Zadnjih godina, dječje su nosiljke dosegnule svoju istinsku svrhu. Mama ili tata koristeći nosiljku mogu obaviti mnogo toga, a opet na najbolji mogući način – uživaju u blizini svoje bebe. Znamo koliko je blizina važna i što ona znači za dijete. Vođeni upravo tom mišlju, kako se bebe i roditelji trebaju osjećati ugodno, genijalci koji stoje iza brenda Ergobaby, i više nego ponosno predstavljaju novu nosiljku za djecu naziva Omni Breeze.

Nošenje bebe od rođenja

Nosiljka je od mrežaste SoftFlex tkanine, te je tako Ergobaby stvorio nosiljku koja je svjetski broj jedan po prozračnosti i samim time čak i nadmašio prethodni omiljeni model Omni 360. Baš kao prethodni model, Omni Breeze omogućuje sve opcije nošenja uključujući i nošenje bebe prema naprijed te se prilagođava uzrastu djeteta – od rođenja (3,2 kg) do 20,4 kg.

Testiranje nosiljke u Hrvatskoj

Tokom razvoja ovog proizvoda, Ergobaby je dio testiranja nosiljke proveo upravo u Hrvatskoj, tako da su u nju ugrađene povratne informacije hrvatskih roditelja, stručnjaka i savjetnica za nošenje. To nije prvi puta da Ergobaby sluša želje hrvatskih obitelji, te je sigurno da će radi toga ova nosiljka posebno dobro odgovoriti na njihove potrebe.

Ususret vrućem ljetu pred nama, nova Ergobaby nosiljka osigurava još veći protok zraka na dijelovima na kojima se roditelji i bebe najviše znoje. Tako pojas za struk ima izreske koji lako propuštaju zrak, a naramenice su tanje od dosadašnjih modela. Uz to su ostale jednako udobne; štoviše, u kombinaciji s pojasom koji ima lumbalnu potporu, nosiljka omogućava nevjerojatno udobno nošenje djece od malene novorođenčadi do mališana od 20 kg.

Više informacija www.ergobaby.hr
Foto: Ergobaby Hrvatska / Goran Katić

Objava Hrvatski roditelji sudjelovali su u dizajnu dječje nosiljke pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Trudnički tečaj u Hrvatskoj je obavezan za supruga ako vam želi biti pratnja na porodu. No, osim toga, super je prilika za upoznavanje i učenje o svemu što bi zaista trebali znati. A ovo je sve što trebate znati….

Tečajavi ne moraju biti skupi

Trudnički tečajevi u većini hrvatskih gradova su besplatni i organizirani u lokalnim domovima zdravlja i bolnicama. No, možete odabrati i plaćeni tečaj u nekoj od poliklinika ili privatni tečaj. Većina rodilišta uvjetuje da i tata mora završiti tečaj ako želi biti na porodu.

Dobri su za prijateljstva

Na trudničkom tečaju bit će puno trudnica i budućih tata s kojima možete razgovarati. O svemu, doslovno, o brigama i radostima, a druženje možete nastaviti i kada se bebači rode.

Prilagodljivi su 

Tečajevi se organiziraju i ujutro i poslijepodne, nakon posla. Sigurno ćete pronaći onaj koji vam odgovara. S obzirom na epidemiološke mjere neke ustanove imaju i pripremljene webinare.

Zapišite…

Zapišite sve što vam se učini kao važno i korisno. Neka to bude vaš trudnički dnevnik, kojeg ćete rado prelistati kada bebač bude velik!

Razmislite o vremenu

S obzirom da se nalazimo u novonormalnom vremenu bilo bi mudro da trudnički tečaj potražite prije nego kasnije. S obzirom da se radi u manjim grupama, mjesta se brzo popune, pa počnite planirati na vrijeme.

Pripremite se na vrijeme

U većini bolnica mijenjaju pravila prema epidemiološkim uvjetima i mjerama. Neke bolnice dopuštaju partnere, a neke i dalje ne. Pročitajte sve što bi trebali znati i provjerite koji su uvjeti za dolazak partnera na porod. Vjerojatno ćete morati ići u bolnicu na trudnički tečaj…

Ako želite znati više, pročitajte ovo:

• Znate li koji su znaci bebinog skorog dolaska
• Trudnički trbuh treba voljeti!
• Plinovi u trudnoći – kako si pomoći

Foto: Freepik

Objava Trudnički tečaj i sve što trebate znati u novonormalnim vremenima… pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Neizvjesnost oko pregleda, poroda, pratnje na porodu pratile su i mene. Da bi se cijela situacija dodatno začinila, morala sam mirovati radi predležeće posteljice. Trudnoću sam provodila u karanteni te ležeći na lijevom boku na kauču. Kauč je pretrpio posljedice mog ležanja. Hvala mu što se hrabro borio i izdržao do kraja!

