Kada je dijete zdravo onda motorički razvoj bebe ide postupno. Prvo se svladavaju osnovni pokreti i gibanja, da bi se stvorila podloga za složenije kretnje i radnje. Uz to, motorički razvoj kod beba ide od glave prema stopalima.

Beba tek treba naučiti držati glavicu i vrat, pa onda kreće u vježbanje kretnji rukama. Nakon toga kretnje leđima, da bi na kraju prve godine života svladala kretnje nogama.

Uz to, motorički razvoj bebe poštuje određeni redoslijed radnji – što zbog genetike, a što zbog okruženja. Zbog toga neke radnje se neće preskakati, prvo će se okretati s leđa na trbuh i obrnuto, pa će pokušavati sjediti, pa puzati, pa hodati. Iako se ponekad puzanje preskoči gotovo svako dijete ili će vježbati puzanje ili će se na sličan način naučiti kretati kako bi u konačnici naučili hodati. Dakle, svoj zdravoj djeci je istovjetno da će slijediti isti obrazac učenja motorike, ali u različito vrijeme. I djeca koja imaju određenih motoričkih smetnji slijedit će isti obrazac, također u različito vrijeme.

Razvoj u prvoj godini života

Motorički razvoj je izrazito aktivan u prvoj godini života kada beba uči „grube“ kretnje, poput okretanja glave prema mami ili da bi si oslobodila dišne putove. U toj novorođenačkoj dobi vrlo su aktivni refleksni pokreti poput sisanja palca, okretanja glave za bradavicom, mirisanje mlijeka, ali i stavljanje prstića u usta.

0 – 3 mjeseca

Motorički razvoj bebe započinje već u trbuhu, a nastavit će se odmah poslije poroda kada će beba instinktivno svoje lice i tijelo okretati prema maminim grudima u potrazi za sisanjem. Ono što će roditelji odmah primijetiti, a super je znak, je hvatanje mamina ili tatina prsta odmah poslije rođenja.

3 – 6 mjeseci

Tijekom ovih  mjeseci beba će od uspavanog novorođenčeta postati aktivna i znatiželjna beba. A upravo je znatiželja ono što će poticati bebin motorički razvoj. Beba će postati čvršća kako bi se pripremila za sjedenje i novu etapu svog motoričkog razvoja.

6 – 9 mjeseci

U ovom periodu od tri mjeseca većina beba će početi sjediti, te razviti pincetni hvat, odnosno hvatati predmete sa svakim prstom. Većina djece će i propuzati dok će njih otprilike 10% taj korak preskočiti i smisliti svoj model kretanja (povlačenje guze po podu, kotrljanje, povlačenje na trbuhu uz odgurivanje nogama).

9 do 12 mjeseci

U posljednjem tromjesečju razvoja bebe u prvoj godini života svi koraci vode prema samostalnom hodanju i kretanju bez pomoći.

Dodatno saznajte sve o:

• MOTORIČKOM RAZVOJU MALIŠANA OD 2. DO 3. GODINE
• MOTORIČKOM RAZVOJU MALIŠANA OD 3. DO 4. GODINE
• MOTORIČKI RAZVOJ OD 4. DO 5. GODINE

Foto: Freepik

Objava Motorički razvoj bebe: kako se beba uči kretati u svijetu pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Povezivanje s bebom nije lako, a niti jednostavno. Ne dolazi svim tatama, pa čak ni mamama odmah s rođenjem bebe. No, na svu sreću, postoje male dnevne nježnosti koje vam mogu pomoći u tome.

Niti su naporne, niti su dosadne, a velika je vjerojatnost da ih već raditi, pa ih sada samo osvijestite!

1. Gledajte bebu u oči – povezivanje s bebom najlakše je pogledom jer utvrđeno je znanstveno da bebe uvijek traže mamin ili tatin pogled

2. Mirišite bebu – miris bebe aktivira centre u mozgu koji su zaduženi za ljubav i brigu, a potiče i lučenje oksitocina – hormona ljubavi

2. Koža-na-kožu – s razlogom se bebe stavljaju na gola mamina prsa poslije rođenja i ostavljaju se tako najmanje sat vremena. Dodir potiče lučenje hormona zaduženih za dojenje i povezivanje s bebom.

