Nekad ste s partnerom provodili večer uz bocu šampanjca ili pakirajući se u zadnji tren za romantičan vikend. Sad imate snage samo progunđati da nema više pelena ili zajedno sjediti na kauču pola sata prije nego što oboje zaspite. Otkriće da beba uzima svoj danak u vašoj vezi može biti šok. Ali roditeljstvo ne znači da će se vaš odnos zauvijek svesti na „Molim te, dodaj mi vlažne maramice!“

Uz samo nekoliko jednostavnih koraka možete se pobrinuti da bezbolno prijeđete s dvoje na troje. Važno je na vrijeme detektirati problem i pozabaviti se njime prije nego što se uvučete preduboko u ulogu „samo-mame“ ili „samo-tate“.

Sve se promijeni kad postanete roditelji

Normalno je da se vaš cijeli svijet mijenja bebinim dolaskom. Morate se prilagoditi novoj osobi i, naravno, to je naporno i stresno. Treba vremena da se naviknete na svoje nove uloge. Nekima je to, ovisno o dotadašnjem načinu života, lakše, a nekim teže.

Ako ste do trudnoće često izlazili, dokasna tulumarili i ujutro dugo spavali, naravno da će vam biti teško prilagoditi se potpuno novom načinu života. Da biste u tome uspjeli, trebate sebe staviti na prvo mjesto, a ne podrediti svoje vrijeme i energiju nečemu nebitnom (i tu ne govorimo o djetetu!) kao što su na primjer dobronamjerni nenajavljeni gosti.

Kako biste održali ravnotežu, morate uspostaviti prioritete. Prvi je vaša beba, a drugi odnos između vas i vašeg partnera, a ne vaš odnos s prijateljima.

Moram… spavati 

Niste mogli niti zamisliti koliko ćete biti iscrpljeni, mutnih očiju, odjeveni u majice naopačke nakon još jedne neprospavane noći. Tko može gugutati kad se samo želite sklupčati u krevetu?

Kad ste doista umorni, ne možete logično rješavati probleme i tada oni mogu izmaknuti kontroli. Stoga, ako postajete nervozni i grubi prema partneru/ici zbog nedostatka sna, svladajte “vještinu drijemanja”. Čekajte da beba zaspi ili se izmjenjujte i prilegnite u tihu prostoriju. Namjestite alarm za 20 minuta (ako si dopustite više, riskirate da se probudite još više “grogi”). Sklopite oči i dišite polako i duboko, udišući kroz nos i izdišući kroz usta.

Nema veze ako i ne zaspite – svejedno ćete napuniti baterije. To je doista najbolje što možete učiniti da biste se oboje odmorili i normalno funkcionirali.

Budite par

Čak i ako ste naspavani, teško je naći vrijeme koje ćete provesti sa svojom drugom polovicom (to ne uključuje raspravu o tome čiji je red da uspava bebu). Ali imajte na umu da je vrlo bitno pronaći vrijeme za vas dvoje.

Trebali biste isplanirati kada ćete biti sami zajedno i zabilježiti to u kalendar, baš kao što to činite kad ste naručeni kod liječnika. Osigurajte čuvanje djeteta. Nemojte planirati nikakve razgovore – jednostavno budite zajedno. Važno je da budete skupa kao partneri, a ne kao mama i tata.

Taj će se trud isplatiti, i reći će vam to svi roditelji koji su to uspjeli postići. Ako uspijete izaći iz kuće zajedno, ograničite vrijeme spremanja, pa ćete tako imati više vremena za podijeliti s partnerom. Ponekad ćete se možda pitati je li običan izlazak vrijedan napora da ostvarite sve uvjete, ali kad budete napokon zajedno, znat ćete da vam je baš to trebalo.

Ne večeras, ljubavi

A kad smo već kod vremena koje provodite sami, prilično je uobičajeno da vam seksualni život gotovo iščezne u prilagođavanju na nov način života. Vjerojatno se nećete maziti u krevetu tako često kao prije. Češće će se čuti: Pusti me, umorna sam! A najčešće je i on!

Nedostatak ljubavnog života može postati problem za mnoge novopečene roditelje. Prioritet majke je san, a ne seks. A kako muškarac često stres rješava seksom, tu već postoji konflikt. Doista je potrebno porazgovarati o tome što oboje stvarno osjećate i želite.

Isto vrijedi i za sve ostale zamjerke koje se javljaju dok se prilagođavate promjenama. Uobičajeno je da svaki od obaju roditelja osjeća kao da nosi veći teret, ali to može prerasti u natjecanje, što nikome neće donijeti ništa dobra.

Razgovor, razgovor

Ključ je održavanja dobre veze da oboje iskreno govorite o tome kako se osjećate i razgovarate o tome kako se najbolje nositi s novim načinom života.

U nedjelju ujutro, nakon doručka, dogovorite sastanak za planiranje i razgovor. Ionako nedjeljom više ne možete dugo spavati, pa iskoristite to vrijeme da si kažete: Evo, ovako ćemo organizirati sljedeći tjedan. Trebate također svladati novi jezik koji sad podrazumijeva „Kako ĆEMO se nositi s tim?“ Napravite li dobar plan s kojim ćete oboje biti zadovoljni, imat ćete manje povoda za svađu.

Dobra je vijest da vas to što se morate nositi s novim izazovima koje predstavlja to malo biće, ustvari može i zbližiti. Probijanje kroz probleme i njihovo rješavanje samo će unaprijediti ono što ste prije imali, jer sad niste više samo ljubavnici, a niste ni samo roditelji – sada ste obitelj.