Na posljednjem pregledu kod svoje doktorice ustanovili smo da se posteljica podigla i da ću moći na vaginalni pregled. Bila je to izvrsna vijest. Večer prije poroda osjećala sam neobične senzacije u donjem dijelu trbuha. Naime, prvi put nisam imala vlastite trudove i tijekom poroda primila sam epiduralnu analgeziju tako da nisam trudove niti osjetila. Nisam se previše zamarala oko tih bolova jer nisam mislila da bih mogla roditi prije termina. Mislila sam da ću opet prenijeti i biti trudna beskonačno dugo, kao slonica. Kad sam već izgledala kao slonica, mogu i nositi svoje mladunče dugo kao slonica.

Vrijeme je za spavanje

Spremila sam se na spavanje. U 4 ujutro probudile su me moje neobične senzacije. Sada sam ipak počela prihvaćati situaciju da se nešto događa. Sva sreća pa sam taj dan imala dogovorenu trudničku ambulantu u 9 ujutro. Otišla sam oprati kosu i početi upotrebljavati sve trikove koji olakšavaju otvaranje. Njih sam naučila na trudničkom tečaju i zapamtila ih kao abecedu. Prvi puta ih nisam mogla upotrijebiti, ali zato je sada kucnuo čas da se pokažem kao vrijedna učenica.

Topla voda po leđima – obavljeno. Sigurno sam se sada barem jedan centimetar više otvorila. Ok, vrijeme je za malo čučnjeva, senzualno micanje bokovima, malo klečanja na „sve četiri“ i tako u krug. Dok cijeli svijet spava u pet ujutro, ja uz tihu glazbu senzualno mičem bokovima da bi bila otvorena barem osam centimetara dok dođem na pregled. Ovo senzualno je dakako bilo u mojoj glavi. Da me je netko promatrao vjerojatno mu riječ senzualno ne bi bila u užem, a nemojmo si lagati, niti u širem izboru.

Idemo u bolnicu

Torba je spremna već mjesecima, naravno. Vrijeme je da ju stavimo u prtljažnik i krenemo prema bolnici. Starijeg sina smo odvezli u vrtić, a mi krenuli po našu drugu bebu. Na putu do bolnice sam štreberski pratila razmak među trudovima. Nije mi baš ulijevalo nadu to da nisu baš nešto pravilni razmaci. Ali s obzirom na moj jutrošnji trud, sigurna sam da sam najmanje osam centimetara otvorena. Do ručka se beba i ja mazimo. Došli smo u bolnicu i pregled sam trebala obaviti na odjelu, a ne u ambulanti jer je liječnik bio tamo.
Čekajući da me prozovu, hodala sam po stepenicama gore dolje tako da kad dođem na pregled budem još više spremna. Kao prava štreberica odrađivala sam sve naučeno. Napokon je došlo vrijeme za moj pregled. Doktor je rekao: „Dobro je ovo. Otvoreni ste tri centimetra. Možemo se danas i poroditi.“. TRI CENTIMETRA?! TRI?? U glavi mi je tutnjalo. Uzalud sam se ja izvijala kao Shakira.

Uslijedila je uobičajena procedura: rađaona, spavačica, klizma, tuš, par tisuća selfija. U dogovoru s liječnikom odlučili smo se za drip te epiduralnu. Suprug je sve veoma hrabro podnosio. Sad je već bio maher. Prvi porod je toliko dugo trajao da smo sad bili spremni za maraton i ništa nas nije moglo iznenaditi. Od epiduralne mi je malo pao tlak pa mi se vrtjelo u glavi. Osjećala sam takvu slabost da sam pomislila da ja neću nikada moći roditi bebu u takvom stanju. Srećom, svi su se lijepo pobrinuli za mene pa sam ubrzo bila u punoj snazi. Suprug i ja smo se šalili, jeli čokoladice, organizirali čuvanje starijeg sina jer, očigledno, porod ipak neće završiti do ručka.

