzv. zviždanje u prsima) i ostajanje bez daha koji se povezuju s astmom. Mala djeca posebno su osjetljiva na astmu, jer su im dišni putovi još uski.

3.Astma se obično ne dijagnosticira službeno dok dijete ne navrši barem dvije godine, jer postoje i druge bolesti, kao što je bronhiolitis, koje također mogu prouzročiti teško disanje kod beba i male djece. Međutim, mala djeca koja imaju poteškoća s disanjem ili puno kašlju mogu se liječiti lijekovima za astmu jer će im to ublažiti simptome.

Čimbenici koji utječu na pojavu astme:

• Oko dvije trećine djece koja imaju astmu, u odrasloj je dobi više nemaju.
• Ako u vašoj obitelji ima atopijskih (alergijskih) slučajeva kao što su ekcemi, peludna groznica, ili alergije na hranu, vjerojatnije je da će vaša beba imati astmu.

• Prehlade i druge virusne infekcije uobičajeni su „okidač“ za pojavu astme, ali mnogo je i drugih uzroka, kao što su dim cigarete, hladan zrak, tjelovježba i alergije na određene supstancije, kao što su pelud, kućni ljubimci i grinje.
• Pušenje u trudnoći može za 35%  povećati rizik od toga da vaša beba ima poteškoće s disanjem i kašljem. Djeca čiji roditelji puše imaju 1,5 puta veće izglede oboljeti od astme.
• Pretjerana upotreba antibakterijskih proizvoda za čišćenje i manja izloženost prljavštini, značit će jednostavno manje vježbe u borbi protiv bacila za imunosni sustav naših mališana. Posljedično, možda će reagirati na inače  neškodljive supstancije kao što su pelud i grinje.
• Nedavno provedena istraživanja upozoravaju da buduće majke možda mogu smanjiti rizik od astme prehranom bogatom vitaminom E u trudnoći. Možete povećati unos tog vitamina, jedući mnogo zelenog lisnatog povrća i suncokretovih sjemenaka te konzumacijom biljnih ulja.
• Jedno drugo istraživanje pokazalo je da djeca koja boluju od astme imaju manje razine vitamina C nego mališani zdravih pluća. Prehrana bogata svježim voćem i povrćem u trudnoći uglavnom će osigurati dovoljne količine tog vitamina kod novorođenčeta.

Foto: Freepik

Objava Astma – kako prepoznati simptome kod djece? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Roditelji često dolaze jako zabrinuti kod zubara i kažu kako su djetetu u kratkom vremenu nastali crni nagrizeni zubići, a oni se trude oko higijene zubića svoje djece. Gdje onda nastaje problem i što je karijes bočica?

Crni, nagrizeni zubići uzrokovani su bakterijama u ustima, no otkud bakterije u ustima vaše bebe ako u njima prvobitno po rođenju nema bakterija? Bakterije dospijevaju u usta prilikom boravka u vrtiću tijekom “socijalizacije” s drugom djecom. Ipak najčešće se radi o prijenosu s majke na dijete.

Prilikom pripreme obroka ili hranjenja djeteta majka nerijetko kuša pokoji zalogaj istom žlicom. Jasno je da majka i dijete do tada nisu imale iste stanovnike usne šupljine.

Karijes bočice

Prehrana bogata ugljikohidratima i nedostatna oralna higijena pogoduju nastanku agresivnog karijesa, koji uzrokuje veliku štetu na mliječnim zubima.
Tijekom noći trebalo bi izbaciti zaslađene napitke u bočicama i dati djetetu obične vode ako je žedno.

Naime, tijekom spavanja znatno se smanjuje lučenje sline, a izostaju pokreti usnica i obraza koji osiguravaju samočišćenje zubnih površina. Stoga se šećeri duže vremena zadržavaju na površini zuba i pogoduju razmnožavanju bakterija, upravo tako nastaje karijes bočice.

Karijes bočice: prevencija

Kako bi se sve ovo spriječilo, zube je potrebno prije spavanja temeljito očistiti. Kod vrlo male djece može se koristiti gazica natopljena čajem od kamilice ili vlažna maramica namijenjena higijeni mliječnih zuba. Kasnije roditelj pere zube djetetu mekanom dječjom četkicom. U početku bez paste za zube (jer dijete ne zna pljuvati), a kasnije dječjom zubnom pastom.