Objava I partneri, a ne samo roditelji – povežite se ponovno pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Toksični roditelji često sve uspoređuju s drugima, imaju potrebu za kontrolom i slično.

Usponi i padovi u roditeljstvu mogu biti prilično drastični. U jednom trenutku ne možete zamisliti ništa što bi vas više ispunilo od brige o vašoj djeci, dok u drugom svjedočite tantrumu i pitate se kako ćete sve to izdržati. Odgoj djeteta težak je posao. No, otežavamo li ga ponekad i sami? Činimo li ga emotivno više iscrpljujućim nego što doista je?  I, što je najvažnije, štetimo li svojim razmišljanjima vlastitom djetetu?

Ovo su misli koje toksični roditelji često imaju i koje trebaju prekinuti:

Nerealna očekivanja

Čitamo knjige o roditeljstvu, tekstove na internetu, gledamo emisije, promatramo djecu prijatelja. I počnemo razmišljati o vlastitome. Do sada je već trebalo dostići/postići neku fazu.

Na primjer, ima već dvije godine, zašto ne prospava napokon cijelu noć? Zašto naša petogodišnjakinja ne obavi nešto što smo ju zatražili nego “zaboravi”? I dođete do zaključka da su vam djeca prkosna, da se ne trude, neposlušna su. A u stvari su samo ljudska bića koja nisu savršena. Pristupamo im nerealnim očekivanjima i naravno da se razočaramo kada ne budu ispunjena.

Uspoređivanje

Kada god odete do prijateljice, njena kuća je čista, a stigla je napraviti i kolač. Zar ste vi toliko neorganizirani i nesposobni? Petogodišnjak vaše prijateljice već čita, a vašeg klinca slova još uopće niti ne zanimaju. U čemu ste pogriješili? I dugačak je to popis usporedbi koje biste mogli napraviti i koje će sve redom učiniti da se osjećate lošije nego biste trebali.

Treba li vam uopće i govoriti da usporedba baš i nije zdrava? No, svi upadnemo u tu zamku. Što napraviti? Treba biti realan. Imamo uvide samo u djeliće života, domova i situacija svojih prijatelja, a ne u njihove svakodnevne probleme i izazove kojih sigurno ima. Dakle, nemojte misliti da je kod njih uvijek sve idealno. Nije.

Skloni ste kontroli i igrate igre “moći”

Djeca trebaju vodstvo, pa čak i autoritet. Međutim dok pokušavate naći pravu ravnotežu usmjeravanju svoje djece, nekad se možete početi ponašati autoritarno i zahtijevati potpunu kontrolu.

To može dovesti do negativnih osjećaja i s jedne i druge strane, ali i nezdravih odnosa. Dok mi smatramo kako radimo pravu stvar jer želimo najbolje za svoju djecu, ona osjećaju pritisak naše kontrole jer tko voli da mu se nadgleda svaki korak? Kontrolni način razmišljanja na kraju vodi do borbe za vlast, nesretne djece i frustriranih roditelja.

Foto: Freepik

Objava Toksični roditelji – jeste li među njima? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Uvijek aktualna tema je li u redu ili ne lupiti dijete po guzi kada mu želimo postaviti granicu. Ili ga kazniti. Kao što to vrlo često bude, javnost se polarizirala te s jedne strane imamo ljude koji sve današnje probleme svijeta vide u odsutnosti „batine“, a s druge strane one koji zovu socijalnu službu zbog „davanja po guzi“. Pri tome se ovdje preklapa nekoliko stvari koje se nikako ne bi trebale preklapati, nego ih je važno jasno razlučiti.

‘Svake godine nove filozofije oko odgoja djeteta’

Stav struke o kazni i davanju po guzi vrlo je jasan: Ne, to nije dobro. Sad će netko reći da struka svoje stavove mijenja svakih pet godina, no zato svi imamo mogućnost kritičkog mišljenja, odnosno mogućnost razmisliti o argumentima zašto je došlo do promjene.

Znanost napreduje svakim danom, a tako i kvaliteta istraživanja. Danas sva istraživanja pokazuju da udarac po guzi ima samo kratkoročan učinak, a dugoročno samo pojačava djetetov otpor, te je dijete agresivnije ne samo prema roditelju nego i prema drugoj djeci.

Prije se pušenje reklamiralo kao sredstvo za mršavljenje, jer ono doista suspreže apetit. Tada se nije znalo za štetne i dugoročne posljedice. Slično je i s fizičkim kažnjavanjem – u tom će trenutku možda i „upaliti“, ali dugoročno je jako štetno za djetetov emocionalni razvoj, za obiteljsku dinamiku te za djetetove socijalne odnose.

Emocionalni razvoj i kažnjavanje

Zašto? Zato što dijete zaista funkcionira kao osoba. Ima osjećaje ljubavi, tuge, ljutnje, straha i sreće. Zašto se onda misli da mala osoba ne osjeća  sram ili poniženje kada ga udari velika osoba? Još je to osoba koju neizmjerno voli. Zamislite se u partnerskom odnosu. Bi li vas povrijedilo da vas partner lupi po ruci, na primjer kad se posvađate? Dakle, uopće se ne radi o fizičkim posljedicama ili osjećaju boli. I kakve će emocije to instantno izazvati u vama? Otpor? Bijes? Vjerojatno biste vratili. Ok, dijete vrati roditelju koje ga je lupilo. Što se sljedeće događa? „Dijete mene ne poštuje!“ Mogući je scenarij da će roditelj dalje dijete učiti da treba poštovati starije/roditelje na isti način.