3. Dojite – ako možete jer dojenje je najlakši način povezivanja. Ako ne možete ništa strašno jer sam čin hranjenje bebe utječe na vas i bebu.

4. Bebin plač – bebin plač ima i svrhu prilikom povezivanja, naime plač u mozgu aktivira centar za brigu.

5. Slušajte glazbu i plešite – takav način zabave s bebom učinit će čuda za vaš odnos!

6. Ljubite – poljupci baš kao i kod partnera, tako i kod bebe stvaraju one malene dnevne uspomene koje vas povezuju s bebom.

7. Nosite bebu – bilo u nosiljci ili na rukama jer nošenjem stvarate neraskidivu vezu!

8. Smijte se – smijanja otpušta feel good hormon dopamin koji vas zauzvrat čini sretnima – i bebu i vas!

9. Volim te – iako vas beba ne razumije, recite joj volim te, vi ćete se svakako bolje osjećati.

10. Budite zahvalni – na svakoj sekundi koju možete provesti uz svoju bebu

Foto: Freepik

Objava Povezivanje s bebom: 10 stvari koje možete učiniti! pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Bebe se rađaju s urođenim, odnosno primitivnim, refleksima. Refleksi kod beba postupno se gube do prve godine života.

Koji su to najvažniji refleksi kod beba:

1. Refleks hodanja – pedijatar će taj refleks ispitati tako da će bebu na prvom pregledu „postaviti“ na noge i približiti tvrdoj podlozi, a beba će onda oponašati hodanje – podizat će nogicu, savijati koljen.o i činiti korak prema naprijed. Ovaj refleks će beba izgubiti nakon trećeg mjeseca života.

2. Refleks puzanja – beba će ovaj refleks imati sve do trećeg mjeseca života. Kada je stavite na trbuh i pomilujete je po tabanima odgurnut će se kao da želi pobjeći, pa će se činiti kao da će početi puzati.

3. Refleks hvatanja – taj refleks ste vrlo vjerojatno primijetili odmah po rođenju kada vas je vaša bebica uhvatila za prst. Možete ga primijetiti i na stopalima ‒ kada bebi lagano pritisnete tabane, ona će refleksno stisnuti nožne prstiće.

4. Moroov refleks – taj refleks izgleda kao da se beba jako prepala, a događa se i kad su budne i kad spavaju. Smatra se da je to jedini nenaučeni strah kod beba. Očituje se tako što će bebica raširiti ruke kao da se predaje, otvoriti širom oči i izvinuti glavicu.

5. Refleks sisanja – to je refleks kojim će beba pokušati sisati sve što joj prinesete ustima, a jedan je od prvih refleksa koji će razviti.

6. Refleks traženja – kada dotaknete bebin obraz, ona će okrenuti glavicu na tu stranu i otvarati usta. To je refleks traženja dojke i, također, jedan od prvih koje beba razvija.

Foto: Pixabay

Objava Refleksi kod beba – evo onih najvažnijih pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Taj prvi sat se naziva i zlatni sat kada mama i beba neometani provode vrijeme zajedno u bliskom kontaktu koža – na – kožu. Tada se usporava adrenalin koji ometa oksitocin – hormon sreće, koji pak pozitivno utječe na prolaktin – hormon zadužen za proizvodnju mlijeka.