Evo ga!

U jednom trenutku sam osjetila bolove i zamolila sam supruga da ide po sestru i liječnicu kako bi dobila još jednu dozu epiduralne. Kada su došle rekle su da sam spremna za tiskanje. Molim? Kako sad?! Uzbuđenje je bilo ogromno. Nisam mogla vjerovati da ću napokon, za nekoliko (bolnih) trenutaka vidjeti svoje malo biće. Sada je epiduralna gotovo potpuno prestala djelovati, trudovi su bili jaki a ja sam imala jaki poriv za tiskanjem.

U suradnji sa primaljom i liječnicom u nekoliko tiskanja vidjela sam puno, puno crne kose te odmah potom čula i plač. A onda sam osjećala kako mi suze kotrljaju niz lice jer sam drugi put u životu vidjela nešto toliko savršeno da te jednostavno ostavi bez riječi i jedino što imaš u tom trenu su emocije. Mnogo njih. Pogledala sam ga, svog drugog sina, moje savršeno biće i primila ga na prsa. Onako toplog, mekanog, savršenog. Samo sam uživala u njegovom dodiru. Upijala sam u svoje sjećanje te naše prve zajedničke momente. Bili su savršeni kao i on.

„Drugi put je lakše“ – rekli su mi. I zaista je bilo tako.

Tekst: mama Natali Bernatović
Foto: privatni album

Želite li da i vaša priča s poroda bude objavljena šaljite je na e-mail: redakcija@stampedo.hr

Objava Rekli su mi da je drugi puta lakše – priča s poroda mame Natali pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Irina Vujnović i stoji iza bloga Čarobni svijet bajki. Po struci je pedagogica i radi u jednom zagrebačkom vrtiću. Majka je dvoje djece, trogodišnjega sina Jakoba, a odnedavno i kćeri Katje, s kojima obožavam provoditi svoje slobodno vrijeme.

Iako joj za kvalitetno pisanje recenzije treba dosta vremena i truda, u svom hobiju uživa. A svi roditelji koji ne znaju koju slikovnicu odabrati za čitanje – njezin će ih blog zasigurno uvijek nadahnuti.

Još kao djevojčica zavoljela je knjige i čitanje. Irina kaže da ljubav prema čitanju može zahvaliti svojim roditeljima. Neka od najljepših sjećanja vezanih uz djetinjstvo upravo su večeri uz slikovnicu. A ovo je njena priča!

Kada i kako je započela vaša ljubav prema knjigama?

Sjećam se čak i svog prvog odlaska u knjižnicu i oduševljenja kada sam vidjela koliko ondje ima knjiga i slikovnica, koliko svjetova tek moram otkriti i pustolovina proživjeti… Upravo takve lijepe uspomene vezane uz knjigu i ljubav prema knjizi želim stvoriti i kod svoje djece. I tu nekako dolazimo do razloga zašto sam pokrenula svoj blog. Knjige i slikovnice oduvijek volim, ali sam u jednom razdoblju slikovnice nekako zanemarila. Sinovim rođenjem ponovo sam počela pažnju posvećivati knjigama za djecu i krenula u potragu za lijepim, kvalitetnim i sadržajnim slikovnicama u želji da i njemu počnem stvarati malu biblioteku.

Kako ste se odlučili započeti Čarobni svijet bajki?

Shvatila sam kako postoji mnoštvo blogova koji se bave recenziranjem knjiga za odrasle, a sa slikovnicama i općenito literaturom za djecu to nije bio slučaj – takve preporuke obično su uvijek bile u sklopu drugih blogova. Ideja za pokretanje bloga se rodila, a vjetar u leđa bio mi je suprug, koji mi je i dalje velika potpora u svemu, pa tako i u vođenju bloga.

Tada sam se zapitala koliko roditelji općenito imaju vremena i volje slikovnice tražiti na taj način te sam željela napraviti mjesto na kojem će roditelju biti lakše pronaći lijepe, kvalitetne slikovnice i knjige za djecu, u kojima će svi jednako uživati.

Kako se uopće recenziraju dječje slikovnice? Prema maminim ili možda dječjim standardima?