U dobi od 24 mjeseca dijete uči samo prati zube, polako usvajajući higijenske navike, naravno uz mentorstvo odrasle osobe.

Roditelji bi trebali s djetetom nakon što mu izniknu zubići posjetiti stomatologa kako bi dobili upute i usvojili pravilnu tehniku četkanja. Ovim posjetom učinci su višestruki, dijete stječe naviku dolaska u ordinaciju bez bolova te gubi strah od bijele kute, što nerijetko i roditeljima stvara nelagodu.

Karijes bočice: liječenje

Liječenje karijesa bočice u ranoj fazi polazi od bijelih mrlja koje mažemo preparatima fluora uz promjenu prehrambenih navika i održavanje dobre oralne higijene. Kod dubljih lezija zub treba sanirati ispunama, ako je dijete dovoljno zrelo za zahvat te uz veliku potporu i suradnju roditelja. Kad se javi bol i oticanje, zub treba probušiti, a upalu smiriti antibioticima.

Kod učestalih jakih upala (apscesa) zub je potrebno izvaditi. Ako primijetite da i vaše dijete ima promjene po zubićima, najbolje bi bilo dovesti ga na prvi pregled. Dijete bi trebalo posjetiti stomatologa već kad mu prvi zubić nikne (otprilike u šestom mjesecu života), jer onda redovitim kontrolama, edukacijom roditelja o pravilnoj oralnoj higijeni, fluoridacijom mliječnih zubića možemo prevenirati i prepoznati rani dječji karijes te ga po potrebi pravovremeno liječiti. Profesionalnom fluoridacijom ojačava se zubna caklina mliječnih zuba i smanjuje osjetljivost na djelovanje bakterijskih kiselina, što pridonosi ljepšem osmijehu vašeg djeteta.

Tekst: Gordana Tonković, dr.med.dent.
Foto: Freepik

Objava Karijes bočice – što je, kako nastaje i kako se prevenira? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Ponekad ni samim roditeljima nije jasno zašto je tako i ne znaju kako pomoći svom djetetu. Rečenice poput „Hajde, pa nije ništa strašno, zašto se sramiš, odi tamo“ uglavnom ne urode plodom, a ponekad čak pogoršaju stvar. Često se za tu djecu kaže da su sramežljiva ili povučena. U psihologiji se koristi termin „inhibiranost“, jer razlozi mogu biti različiti, dok bi „sramežljivost“ upućivala da se radi o odrednicama temperamenta, što je najčešći razlog kod djece urednog razvoja.

RAZLOZI INHIBIRANOSTI

Kao što je spomenuto, najčešći su razlog odrednice temperamenta. Temperament je urođen i nasljedan, tako da vrlo vjerojatno i u obitelji imate negdje nekog „sramežljivka.” Dvije odrednice utječu na to koliko će trebati djetetu da se upusti u novu aktivnost s nepoznatom djecom.

Prva je odrednica kako dijete prilazi drugoj djeci i novoj situaciji, odnosno njegova prva reakcija na novu situaciju. Djeca koja su na jednom kraju kontinuuma odmah prilaze, nemaju poteškoća u prihvaćanju novih zahtjeva, uključivanju u nove aktivnosti i prilaženju novim ljudima. Djeca koja su na drugom kraju kontinuuma povlače se na prvu, promatraju prije nego što se uključe, rastresena su novim aktivnostima, stvarima te ne govore ništa ili malo u novim situacijama.

Druga odrednica temperamenta jest prilagodljivost, odnosno koliko dugo treba djetetu da se prilagodi na promjene u rutini ili svakodnevici. Pritom se misli na prilagodbu emocionalnih reakcija na socijalno prihvatljiv način. Djeca na jednom kraju kontinuuma prilagođavaju se brzo, fleksibilna su, mogu lako promijeniti aktivnosti i pritom im treba jako malo pomoći ili im pomoć uopće ne treba.

Na drugom su kraju kontinuuma djeca koja se prilagođavaju vrlo sporo, mogu odbijati pomoć, potrebna im je rutina te mogu imati snažnu emocionalnu reakciju prilikom promjena aktivnosti. Većina se djece nalazi negdje između na kontinuumu, manji se dio djece nalazi na krajevima kontinuuma.