Zlatni sat bebinog života

Rođenje – zdrava beba će u prve dvije minute poslije poroda proplakati i na taj način aktivirati svoja pluća za disanje

2. minuta – beba se nakon plakanja smiruje i daje mami u naručje

2,5 minute – beba otvara oči i polako počinje micati usnama i glavicom

8. minuta – većina beba će opet zaplakati, ali i držati oči otvorenima te promatrati mamu i njene grudi

18. minuta – dijete je mirno i odmara glavicu na maminim prsima

36. minuta – bebe polako miču glavicom, te usnama, a upotrebljavaju i nosić kako bi namirisale maminu kožu i njeno mlijeko

62. minuta – u ovo vrijeme većina beba već obavlja svoj prvi podoj. Namirisale su maminu kožu i mlijeko, te zadovoljno sisaju kolostrum – zlatno mlijeko prepuno nutrijenata za savršeni početak bebinog života izvan maternice.

70.  minuta – beba spava

Navedene minute su prosječne odnosno variraju od bebe do bebe koje su u kontaktu koža – na – kožu s mamom provele sat vremena poslije poroda.

Foto: Unsplash

Objava Zlatni sat bebinog života – iz minute u minutu pojavila se prvi puta na pitajmamu.

1. Oči kao u odraslih

Te njihove oči! To je ono zbog čega nam se bebe često čine tako nevjerojatno slatkima, uz cijeli popis drugih stvari. No, jeste li znali da su njihove oči već gotovo iste veličine kao kad budu u odrasloj dobi?

SAZNAJTE SVE ŠTO MORATE ZNATI O SVOJOJ BEBI?

Širina bebina oka je oko 16.5 mm, dok je kod odraslih oko 24 mm. Očne jabučice ostvare svoj najznačajniji rast upravo tijekom prve godine, te još jednom značajnije – tijekom puberteta.

2. Imaju škrge, repove i krzno

No, dobro, ne govorimo o vanzemaljcu, nego o bebi! Pa ipak, znate li da je vaša beba u nekom trenutku u maternici na vratu uistinu razvila otvor nalik na škrge (stručno nazvan faringealni luk)? Te se škrge kasnije pretvore u kosti čeljusti i ušiju (naše su uši posljednji „dokazi“ tih otvora). U isto vrijeme, na bebi je vidljiv i – rep. No, dok se službeno upoznate s bebom, on će nestati. Ali ostat će krzno! Da, nije neobično da bebe budu prekrivene ostatcima dlaka na nekim mjestima po tijelu. Ne brinite se, nestat će u prvih par tjedana.

3. Rađaju se bez tjelesnog sata

Za ovo ne trebate dokaze, zar ne? Iako su bebina buđenja izvan reda i rasporeda naporna za roditelje, bebi je to sve sasvim normalno. Naime, one još uvijek nisu svladale svojim cirkadijskim ritmom – fiziološkim impulsom koji tijelu daje do znanja da je vrijeme za spavanje noću, a da treba biti budno danju. Pričekat ćete da se to sredi… Između tri i pet mjeseci.

4. Rođene su s više kostiju nego odrasli

Možete li vjerovati da u to malo tjelešce stane čak 300 kostiju? Odrasla osoba ima ih 206. Kamo nestanu? Neke kosti srastu u jednu.

5. Sjećaju se maternice

Studija provedena u Nizozemskoj utvrdila je da fetusi imaju kratkoročno pamćenje zvukova, i to od oko 30. tjedna trudnoće.

PRATITE RAZVOJ BEBE IZ MJESECA U MJESEC

Tijekom studije fetusi nisu reagirali na glasne zvukove kakve su već čuli. Tako, na primjer, ne reagiraju na lavež psa ako ga često čuju.

6. Imaju triput više okusnih pupoljaka

Ako ste se ikada pitali zašto beba tako slasno mljacka tu bljutavu rižu ili korabu, sad vam je sigurno jasnije. Imaju triput više okusnih pupoljaka, pa mogu uživati u tom nezačinjenom pireu od jednog sastojka. Beba ima oko 30,000 pupoljaka, dok odrasli čovjek ima oko 10,000.

7. Plaču s naglaskom

Možete li prepoznati odakle je beba samo na temelju plača? Ne, naravno. No, istraživanja su pokazala da bebe uistinu plaču različito, ovisno o tome s kojeg govornog područja dolaze.