Dakle, poruka je: „Mi nismo ravnopravni, ja mogu stvari koje ti ne možeš, samo zato što sam veći i jači (ne zato što sam roditelj koji te voli i zna bolje), ako se pokušaš usprotiviti, kaznit ću te još više“. Rezultat – strah. Ne poštovanje, nego strah. I ljutnja, koja će negdje drugdje na neki drugi način morati izaći.

‘I mene su moji roditelji udarali po guzi pa sam ispao/ispala sasvim dobro’

Svaki roditelj radi onako kako najbolje zna da bi odgojio svoje dijete. Roditeljske se vještine djelomično preuzimaju „od doma“ (dakle, kako su nas naši roditelji odgojili), a djelomično iz stručnih smjernica i okoline. Ako su vas vaši roditelji voljeli, bili brižni te vam pružali sigurnost, povremeni udarci po guzi zaista ništa ne mijenjaju.

Jeste li bili sretni kada ste ih dobili? Pa ruku na srce, vjerojatno niste, vjerujem da biste kao dijete vjerojatno odabrali druge metode discipline da ste mogli birati. No to ne čini vaše roditelje lošijim roditeljima i ljudima. Znanost kaže da je dovoljno u 60 posto situacija biti „savršen“ roditelj da biste bili idealni roditelji. I to nas dovodi do one ključne stvari – ne, niste loš roditelj ako ste jednom lupili dijete po guzi!

Niste loš roditelj

Isto kao i kad netko zapali jednu cigaretu: nije pušač niti ima pušačka pluća. No meni je prva pomisao kad vidim da tako netko povremeno brljavi s cigaretom: “Treba li mu to zaista”?

I tu je važno spojiti dvije krajnosti: udaranje djeteta po guzi trebalo bi se potpuno izbjegavati kao odgojna metoda, no nitko nije loš roditelj ako u rijetkim situacijama „pukne“ i to napravi. No to ne znači da je to dobro i da niste pogriješili. U tim bi situacijama bilo dobro postupiti onako kako se postupa kada pogriješimo: ispričati se djetetu, zagrliti ga i utješiti. Dijete će na taj način naučiti da i svi mi ponekad griješimo, ali i da fizička agresija nije odgovor kada smo ljuti (jer se vi ispričavate za svoju pogrešku).

‘Ovi novi stilovi roditeljstva rezultiraju razmaženom djecom bez poštovanja’

Još je jedna važna razlika koju treba izdvojiti:

• Što je uopće odgoj ili poštovanje?
• Kako se gradi autoritet?
• Strahom?

Kada zamislite idealnog šefa u tvrtki, je li to šef koji vam stalno prijeti otkazom ako ne stignete sve napraviti u zadanom roku? Je li uspješan vođa onaj kojeg se svi boje, dugoročno? Nisu li svi takvi vođe vrlo brzo završili neslavno? Najuspješniji vođe zapravo su oni koji su uspjeli dobiti poštovanje i ljubav mase, uz pravednosti i jasnu strukturu. Čak se i u bajkama svi dobri kraljevi opisuju kao mudri, dobri, ali koji izazivaju poštovanje i poslušnost. One kojih se likovi boje obično „riješi“ neki kraljević na bijelom konju. Zašto onda mislimo da je roditeljstvo išta drugačije? Strahopoštovanje i strah uvijek su brža i jednostavnija rješenja, to je jasno, no dugoročno su kontraproduktivna.

Stil odgoja

U konačnici, stil odgoja (hoće li to biti kroz strah ili poštovanje) služi nam samo da djetetu usvojimo norme, vrijednosti i pravila. Bonton, bezobrazluk, kriminal, itd. nemaju veze sa stilom roditeljstva nego upravo s normama, vrijednostima i pravilima. Ako konačna poruka koja dopire do djeteta nije dobra, onda metoda može biti najbolja ili najgora, sasvim svejedno. Pri tome, vratimo se malo na strahopoštovanje (dakle, prividno poštujemo onog šefa koji nam prijeti otkazom). Zanima li nas zaista sadržaj poruke koji dolazi kroz negativan kanal?

Koja je alternativa?

Pravilno postavljanje granica, pri čemu se uzimaju u obzir djetetove emocije, o čemu smo već pisali. Naravno, lako je reći to ovako dok ste racionalni i smireni, ali u trenucima kad nas dijete izluđuje, kad smo u emociji, to je puno teže. Pokušajmo zamisliti da udaranje po guzi nije opcija. Jednostavno ne postoji. Kao gluten za celijakičara ili šećer za dijabetičara. Nema.

Emocija traje 60 sekundi

Dakle, dijete divlja, vama vlada emocija ljutnje… Što napraviti? Uzmite predah (timeout). Emocija traje 60 sekundi, sve nakon toga je „recikliranje“ emocije (dakle sami vrtimo razlog koji nas je napravio ljutima i pokrećemo ispočetka emociju). Prošećite se po stanu, bilo što. Naime, dijete može iskusiti predah – u smislu da mu uskratimo našu pažnju –  onoliko minuta koliko ima godina. Dakle, do godinu dana nema timeouta, a za sve preko godine dana sasvim je dovoljno vremena da ponovo preuzmete kontrolu nad situacijama. Sjetite se, vi ste oboje, ali vi kao roditelj znate bolje i to je ona glavna razlika između vas i djeteta. Osim toga, vi kao odrasla osoba imate vještine samoregulacije, dijete to tek mora naučiti, a najbolje će naučiti ako vas modelira, odnosno dijete uvijek modelira roditelja, pa ako vi ne možete regulirati svoje emocije, neće ni dijete to moći naučiti.