Prije pisanja recenzije slikovnicu najčešće pročitam nekoliko puta i pustim da mi se slegnu dojmovi. Ako se prvi put susrećem s određenim autorom, prije pisanja volim proučiti i ima li autor još napisanih slikovnica te njegov rad općenito. Uz tekstualni dio recenzije tu je i slikanje slikovnica te završna priprema za objavu.

Prilikom čitanja slikovnice gledam sve: samu priču, poruku koju nam autor želi prenijeti, kakve su ilustracije i, naravno, prijevod. Sve je to vrlo važno za slikovnicu. S obzirom na to da se slikovnicama koristim gotovo svakodnevno i na poslu, povratna informacija i reakcija djece na neku slikovnicu pomažu mi u formiranju konačnog mišljenja o slikovnici. Na primjer, znala sam sam se naći u situaciji kada bi zbog pomalo nespretnog prijevoda ili ilustracija koje se djeci nisu svidjele, djeca pokazala nezainteresiranost za inače lijepu priču.

Kako ste započeli pisanje bloga Čarobni svijet bajki?

Sam početak bloga Čarobni svijet bajki bio je pomalo skroman i više iz hobija: predstavljala sam uglavnom knjige i slikovnice koje su meni drage i koje ja volim čitati svojoj djeci. Povećanjem broja pratitelja, pa tako i sve većeg broja komentara i pitanja, blog je poprimio ozbiljniju dimenziju.

Kakvo je tržište za dječjih slikovnica? Čini nam se, loše, baš kao i ono za knjige za “velike”?

U posljednje se vrijeme sve više pozornosti počelo posvećivati slikovnicama i knjigama za djecu, te se i na našem tržištu može pronaći velik broj kvalitetnih slikovnica, nakladnici se doista trude ponuditi nam širok spektar slikovnica raznih tema, domaćih i stranih autora, kako bi svatko pronašao nešto za sebe po svom ukusu. Naravno, meni kao velikoj ljubiteljici knjiga i slikovnica nikada nije dosta, pa uvijek mislim kako bi se mogla prevesti još i ova i ova i ova slikovnica… nikad dosta slikovnica ?.

Koji su vam omiljeni autori?

Volim zaviriti i na stranice stranih izdavača i vidjeti što je novo, te često kupiti i slikovnicu na engleskom ako mi se svidi, a u nas je nema. Osobno mi nekako najviše sjedaju britanski autori poput Olivera Jeffersa, Benjija Daviesa, Julije Donaldson i Toma Percivala, ali ponosni smo vlasnici i slikovnica autora iz drugih zemalja koje su jednako divne i zanimljive. Najdraže slikovnice mi je jako teško izdvojiti jer mi je velik broj njih drag i rado ih čitam.

I, koliko često onda čitate svojim mališanima? Pretpostavljamo, svaku večer…

Svome sinu i kćeri počela sam čitati još dok su bili u trbuhu, a sada čitamo svaki dan. Ponekad to čitanje traje duže, ponekad kraće, sve ovisi o njihovoj volji i zainteresiranosti za slikovnicu. Trenutačno sin najviše voli slikovnice s prozorčićima i povlačilicama, a ovih dana najviše posežemo za Grickom (Profil), slikovnicama iz serijala Priče iz Žirove šume (Ibis grafika), serijalom Pino ( Planet Zoe), serijalom slikovnica Prva pitanja i odgovori (Profil), serijalom slikovnica o Vuku (Znanje) i serijalom Pip i Popi (Planet Zoe) – sve divne i vrlo kvalitetne slikovnice za male čitatelje. Čitamo kad god stignemo, ali nekako najviše volimo čitati prije spavanja. Slikovnice nosimo kamo god idemo, a neke nam uvijek stoje u autu. Kći još nema ni mjesec dana, tako da ona za sada samo sluša sve što mi čitamo. ?

Foto: Privatni album

Objava Jeste li već čuli za Čarobni svijet bajki mame Irine? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

S obzirom na to da će ovaj Uskrs, uostalom kao i prošli, biti nešto drugačiji od prethodnih, pitali smo je kako ga provodi i što će se sve naći na njihovom blagdanskom stolu. Nažalost, mama Marija Pajić, maleni Ivo i tata Uskrs će provesti u samoizolaciji:

“S obzirom na to da su stigla vremena u kojima je bitnije biti negativan nego pozitivan, mi negativni smo se zatvorili doma i širimo pozitivnu energiju”, rekla nam je Marija Pajić.

