Preeklampsija se najčešće javlja u prvoj trudnoći te nakon 20. tjedna trudnoće. U rizičnu skupinu spadaju žene koje kronično pate od visokog krvnog tlaka, žene koje su u prethodnoj trudnoći imale preeklampsiju, žene koje imaju prekomjernu tjelesnu težinu (i prije trudnoće), žene koje imaju višeplodnu trudnoću, trudnice mlađe od 18 i starije od 40 godina, žene koje imaju šećernu bolest, reumatoidni artritis ili neki drugi autoimuni  poremećaj.

Kako prepoznati preeklampsiju?

Bolest obično nastaje postupno i može se nadovezati i na već postojeću bubrežnu bolest. Karakterističan je značajan porast težine trudnice i znatno povišen krvni tlak.
Količina izlučene mokraće može biti smanjena, a bjelančevine u mokraći izražene. Postoje manje ili više izraženi otoci na nogama, licu i donjim dijelovima tijela.

U razvijenom stadiju bolesti javljaju se i izražajniji simptomi. Trudnica je podbuhla, malaksala i lošeg općeg stanja. Često se žali na glavobolju, zujanje u ušima i smetnje vida. Može biti nervozna i razdražljiva.

Takvi simptomi zahtijevaju što hitniju liječničku intervenciju i nikako se ne smiju ignorirati. Posebno stoga što ovo stanje gotovo sigurno vodi do eklampsije, još opasnijeg stanja.  Važna komponenta u liječenju  svakako je redukcija soli u prehrani, redovito mjerenje krvnog tlaka više puta na dan te količina izlučene mokraće i bjelančevina u mokraći.

Foto: Freepik

Objava Zašto je opasna preeklampsija u trudnoći? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Tijekom prvog tromjesečja povećava se količina krvi koja kola tijelom trudnice. To znači da i sluznica vašeg nosa također dobiva više krvi nego inače. Unutar nosa nalaze se sićušne krvne žile koje povećani volumen krvi može ponekad oštetiti. Zbog toga one čak mogu i puknuti, a rezultat toga je krvarenje iz nosa.

Trebam li se zabrinuti?

Krvarenje iz nosa može trajati nekoliko sekunda ili minuta, a krvariti možete iz obje ili samo jedne nosnice. Također, krvarenje može biti blago, ali i obilnije. Na krvarenje iz nosa mogu utjecati i hormonalne promjene. Zbog tih promjena nos vam može biti zaštopan češće i više nego inače.

Saznajte još: KAKO SE RIJEŠITI NESANICE?

Sve to skupa može biti prilično naporno, ali dok god ne gubite pretjerano puno krvi, nemate razloga za zabrinutost. U velikoj većini slučajeva krvarenje iz nosa neće štetiti niti vama niti vašoj bebi.

Kako zaustaviti krvarenje?

• Bez obzira na to sjedite li ili stojite, držite glavu uspravno. Taj položaj smanjuje pritisak u krvnim žilama unutar vašeg nosa i to će vam pomoći zaustaviti krvarenje.
• Uhvatite prstima meki dio nosa, ispod kosti. Obje stjenke nosnica trebale bi biti jedna uz drugu. Držite tako 10 minuta.
• Ako jako krvarite, možda će vam dobro doći da se nagnete lagano naprijed tako da krv ne bi krenula niz grlo. Ako u ustima osjetite krv, ne paničarite, nego ispljunite krv.
• Pomoći će i hladni oblog na vratu ili čelu.
• Nakon 10 minuta lagano otpustite stisak da biste provjerili je li krvarenje prestalo. Ako nije, ponovite postupak.

Saznajte još: ZAŠTO JE PREEKLAMPSIJA OPASNA?

Ako ste nedavno imali krvarenje iz nosa:

• Kišite otvorenih usta.
• Pokušajte ne saginjati se brzo ili vježbati idućih 12 sati.
• Pazite da ne udarite nosom o nešto.