Ok, uspjeli ste se smiriti, a dijete i dalje divlja.

• Pokušajte mu skrenuti pažnju, odnosno prekinuti njegovu emociju. Najbolji vam je pokušaj kroz igru. Neka to bude njegova plišana igračka ili vaša ruka koja može magično oživjeti i glumiti neku životinju. „Ajme, tko to viče, netko me probudio iz sna! O, pa to je maleni dječak/djevojčica!“ Ostanite uporni u ulozi, čak i ako vas dijete isprva odbije. Za djecu mlađu od dvije godine vjerojatno neće upaliti jer nemaju još razvijenu simboličku igru, pa ćete morati pokušati na neke druge načine skrenuti im  pažnju, što je u toj dobi i lakše.
• Dajte djetetu kontrolu. „Vidim da si ljut, ali ne volim kada tako vičeš. Kad smo ljuti, ne vičemo niti se tako razgovaramo (zato je važno da vi ne vičete). Kad budeš htio lijepo razgovarati, ja sam tu i čekam te“ (odmaknite se 2-3 metra dalje i sjednite).
• Dajte djetetu drugi izbor nakon postavljanje granice, koji može samo izabrati. Sjetite se: vi nudite izbor te na taj način u konačnici kontrolirate situaciju, a dijete ima prividni osjećaj kontrole.
• Pokušajte ga samo nježno zagrliti, ako je to moguće, pa zatim pokušajte pričati s njim. Naravno, ima djece koja neće htjeti zagrljaj ili će biti toliko ljuta da će vas odbiti. Ovaj je prijedlog primjenjiv samo na pojedine situacije i ne na svu djecu. No svejedno imajte na umu: nema ničeg lošeg pokazati djetetu da ga volimo i kad smo ljuti na njega, dapače. Na kraju krajeva, to je i istina, nešto u što dijete nikad ne bi trebalo posumnjati. Ako ga udaramo po guzi, misli li dijete i tada da ga volimo?

Tekst: Maja Bonačić, mag.psych.
praktičarka terapije igrom i NLP-a

Foto: Freepik

Objava Kažnjavanje djece – autoritetom do poštovanja pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Pedijatar i roditelj moraju zajedno djelovati kako bi pomogli djetetu. Stoga, donosimo pet zlatnih savjeta koja će vam olakšati odlazak liječniku s vašim djetetom:

1. Odjenite bebu u odjeću koju je lako skinuti

Bebu ili dijete odjenite u odjeću koju je lagano skinuti i odjenuti, kako ne bi trošili vrijeme na oblačenje i svlačenje, a i kako mališana ne bi učinili nervoznim.

Ako mislite da će pedijatar pregledavati određeni dio tijela poput pluća omogućite pedijatru nesmetani pristup, a da previše ne gnjavite dijete.

2. Ponesite bebinu najdražu igračku koja će vam dobro doći ako je budete morali umirivati.

Većina djece imaju svoju tješilicu ili pak dudu koja će ih umiriti prilikom stresnih trenutaka. Posjet pedijatru, pogotovo ako je dijete jako bolesno, može biti vrlo stresno zbog čega mališana ne žele surađivati. Ako je u pitanju mala beba, bitno je da roditelji ostanu mirni kako bi i beba bila mirna.

3. Budite što detaljniji prilikom objašnjavanja (o simptomima/osipu/sastavu bebine pelene…) kada se obraćate pedijatru

Detaljno i precizno je ono što pedijatri vole kako bi dijagnoza bila što točnija. Ako ste rastreseni onda primjerice bebine temperature upisujte u tablicu koju ćete nadopuniti dozama lijekova i dodatnim pojašnjenjima.

4. Ne bojte se ponoviti pitanje ako niste shvatili što vam je pedijatar odgovorio

I pedijatri su samo ljudi kojima kroz ordinaciju dnevno prođe jako puno djece i jako puno ljudi, a svi znamo da rad s ljudima nije jednostavan. Stoga, ako vam nešto nije jasno ili vam pedijatar nije odgovorio na pitanje – ponovite. Vaše je pravo da znate i da raspolažete cjelovitim i istinitim informacijama.

5. Provjerite znate li pravilno dati djetetu lijek ili ono što vam je pedijatar propisao

Ako niste sigurni pitajte, pitajte i opet pitajte. Doziranje lijekova u pravilnim razmacima i pravilnim količinama je izuzetno bitno, pa ako mislite da znate, provjerite još jednom.

Potražite još korisnih savjeta:

– Pratite razvoj svoje bebe iz mjeseca u mjesec
– Osipi kod djece – vrste i kako ih prepoznati
– Što kad beba ima temperaturu?

Foto: Freepik

Objava Posjet pedijatru: 5 savjeta za roditelje pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Kada postanemo mame i tate, niti ne shvatimo koliko brzo postajemo vlastiti roditelji – umorni, stari, ali puni ljubavi. Odjednom nam se i rječnik počne mijenjati, baš kao i našim roditeljima. I stvara se rječnik roditelja.

Vrijeme je da prilagodite svoj rječnik iz mladenačkih dana u rječnik roditelja. Roditelji i svi ostali nemaju isto značenje istih riječi, pa ćemo neke i demistificirati. Zavirimo u rječnik roditelja!

