Trudnoća i porođaj

Vaginalni brisevi u trudnoći: koje treba obavezno napraviti?

vaginalni brisovi, trudnoća

Iako će vas tijekom trudnoće ginekolog zasigurno uputiti na nekoliko briseva, dobro je znati zašto se brisevi uopće rade te koje sve briseve treba obaviti, a koje je preporučljivo obaviti u slučaju određenih simptoma.

Vaginalne infekcije nisu rijetka pojava u trudnoći. Ako se na vrijeme ne prepoznaju i ne liječe, mogu ozbiljno ugroziti trudnoću te dovesti do spontanog pobačaja, prijevremenog porođaja, kao i rađanja djeteta niske porođajne težine. Uzročnici infekcija u trudnoći mogu biti bakterije, gljivice, virusi ili paraziti.

Trudnoća je razdoblje koje veoma pogoduje razvoju infekcija zbog promjena u imunosnom sustavu organizma. Vaginalna infekcija može dovesti i do infekcije plodove vode. Uzimanje briseva u trudnoći jedan od načina da se spriječi infekcija plodove vode.

Do infekcije novorođenčeta može doći i prilikom porođaja, prolaskom kroz inficirani majčin porođajni kanal.

OBAVEZNI ILI NE?

Protokolom za vođenje trudnoće nije specificirano je li raditi briseve obvezno ili ne. Uglavnom se ginekolog vodi podatcima o vašim dosadašnjim ginekološkim tegobama, PAPA testovima, te sadašnjim tegobama i nalazu prilikom vaginalnog pregleda.

Većini se trudnica na početku trudnoće napravi cervikalni bris – na bakterije, parazite, ureaplazmu, mikoplazmu i klamidiju.

Odnedavno je u Hrvatskoj struka odlučila da u protokol treba uvrstiti i to da se svim trudnicama između 35. i 37. tjedna učini bris rodnice na beta-hemolitički streptokok grupe B.

Prijenos te bakterije na novorođenče tijekom porođaja može dovesti do nastanka rane novorođenačke sepse. Učestalost se procjenjuje na dva do tri slučaja na 1000 porođaja. Dok neka rodilišta u Hrvatskoj to rade redovno, kao dio obrade trudnice, neka još uvijek to ne čine.

Ako je vaš test pozitivan na bakteriju Streptococcus agalactiae ili beta-hemolitički streptokok grupe B, ne znači da ste bolesni ili da će vaše dijete biti zaraženo. To samo znači da postoji potencijalni rizik od infekcije novorođenčeta.

U rodilištu podsjetite medicinsko osoblje o svom “BHS-B statusu” kroz trudnoću te svakako naglasite ako ste alergični na neke specifične lijekove jer se u ovom slučaju obvezno propisuju antibiotici.

POSTUPAK UZIMANJA BRISOVA

Sam postupak uzimanja svih brisova bezbolan je, a uzima se tijekom ginekološkog pregleda. Nakon postavljanja spekuluma, s grlića maternice uzima se uzorak najčešće vatiranim štapićem, koji se potom stavlja u sterilnu epruvetu s hranjivim podlogama te se u laboratoriju provodi daljnja analiza.

Ovaj način uzimanja brisova podrazumijeva primjenu posebne tehnike kako ne bi došlo do kontaminacije (zagađenja) uzoraka. Nakon pozitivnog rezultata liječenje se obavlja antibioticima prema antibiogramu.

Vaginalna gljivična infekcija također se učestalije javlja u trudnoći. Prate je tipični simptomi koji su isti onima i izvan trudnoće, a to su svrbež, peckanje i obilan sirast iscjedak bez mirisa. Liječenje se provodi odgovarajućim protugljivičnim vaginaletama. Gljivična infekcija ne predstavlja veliku opasnost za samo dijete, ali se može vrlo često ponavljati.

vaginalni brisovi, trudnoća

MIKOPLAZME I UREAPLAZME

Mikoplazma i ureaplazma su mikroorganizmi koji u žena mogu izazvati upalna stanja. Te su infekcije najčešće kod spolno aktivnih žena, ali se javljaju i kod 10% žena koje nisu spolno aktivne, a rijetke su, ali moguće, kod osoba koje nisu stupile u spolne odnose (do 5-10%).

Testovi na mikoplazme i ureaplazme ne provode se rutinski, no na njih bi se svakako trebale odlučiti žene koje imaju povijest gubitaka trudnoće ili dugotrajnu prigušenu bol u zdjelici. Inače su mikoplazma i ureaplazma uglavnom dio fiziološke vaginalne flore.

Većinom je infekcija mikoplazmom i/ili ureaplazmom bez specifičnih simptoma, uz moguć blag svrbež rodnice ili na ulazu u rodnicu i neznatno obilniji vaginalni iscjedak.

Smatra se da se mikoplazme i ureaplazmu može povezati s povećanim rizikom od pobačaja.

Ureaplazma se povezuje s upalom posteljice i plodovih ovoja, što u konačnici može rezultirati trajnom infekcijom i preranim porođajem (zajedno s drugim bakterijama) i malom porođajnom težinom. Stoga se trudnicama s pozitivnim nalazom mikoplazme i/ili ureaplazme, premda to nije i dokaz bolesti, preporučuje liječenje.

KLAMIDIJA

Chlamydia trachomatis bakterija je koja se najčešće prenosi spolnim putem. Kako je klamidijska infekcija najčešće bez ikakvih simptoma (a opasnost za trudnoću je velika), nužno je učiniti bris vrata maternice te provesti liječenje oba partnera. Uzrokuje infekciju vrata materice, koja se može prilikom vaginalnog porođaja prenijeti na dijete, izazivajući pneumoniju i konjunktivitis.

 

Tekst: Matilda Mladinić,
dr.med.spec. ginekologije i porodništva

 

Foto: Freepik, Shutterstock