Zdravlje i prehrana

Alergija na pelud kod djece

alerije na pelud

Danas su alergijske bolesti veliki javnozdravstveni problem: više od 20 posto populacije pati od nekog oblika alergije. Porast alergije među djecom zapaža se osobito u industrijaliziranim područjima.

Alergijske bolesti obično počinju u ranom djetinjstvu, iako mogu nastati u bilo kojoj životnoj dobi. U nastanku alergijskih bolesti sudjeluju genetski faktori u obliku atopije, ili alergijske konstitucije što označava genetsku sklonost drugačijem (“nenormalnom”) reagiranju na različite “normalne” podražaje iz okoline. Rezultati istraživanja govore o poligenskom nasljeđivanju. Ali alergija na pelud je multifaktorijalna bolest u čijem nastanku ulogu igraju i faktori okoliša (prehrana, njega, pušenje u trudnoći, zagađenost zraka).

Alergija na pelud kod djece

Simptomi alergije rijetko se javljaju u novorođenčeta, najčešće tek između trećeg i šestog mjeseca života. Obično je prvi znak alergije atopijski dermatitis, jer je u toj dobi koža “šokni organ”. Također se mogu javiti tegobe probavnog sustava: proljevi, nenapredovanje na težini kao rezultat alergije na proteine kravljeg mlijeka. Kako dijete raste, simptomi alergije mogu se mijenjati, pa se u dobi školskoga djeteta najčešće susrećemo s astmom, a u adolescentnoj s peludnom hunjavicom. To je tzv. alergijski marš, iako se simptomi astme i peludne hunjavice mogu javiti u svakoj životnoj dobi.

Vrlo je važno na vrijeme prepoznati djecu s velikim rizikom od alergije kako bi se spriječilo ili odgodilo javljanje prvih simptoma bolesti. U 20-40 posto djece koja imaju jednog roditelja alergičara javlja se neki od oblika alergijske bolesti, a taj se postotak povećava na 50 – 70 posto ako su oba roditelja alergičari.

Kako se manifestira?

S obzirom na to da proljeće kuca na vrata, više pažnje možemo posvetiti peludnoj alergiji. Alergija na pelud najčešće manifestira kao peludna hunjavica ili sezonski alergijski rinitis i peludna astma.

Sezonski alergijski rinitis, polenoza ili peludna hunjavica alergijska je upala nosne sluznice koja nastaje nakon kontakta s nekim alergenom. Najčešće je to pelud stabala, trava ili korova te grinje iz kućne prašine.

Nakon kontakta s alergenom koji se nalazi u udahnutom zraku, dolazi do niza reakcija na staničnoj razini, što rezultira otokom nosne sluznice, pojačanom bistro-sluzavom sekrecijom, kihanjem i svrbežom nosa. Vrlo se često javlja crvenilo, suzenje i svrbež očiju te pečenje u grlu i lagana promuklost. Peludna se hunjavica rijetko javlja prije četvrte godine života. Prema nekim autorima 15 posto školske djece boluje od te bolesti. U oko 10 posto djece s peludnom hunjavicom može se očekivati razvoj astme.

Početak alergije na pelud često izgleda kao obična prehlada, pa se tako i liječi. No ako prehlada traje dugo, nije praćena vrućicom i javlja se obično u isto doba godine, mora se posumnjati na alergijsku prirodu bolesti. Zapravo je lako prepoznati djecu s alergijskim rinitisom. Za njih je tipičan tzv. alergijski pozdrav: dijete stalno trlja nosić i potiskuje ga prema gore da bi ublažilo svrbež, izbacilo sekret i olakšalo disanje na nos. Vrlo se često od stalnog trljanja na donjoj trećini nosa mogu zapaziti poprečni nabori.

pitajmamu-alergije-na-pelud

Alergijski rinitis

Ovisno o alergenu koji ga izaziva, alergijski se rinitis može javiti u rano proljeće, kada počinje peludacija stabala – lijeska, joha, vrba, akacija. U kasno proljeće i rano ljeto cvjetaju breza, bukva, hrast, topola te trave, a kasno je ljeto vrijeme cvjetanja korova, od kojih je najpoznatija Ambrozia elatior ili obična limunđika, čijeg peluda ima u zrako gotovo do prvog mraza. Simptomi peludne hunjavice traju dok ima peluda u zraku.
Zanimljiva je pojava križne preosjetljivosti na alergene peluda i hrane koji su strukturno srodni. Tako je alergija na pelud breze često povezana s preosjetljivošću na svježe voće – jabuku, breskvu, marelicu, trešnju, lješnjak i orah. Osobe s alergijom na pelud trave često su alergične na mrkvu, krumpir i kivi. Osobito teške mogu biti alergije na pelin. One su povezane s maslačkom i tratinčicom, ali se može javiti i alergija na celer, peršin, kamilicu, češnjak, kopar, papriku.