Zora

Prije djece – mitološko razdoblje dana kada se spava ili ponekad dolazi doma. U zoru se ne prakticiraju nikakve fizičke aktivnosti.

Poslije djece – razdoblje u danu kada počinje vaš dan, a i fizičke aktivnosti – mijenjanje pelena, hranjenje, balansiranje s četkicom u ustima i djetetom na lijevom kuku…

Vikendi

Prije djece – na tjednoj bazi jedva dočekana dva dana kojima se veselimo više nego Božiću. Vikend počinje u petak navečer izlaskom, a završava nedjeljom navečer kada opušteno zavaljeni u svoj kauč gledamo omiljenu seriju

Poslije djece – razlikuje se od ponedjeljka ili četvrtka jedino po tome što su svi doma.

Tuširanje/ kupanje samih sebe

Prije djece – omiljeni dio dana kad ćete svu prljavštinu skinuti sa sebe i započeti ispočetka

Poslije djece – nužno zlo, dok dijete ostavljate da tulumari i pokušavate skinuti kakicu ispod noktiju i zakorenu bananu iz kose

Prljavština

Prije djece – nešto što se tolerira u malim količinama

Poslije djece – prilično ste sigurni da ste oprali onu fleku od špinata sa zavjesa, ali i da je vaše dijete zapovjednik vojske mrvica koje izlaze na vidjelo nakon usisavanja

Frizura

Prije djece – kosa je ukras na glavi koje uređujete kod specijalista zvanog frizer i kojem posvećujete dosta pažnje

Poslije djece – smetalo koje vam je žao ošišati, ali vam upada u oči, a zalisci su počupani jer ste se igrali s bebom

Filmska večer

Prije djece – prigoda za opuštanje i zabavu uz kokice

Poslije djece – ako stignete do polovice filma bez plakanja i ponovnog uspavljivanja eto vam jedna zvjezdica, a ako stignete do pola filma da ne zaspete… pobijedili ste u roditeljstvu.

Privatnost

Prije djece – vrata na tuš kabini ili zavjesa na kadi napravljeni su s razlogom, isto kao i vrata na WC-u

Poslije djece – ´ko to mene geda?

Umor

Prije djece – zamor (iscrpljenost) tijela uzrokovan fizičkim ili mentalnim naporom

Poslije djece –umor je roditeljima, naime stalno stanje do polaska u osnovnu školu – nema ga potrebe isticati. Kao kada na pitanje „Kako si?“ odgovarate sa „Jesam.“

Kava s frendicama / frendovima

Prije djece – užitak koji prakticirate kako bi uživale u društvu

Poslije djece – pola sata i pola šalice kave dok djetetu ne dosadi sjediti u kolicima, pa je sve u kratkim crtama

Obitelj

Prije djece – pojam koji označava vašu majku, oca, braću, sestre, bake, djedove

Poslije djece – pojam koji označava vas i vašeg partnera/ partnericu i  djecu kojoj ste sve na svijetu… i ne bi ih mijenjali nizašto

Foto: Freepik

Objava Rječnik roditelja – imate li i vi svoj? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Usporedba dugoročnog roditeljstva temelji se na karakteristikama kratkoročnog roditeljstva, koje je kontrolirajuće, nagrađujuće, helikoper-roditeljstvo, ponižavajuće ili kažnjavajuće. Što je pozitivna disciplina ili pozitivno roditeljstvo?

Saznajte sve o pozitivnom roditeljstvu i kako nepodopštinu pretvoriti u priliku za učenje i zbližavanje! Pozitivna disciplina počiva na poštovanju djeteta.

Kako je sve počelo?

Korijeni pozitivne discipline sežu na početak 20. stoljeća, kada je psiholog Adolf Adler postavio premisu da je rano djetinjstvo važno za budući razvoj psihopatoloških poremećaja. Adler je smatrao da se prema djeci treba ponašati kao da su važan i neizostavan dio obitelji te da na djetetov razvoj utječu i mama i tata, ali i društvo – tete u vrtiću, profesori, učiteljice. Takav pristup dodatno je razradila američka psihologinja početkom osamdesetih u koncept pozitivnog roditeljstva.

VIŠE – Mali trikovi za vježbanje strpljenja

Pozitivna disciplina je neizostavno izbjegavanje situacija u kojima se pojavljuje negativno ponašanje. Primjerice, djeca će češće slijediti pravila koja su postavljena rano i jasno nego pravila koja se mijenjaju i smišljaju u hodu.

Postavljanje jasnih osnovnih pravila  koja je lako slijediti

Pozitivna disciplina i poštovanje idu ruku pod ruku. U oba smjera! Poštovanje dolazi s granicama koje je važno rano postaviti, ali tako da budu razumljiva djeci. A djeca će uživati u granicama i rutinama jer klincima rutina objašnjava život, a kao bebama daje im okvire u kojima mogu očekivati spavanje, igranje, šetnju, hranjenje…

I dijete ima osjećaje, a vi morate razmišljati o njima

Postoji razlika između onoga kako se osjećamo i onoga što pokazujemo da osjećamo. Kod klinaca ta diksrepancija između unutarnjeg i vanjskog svijeta najčešće dovodi do tantruma. No, dijete mora znati da nije ništa loše napravilo, a vi tu priliku iskoristite za učenje i pozitivnu disciplinu. Dakle, da, znam da želiš jesti puding za ručak, ali ne možeš jesti puding za ručak. Puding se može jesti i nakon ručka, a ključ razumijevanja želje za pudingom zapravo je ključ razumijevanja osjećaja vašega mališana. Nešto je dovelo do ispada bijesa za onime što on želi. Kada dokučite što se nalazi u pozadini, znat ćete i objasniti njegovo ponašanje. Sebi naravno, a onda i njemu. A suosjećanjem se najbolje uči o osjećajima… i zagrljajima, naravno.

