Zdravlje i prehrana

Sve što trebam znati o PAPA-testu

papa test, pregled
PAPA-test je brza i jednostavna metoda otkrivanja promjena koje prethode raku vrata maternice. Rak vrata maternice rijetko pokazuje simptome ‒ to je “tiha” bolest. U većini slučajeva, ako je nekontroliran, treba od sedam do deset godina da bi se razvio.
Njime ne možemo dokazati HPV i ne možemo ga tako prevenirati.

Kako se radi PAPA-test? Tko očitava nalaz?

To je obrisak kojim ginekolog nježno postruže površinske stanice vrata maternice posebnom četkicom ili špatulom. Stanice se u citološkom laboratoriju proučavaju pod mikroskopom jer se tako mogu vidjeti abnormalnosti. Taj postupak izvode posebno obučeni citoskrineri i liječnici specijalisti citolozi. Ako ih ima, bolesnica će biti upućena na liječenje

Koliko često treba raditi PAPA-test?

Važno je da se obavlja redovito; u nekim zemljama, na primjer, svake tri godine. Smatra se da nema potrebe češće raditi  PAPA-test ako je nalaz uredan. U Hrvatskoj je „običaj“ i preporuka da se radi godišnje ako je nalaz uredan, ili po preporuci ginekologa češće, prema prihvaćenim smjernicama Hrvatskoga društva ginekologa.

Što se može iščitati iz nalaza PAPA-testa?

Žene buni da je u nalazu uvijek označen pojam „reaktivna upala“ ✗ on označava promjene na stanicama rodnice i vrata maternice koje su prisutne u gotovo svake spolno aktivne žene, i ne znače „aktualnu“ upalu. To stanje se ne liječi.

Formular PAPA-testa sadržava nekoliko stavki:

✗ primjerenost uzorka (odnosi se na kvalitetu uzetog materijala za obradu – npr. nedovoljno materijala, loše fiksiran, itd.)

✗ opisna dijagnoza ‒ u obrisku se mogu naći bakterije, protozoe/trihomonas, Gardnerela, gljivice, promjene vezane uz

prisutnost HPV-a ili herpes virusa Stupac koji je naslovljen „Abnormalne“ stanice zapravo je najbitniji dio PAPA-testa.

Abnormalni nalazi PAPA-testa

Abnormalan nalaz ne znači da imate rak. Takav je nalaz relativno čest. Ako su promjene blage, liječnik će preporučiti ponavljanje Papa-obriska za nekoliko mjeseci, nakon provedene terapije, i tek onda, ako se promjene ne popravljaju, predložiti liječenje pa ponovo ponoviti Papa-obrisak. To je zato što se blage promjene često povlače same od sebe.

Što su abnormalne stanice (ASCUS)?

Ponekad Papa-obrisak pokazuje da neke od stanica vrata maternice izgledaju abnormalno. Ne treba paničariti! To znači da te stanice imaju promijenjen izgled, veličinu ili su drugačije poredane nego je uobičajeno, ali ne znači automatski da su kancerozne.

Mnogo je uzroka upale vrata maternice koji dovode do abnormalnog nalaza:

✗ nedavni spolni odnos

✗ ispiranje rodnice

✗ gljivice ili druge infekcije, npr. herpes

✗ trudnoća ili pobačaj

✗ neki lijekovi

✗ hormonske promjene

✗ tipovi HPV-a koji uzrokuju genitalne bradavice

Takav rezultat PAPA-testa ne znači da morate odmah na liječenje. Neke će promjene nestati same, za neke će vas

liječnik naručiti na ponovni obrisak ili kolposkopiju.

Dvije su glavne klasifikacije nalaza, koje su jako slične ‒ koriste se kratice SIL ili CIN

✗ ASC-US: netipične pločaste stanice neodređenog značenja, potrebna kontrola za 4 ‒ 6 mjeseci, testiranje na HPV i eventualno kolposkopija

✗ ASC-H: netipične pločaste stanice neodređenog značenja kod kojih se ne može isključiti bolest visokog stupnja, stanice nisu sasvim abnormalne, ali postoje neki znaci bolesti, potrebna kolposkopija s uzimanjem uzorka za

patologiju

✗ LSIL:CIN I oštećenja stanica niskog stupnja, stanice su blago abnormalne i upozoravaju na bolest niskog stupnja, potreban Papa test za 4 ‒ 6 mjeseci i eventualno kolposkopija

✗ HSIL:CIN II/III oštećenja stanica visokog stupnja, stanice su umjereno do jako abnormalne, bolest visokog stupnja,

potrebna kolposkopija s uzimanjem uzorka za patologiju

Abnormalne stanice pokazuju i unutarnje promjene u stanici. Nazivaju se prekancerozne jer imaju potencijal da postanu stanice raka. To ne znači da su one rak, nego da će to postati ako ih se ne liječi na vrijeme.

CIN 1: Više od pola žena s takvim nalazom ne treba nikakvo liječenje jer je vjerojatno da će promjene proći spontano.

CIN 2: Abnormalne stanice koje su klasificirane kao CIN 2 imaju veću vjerojatnost da će napredovati. Žene s tim nalazom uglavnom će biti upućene na liječenje, gdje će zahvaćeni dio vrata maternice biti uklonjen da se smanji mogućnost napredovanja abnormalnih stanica.

CIN 3: Takve promjene uvijek zahtijevaju liječenje u smislu otklanjanja zahvaćenog područja na vratu maternice.HPV testiranjem uz PAPA-test znatno povisujemo osjetljivost i prognostičku vrijednost probira karcinoma vrata maternice.

U slučaju abnormalnog nalaza PAPA-testa provodi se kolposkopija, pregled donjega genitalnog trakta mikroskopom s izvorom svjetla, koju je 1925. u kliničku medicinu uveo Hinselman. Optimalno je vrijeme za kolposkopiju prva faza ciklusa, kada je cervikalna sluz bistra, a cervikalni kanal otvoren. Kolposkopijom vizualiziramo sumnjive promjene u donjem genitalnom traktu i pratimo njihovo kliničko ponašanje, a kod sumnjivih promjena dodatno učinimo ciljanu biopsiju i endocervikalnu kiretažu. Rezultati kolposkopije i ciljane biopsije mogu uputiti na stupanj bolesti i biti vodič u terapijskom postupku.

Upute citologa koji je napravio pretragu dane su na kraju testa. S njom se ginekolozi ponekad ne slažu jer su oni kliničari koji prate određenu ženu, te su kompetentniji u određivanju daljnjeg postupka i terapije.

Primjereno uzet materijal preduvjet je da bi se test točno očitao, tako da se PAPA radi u razmacima od najmanje tri mjeseca.

Usporedila bih to s pilingom kože: nećete ga raditi svaki dan. I stanicama koje analiziramo treba vremena da sazriju nakon „struganja“ te da dobijemo pouzdan nalaz kontrolnog PAPA-testa.

Priprema za PAPA-test:

Neki ginekolozi savjetuju suzdržavanje od spolnog odnosa koji dan prije uzimanje testa.

Apsolutno se ne bi smjelo stavljati neke vaginalete ili ispirati rodnicu 5-6 dana prije. Uzimanje testa može biti bilo koji dan ciklusa, ako je nakon menstruacije ‒ barem par dana nakon zadnjeg dana krvarenja

Redovita higijena, tuširanje, nije potrebno depilirati se specijalno za pregled.

 

Tekst: Matilda Mladinić, dr. med., spec. ginekologije i porodništva

Foto: Freepik