Liječnika posjetite ako:

• Imate visok krvni tlak
• Napravili ste sve kako je navedeno, ali krvarenje nije prestalo niti nakon 20 minuta
• Teško dišete na usta
• Čini vam se da obilno i prečesto krvarite
• Progutali ste previše krvi i povraćate
• Imate temperaturu ili drhtavicu

Foto: Freepik

Objava Krvarenje iz nosa u trudnoći – normalna pojava pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Ali sve važno što vam se događa najprije recite svom ginekologu. Ima smisla izgraditi dobar odnos s liječnikom i iskoristiti njegovo znanje. Informirati vas o izborima tijekom trudnoće i nakon poroda upravo je njegov posao kako biste odabrali najbolje za sebe i svoju bebu.

Trudnoća je vrijeme kada ja važno biti dobro informiran, pa evo nekoliko pitanja za početak!

1. Trudna sam! Koje testove mogu očekivati?

Ovo je jedan od prvih razgovora koji vas čekaju i možda bi bilo mudro zapisivati bilješke. Na prvom pregledu izvadit će vam krv odnosno napraviti kompletnu krvnu sliku i testirati urin na proteine kojih ne smije biti. Ako ste u ranoj trudnoći može se napraviti i krvni test na beta HCG, hormon trudnoće koji se svakih 1,5 – 2 dana udvostručuje.

Osim toga ginekolog će napraviti i PAPA test.

Prilikom svakog posjeta ginekologu trudnici se mjeri težina, tlak i pregled mokraće na prisutnost proteina.

Također će vam zakazati ultrazvuk između 11. i 13. tjedna trudnoće (kad ćete prvi put ugledati svoju bebu), a imat ćete i opciju mjerenja nuhalnog nabora kako bi se utvrdio rizik od Downova sindroma. Prilikom tog pregleda učinit će se i kombinirani probir prema kojem će se utvrditi individualna procjena rizika kromosomopatije.

Drugi ultrazvučni pregled slijedi nakon 20. tjedna, a njime će se utvrditi postoje li kakvi problemi u bebinu razvoju. Tada se radi i veliki ultrazvuk tzv. anomaly scan gdje se promatra cjelokupno bebino tijelo kako bi se utvrdile pravilnosti odnosno nepravilnosti.

Naposljetku, nakon 28. tjedna proći ćete daljnje krvne testove, između ostalog i za dijabetes i anemiju. Ako je žena prvorotkinja ginekolog će tražiti u utvrđivanje krvne grupe i Rh faktora, te testiranje na HIV, hepatitis i druge spolne bolesti.

Većina žena će nakon 28. tjedna ići i na CTG, provjeriti otkucaje bebinog srca i aktivnost u maminom trbuhu. CTG će se u pravilu obavljati jednom mjesečno do poroda.

Nakon 32. tjedna ginekolog će uzeti bris na streptokok grupe B.

Valja imati na umu da su mnogi od tih testova neobavezni, pa prije toga porazgovarajte s liječnikom o tome što bi bilo najbolje.

2. Što ako prenesem trudnoću?

Trudni ćete biti 40. tjedana, odnosno 9 kalendarskih mjeseci. No, može se i dogoditi da se trudnoća prenese. To se događa ulaskom u 42. tjedan.

Ako dan poroda dođe i ne osjetite ništa doli slabijeg probadanja, popričajte s liječnikom što učiniti. U 41. tjednu ponudit će vam pregled cerviksa. On se sastoji od toga da ginekolog dodiruje otvor vrata maternice kako bi stimulirao kontrakcije. Ako to nema efekta, onda ćete dogovoriti termin za inducirani porod u roku od tjedan dana.

Inducirani porod može biti intenzivniji, a kontrakcije bolnije, zbog čega će svaka buduća mama prvo isprobati sve (sigurne) trikove za prirodan porod.

Vaš liječnik zna mnoge, zato ga pitajte.

3. Kako mogu znati ako nešto nije u redu?

Uz tolike promjene kroz koje vaše tijelo prolazi teško je reći što je normalno, a što nije, pa upitajte liječnika na što trebate paziti. Simptomi koji pozivaju na uzbunu su krvarenje uz bol u abdomenu, uporne glavobolje, nadimanje i nejasan vid.