Foto: privatni album

Nova nada!

“Kako su neki u mojoj blizini dobili koronu, nećemo se vidjeti ni s mojim roditeljima što me poprilično rastužuje. Mamin uskršnji doručak je nešto najbolje ikad!” No, ipak će pokušati dočarati mamin čarobni doručak za svoje dečke: “Ja ću se potruditi da bude barem upola takav. Imamo spremna jaja, šunku, hren, mladi luk, meso, kolače i sve što naša linija ne može podnijeti. No,  što je tu je”.

Marijin sinčić Ivo je u fazi kada sve stavlja u usta, pa ne sudjeluje u ukrašavanju pisanica. Ipak, od ukrašavanja pisanica nije odustala!
“Ove godine ću bojati pisanice u bijelo, a svakako će jedna pisanica biti s Ivinim imenom!”

Marija je usprkos činjenici da će Uskrs provesti u samoizolaciji vrlo pozitivna, pa kaže “najbitnije je da smo svi zdravi i skupa, a ostalo ćemo lako, ipak je Uskrs simbol nade i novog početka”!

Foto: Privatni album/ Mama&Beba

Objava Marija Pajić (RTL): Nažalost, za Uskrs smo u samoizolaciji… pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Kako je Marijana Mikulić, odnosno Mare, okružena djecom, jasno je tko vodi glavnu riječ! “Trudim se pisanice i ukrašavanje doma uvijek raditi s djecom i poticati te neke lijepe pozitivne emocije za blagdane.” Iako je užurbano u njihovoj peteročlanoj obitelj, Marijana kaže da je s vremenom sve manje toga “po špagi”.

“S godinama sam sve manje fokusirana na to da sve bude uglancano, a više na to da ne stvaram stres i sebi i drugima oko sebe. Da nam blagdani prođu u veselom ozračju i veselju”.

Foto: privatni album

Običaji su s razlogom!

Otkrila nam je i koje običaji ona i njena obitelj njeguju:
“Zajednički uskršnji doručak, pisanice i šunkica. Misa je neizostavan dio naših proslava blagdana, a onda ručak!”

Za ručak će Marijana Mikulić svojoj obitelji pripremiti tradicionalna jela:
“Obično spremam mladu janjetinu i krumpir, francusku salatu i obavezno nešto slatko. Ovoga puta to će biti torta od mrkve!”

Kao i većina Hrvata i Marijana će ove godine preskočiti obiteljska okupljanja, no kaže da će se truditi to nadoknaditi kada prođe pandemija. Ipak, iskoristit će praznike: “Plan nam je iskoristiti praznike i pobjeći barem na more negdje. Dva do tri dana, tome se i mi i klinci veselimo”!

Foto: Privatni album/ Mama&Beba

Objava Marijana Mikulić: Želim da nam Uskrs prođe u veselju! pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Iako već neko vrijeme Lorena Nosić nije kratkokosa, kratka je kosa „prati“, a simpatičnost se nije nimalo promijenila. Bilo je to jedno od zabavnijih fotkanja naše redakcije! Ova šaljiva radijska i televizijska voditeljica, brza na jeziku, kako to posao i zahtijeva, mama je dvoje mališana. Petipolgodišnja Tjaša naša je stara prijateljica s naslovnice, a sada smo posebnu pažnju posvetili njezinu bratu Franku, koji će ovoga ljeta proslaviti drugi rođendan. On i mama Lorena bili su super dvojac modela! A s Lorenom smo i popričali…

Prošlo je pet i pol godina otkako ste postali mama prvi put i dvije godine otkako ste utvrdili svoj status. Što je drukčije drugi put? Jeste li se promijenili otkad ste mama dvoje klinaca?

Drukčije je sve i ništa! Kad se Tjaša rodila, sve se vrtjelo oko nje jer je to normalno i prirodno, bila sam jako smirena i kul. Mogle smo se igrati kad smo htjele, glasno koliko smo htjele. Kad se Franko rodio, morali smo se svi prilagoditi i njemu i njoj, usklađivati bioritmove, što je u početku bilo prilično zahtjevno. Na primjer, taman kad bi njemu bilo vrijeme za spavanje, morala sam po Tjašu u vrtić tako da je njemu bilo teže uhvatiti neki svoj ritam. Odlazak navečer na spavanje također je bio zanimljiv, ali uspjeli smo nekako. A jesam li se promijenila, naravno da jesam! Prije sam bila kul, a sada planem u sekundi.

