Bebe i mališani

Mali trikovi za vježbanje strpljenja mališana

mali trikovi za vježbanje strpljenja

Koliko ste samo puta pomislili ma zašto sad opet drami kada je vaš mališan počeo plakati zato što nešto nije dobio baš te sekunde kad je poželio! Ne može li se strpjeti?!
Doznajte zašto djeca to čine i kako pokušati ublažiti i vježbati strpljenje, te kako tehnikama pregovaranja izbjeći ispade bijesa

Iako se roditeljima ne čini tako, djeca često imaju ispade bijesa jer smatraju da ih roditelji – ignoriraju, da ih nije briga za njihove potrebe i želje, da ih naprosto ne razumiju ili zato što nisu odmah dobila ono što žele. Razmislimo li malo, shvatit ćemo da svi mi imamo tendenciju biti sve glasniji kada smatramo da nas netko ne čuje ili ignorira.

Vježbanje odgađanja i strpljenja

Često se zaboravlja da djeca žive sada. Za njih ne postoji prošlost, sadašnjost ili budućnost. Ona žive u trenutku, i to onom sadašnjem, i ako u istoj sekundi ne dobiju što žele, smatraju da nikada neće ni dobiti. Recimo, dijete ima ispad bijesa jer nije odmah dobilo igračku koju je zatražilo.

Kroz jednostavnu vježbu poticanja strpljenja to se može ublažiti, s vremenom i izbjeći.

  • Dijete želi plišanog medvjedića.
  • Roditelj mu ga pruži uz riječi: “Želiš medvjedića?”, zatim digne kažiprst i kaže samo malo, te se okrene od djeteta praveći se da nešto radi, pri čemu u sebi broji sekunde.
  • Nakon toga pruži djetetu željenu igračku i pohvali ga za čekanje. Recimo: “Bravo za čekanje. Daj mi pet”.
  • U početku se kreće s tri sekunde, a za nekoliko se dana može prijeći na pet, pa deset, i sve duže.

Za nekih mjesec dana dijete će po minutu ili dvije moći pričekati dok ne dobije što želi. Ne smijemo zaboraviti da se radi o maloj djeci koja moraju imati sve odmah i ta minuta ili dvije u njihovu je računanju vremena jako dugo. Ova jednostavna vježba može se početi svakodnevno prakticirati već s bebama od šest mjeseci starosti.

vježbanje strpljenja

Malim kompromisima do mira

Mnogi smatraju da je pregovaranje popuštanje djetetu, ali zapravo nije. Svi mi svakodnevno radimo kompromise. Od dogovora oko mjesta na kojemu ćemo popiti piće s prijateljima, do odabira filma koji ćemo pogledati sa suprugom. Djeca žele biti ravnopravni članovi zajednice i sudjelovati u odlučivanju. Žele i da se njihovo mišljenje uvaži. Naravno da mu nećemo dopustiti da odlučuje hoće li sjediti u autosjedalici ili ne, ali mu možemo omogućiti da odlučuje o stvarima koje nam nisu toliko važne.

Male pobjede

Treba im omogućiti takozvane male pobjede tijekom dana jer će to uvelike pridonijeti mirnijem prihvaćanju odabranoga. Kad se radi o nečemu što nije od ključne važnosti, dajte djetetu dvije mogućnosti izbora. Više mogućnosti moglo bi dijete učiniti zbunjenim i neodlučnim.

Pitajte dijete želi li obući plavu ili crvenu majicu, želi li piti iz žute ili bijele šalice, igrati se s autićima ili kockicama. Možete ga pitati i što želi za ručak, ali pod uvjetom da se radi o razumnom zahtjevu, a to što skuhate prema djetetovu izboru, ono mora i pojesti. Upravo ovakvim pregovaranjem dajemo djetetu do znanja da nam je važno njegovo mišljenje. Ako se poslužimo dječjom logikom, iz njihova gledišta to znači da mu roditelji daju moć odlučivanja, pa će onda kada je važno da roditelji odluče, u važnim trenutcima, dijete lakše popustiti.

Tekst: Iva Brčić, mag.soc./phil.
The Happiest Baby certificirana edukatorica

Foto: Pixabay, Visualhunt