Ekstremne jutarnje mučnine koje vas ostavljaju dehidriranima također su nešto što biste trebali reći liječniku, kao i smanjeni bebini pokreti nakon što ste ih počeli osjećati (obično oko 18. tjedna). Uvijek imajte pri ruci sve važne telefonske brojeve kako biste znali koga nazvati i izvan radnog vremena. Ako ste zabrinuti, bolje je nazvati liječnika ili ga posjetiti nego da patite u tišini.

4. Što učiniti kad počnu trudovi?

Jako dobro pitanje s obzirom na to da većina žena počne paničariti već pri prvim kontrakcijama. Nakon devet mjeseci čekanja razumljivo je da mnoge žene dožive lažnu uzbunu. Mnoge trudnice misle da moraju odjuriti u rodilište čim primijete sluzavi čep (koji je često prvi znak početka poroda). Ali za to doista nema potrebe, osim ako ste baš jako zabrinuti.

Kad je pravo vrijeme za polazak u rodilište? Kad trudovi postanu jači i pojavljuju se u razmacima od pet minuta ili manje. Premda ćete sigurno biti u iskušenju da odete u bolnicu, pokušajte ostati kod kuće što duže.

Rezultati istraživanja pokazali su da žene lakše podnose trudove kad su u poznatom okruženju. Kada dođete u bolnicu, liječnik će vam izmjeriti krvni tlak, bebine otkucaje srca, a može i provjeriti koliko vam je otvoren cerviks.

Ako je porod počeo, odvest će vas u rađaonicu; u suprotnome, može vas zadržati u bolnici ili poslati kući.

Pitanja koja će liječnik postaviti vama:

1. Kad ste imali zadnju mjesečnicu?

To je važno zbog određivanja datuma poroda.

2. Jeste li u prošlosti imali kakvih zdravstvenih problema?

Proći će vašu povijest bolesti i pitati je li vaš partner ili tko u vašoj obitelji bolovao od nečega što bi moglo utjecati na vašu trudnoću.

3. Jeste li već bili trudni?

Pripremite se na razgovor o eventualnim pobačajima.

4. Kakva je bila trudnoća vaše majke?

Bilo kakve komplikacije mogu upućivati na nasljedne probleme.

5. Jeste li sretni?

Trudnoća može utjecati na vaše emocionalno stanje pa će vaš liječnik željeti znati jeste li u prošlosti patili od depresije ili tjeskobe.

6. Možete li se osloniti na partnera?

Vaš će vas liječnik pitati u kakvim uvjetima živite pa iskoristite priliku za razgovor o eventualnim problemima.

Foto: Freepik

Objava Trudnoća – što trebate znati i što vas sve očekuje pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Mjerenje krvnog tlaka jedan je od obveznih pregleda koji trudnica obavlja pri svakom posjetu liječniku kod kojeg kontrolira tijek trudnoće, isto kao i mjerenje tjelesne težine, te testiranje urina na bjelančevine (proteine).

Visok krvni tlak može uzrokovati ozbiljne komplikacije u trudnoći i tijekom samog poroda.

Uzroci povišenog tlaka

Uzroci mogu biti različiti, od nasljedne sklonosti do prekomjerne težine. Porast krvnog tlaka često je praćen simptomima kao što su glavobolja, bljeskanje pred očima, zujanje u ušima i vrtoglavica. Međutim trudnica može imati povišen krvni tlak i bez simptoma, pa je i to razlog zašto se pri svakom pregledu obvezno mjeri krvni tlak, bilo u ranoj ili kasnoj trudnoći.

Povišenim krvnim tlakom (hipertenzijom) u trudnoći smatra se krvni tlak 140/90 mmHg ili viši (ako je „gornji“ tlak viši za 30 mmHg, a „donji“ za 15 mmHg) od uobičajenih vrijednosti). Kod žena koje su već prije trudnoće imale povišen tlak u trudnoći može doći do pogoršanja bolesti, pa je i kod njih potreban pojačan nadzor, a o terapiji odluku treba donijeti liječnik.

Zašto je opasan?