VIŠE –  Zašto je  uloga tate važna je od prvog dana!

Oni baš ne moraju ono što vi u tom trenutku želite

No, to nije razlog da ih silite na to. A najčešće je riječ o pelenama i odlascima na WC. Sve je u njihovim nježnim godinama učenje i vježbanje. Izbjeći ćete plakanje i negodovanje ako jednostavno pričekate s mijenjanjem pelene i objasnite im da se to mora. Odlasci na WC tijekom skidanja iz pelena zahtijevaju strpljenje i promišljanje, jer mališani tek uspostavljaju razmišljanje i promišljanje o piškenju i kakanju. Do sada im je to bila automatska nesvjesna radnja!

Nemojte podcjenjivati djecu jer oni su ljudi kao i vi

Dio roditeljstva je učenje klinaca kako se nositi s negativnim životnim situacijama. Umjesto nagrađivanja lijepog i kažnjavanja lošeg ponašanja, zajednički pronađite rješenje za probleme i izbjegavanje sukoba, čak od najranijih dana. Upravo to je pozitivna disciplina!

VIŠE – Zašto je čitanje mališanima važno?

Braća i sestre zahtijevaju individualnu pažnju

Jer riječ je o zasebnim ljudima! A nikako im ne treba usporedba i osuda. Zajednički rješavajte probleme unutar obitelji jer sukobi između braće i sestara najčešće nastaju zbog borbe za roditeljsku pažnju.

Pretvorite negativno u pozitivno

Negativno ponašanje u mališana najčešće se događa kada žele samostalno odlučivati o nečemu, ali im se ne dopušta. To je izazov i normalno ponašanje mališana, a nije zločestoća.  Iskoristite njihove želje i htijenje u pozitivno iskustvo tako što ćete im predložiti prihvatljivu opciju, dopustiti da sami odluče, prihvatiti njihova nastojanja da se uključe u odlučivanje.

Dobro ponašanje treba poticati

Cijeli je smisao pozitivnog roditeljstva ohrabriti klince da pronađu konstruktivne načine ponašanja. Dakle, da razgovaraju s vama prije odluke, da svoju želju koju je trenutačno nemoguće ostvariti prilagode situaciji, da se zajednički opohodite u obitelji s razumijevanjem i poštovanjem. Klinci su mali ljudi i žele raditi ono što rade veliki – odlaziti u kupovinu i uzimati stvari s polica, a ne da ih pustite da lunjanju okolo i podmićujete igračkama.

VIŠE – Odgojite financijski odgovorne ljude

Nemojte ih ignorirati, nego ih pripremite za određene životne situacije, čak i kada je riječ o odlascima na svadbu ili na more. Valja ih učiti da onako kako želimo da se drugi ponašaju prema nama, da se tako treba ponašati prema njima.

Foto: Freepik

Objava Pozitivna disciplina! Znate li kakav je to pristup? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

1. Tate misle da im ne treba pomoć

Muškarci su navikli na to da im pomoć jednostavno ne treba. Okej, treba im, ali zbog načina odgoja u našim predjelima (nismo rekli balkanskim), muškarci najčešće ne žele prihvatiti pomoć. Ali imajte na umu da bi u roditeljstvu baš svakom dobro došla pomoć! Pokušajte nakratko pregristi jezik i ponekad poslušati savjet, posebno ako dolazi od vaše partnerice ili druge osobe kojoj vjerujete.

2. Pretjerano su kritični

Kad djecu želimo nečemu naučiti, moramo biti vrlo oprezni kako to činimo. Naša djeca moraju znati da smo im mi najpouzdaniji saveznik, a ne najgori kritičar. Ne morate raspravljati o svakoj sitnici koju pogrešno naprave.

Velika je vjerojatnost da već i sami znaju što su i kako pogriješili. Umjesto toga, pitajte ih kako se osjećaju, što bi napravili drukčije da se to ponovo dogodi, ohrabrite ih. Ispričajte im priču o tom kako ste vi napravili sličnu grešku.

3. Misle da postoji rješenje za sve

Ponekad vam život jednostavno slomi srce.  Na sam spomen tuge tate često počnu s „Da, ali…“ u potrazi za rješenjem problema, čime žele mališanima umanjiti bol. No ponekad se jednostavno treba pomiriti s tim i pružiti mališanima zagrljaj kao utjehu. Ne morate uvijek sve riješiti. I ne mora uvijek sve biti – dobro.

4. Tate se ne petljaju

Kad sve to oko roditeljstva postane preteško, tate se ponekad – ukoče. Požele se isključiti iz svega. Nemojte! Odvažite se, pa i prvi reagirajte, ne čekajte da vas netko na to potakne. To će značiti puno za vaše samopouzdanje.

5. Prave se da su neranjivi

Djeca moraju vidjeti naše osjećaje, čak i one koji nisu ugodni i lagani. Tate često žele biti stijena, pokazati djeci da su neuništiva, neranjiva. I možete i dalje biti takvi! Ali to ne znači da ne smijete pokazati da vas boli ili da patite. Mališani to moraju vidjeti da bi znali kako se s tim i oni mogu nositi.