Na primjer, francuske bebe plaču s laganim uzlaznim naglaskom na kraju. Njemačke bebe započinju snažnim plačem, čiji ton zatim opada, baš kako je to u njemačkom jeziku.

8. …ali nemaju suze

Bebe će puno plakati tijekom prvih tjedana, primijetit ćete (nemate izbora, znamo). No, ako uspijete obratiti pažnju na to, primijetit ćete da nema suza na njihovim obrazima. Naime, bebe se rađaju sa suznim kanalima, ali suza je dovoljno tek za vlaženje oka, pa nema viška koji bi se kotrljao niz obraze. Suze ćete vidjeti tek u razdoblju od mjesec dana do tri mjeseca.

Foto: Freepik

Objava Bebe – 8 neobičnih činjenica o novorođenčadi pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Postoji nešto u nama ljudima što nas tjera na grickanje slatkih malih obraza ili prstića, a znanost ima odgovor na to pitanje! Miris bebe je kriv za sve! Skeniranjem mozga znanstvenici su otkrili da najveću ulogu ima miris bebe koji nas tjera na grickanje, odnosno jedenje.

Istraživači su proučavali mozak dvije skupine od po 15 žena. U jednoj skupini bile su žene koje su rodile u proteklih šest tjedana, a u drugoj žene koje nisu nikada rodile.

Miris bebe

I jednoj i drugoj skupini žena ponuđena je pidžama bebe stare dva dana. I pokazalo se da je na miris reagirala skupina žena koje su postale mame. Snimanjem mozga utvrđeno je da miris slatke bebe potiče reakciju mozga sličnu kao kada gladnoj osobi ponudite nešto ukusno za jelo.

Slatke bebe

Reakcija na miris nije utvrđen kod žena koje nikada nisu rodile. A znanstvenici tu psihološku reakciju povezuju s porodom i kao posljedicu toga što su nove majke učestalo mirisale svoje bebe.

Miris i povezivanje

Miris bebe igra vrlo važnu ulogu pri povezivanju mame i novorođenčeta. Naime, prema osjetilu njuha beba traži put prema maminim grudima. Miris aktivira kod mame centar u mozgu koji je zadužen za povezivanje s bebom, a beba će zauzvrat prema mirisu mlijeka od mame tražiti jesti.

Foto: Freepik

Objava Miris bebe – je li to glavni razlog zašto su nam toliko slatke? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Ako vas od prvog dana brinu bebini noktići i kako ih srediti, ne brinite se, niste jedini. Sama pomisao da se morate nečim oštrim približiti nečem toliko sitnom i osjetljivom kao što su nokti, može vas preplašiti. No, ne brinite se! Niste niti prvi niti zadnji roditelj koji od toga zazire, ali isto tako svi na kraju ipak – odrežu nokte bebi!

Od prvog dana

Bebe se rađaju s već izraslim noktima, pa ćete ih morati ubrzo nakon rođenja rezati. Nemojte da vam bebini noktići budu bauk. Imajte na umu da ćete tako pomoći bebi. Naime, bebe se često noktićima grebu po licu. Iako su njihovi noktići tanki i meki, svejedno će napraviti ogrebotine, a to bi moglo bebu učiniti dodatno razdražljivom.

Kod onih najmanjih beba, možete se poslužiti trikom. Nabavite im pamučne rukavice kojima ćete spriječiti stvaranje ogrebotina po licu. Barem dok ne skupite hrabrosti ili dok beba barem malo ne poraste. Istina, rezanje noktića u prvim tjednima poprilično je težak zadatak, jer je teško odrediti koji je dio nokta još pričvršćen za podlogu.

Škarice ili grickalica?

Neovisno o bebama, neki jednostavno više vole škarice, neki grickalice. Nekima se sigurnije čine škarice, nekima grickalice. Bez obzira na to koje od tog koristili, pazite da to budu škarice, odnosno grickalice posebno prilagođene bebama. Tako ćete umanjiti mogućnost ozljede.