Povišen krvni tlak u trudnoći (hipertenzija) ujedno je jedan od glavnih simptoma tzv. EPH gestoze, odnosno preeklampsije, koja označava kompleksan sindrom koji se javlja u trudnoći kao komplikacija. Također se kod žene razvijaju otoci, osobito nogu, koji nisu povezani sa stajanjem (edemi). Zbog toga se ova bolest naziva i E (edemi) P (proteinurija) H (hipertenzija).

Preeklampsija i eklampsija su komplikacije trudnoće. Kod preeklampsije postoji veoma opasno povišenje krvnog tlaka, oticanje nogu i ruku te izlučivanje bjelančevina putem mokraće. Ako takvo stanje potraje, dolazi do eklampsije.

Foto: Pixabay

Objava Povišen krvni tlak u trudnoći pokazatelj je opasnosti pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Vrijednost tlaka mjeri se u dvije vrijednosti – sistoličkoj i dijastoličkoj, te se kao normalan krvni tlak uzima 120/80 milimetara stupca žive (mmHG).

U djece se krvni tlak ne mjeri često

Krvni tlak kod djece, ako ne boluju od neke specifične bolesti, ne mjeri se često. Krvni tlak se najčešće mjeri djeci mlađoj od tri godine pri primitku u bolnicu, na odjel intenzivne skrbi, djeci sa srčanim manama, bubrežnim bolestima, te djeci koja primaju lijekove koji povisuju tlak.

Zdravoj djeci ne mjeri se tlak, no prema preporukama kardiologa djeci starijoj od tri godine trebao bi se mjeriti tlak prilikom posjete pedijatru.

Povišeni krvni tlak kod djece

Do ´70-ih godina se smatralo da povišeni tlak u djetinjstvu ne predstavlja  rizik od bolesti  na ciljnim organima u odrasloj dobi. Kada je riječ od PRIMARNOJ (esencijalnoj) hipertenziji, kojoj uzrok nije poznat, u odrasloj dobi, sve je više dokaza da je tome prethodio povišeni tlak u djetinjstvu.

Dakle hipertenzija može biti PRIMARNA – esencijalna,  ako smo isključili druge poznate uzroke, uz koju je često i pozitivna obiteljska anamneza, ili  SEKUNDARNA, ako je uzrok poznat. To znači da ako djeca boluju od neke bolesti uz koju je povišeni tlak jedan od simptoma ili uzimaju neke od lijekova za koje je poznato da kao neželjenu posljedicu mogu imati i povišeni tlak. Također, primjerice kortikosteroidi ili nekontrolirano uzimanje kontraceptiva, trovanje nekim metalima (živa i olovo), predoziranje nekim kapima za nos i lijekovima protiv kašlja, mogu uzrokovati povišeni krvni tlak.

Točna prevalencija djece s esencijalnom hipertenzijim nije poznata, pretpostavlja se da je u male djece 1-2 %,  a u adolescentnoj dobi čak 10-15 %.

Postavljanje dijagnoze

Za postavljanje dijagnoze hipertenzije u odraslih  kriteriji su definirani:

• povišenje sistoličke vrijednosti tlaka 140 mm Hg ili više, te dijastoličke  90 mm Hg ili više
• obje vrijednosti više od 140/90 mm Hg  u mirovanju

U djece se krvni tlak ne mjeri često, iako postoje preporuke da svakom djetetu nakon navršene treće godine života treba redovito mjeriti krvni tlak prilikom posjeta pedijatru.

Mlađima ako za to postoji saznanje, kao što su:

• kateterizacija pupčane arterije nakon porođaja
• povišen intrakranijski tlak
• srčana   greška ili druga srčana bolest
• bubrežna bolest
• uzimanje lijekova  koji mogu biti uzrokom povećanja krvnog tlaka.

Normalan  krvni tlak,  kao i povišen tlak u djetinjstvu,  teže je definirati, jer su promjene puno dinamičnije nego u odraslih i ovise o više čimbenika nego u odraslih.

Iz  tih razloga napravljene su tablice prema kojima se za svako dijete pojedinačno očitavaju vrijednosti koje ovise o njegovoj kronološkoj  DOBI, SPOLU i VISINI.

