Matea i njezin suprug često su znali zamišĺjati kako će njihova djevojčica izgledati. Koje će joj boje biti oči, kakva će joj biti kosa, ravna ili kovrčava, hoće li biti sličnija njemu ili njoj, kakvog će biti karaktera. Sve ih je to zabavljalo i kratilo vrijeme do upoznavanja sa svojom princezom – Paulom.
Srijeda, na prvu reklo bi se dan kao i svaki drugi, sve do trenutka kad sam ustala i kao da mi je netko rekao da napravim test, vrijeme je. Naravno da je bilo rano, prerano ali ja sam ga svejedno napravila, i gle čuda, pojavile su se dvije crtice, doduše druga je bila toliko blijeda da sam se čak zapitala umišljam li.
I tako, sva ushićena otrčala sam u drugu prostoriju do supruga da ga pitam je l’ vidi on tu drugu crticu. Vidio je. Ta druga crtica danas je najbolja, dvogodišnja starija seka. Najpametnija djevojčica, plavih uvojaka i plavo-zelenih očiju. Savršena. Trudnoća je tekla uredno, kako bi se reklo, školski.
Prva dva mjeseca, zbog čestih mučnina, najbolja mi je prijateljica bila školjka, često smo se družile, a kad je došao kraj našem prijateljstvu, nisam uopće žalila. Oko 25. tjedna na pregledu me doktorica pitala bih li više htjela dečkića ili djevojčicu. Bilo mi je svejedno, iako sam možda negdje duboko u sebi htjela da ipak bude curica, i bila je. Nakon tog pregleda počela sam pomalo prikupljati odjeću i opremu za bebu. Sve je bilo pomno birano. Uključili su se i bake i djedovi jer svima je bila prva unuka.
AKTIVNA TRUDNICA
Ostatak trudnoće protekao je bez ikakvih problema, tako da smo se uputili i na ljetovanje, gdje sam baš uživala, a nakon toga imali smo još nekoliko jednodnevnih izleta na more s društvom. Putovanje mi nije predstavljalo nikakav problem. Nas dvije bile smo pravi tim. Iako sada malo više voli tatu, ali tako to obično bude ‒ tatina mezimica.
Do posljednjeg dana stalno smo bile u nekoj akciji, svuda smo išle, ja sam se super osjećala i bilo mi je nezamislivo zatvoriti se u kuću i ništa ne raditi. Kako nisam imala problema sa žgaravicom, jela sam apsolutno sve, ali mandarine su mi pred kraj trudnoće bile i doručak i ručak i večera. Zapravo, obožavala sam voće i povrće.
SLATKO IŠČEKIVANJE
Suprug i ja često smo znali zamišĺjati kako će izgledati. Koje će boje imati oči, kakva će joj biti kosa, ravna ili kovrčava, hoće li biti sličnija njemu ili meni, kakvog će biti karaktera. Sve nas je to zabavljalo i kratilo nam vrijeme do upoznavanja naše djevojčice. Kako bismo to sve doznali, trebalo ju je najprije donijeti na svijet.
Započelo je to jednog vikenda, baš kako smo i priželjkivali. U jednom razgovoru, suprug i ja smo se složili kako bi bilo divno kada bi me trudovi ulovili za vikend, u noći. Nema gužve u gradu, većinom ljudi spavaju, a ujutro bismo samo javili da je princeza stigla. I skoro je tako i bilo, osim jednog detalja ‒ svi smo ju iščekivali do tri poslijepodne.
Naime, jednog petka oko 22 sata mene je lagano počeo boljeti trbuh, ali, rekoh, ima još tri dana do termina, nije to ništa. Sve jače sam osjetila grčeve, ali i dalje nije to bilo za uzbunu, no svejedno sam počela zapisivati vrijeme javljanja. Pokušala sam i zaspati, no nije išlo. I onda panika, trudovi na četiri minute, do Zagreba nekih sat vremena, čitava vječnost. Kada smo stigli u rodilište, odmah su me pregledali i rekli da ostajem, da je to to.
SVE SE ODULJILO
Smjestili su supruga i mene u rađaonicu i rekli da ću uskoro roditi. Prvo su mi probušili vodenjak jer sam nije puknuo. A onda me ostavili da još malo uživam u trudovima. Suprug je cijelo vrijeme bio smiren, zabavljao me, odbrojavao vrijeme trudova, nasmijavao me, ma bio je najbolja moguća podrška.
Čak sam uspjela i zadrijemati na koju minutu, ali onda me probudio da mi kaže da mora na WC (hvala mu na tome, bilo je od iznimne važnosti). U početku sam mislila kako imam jake trudove, bili su bolni, česti, a kako se približavao trenutak porođaja, bili su sve jači i tad sam shvatila kako su ovi u početku zapravo bili poprilično slabi. Budući da se sve dosta dugo odvijalo, doktor me pitao želim li epiduralnu, na što sam potvrdno odgovorila.
Prvo su mi dali papire da ispunim i potpišem, na što sam rekla suprugu da on čita što piše i ako je sve okej da ja samo potpišem jer ne mogu sada to proučavati, imam pametnijeg posla. Uz tu divnu epiduralnu koja kod mene nije djelovala, stigao je i drip, a on je poprilično dobro djelovao. Svaki čas smo gledali na sat koliko je, a imam osjećaj da su me tako često i doktori obilazili i gledali koliko još. I svaki put isti odgovor, još malo. Eh, taj još malo nikako pa nikako.
Bila je Sveta Kata, pa smo se zezali da je vani i snijeg počeo padati, a naša Paula još ništa. U susjednim je rađaonicama svako malo neka cimerica rodila, a ja nikako doći na red. I onda su odjednom trudovi postali toliko česti i jaki da se popriličan broj doktora i sestara skupio oko mene, i znali smo, vrijeme je. Bilo je sve super, ali Paula nikako, pa nikako da iziđe.
Nakon nekoliko propuštenih trudova shvatili smo da sam ja preumorna i da sama neću moći, pa je doktorica pokušala stisnuti trbuh, ali nije uspjelo. Onda je došao doktor i nalegnuo na mene. Ajme, mislila sam da su mi sva rebra popucala, ali u taj tren suprug je rekao: “Evo je, ne moraš više”.
NAJLJEPŠI ZVUK
Začuo se plač, najljepši i jedini plač moje djevojčice zbog kojega sam bila presretna. U tom trenu više ništa nisam osjetila, ni epiziotomiju ni šivanje. Više ništa nije bilo bitno, osim te male štruce i njezinih prekrasnih očiju. Iako sam poslije doznala kako je u nekim državama i bolnicama to nalijeganje zabranjeno kao opasno, zapravo sam zadovoljna odnosom svih prisutnih prema meni jer da to nisu napravili, možda bih završila na carskom ili tko zna kako.
Sjećam se samo da sam bila jako iscrpljena i da mi je već postalo sve isto, i sa trudom i bez njega, i da sam rekla suprugu da nam je dosta ovo jedno, ali nakon što sam rodila pitala sam kad će Paula dobit bracu ili seku. Pogađate, Paula nije jedinica, nakon samo 15 mjeseci, našla sam se na istom mjestu u sličnoj situaciji, ali o tome nekom drugom prilikom.
Tekst: mama Matea Matešin
Foto: privatni album
Želite li da i vaša priča s poroda bude objavljena u časopisu Mama&Beba i ovdje na portalu šaljite je na
e-mail: redakcija@stampedo.hr
Veselimo se!