Najbolje vrijeme za podrezivanje noktića je nakon kupanja, kad su noktići mekaniji. Osim toga, možete to napraviti i kad beba zaspi – jer tada se neće meškoljiti i buniti protiv rezanja pa ćete to obaviti mnogo jednostavnije.

Nemojte gristi!

Baš zbog činjenice da su noktići tanki i mekani, možda vam padne na pamet da ih pokušate – odgristi. Nemojte! Ako vam je bebina ručica u ustima, ne možete vidjeti što radite pa biste mogli odgristi preveliki komad noktića. No, još i važnije od toga, mogli biste prenijeti bebi neželjene bakterije iz vaših usta.

Foto: Freepik

Objava Bebini noktići – kako se brinuti za njih od prvog dana pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Ali prije nego što se u potpunosti predate ulozi žrtve koja je jedina primorana na „velike životne promjene“, pomislite na trenutak i na svog partnera koji je postao tata.

Vrlo je vjerojatno je i tata iscrpljen zbog manjka sna, strepeći za zdravlje vaše bebe, a možda ga i mijenjanje pelena čini pomalo nervoznim. Zapravo, možda je njemu i teže nego vama…
Dolazak prinove iz temelja mijenja vaš život. Briga za obitelj, osiguravanje financijske stabilnosti i suočavanje s promjenama, sve to zna biti zastrašujuće za mnoge muškarce.

ZBLIŽAVANJE S DJETETOM

Koliko god muškarci željno iščekivali očinstvo, majke su te koje u prvo vrijeme odrađuju lavovski dio brige za novorođenče, posebice ako doje. Ali iako to stajanje po strani zna biti frustrirajuće za muškarce – neki to stanje uspoređuju s rezervnim igračima u sportskoj momčadi – stručnjaci vjeruju da muškarci ne bi trebali biti „na klupi“ kad je riječ o zbližavanju.

Ne postoji znanstveni dokaz o tome da je tata drukčiji od mame; njima je potrebno podjednako vremena da se zbliže s djetetom, tvrde psiholozi. No činjenica je da očevi provode manje vremena s novorođenčetom od mame. Da tata s djetetom provode onoliko vremena koliko to mama čini, podjednako bi se dobro zbližili s njime.

Ipak, nije neobično da novopečeni tata nije dosad nikad držao bebu u svojim rukama, pa bi mogli patiti od manjka samopouzdanja. Psiholozi tvrde i da se tata u prvo vrijeme pomalo pribojava novorođenčeta i mnogo se bolje osjećaju ako s djetetom tada provode manje vremena. Malo i često je prava formula zbližavanja. A ključ očinstva je u praksi, a ne u teoriji. Uključivanje u „prljavi posao“ pomoći će očevima u zbližavanju.

NA DNU PONORA

Dodatna je odgovornost jedna od najstresnijih stvari za novopečene očeve. Uistinu, ako vam je partner navikao na bezbrižan, neovisan način života, suočavanje s buđenjem i noćnim hranjenjima te usklađivanje nove uloge s poslom koji ne bi smio zbog toga patiti, pravi je izazov.
Nema sumnje da neki tate osjećaju kako su zarobljeni pod tim velikim teretom odgovornosti, a zbog očekivanja koja su nekoć imali od očinstva, mogli bi doživjeti žestoki sudar sa stvarnošću. On zna da mora uzdržavati obitelj, ali mnogi se muškarci osjećaju krivima zato što nisu onakve emocionalne stijene kakve bi htjeli biti.

Dodajte tome i zabrinutost očeva za zdravlje svoga novorođenčeta.

FINANCIJSKI TERET

Dok se tate danas vole okušati u tradicionalnim ženskim roditeljskim ulogama, njihova najveća briga ipak je ona muška: zarađivanje. Istraživanja su pokazala da najveći je strah za mladoga tatu može li financirati svoju obitelj.
Zbog recesije je taj strah još naglašeniji. Dok mu s jedne strane um govori da treba učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi svoj posao učinio što sigurnijim, srce mu govori da mu je mjesto kod kuće kako bi se što više zbližio sa svojim djetetom − i to postaje nemoguća misija.