Prema tablicama  tj. centilnim  krivuljama razlikujemo dva stupnja  hipertenzije:

I. STUPANJ  imaju ona  djeca u kojih se izmjerene vrijednosti nalaze između 95. i 99. centile uvećane za 5 mm Hg

II.  STUPANJ imaju ona djeca u  kojih su izmjerene vrijednosti  za 5 mm Hg  centile više od 99. centile

Za adolescente su kriteriji definirani, tj. tlak od 120/80 mm Hg smatra se normalnim bez obzira na dob, spol i  visinu, i to mjeren auskultacijskom metodom  u tri različita razdoblja.

Osim primarne i sekundarne hipertenzije, postoji i tzv. HIPERTENZIJA BIJELE KUTE, gdje  su izmjerene vrijednosti  visoke samo prilikom posjeta liječniku, a u  kućnim su uvjetima normalne.

Zanimljiva je i MASKIRANA HIPERTENZIJA, kada  su izmjerene vrijednosti u ambulanti  primjerene, a u kućnim uvjetima povišene.

Kako mjeriti tlak djeci?

Dakle, djeci starijoj od tri godine najbolje je tlak izmjeriti auskultacijskom metodom i tlakomjerom sa živom (živin sfingomanometar), koji je kvalitetan i redovito provjeravan – atestiran.

Ako dijete sjedi, tlak se mjeri na desnoj  ruci, položenoj na  ravnu površinu, po prilici u visini srca.

Digitalni tlakomjeri pogodniji su u kućnim uvjetima, kada je tlak potrebno češće kontrolirati npr. u svrhu praćenja pri uzimanju antihipertenzivnih lijekova.

U ustanovama bi trebalo izbjegavati digitalne tlakomjere.

Da bi se dobile prave vrijednosti krvnog tlaka iznimno je važna širina orukvice – manšete, jer se pri uskoj orukvici dobiju lažno povišene, a pri preširokoj lažno niže  vrijednosti arterijskoj krvnog tlaka. Izbor orukvice se određuje prema opsegu sredine desne nadlaktice, koji se djetetu mjeri između ramena i lakta.

Dio orukvice koji se napuhava mora obaviti  80-100 % opsega nadlaktice te pokriti oko dvije trećine nadlaktice. Mjesto gdje se stavlja stetoskop u kubitalnoj regiji, 1 cm mora biti slobodno.

Kako mjeriti tlak bebama?

U dojenčadi i male djece mjerenje tlaka često je otežano ili nemoguće zbog nemira ili plača, pa se koriste mjerenja  automatiziranom oscilometrijom ili ultrazvučnim doplerom.

Novorođenčadi i dojenčadi tlak se mjeri u ležećem položaju, a manja djeca mogu sjediti u krilu roditelja.

Simptomi

Na visinu arterijskog krvnog tlaka utječu brojni čimbenici, kao što su doba dana:

• obično je najniži ujutro
• najviši rano ujutro ili na večer)
• djetetova aktivnost
• stres
• emocionalni habitus
• tjelesna masa
• brojni drugi.

Promjene na ciljnim organima nastaju kao komplikacija nakon dugotrajno povišenog, neprepoznatog, neliječenog ili loše liječenog povišenog tlaka.

Što je dijete manje, simptomi povišenog tlaka manje su izraženi.

Simptomi kod manje djece mogu biti:

• razdražljiva
• učestalije se noću buditi

Simptomi kod starije djece mogu biti:

• glavobolja
• vrtoglavica
• smetnje vida
• pomućenje svijesti
• epileptički napadaji

K ako liječiti?

Kada se otkrije povišeni krvni tlak, pokušava se detektirati uzrok.

Kao i prije svakog pregleda, važna je  anamneza – i obiteljska i osobna.

Ako u obitelji  postoje članovi s hipertenzijom ili  boluju od bolesti  koje sekundarno mogu dovesti  do toga, svakako postoji povećan rizik od bolest u mlađih članova obitelji.