Franko vas, čini nam se, nije puno namučio u svoje dvije godine. Čini se dragim i ne pretjerano zahtjevnim djetetom. Jesmo li u pravu, i je li takav i kad nas nema u blizini?

Kad vas nema, onda je ajme meni! Šalim se, Franko je jako drago dijete i pravi je mali veseljak i pozitivac. Jako je dobroćudan  i veliki je šarmer. Stalno je nasmijan, ali kad nešto želi i zamisli, ne odustaje.

Kad oboje odu u vrtić, a Vi prema svom rasporedu imate nekoliko slobodnih sati – kako ćete ih provesti? Što ćete prvo napraviti?

Prvo ću si skuhati kavu, razmisliti što sve trebam napraviti… A onda sve to odgoditi!:) Malo ću popričati s frendicama s kojima se dugo nisam čula i, eto, vrijeme leti, moram po klince u vrtić! Šalim se, iako ima i takvih dana, i mislim da ih treba biti.

Kako biste opisali sebe kao mamu? A što mislite kako bi Vas suprug opisao?

Opisala bih se kao super, fenomenalnu, najbolju mamu na svijetu, a i Marko bi isto to rekao za mene (haha).

Kad se glupirate s klincima, kako to izgleda?

Kao svako glupiranje, puno vriske, trčanja, skakanja i smijeha.

Razgovarala: Nataša Krstičević
Foto: Mama&Beba/Jasmina Cviljak
Šminka: Lorena  Nosić

Intervju je u cijelosti objavljen u časopisu Mama&Beba (ožujak 2021.)

Objava Lorena Nosić: Ja sam jedna vraški sretna mama pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Naravno, predstavio nam je svoju kćer Nasju, kako kaže, divno ljudsko biće. Petar Knežević Žeruk povjerio nam je da mu nedostaju i kafići i restorani, ali da mu je drago što je malena Nasja došla u ova “novo normalna” vremena!

Kako je krenula vaša karijera ginfluencera?

Sve je krenulo slučajno. Naime, nakon dugogodišnjeg rada u inozemstvu želio sam pokrenuti nešto svoje. Prije neke četiri godine, za vrijeme rada u jednoj zagrebačkoj kavani, odslušao sam zanimljiva predavanja na temu gina. Primijetio sam da se u hrvatskoj počela razvijati craft scena te sam je krenuo istraživati i upoznavati. Počeo sam se upoznavati s našim destilerima, isprobavati naše proizvode. Nakon nekog vremena neki od naših medija prozvali su me prvim hrvatskim ginfluencerom.

To nije samo osoba koja ispija gin i fotografira se s njima. To je osoba koja živi kulturu tog pića. Netko tko podržava proizvođače, priča o njima s velikim žarom i ljubavi.

Pretpostavljamo, jako volite gin? Zašto?

Često me pitaju zašto volim gin. Gin je po mome mišljenju piće koje se lako spaja s drugim miksevima, od klasičnog gina s tonikom do popularnog Negronija, Bee Knee, Southside i drugih koktela. To je jedan od glavnih razloga zašto volim gin.

No, uz to što ste ginfluencer, barmen, stručnjak za miksologiju i sve ostalo, u rujnu prošle godine postali ste i tata! Čestitamo! Kako ste se snašli s malom Nasjom u vrtlogu epidemije, potresa, zatvorenih kafića, i slično?

Hvala od srca na čestitkama.  Malena je Nasja super i predivno dijete. Iskreno, moram priznati da sam zahvalan što je došla na svijet u vrijeme epidemije. Tko zna, da nije epidemije, možda ne bih mogao provesti toliko vremena s njom. Iako mi malo nedostaju kafići i restorani i jedva čekam povratak dnevnoj rutini, jako mi je drago što je Nasja izabrala doći na svijet u ova vremena.

Kako je malena Nasja? Na koga je više – na mamu ili na tatu?