Foto: Pexels

Objava Pet najčešćih pogrešaka koje tate čine pojavila se prvi puta na pitajmamu.

U svojoj trećoj knjizi donosi brojne korisne savjete o tome kako biti opušten roditelj, kako poraditi na vlastitim uvjerenjima i traumama, kako prihvatiti i voljeti sebe te tu ljubav prenijeti na vlastitu djecu.

Kako odgojiti sretnu i samostalnu djecu koja se mogu nositi s problemima i razviti ispunjavajuće odnose, jedna je od najvećih briga svakog roditelja. Svaki roditelj na svoj način teži upravo ostvarivanju te zadaće. No, izgleda da postoje smjernice koje garantiraju uspjeh, a od malena ih prakticiraju jedni od najsretniji ljudi na svijetu – Danci.

Danska psihoterapeutkinja, savjetnica i majka dvije kćeri, Iben Dissing Sandahl, u knjizi „Kako biti opušten roditelj“ na primjerima iz prakse i vlastitog života opisuje kako roditelji ruše stare obrasce i odgajaju svoje dijete sa zanimanjem, opušteno i bez pritiska pretjeranih očekivanja.

Roditelji koji često upadaju u sukobe s djecom mogu se pitati zašto im se to stalno događa te im se čini kao da djeca pritišću njihove „emocionalne tipke“. Međutim, djeca ne „pritišću tipke“ namjerno. „Poludim kad Sofie ne pospremi stvari za sobom, iako sam joj rekla već stotinu puta. Strašno se razljutim kad mi Marius neprestano proturječi“, koliko puta ste i sami izgovorili slične rečenice? To je nesvjesni dio roditeljstva koji izaziva sukobe s djecom zbog vlastitih neriješenih emocionalnih problema ili previše stresnog načina života. Ono što roditelje uistinu živcira uvijek je vlastita potisnuta bol, a prihvaćanje toga je prvi korak na putu do razvijanja boljeg odnosa s djecom i skladnijeg obiteljskog života. Ne možemo pokazati ono što nikada nismo vidjeli, ali zato to možemo naučiti i biti bolji roditelji svojoj djeci.

 “Ne pokušavajte biti “savršeni”, nego vjerodostojni i promišljeni. Budite spremni priznati vlastite pogreške, budite čovječni. Naša djeca žele osjetiti da će sve biti dobro.” – Iben Dissing Sandahl

Knjigu „Kako biti opušten roditelj“ u izdanju Egmontove biblioteke Puls možete pronaći u svim knjižarama i na shop.egmont.hr

Foto: promo

Objava Kako biti opušten roditelj? Kako izgraditi prisan odnos s djecom pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Kad roditelji svoje vrijeme i pažnju preusmjere jedni s drugih na djecu, često se susreću s problemom održavanja zdravog i intimnog života. Ipak, biti roditelj ne znači da se trebate oprostiti od dobrog seksa, čak ni učestalog. Moguće je imati sve – biti uspješan roditelj i strastven ljubavnik u isto vrijeme. Kako bismo vam pomogli u održavanju strasti s partnerom, LELO je pripremio nekoliko savjeta s kojim ćete ponovno pronaći dozu intime u spavaćoj sobi.

1. Ostanite u ‘’dodiru’’ s partnerom

Kad osobe započnu novu vezu, teško im je maknuti ruke s partnera. Međutim, fizički dodir s vremenom blijedi, a roditeljstvo često ubrza taj proces. Tako nastanu problemi u spavaćoj sobi. Neka istraživanja pokazuju da kad se parovi međusobno dodiruju, njihov broj otkucaja srca se smanjuje. Dodir je utješan i umirujući – pomaže u ublažavanju stresa. I ne samo to, dodir također oslobađa hormon oksitocin koji potiče osjećaj povezanosti s drugima. Dakle, ako se ne dodirujete, propuštate brojne užitke!

Pronađite načine kako povećati količinu dodira u vezi, bilo da se samo držite za ruke, mazite partnerovu ruku ili nogu dok sjedite na kauču, masirate ili mazite u krevetu.

2. Slušajte i posvetite se partnerovim potrebama

Jedno od najčešćih intimnih problema s kojima se suočavaju novopečeni roditelji je razlika u količini libida, koja se događa kada je jedan partner raspoložen, ali drugi nije. To ima smisla jer će, ponekad, jedan partner biti pod većim stresom ili neispavaniji od drugog. Kako se učinkovito nositi s ovom situacijom? Istraživanja pokazuju da su roditelji koji su visoko cijenili ono što društveni znanstvenici nazivaju “seksualnom zajedničkom snagom” skloniji biti zadovoljniji svojim seksualnim životom i odnosima. Seksualna zajednička snaga odnosi se na motivaciju da se zadovolje potrebe partnera ne očekujući ništa zauzvrat.

Drugim riječima, ovo je motivacija da ponekad stavite potrebe svog partnera iznad vlastitih potreba. Dva su dijela ove priče: motiviranost za zadovoljavanje seksualnih potreba vašeg partnera i razumijevanje da vaš partner nije raspoložen za seks. Roditelji koji imaju najsretniji seksualni život često su oni koji pokušavaju razumjeti međusobne seksualne potrebe i žrtvuju se kako bi poboljšali odnos, poput povremenog seksa kada nisu raspoloženi, jer zaista žele da im partner bude sretan. Kako biste poboljšali aktivnosti u svojoj spavaćoj sobi, preporučujemo da upoznate Tiani 3 sa svojim partnerom jer je ona savršen način da podijelite zabavu. Sharing is caring, zar ne?