Neizbježno, osjeća se rastrgano između privatnog i poslovnog života. Ali evolucijski je temelj ipak posložen tako da je žena odgovorna za bebino hranjenje, a na ocu je odgovornost da bude koristan na drugi način – što općenito znači da je na njemu teret stvaranja sigurnosti za svoju obitelj.
Da, to je golem pritisak, ali važno je da on samom sebi kaže: „Zasad je tako, ali neće tako biti zauvijek.“

VAŠA VEZA

Naravno, dijete sa sobom donosi i velike emocionalne turbulencije, što je pravi test za vašu vezu. Više ne provodite zajedničko vrijeme onako kako ste to činili prije, a to je možda teško prihvatiti. Zapravo, to je jedan od glavnih razloga zbog kojih se mnogi brakovi raspadaju.

Najveće promjene tiču se vašeg seksualnog života. Vaš partner možda misli da će se nekoliko tjedana poslije poroda sve vratiti na staro, pa njegovo samopouzdanje može pretrpjeti velik udarac ako se to ne dogodi (a rijetko se događa). Dok majka doji, njezino tijelo ne pripada samo partneru. On ga dijeli s djetetom. Također, muževima koji su pribivali porođaju trebat će neko vrijeme da partnericu ponovo dožive seksualno privlačnom, a ne samo kao rodilju.

A kako se parovi mogu boriti s ovakvim potencijalnim problemima? Nemojte zaboraviti da niste jedini koji se tako osjećaju. Ako planirate imati dijete, tada vam priprema može olakšati promjenu – trudnički su tečajevi iznimno korisni za to, kao i čitanje knjiga o izazovima s kojima se trebate zajednički suočiti.

No najvažnije jest da otvoreno razgovarate o tome kako se osjećate. Naravno, kad ste umorni i emotivni, teško je opušteno razgovarati, ali trebate svakodnevno porazgovarati, pa makar  samo pola sata. Svakako se nastojte toga držati.

BRZO ODRASTANJE

Unatoč stresu, brigama, buđenjima i manjku sna, očinstvo u pravilu muškarcima pomaže da postanu koncentriraniji, samouvjereniji i na kraju zadovoljniji nego što su bili ikad prije.
Spoznaja da nije samo individua nego i hranitelj, zaštitnik i dio obitelji, otac, budi u muškarcu veliko zadovoljstvo.

No znaju proći tjedni, čak mjeseci, dok se mladi otac ne saživi sa svojom novom životnom ulogom. I dok je veoma važno da vam on pomogne u novoj životnoj ulozi, bit će trenutaka kada će i on također trebati vašu pomoć.

Foto: Freepik

Objava Postali ste tata, a što vam se to sve događa u glavi? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Zaležana glavica može se dogoditi prije rođenja, zbog položaja u maminom trbuhu. Te, nakon rođenja, zbog djelovanja vanjskih struktura na nježne i mekane kosti bebine glave.

Zaležana glavica – kako do nje dolazi?

Tijekom rane trudnoće beba ima puno mjesta za micanje u maminom trbuhu, no kako se bliži termin poroda taj manevarski prostor se smanjuje. Osobito kada je riječ o blizanačkim trudnoćama.

Bebice se u trbuhu često zaleže na jednoj strani tijela, te im se glavica na jednom dijelu udubi. Također, težak porod u kojem beba često zapne u porođajnom kanalu mogu isto tako rezultirati blago deformiranom glavicom.

Sindrom zaležane glave

Nakon poroda do sindroma zaležane glave dolazi zbog učestalog spavanja u jednom položaju. Sindrom zaležane glavice u porastu je od početka ´90-ih godina. Naime, tada je u Americi, a posljedično i ostatku svijeta krenula kampanja za smanjivanje mortaliteta djece od SIDS-a (sindroma iznenadne dojenačke smrti). Preporuke američkih pedijatara za sigurno spavanje beba bila je spavanje na leđima, uvijek i bez iznimke dok se beba ne nauči sama okretati.