Ona je jedno divno ljudsko biće, toliko je nježna i toplog pogleda. Kada je gledam, poželim barem još troje djece. Ma curka je više na mamu. Lijepa na mamu, velika na tatu. Plave okice na oboje. Svako dijete uvijek povuče gene od oba roditelja. Nije uopće bitno na koga je koliko je bitno da možemo svome djetetu osigurati bezbrižno djetinjstvo puno ljubavi. Djeca trebaju biti odraz svojih roditelja, nije važno je li više na mamu ili na tatu.

Otkako ste postali tata, proširili ste svoj posao, pa sada miksate i bezalkoholne koktele za klince! Kako je došlo do toga?

Pa, iskreno, i prije roditeljstva razmišljao sam kako unaprijediti ponudu. Igrom slučaja prije lockdowna imao sam priliku biti na jednom roćkasu gdje je klijent tražio i bezalkoholne koktele za klince. Sjećam se, kao da je bilo jučer, kako sam rekao supruzi Sari: „To je to, sad ili nikad.” Na rođendanu su klinci bili oduševljeni  jer imam najmoderniju opremu, poput smoking guna koji proizvodi dim i balone, tako da, kada sam uključio i klince da mi pomognu pri miksanju, to je bio pun pogodak.

Kakva su publika klinci? Kako prihvaćaju vaše kreacije? Kako reagiraju dok vas gledaju kako radite?

Jako su pozitivne reakcije. Na početku gledaju sa strane, ali kada osjete i opuste se, žele mi pomagati. Na posljednjem manjem rođendanu maleni je svakoga gosta zvao da mu pokaže kako on zna raditi koktele. Također im je gušt kada mogu puknuti balon s koktela. Obožavam kada klinci brzo upamte što smiju a što ne. Volim i kada su radoznali pa pitaju kako i zašto.

Koliko često doma miksate koktele? Voli li i supruga gin?

Svakodnevno doma miksam različite koktele. Ponajprije za svoj poslovni Instagram-profil. Što se tiče moje supruge, kada ona odabere neki gin-tonic, onda znaš da je dobar!

Jeste li popularni na kućnim tulumima? (Iako ih sada baš i nema puno)

Bio sam popularan, ali nažalost sada ih baš i nema. Inače su mi draži manji kućni tulumi. Naravno, ako su veći eventi, idem u paru s prijateljem barmenom pa se podijelimo ‒ ja pamtim lijevo, on desno. Kažu da su sitnice bitne, a naš se posao i zove uslužna djelatnost.

Volimo moderne tate:

• Natko Beck: puno ljubavi, malo šećera!
• Ozren Žnidarić: Franu je klasika najdraža
• Dražen Čuček: za Lenu se trudim biti najbolji što mogu

Foto: Privatni album

Objava Petar Knežević Žeruk – ginfluencer zaljubljen u svoju kćer pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Jeste li već produljili svoje šetnje i uživate li sve više u njima? To je ona čarolija dolaska proljeća koju volimo! Kad parkovi živnu, u šumama je više posjetitelja, a sve kao da najednom dobije boju. I onda još uz kavu za van ulovite i svoj primjerak novog broja časopisa Mama&Beba… Idila!

Tema po tema…

A naslovnica ožujskog broja, morate priznati, je vesela baš poput proljeća pred nama! Za to su se pobrinuli nasmijana voditeljica i mama Lorena Nosić i njen simpatični Franko. Nadamo se da ćete pročitati što smo razgovarali s Lorenom, ali i sve drugo što smo za vas pripremili.

Mame onih najmanjih, koji tek počinju s dohranom, zasigurno će razveseliti tema posvećena upravo tim početcima hranjenja krutom hranom, a pokušali smo vam pomoći i receptima. Govorimo i o nekim poprilično raširenim problemima kod mališana, kao što su strabizam i spuštena stopala, a tu je i važna tema – dječji imunitet. Osim što smo papali, malo smo i pričali! Pa smo upravo brbljanju posvetili cijeli specijal – kako potaknuti mališane u određenoj dobi da pričaju.

Vrijeme za vas

Jeste li razmišljali ikad je li vam lakše razdoblje babinja ako ga podijelite s drugim mamama u virtualnom svijetu? Pogledajte što o tome kaže statistika. A nakon babinja, kad prođu oni najteži trenutci, pa dođu – neki drugi teški, treba li vam malo vremena samo za vas? O, da. Svakako pročitajte o jednorog-vremenu, moramo reći da jako dobro zvuči!