3. Nemojte se bojati planirati vrijeme za seks

Mnogi parovi misle da bi seks “trebao biti spontan”, pa sjede i čekaju da se dogodi prirodno ili ga pokreću tek kad osjete “pravi” ili “savršeni” trenutak. Međutim, ovaj pristup seksu dovodi do rijetke tjelesne intimnosti, posebno među roditeljima. Oni “savršeni” trenuci u kojima ste oboje raspoloženi obično su neuhvatljivi. Nemojte se bojati staviti seks na svoj raspored. Planiranje seksa ne znači da će biti manje zabavno – zapravo, ono ga može učiniti još boljim!

Ako planirate seks ili znate kad će se dogoditi, to vrijeme možete iskoristiti za stvaranje iščekivanja, na primjer slanjem seksi poruka kroz dan. Planiranje također osigurava da se seks ne ograničava samo na ona vrlo kratka razdoblja kada imate osjećaj kao da morate požuriti sa svime samo zbog seksa. Naravno, seks na brzaka može biti odličan, ali kad imate priliku usporiti i odvojiti vrijeme, seks će biti još bolji!

4. Nađite načina da ostanete intimni i kad su djeca oko vas

Za roditelje, jedna od najvećih prepreka seksu je ta što ne možete biti fizički intimni kada su djeca u blizini jer uvijek mogu upasti u sobu ili čuti što radite. Iz tog razloga važno je imati prostor za koji mislite da je privatan, gdje se vi i vaš partner povremeno možete opustiti i odmoriti. To može značiti zaključavanje vrata spavaće sobe kako bi se spriječili neočekivani posjetitelji. To bi također moglo značiti puštanje bijele buke, tihu glazbu ili uključivanje televizora tijekom seksa. I, naravno, to također može biti čekanje dok djeca zaspu ili spavaju ili im pružiti zabavne aktivnosti ili filmove kako biste ih okupirali dok se usredotočite jedno na drugo.

Ukratko, otkrijte koje su vam najveće prepreke i smislite praktična i kreativna rješenja koja će vam omogućiti da se osjećate ugodno i pronađete prostor za intimnost. Ako ste zabrinuti kako bi djeca mogla reagirati ako saznaju da se seksate, unaprijed smislite što ćete reći kako biste riješili tu situaciju bez osjećaja neugode.

Ne zaboravite: normalno je da roditelji imaju spolne odnose! Seks je dobar za vaše zdravlje i vašu vezu – a kada je vaša veza na dobrom mjestu, to će vam dugoročno poslužiti da budete još bolji roditelji

Foto: Pixabay, promo

Objava Kako očuvati intimu s partnerom nakon što postanete roditelji pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Sve ove stvari na popisu roditelji su barem jednom napravili, a neke i više puta, pa čak i uzaludno. Uživajte!

1. Usred ljeta preklinjali dijete da skine vunenu kapu s glave, samo zato što mu je fora nositi i jer ju je iskopao iz ormara.
2. Nasred šoping centra stali i shvatili da je ispod vašeg friško-iz-pelena mališana lokva…
3. Zamolili klince da prestanu jesti pseću hranu iz zdjelice.
4. Jednako ljubazno zamolili klince da prestanu jesti češere i/ili žireve s poda u parku.
5. Ušli u dućan, napunili kolica, ostavili sve pored blagajni jer se mališanu baš jaaako piški!
6. Probudili se s nečijom nogom/rukom/petom u oku/vratu/nosu/trbuhu!
7. Podmićivali slatkišima prije ručka/večere!

8. Tražili jednu cipelu/papuču pola sata, pa napokon odustali.
9. Za ručak radili palačinke jer vam se nije dalo kuhati!
10. Skuhali najukusniji i najzdraviji obrok na svijetu, da bi vam dijete reklo “ja ne jedem ovo zeleno/crveno”.
11. Ljubili ubod od komarca jer ih navodno jaaako boli.
12. Izvadili omiljenu društvenu igru/igračku, koju ste tražili 45 minuta, a sastavljali pola sata, a onda se dijete igralo s kutijom.
13. Našli daljinski upravljač u hladnjaku!
14. Ili… papuču u perilici rublja.
15. Gledali ispod oka tuđe dijete usred ispada bijesa i u sebi komentirali “moje dijete ne bi nikad”, da bi vaše dijete isto to napravilo pola sata kasnije.
16. Promijenili pelenu, odjeću i počistili dijete nakon masivnog izbačaja, da bi se to ponovio kada ste podigli svoje malo klupko slatkoće!
17. Zaspali gledajući crtić/uspavljujući dijete.
18. Obećali partneru/partnerici romantičnu večer da bi zaspali na kauču minutu i pol nakon što ste sjeli u majici prekrivenoj bljuckom.
19. Sjedili na kavi i njihali prazna kolica, a beba je tati/mami u rukama.
20. Shvatili da u torbi imate bočicu koju ste trebali ostaviti u vrtiću!

Da, da, sve smo to barem jednom prošli mi roditelji. I ako imate malu bebu i mislite si “moje dijete neće nikad…” ili “ja neću nikada…” grdno se varate!

Foto: Freepik

Objava Ako ste roditelji ove stvari ste barem jednom napravili! pojavila se prvi puta na pitajmamu.