U osobnoj anamnezi  važno je  saznanje o:

• djetetovoj gestacijskoj dobi
• tjelesnoj masi
• kateterizaciji pupčane arterije
• eksangviotransfuziji tj.  zamjeni  krvi u novorođenačkoj dobi zbog žutice uzrokovane visokim vrijednostima bilirubina u krvi
• bolestima srca i bubrega

Pri pregledu svakako je važno uočiti pretilo, preuhranjeno dijete, uz klasičan pregled srca, pluća i trbuha. Gdjekad i promjene na koži mogu upozoravati na neke bolesti kao sekundarni uzrok  hipertenzije, kao što su pjege boje bijele kave – neurofibromatoza, te  tzv. adenoma sebaceum –  tuberozna skleroza.

Trbuh nije dovoljno samo pipati i perkutirati nego treba dobro auskultirati trbuh i područje bubrega, jer su suženja bubrežnih arterija jedan od češćih uzroka  hipertenzije u male  djece; tada  će  se nad tom regijom čuti tipičan šum.

Već pri prvom pregledu nakon rođenja važno je pipati puls perifernih arterija. Ako je odsutan puls u preponi, treba posumnjati  na srčanu grešku. To se zove koarktacija aorte, kojoj je jedan od glavnih simptoma povišen arterijski  krvni tlak.

Na sreću, sve su rjeđe neprepoznata djeca s koarktacijom aorte koja dolaze do školske ili čak i odrasle dobi.

Neke endokrinološke bolesti i neke vrste tumora praćene su povišenim arterijskim krvnim tlakom.

Dakle, ako je hipertenzija jasna i fiksna, dijete prema postupnicima treba uputiti na pretrage.

Terapija

Terapijski  pristup ovisi o trajanju i stupnju povišenog arterijskog krvnog tlaka, prisutnosti rizičnih čimbenicima ili oštećenju ciljnih organa, a to su najčešće kardiovaskularni sustav ili bubrezi.

Također je važno saznanje o tome o kojoj je hipertenziji riječ:

• nepoznatog uzroka –  esencijalnoj
• primarnoj
• sekundarnoj

Terapije su:

• farmakološka – medikamentozna
• nefarmakološka

Prije davanja lijekova uvijek treba dobro razmotriti  indikaciju i  eventualne rizike  koji mogu nastati kao nuspojava primjene lijekova.

Na tržištu je desetak skupina lijekova, ali nisu svi odobreni za primjenu u  dječjoj dobi. Za sada su preporuke da djeca mogu uzimati diuretike, beta-blokatore, antagoniste kalcijevih kanala i ACE inhibitore – inhibitori angiotenzin konvertaze.

U slučaju sekundarne hipertenzije glavni je cilj terapije liječenje osnovne bolesti.

U djece sportaša natjecatelja Olimpijski odbor zabranio je uporabu  diuretika i beta-blokatora. Diuretici su zabranjenidovesti do nekontroliranoga gubitka tekućine i elektrolita. Beta – blokatori su zabranjeno jer uz snižavanje krvnog tlaka djeluju na rad srca. To za posljedicu ima  smanjeni broj srčanih otkucaja (bradikardija).

Liječenje hipertenzije često je i timski rad, u koji su osim liječnika i medicinskih sestara uključeni  psiholog i dijetetičar, a nekada je potreban i fizioterapeut.

Svakako su važne preporuke za održavanje optimalne tjelesne težine i redovite  tjelesne aktivnosti, kao i smanjen unos soli u prehrani.

Za adolescente je osobito važno ne pušiti  i izbjegavati zadimljene prostorije, jer je i udisanje duhanskog dima kao pasivno pušenje štetno, ne konzumirati alkohol i ne uzimati droge.

Ako je riječ o esencijalnoj hipertenziji, nekada je dovoljno pridržavati se preporuka o zdravijem načinu života.

Neizostavna je suradnja obitelji, iz koje potječu poticaji  za zdrav život, što kasnije treba nastaviti kroz  vrtićku i školsku dob.

Tekst: dr. Zdravka Gjergja spec. pedijatar
Poliklinika za dječje bolesti dr. SABOL 

Foto: Freepik, Shutterstock

Objava Krvni tlak kod djece pojavila se prvi puta na pitajmamu.