Ta preporuka dovela je do rapidnog pada broja beba umrlih od SIDS-a. No, dovela je i do porasta broja djece koje imaju sindrom zaležane glave. Čak 46% beba će u nekom trenutku dojenaštva razviti sindrom zaležane glave.

Kako prepoznati zaležanu glavicu?

Sindrom zaležane glavice zove se plagiocefalija i vrlo je lako vidljiva. Najčešće će se prepoznati na potiljku zbog položaja spavanja.

Često se događa da je bebino uho pomaknuto prema naprijed na strani glave koja je zaležana, u odnosu na onu koja nije.

U težim slučajevima zbog zaležane strane glave na drugoj se može javiti i izbočina, kao i asimetrija lica. No, takvi slučajevi su rijetku u terminski rođene djece.

Kako se liječi?

Sindrom zaležane glave (plagiocefalija) je lako rješiv problem ako se prepozna na vrijeme. Naime, pedijatar će ga vrlo lako prepoznati već pri samom pogledu na dijete. U prvih godinu dana života kod svakog pregleda pedijatar će vašem bebaču pregledati glavicu, pa će brzo ustanoviti ako ima blagih deformiteta.

Pedijatar će najčešće preporučiti mijenjanje položaja spavanja bebe, kao i primjerice izmjenu strane prilikom podrigivanja tako da beba okrene glavu.

Također, provođenje vremena na trbuščiću, tummy time, značajno će utjecati na pravilan izgled glave vaše bebe.

Foto: Freepik, Pixabay

Objava Zaležana glavica bebe: plagiocefalija pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Nakon pregleda neonatologa u rodilištu i dolaska djeteta kući, prvi je pregled pedijatra u djetetovoj dobi od mjesec dana, a prema potrebi i ranije.

Time započinju preventivni programi praćenja djetetova rasta i razvoja, koji uključuju sistematske preglede, cijepljenja i savjete o djetetovoj njezi i prehrani. To je ujedno i prilika za upoznavanje s odabranim pedijatrom, koji će najčešće biti prvi liječnik za kontakt u slučaju djetetove bolesti.

Na pregled je potrebno donijeti medicinsku dokumentaciju iz rodilišta i onu tijeka trudnoće, odnosno otpusno pismo za dijete i majku. Kako je novorođenačko razdoblje i djetetov dolazak kući doista velika promjena, nesigurnost ili nedostatak iskustva otvara mnoga zdravstvena pitanja roditelja i ostalih osoba uključenih u skrb za dijete. Njih je dobro zapisati i postaviti ih pedijatru na prvom sistematskom pregledu.

Prvi pregled novorođenčeta

Pregled započinje uzimanjem anamnestičkih podataka o tijeku poroda i boravka u rodilištu, eventualnim bolestima u obitelji te dosadašnjem djetetovu zdravstvenom stanju i prehrani. Taj dio uključuje i razgovor o usvojenom ritmu hranjenja i spavanja te moguću pojavu dojenačkih kolika. Liječnički pregled djeteta započinje već opservacijom djetetova ponašanja nakon dolasku u ordinaciju, a obvezno je skidanje odjeće i opći pregled po sustavima. Procjenjuje se takozvani somatski status i neurološki status.

Somatski pregled uključuje:

• opće stanje djeteta
• pregled kože, glave
• usne šupljine
• auskultacijski pregled slušalicama rada srca, pluća i abdomena
• palpaciju abdomena i pokretljivosti vrata, kukova i drugih zglobova
• zarastanje pupka
• ekstremiteti

Provode se antropometrijska mjerenja:

• tjelesna masa
• dužina
• opseg glave te uspoređuju s centilnim krivuljama po spolu i procjenjuje se porast i dinamika u odnosu na podatke iz rodilišta.