Na kraju, imamo jednu napomenu: ako ikako možete, broj obavezno čitajte vani, na najljepšem suncu! Jer ništa ne liječi tako dobro kao topli proljetni dan…

Pročitajte još i:

• Kosa u trudnoći – bujna i sjajna
• Trebam li trudnički tečaj?
• Sve o menstruaciji
• Snaga broja jedan: zašto „samo“ jedno dijete
• Proljetno čišćenje: uključite cijelu obitelj

Pišite nam i dalje na e-mail: redakcija@stampedo.hr ili u inbox FB stranice, a vidimo se i na Instagramu mamaibeba_hrvatska.
Naš YouTube kanal vas čeka da se pretplatite i uživate uz još više sadržaja.

Objava Proljeće je iza ugla, a proljetna Mama&Beba je već tu! pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Ovaj put nas je Pamela Ramljak upoznala s malenom Marijom i zajedno su nam  s ponosom pokazale svoj predivni novi dom koji je Pamela sama uredila. Pamelu smo pitali što se sve dogodilo u ove četiri godine, kako se osjećaju u novom domu i svašta drugo…

KLIK NA VIDEO JE OBAVEZAN!

Prošle su tri i pol godine od vremena kad ste u naručju prvi put držali Antuna do vremena kad je u vašu obitelj stigla malena Maria. Je li lakše drugi put? Jeste li se brže snašli? Ili tu vrijedi ono da je svako dijete priča za sebe…

Kod mene definitivno vrijedi da je svako dijete priča za sebe. Maria je inače dobra djevojčica, ali ima faza – ima dana kad je stvarno jako nemirna, a ima dana kad je prekrasna, divna, za poželjeti. I uvijek se poklopi da su ti dani kad je divna i dobra onda kad imamo goste, pa mi svi govore „Ajme, kakva je ona dobrica!“ U globalu je definitivno lakše, znaš što te čeka, ali da je Maria bila prvo dijete, mislim da bih isto rekla za Antuna, da je s njim lakše.

A kako je Antun prihvatio seku?

Jako voli seku i presretan je što napokon ima društvo. Inače je društven, stalno traži djecu, stalno se želi igrati. Maria je došla kao dar neba za njega, ne može biti sretniji što ima seku.

Odricanje je nešto na što ste navikli. Nije mala stvar odlučiti se na trudnoću tijekom koje znate da ćete biti – ovisni o igli. Čak 200 injekcija heperina za svaku trudnoću, zbog opasnosti od zgrušavanja krvi. Kad pogledate unazad, jeste li ponosni na sebe zbog toga što ste izdržali jer je rezultat nemjerljiv s pretrpljenim u oba slučaja…

Prvi put nekako ne znaš što te čeka, pa ti nije strašno. Doduše, strašno je kad dobiješ tu informaciju da se moraš bosti iglama. Drugi put sam znala što me čeka, pa mi je bilo malo lakše, psihički. Iako, sama činjenica da bez obzira na igle nešto može poći po zlu – i zbog toga i zbog godina – nije ti svejedno. Međutim, ja sam imala stvarno veliku vjeru da će biti sve u redu, što se vidi po imenima moje djece. Molila sam se i nekako nisam sumnjala, i na kraju je stvarno bilo sve u redu.

Biste li to još jednom ponovili?

Hm, pa možda da sam mlađa pet godina, bih! Ali sad mislim da je vrijeme da se malo opustimo i uživamo. Da ovo dvoje djece stavimo na pravi put i posvetimo se jedno drugom, suprug i ja.

Postoji li nešto što ste namjerno potisnuli kad se radi o malim bebama, pa Vas je sad Maria podsjetila? Nešto što Vam ne pada baš lako…

Pa nema baš nešto… Jedino sam se ponovno iznenadila, kad plače na primjer u kolicima kada smo negdje gdje je nikako ne mogu izvaditi jer je hladno, ili jednostavno ne mogu, kako me taj glasić, to vrištanje stresira. Eto, to sam zaboravila, koliko na majku djeluje taj zvuk toga glasića.

Razgovarala: Nataša Krstičević
Foto: Mama&Beba/Jasmina Cviljak
Šminka: Pamela Ramljak

Intervju je u cijelosti objavljen u časopisu Mama&Beba (veljača 2021.)

Objava Pamela Ramljak: Maria je naš dar s neba pojavila se prvi puta na pitajmamu.