TEMPERAMENT

Pritom su moguće različite kombinacije odrednica temperamenta, pri čemu je svakako „najsramežljivija“ kombinacija teško prilagodljiva djeteta kojemu treba puno vremena da se adaptira na novu situaciju. Važno je imati na umu da je temperament urođen. Štoviše, to je jedina ljudska karakteristika koja je vidljiva odmah po rođenju.

To također znači da se ne može značajno mijenjati, može se utjecati samo na vještine samoregulacije. Drugim riječima, dijete koje je urođeno teško prilagodljivo može tijekom života postati fleksibilnije, ali će mu generalno uvijek biti nelagodno kada nastupi nagla promjena. Može se raditi na tome da nauči prepoznati kod sebe tu nelagodu i adaptivno je rješava kroz vještine samoregulacije.

Upravo zato rečenice poput „Nemoj biti tako sramežljiv“ te gurkanja u smjeru djece samo pojačavaju tu nelagodu, a samim time i obrambeni odgovor protiv te nelagode.

KAKO MOGU POMOĆI SVOM DJETETU?

Recimo da ste roditelj nekog „sramežljivka“ i da ste prepoznali neke navedene karakteristike kod svog djeteta. Na nastanak emocije ne možemo puno utjecati, no možemo utjecati na ponašanje ako tretiramo emociju na adekvatan način. Vještine samoregulacije  upravo su osvještavanje tog mehanizma kod djece. Da je emocija uvijek u redu i da na nju ne možemo utjecati, no da je ponašanje stvar odabira i odluke.

Na sličan način funkcionira i postavljanje granica kod djece, gdje je isto cilj pomoći djetetu da uspostavi samoregulaciju te preuzme kontrolu i odgovornost nad svojim ponašanjem. Naravno, vještine samoregulacije uče se cijeli život (sigurno ste naletjeli na barem jednu odraslu osobu u prometu koja ih još uvijek nema razvijene) i ne možemo očekivati od petogodišnjaka da će ih imati razvijene.

PRIMJERI

Prvi je korak prihvaćanje emocije. Dakle, prihvatiti da je djetetu doista nelagodno i pomoći mu da prihvati tu nelagodu. Nemojte misliti da dijete, samo zato što je maleno, ne razumije da se razlikuje od većine svojih vršnjaka. Ako mi nesvjesno još više ističemo tu razliku ili šaljemo poruku da ta razlika nije nešto dobro, otežavamo djetetu prihvaćanje samog sebe i svoje različitosti. Sjetimo se, ta je različitost nešto na što dijete ne može značajno utjecati, i samim time dijete može izgraditi negativnu sliku o sebi te imati nisko samopouzdanje (što će opet pogoršati problem inhibiranosti).

Na primjer: „Vidim da se ne osjećaš dobro jer na igralištu ima puno djece. Možemo ovdje malo sa strane skupa promotriti i vidjeti koga sve ima na igralištu. “ Tako ste djetetu poslali poruku da je u redu biti nesiguran, da prihvaćate tu emociju i da ste tu uz njega, koliko mu je god potrebno.

Drugi je korak probati otkloniti djetetovu nelagodu ili strah koji osjeća (taj se strah naziva i anksioznost). Najbolji je način kroz priču s metaforom ili igru. Na primjer, ako dijete voli divlje životinje, možete mu ispričati priču o hrabroj maloj antilopi koja se seli u novu savanu i upoznaje druge nove antilope. Ni toj antilopi nije bilo u početku lako, pogotovo zato što je nova u društvu, ali je kroz nekakav zaplet uspjela svladati svoje strahove i sprijateljiti se s novim prijateljima.

Treći je korak potaknuti dijete da proba prići igralištu (ponašanje), ali tek nakon što smo napravili prva dva koraka, pri čemu trebamo djetetu naglasiti da je sasvim u redu i ako ne želi prići igralištu. Tako mu dajete osjećaj kontrole i moći, a samim time i osjećaj sigurnosti.

ISPROBAJTE!

U slučaju da ste se možda i prepoznali u jednom od onih roditelja koji su ponekad verbalno nagovarali dijete na igru, to ne znači da ne možete u bilo kojem trenutku isprobati i drugi pristup. Možda neće isprve upaliti, ali čim dijete osjeti da ga doista razumijete i prepuštate odluku (a time i moć) u njegove ruke, pružit ćete mu osjećaj sigurnosti. Osjećaj sigurnosti, kao primarna potreba, glavni je preduvjet za uspješnu samoregulaciju, ali i „onaj“ osjećaj hrabrosti. Baš kao u malene antilope.