Centilna krivulja ispod i iznad granica normale ili pomicanje krivulje na manje ili više u odnosu na prvobitnu centilnu krivulju upozorava na moguće patološke uzroke. Novorođenče u prvim danima izgubi od sedam do deset posto porođajne tjelesne mase, a na kraju prvog mjeseca života ima je oko 20 posto više.

Neurološki pregled novorođenčadi

Neurološki pregled novorođenčeta uključuje:

• procjenu razvoja motorike (spontani pokreti, držanje glave, trupa i udova)
• pokrete očiju i vid
• reakciju na zvuk.

Ispitivanje refleksa

Ispituju se:

•  refleks traženja
• optički i akustički refleks
• automatski hod
• potporna reakcija
• suprapubični i križani refleks ekstenzora
• refleks hvatanja šake i stopala
• Moroov i Galantov refleks

Procjena se provodi u različitim položajima djeteta: potrbušni položaj, ležanje na leđima, pokus posjedanja povlačenjem, okomiti položaj. Testiraju se reakcije uspravljanja koje počinju odizanjem brade te glave i vrata potkraj prvog mjeseca života. Nezaobilazna je procjena mišićnoga tonusa. Na znak moguće bolesti upozorava prisutnost refleksa izvan granica normale, držanje tijela, abnormalna spontana motorika, položajne reakcije, asimetrije ili djetetova prevelika opuštenost ili ukočenost.

Somatski i neurološki status je u velike većine novorođenčadi uredan. Ako roditelji prvi posumnjaju na odstupanje prije posjeta pedijatru, važno je svaku sumnju podijeliti sa svojim liječnikom na pregledu. Samodijagnosticiranje se ne preporučuje.
Procjenu odstupanja treba prepustiti stručnoj osobi, u prvom redu pedijatru koji prema potrebi upućuje dijete na dodatnu procjenu. U slučaju neuromotornih odstupanja fizijatru ili neuropedijatru. Djetetov se neurološki status mijenja vrlo dinamično tijekom prve godine života.

Baby handling

Manje smetnje ne moraju i ne mogu uvijek biti vidljive u ranom razvoju. Zato su i neurološki pregledi dobno specifični i zahtijevaju ponavljanu procjenu. Kada se i dogodi odstupanje, važno je znati da neoptimalan tijek neurorazvoja ne upozorava odmah na moguće dugoročne posljedice i loš ishod.
Mladi mozak posjeduje veliku moć plastičnosti, i tijekom rasta i razvoja puno manjih neurorazvojnih odstupanja može, uz stimulaciju razvoja, prijeći u normalizaciju. Vezano za pravilan neurorazvoj, svakako se preporučuju načela ispravnoga postupanja s djetetom (engl. baby handling), ne samo za djecu s odstupanjem nego za svu djecu.

Neurorizična djeca

Neurorizična djeca su ona kod kojih tijek porođaja, nalazi i anamnestički podaci upućuju na rizik od oštećenja mozga. Važno je istaknuti da neurorizik nije dijagnoza i ne znači da će dijete imati odstupanje, nego znači potrebu za ranim, stručnim i detaljnim pregledom te za neuropedijatrijskim praćenjem djeteta. Cilj je takvoga programa praćenja što ranije dijagnosticiranje mogućih odstupanja, rana intervencija i habilitacija djeteta, koja u konačnici dovodi do povoljnijeg ishoda.

Na kraju prvog pregleda dobit ćete savjet o prevenciji rahitisa vitaminom D3, o prevenciji anemije, savjete o prehrani i njezi djeteta. Pedijatar će objasniti redoviti program cijepljenja i ponuditi dodatna cjepiva koja su dostupna. Ako je ostalo neodgovorenih pitanja ili nejasnoća, svakako ih prođite na kraju s pedijatrom.

Autor: dr. sc. Goran Krakar, dr. med.,
Poliklinika za dječje bolesti dr. Sabol

Foto: Freepik

Objava Prvi pregled novorođenčeta – što sve uključuje? pojavila se prvi puta na pitajmamu.