Dijagnoza alergija na pelud

Dijagnoza sezonskog alergijskog rinitisa postavlja se na temelju anamneze, tj. podacima dobivenima od roditelja, koji obuhvaćaju postojanje alergijskih bolesti u obitelji i pojava alergijskih manifestacija u djeteta od najranije dobi.
Pregledom se vidi otečena, blijeda ili modrikasta nosna sluznica. Alergološka obrada obuhvaća kožno testiranje na inhalacijske alergene (po potrebi i nutritivne) prick metodom.Također, nalaz ukupnih i specifičnih IgE protutijela na određene alergene iz krvi te broj eozinofila u perifernoj krvi i u brisu sluznice nosa.

Liječenje alergije na pelud

Liječenje sezonskog alergijskog rinitisa temelji se na izbjegavanju odgovornih alergena. Kada se radi o preosjetljivosti na pelud, preporučuje se u sezoni cvatnje što više boraviti u zatvorenim prostorima, a izlazak u šetnju po mirnom vremenu. Vjetrom se pelud može proširiti i na udaljenost od 50 kilometara. Nakon obilnije kiše zrak je čist od peluda, no upravo se nakon kiše cvijet ambrozije otvara i tada je njena peluda mnogo u zraku. Također se preporučuje dijete navečer okupati i oprati mu kosu, jer pelud ne vidimo, a ima ga posvuda. Travnjak oko kuće treba redovito kositi, prije nego što trava procvjeta. Vrlo je važno izbjegavati i druge iritanse sluznice, među ostalima i duhanski dim.

Medikamentozno liječenje sezonskog alergijskog rinitisa ovisi o težini bolesti. Ako se radi o povremenim i blagim simptomima, dovoljno je uzeti neki od nesedirajućih H1 antihistaminika peroralno ili u kombinaciji s kromoglikatom u nos i oči. Kod umjerene bolesti uz antihistaminik daje se glukokortikoidni sprej lokalno u nos i kromoglikat lokalno u oči.
Danas je sve više proširena primjena antagonista leukotrijenskih receptora u liječenju sezonskog alergijskog rinitisa.
Za sprečavanje tegoba terapiju treba započeti 5 do 10 dana prije očekivane pojave.

Specifična imunoterapija

Liječenje specifičnom imunoterapijom (SIT) učinkovito je za pacijente s alergijskim rinitisom, konjunktivitisom , alergijskom astmom i preosjetljivosti na ubod insekata. SIT je indicirana u pacijenata s dokazanim specifičnim IgE antitijelima na klinički relevantne alergene i jasno izraženim simptomima. Sastoji se u uzastopnom davanju specifičnih alergena s ciljem pružanja zaštite od alergijskih simptoma. Najčešće se primjenjuje subkutana aplikacija vodenog ekstrakta uzrokujućeg alergena u rastućim dozama, ali se može provoditi oralnim putem, sublingvalno ili skarifikacijom. Ako nema terapijske djelotvornosti, SIT se prekida nakon dvije godine, a ako je učinak djelotvoran, provodi se pet godina.

Klimatoterapija

Klimatoterapija pogoduje djeci koja boluju od alergijskog rinitisa, posebno od alergijske astme, jer makar privremeno borave u područjima s blagom klimom bez magle, vlage i zagađenja – obično na morskoj obali. Klimatsko liječenje ne smije biti prekratko, jer je potrebno vrijeme da bi se postigao odgovarajući učinak.
Nažalost, sve je više djece alergičara, stoga je važno na vrijeme prepoznati simptome bolesti i pravodobno ih liječiti.

 

Tekst: dr. Svjetlana Bela Klancir, spec. pedijatar
Poliklinika dr. Sabol

Foto: Freepik