Tekst: Maja Bonačić, mag. psych.
praktičarks terapije igrom i NLP-a

Foto: Unsplash

Objava Zašto se moje dijete ne druži? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Jedna se opširna anketa pozabavila u SAD-u pozabavila teškim pitanjima na koje se očekuje odgovor od roditelja. Znate, to su ona poput „Postoji li stvarno Djed Mraz?“ ili „Odakle dolaze bebe?“ Ta su dva pitanja samo najčešća, a među težima sve je više ozbiljnijih pitanja, poput onih o očuvanju okoliša.

Iako se na prvu ne čine kao teška, roditelji upravo pitanja o okolišu smatraju teškima. Na primjer: „Zašto moramo reciklirati?“ ili „Što znači da se moramo misliti zeleno?“ Gotovo polovica mama koje su čula ovakva pitanja priznale su da su točan odgovor morale – guglati.

Pokažite primjerom

No, iako ih klinci često iznenade i zateknu u neznanju (odnosno neznanju kako to točno objasniti djeci), mame su priznale da su ponosne na svoju djecu kad postavljaju teška pitanja. To im, kažu, pokazuje da su djeca zainteresirana za svijet oko sebe. A to je posebno važno u ova burna vremena.

Klinci o okolišu najviše uče od roditelja, a čak i male promjene mogu značiti puno i utjecati pozitivno na mališane. I to bez obzira na dob – oni od dvije godine nisu premaleni da bi naučili nešto o očuvanju okoliša. Dovoljno je reciklirati smeće i napraviti male promjene u stvarima koje koristite i koje kupujete, te objasniti mališanima zašto to tako činite.

Teška pitanja koja klinci postavljaju:

1. Postoji li stvarno Djed Mraz?
2. Odakle dolaze bebe?
3. Zašto moramo reciklirati?
4. Vjenčaju li se životinje?
5. Što znači biti „zelen“?
6. Što znači (psovka)?
7. Zašto je nebo plavo?
8. Zašto ne mogu ostati budan/budna koliko i ti?
9. Što znači ljubav?
10. Sigurni smo da će se ovdje (ili više na ljestvici) uskoro naći i koje o koronavirusu…

Foto: Freepik

Objava Djeca postavljaju najteža pitanja ikad! pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Neki mališani će sa zadovoljstvom prihvatiti nove okuse, mirise i teksture, dok će se neki nezadovoljno boriti s novim i nepoznatim. Dohrana nije lagana niti će svaka beba na nju olako pristati.

Bez obzira u koju kategoriju vaš mališan spadao, ovi će savjeti pomoći i njemu i vama.

ZAKONI HRANJENJA

Život s novorođenčetom je prekrasan – sve je novo, svaki dan donosi nove izazove, a jedan je od najvećih kako djetetu koje je naviklo samo na mlijeko, ponuditi nove namirnice. Pedijatri preporučuju da dijete postepeno upoznate sa svim vrstama jela i okusa te da ga posjednete za stol kako bi imitiralo vaše prehrambene navike.
No prema rezultatima najnovijih istraživanja samo tri od deset mama zna kako djetetu ublažiti proces odvikavanja te s kojom hranom najprije upoznati dijete. I zato su nutricionisti osmislili plan koji u pet jednostavnih i razumljivih koraka pomaže mamama i djeci pronaći pravi put od mlijeka do krute hrane.

JEDNOSTAVNI OBROCI

Odvikavanje od mlijeka u svim obrocima veliki je korak za dijete, zato se držite jela s jednim sastojkom koji ćete pomiješati s mlijekom. Dohrana je u početku jednostavna i puno se ponavlja. Važno je djetetu ponuditi ukusnu hranu koja ne mora nužno biti slatka. Pokušajte prvo s mrkvom, a kasnije dodajte jabuku ili krušku. Nakon toga dograđujte okuse s rižom ili krumpirom. Kombiniranje djetetovih omiljenih kašica ili pirea s novim okusima, primjerice s batatom i piletinom.

Vrlo je važno da dijete hranite na mjestima predviđenima za obrok – bez televizora i igračaka, kako bi bilo u potpunosti usredotočeno na nove okuse.

BUDITE STRPLJIVI

Nemojte padati u očaj ako vaše dijete odbija hranu, jednostavno prijeđite na nešto drugo, pa mu za koji tjedan pokušajte opet dati “spornu” namirnicu. Dohrana ne počinje odmah i sada. Vjerojatno će vam se činiti da hranjenje vašeg djeteta traje cijelu vječnost, no nemojte ga požurivati – ono jednostavno treba vrijeme za istraživanje izgleda i okusa hrane.

TAJNA JE U PRAVIM SASTOJCIMA

Vaše dijete uglavnom može jesti sve što vi jedete, ako te namirnice nisu zašećerene i zasoljene. Međutim, postoji nekoliko iznimaka koje ovise o djetetovoj dobi. Dohrana bi trebala biti blaga i sastojati se od hrane koja nema jake alergene. Ako odlučite dijete odviknuti od dojenja prije nego što navrši šest mjeseci, izbjegavajte mu davati jaja i hranu s glutenom, poput pšenice i ječma, jer može izazvati alergijsku reakciju.

Također, izbjegavajte nuditi i citruse jer su vrlo kiseli i neće se svidjeti vašoj bebi. Do dobi od 12 mjeseci trebalo bi izbjegavati med jer može sadržavati bakteriju koja izaziva botulizam. Djetetu te dobi možete dati jogurt ili sir, no kao piće ponudite mu adaptirano mlijeko ili ga dojite. Tako će dobiti hranjive tvari potrebne za razvoj koje ne sadrže kravlje mlijeko.

ZAPRLJAJTE SE

Kada dijete prihvati dohranu, obraščići umrljani hranom postat će svakodnevni prizor. Ako se u vašoj kući zaprljaju samo obraščići, onda ste prava sretnica, jer gurmani-početnici običavaju uprljati sve od glave do stropa. No, to je nešto što morate prigrliti. Ako se brinete zbog nereda, stavite mu podbradnjak i uzmite fotoaparat – prvo hranjenje ipak je klasik u svim dječjim albumima.

BUDITE OPREZNI

Priprema hrane za vaše dijete zahtijeva puno opreza s obzirom na to da se njegov imunosni sustav još razvija. Nakon šest mjeseci pribor za jelo i zdjele možete prati deterdžentom, ali se bočice moraju sterilizirati do djetetove prve godine. Obvezno operite sve voće i povrće, i ogulite ga ako je potrebno. Pobrinite se da hrana koju dajete djetetu bude kuhana – pogotovo jaja i meso. Dijete nikako ne smije i ne može jesti vruću hranu i zato na svom zapešću ili usnama uvijek provjerite temperaturu. Ostatke jela nikako nemojte podgrijavati jer to dovodi do razvoja bakterija i proljeva kod djeteta.

Foto: Freepik

Objava Dohrana bebe: kada i kako početi, te ostala pitanja! pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Čak i ako je vaše dijete starije, sve tamo do početka tinejdžerskih godina, sposobnost da stvori zamišljeni svijet i da o njemu priča povezuje se s kreativnošću i sposobnošću pričanja priča. Zamišljeni prijatelj najčeš+će se javlja kod trogodišnjaka i četverogodišnjaka.

Često se stvari razvijaju tako da dijete u ranim godinama ima zamišljenog prijatelja, da bi se poslije to pretvorilo u cijeli paralelni svijet. No, prvotni zamišljeni prijatelj često nije dio novog zamišljenog svijeta. Čini se da su djevojčice i dječaci ovdje izjednačeni, nema pravila.

Isto tako, tijekom jedne provedene studije pokazalo se da, usprkos mišljenju da su to njihovi svjetovi, djeca često dijele te svjetove s drugima i ponekad su spremna čak zajedno s vršnjacima graditi isti svijet.

Roditeljima se savjetuje da prihvate taj svijet, ali ga nikako ne bi smjeli kontrolirati. Mališani koji imaju svog zamišljenog prijatelja imaju stalnog partnera u igri i pomoć za razumijevanje svijeta u kojem žive. Možda se tako ne čini, ali vrlo dobro znaju da taj prijatelj postoji samo u mašti i nije dio realnog svijeta.

Foto: Unsplash

Objava Zamišljeni prijatelj – ima li ga vaše dijete? pojavila se prvi puta na pitajmamu.