Zdravlje i prehrana

Tlak u djece

U djece se krvni tlak ne mjeri često

Povišeni arterijski krvni tlak – hipertenzija – jedan je od najčešćih patoloških nalaza u odraslih i jedan od glavnih uzroka smrtnosti od bolesti srca i krvnih žila, cerebrovaskularnih i  bubrežnih bolesti, koje nastaju  kao komplikacija  dugoročno povišenog krvnog tlaka.

Povišeni tlak

Do sedamdesetih se godina smatralo da povišeni tlak u djetinjstvu ne predstavlja  rizik od bolesti  na ciljnim organima u odrasloj dobi. Međutim, kada je riječ od PRIMARNOJ (esencijalnoj) hipertenziji, kojoj uzrok nije poznat, u odrasloj dobi, sve je više dokaza da je tome prethodio povišeni tlak u djetinjstvu.

Dakle hipertenzija može biti PRIMARNA – esencijalna,  ako smo isključili druge poznate uzroke, uz koju je često i pozitivna obiteljska anamneza, ili  SEKUNDARNA, ako je uzrok poznat tj. ako djeca boluju od neke bolesti uz koju je povišeni tlak jedan od simptoma ili uzimaju neke od lijekova za koje je poznato da kao neželjenu posljedicu mogu imati i povišeni tlak, primjerice kortikosteroidi ili nekontrolirano uzimanje kontraceptiva, trovanje nekim metalima (živa i olovo), predoziranje nekim kapima za nos i lijekovima protiv kašlja.

Točna prevalencija djece s esencijalnom hipertenzijim nije poznata, pretpostavlja se da je u male djece 1-2 %,  a u adolescentnoj dobi čak 10-15 %.

Postavljanje dijagnoze

Za postavljanje dijagnoze hipertenzije u odraslih  kriteriji su definirani: povišenje sistoličke vrijednosti tlaka 140 mm Hg ili više, te dijastoličke  90 mm Hg ili više,  ili obje vrijednosti više od 140/90 mm Hg  u mirovanju.

U djece se krvni tlak ne mjeri često, iako postoje preporuke da svakom djetetu nakon navršene treće godine života treba redovito mjeriti krvni tlak prilikom posjeta pedijatru, a mlađima ako za to postoji saznanje, kao što je kateterizacija pupčane arterije nakon porođaja, povišen intrakranijski tlak, srčana   greška ili druga srčana bolest, bubrežna bolest  ili uzimanje lijekova  koji mogu biti uzrokom povećanja krvnog tlaka.

Normalan  krvni tlak,  kao i povišen tlak u djetinjstvu,  teže je definirati, jer su promjene puno dinamičnije nego u odraslih i ovise o više čimbenika nego u odraslih.  Iz  tih razloga napravljene su tablice prema kojima se za svako dijete pojedinačno očitavaju vrijednosti koje ovise o njegovoj kronološkoj  DOBI, SPOLU i VISINI.

Prema tablicama  tj. centilnim  krivuljama razlikujemo dva stupnja  hipertenzije:

I. STUPANJ  imaju ona  djeca u kojih se izmjerene vrijednosti nalaze između 95. i 99. centile uvećane za 5 mm Hg

II.  STUPANJ imaju ona djeca u  kojih su izmjerene vrijednosti  za 5 mm Hg  centile više od 99. centile

Za adolescente su kriteriji definirani, tj. tlak od 120/80 mm Hg smatra se normalnim bez obzira na dob, spol i  visinu, i to mjeren auskultacijskom metodom  u tri različita razdoblja.

Osim primarne i sekundarne hipertenzije, postoji i tzv. HIPERTENZIJA BIJELE KUTE, gdje  su izmjerene vrijednosti  visoke samo prilikom posjeta liječniku, a u  kućnim su uvjetima normalne.

Zanimljiva je i MASKIRANA HIPERTENZIJA, kada  su izmjerene vrijednosti u ambulanti  primjerene, a u kućnim uvjetima povišene.

Kako mjeriti tlak djeci?

Dakle, djeci starijoj od tri godine najbolje je tlak izmjeriti auskultacijskom metodom i tlakomjerom sa živom (živin sfingomanometar), koji je kvalitetan i redovito provjeravan – atestiran. Ako dijete sjedi, tlak se mjeri na desnoj  ruci, položenoj na  ravnu površinu, po prilici u visini srca. Digitalni tlakomjeri pogodniji su u kućnim uvjetima, kada je tlak potrebno češće kontrolirati npr. u svrhu praćenja pri uzimanju antihipertenzivnih lijekova. U ustanovama bi trebalo izbjegavati digitalne tlakomjere.

Da bi se dobile prave vrijednosti krvnog tlaka iznimno je važna širina orukvice – manšete, jer se pri uskoj orukvici dobiju lažno povišene, a pri preširokoj lažno niže  vrijednosti arterijskoj krvnog tlaka, pa se izbor orukvice određuje prema opsegu sredine desne nadlaktice, koji se djetetu mjeri između ramena i lakta.

Dio orukvice koji se napuhava mora obaviti  80-100 % opsega nadlaktice te pokriti oko dvije trećine nadlaktice, a mjesto gdje se stavlja stetoskop u kubitalnoj regiji, 1 cm mora biti slobodno.

tlak u djece

Kako mjeriti tlak bebama?

U dojenčadi i male djece mjerenje tlaka često je otežano ili nemoguće zbog nemira ili plača, pa se koriste mjerenja  automatiziranom oscilometrijom ili ultrazvučnim doplerom. Novorođenčadi i dojenčadi tlak se mjeri u ležećem položaju, a manja djeca mogu sjediti u krilu roditelja.

Simptomi

Na visinu arterijskog krvnog tlaka utječu brojni čimbenici, kao što su doba dana (obično je najniži ujutro, a najviši rano ujutro ili na večer), djetetova aktivnost, stres, emocionalni habitus, tjelesna masa i brojni drugi. Promjene na ciljnim organima nastaju kao komplikacija nakon dugotrajno povišenog, neprepoznatog, neliječenog ili loše liječenog povišenog tlaka.

Što je dijete manje, simptomi povišenog tlaka manje su izraženi. Manja djeca mogu biti razdražljiva, učestalije se noću buditi, a starija se mogu žaliti na glavobolju, vrtoglavicu,  imati smetnje vida. Ako je tlak visok i dugotrajan, mogu imati i teže neurološke poteškoće, sve do pomućenja svijesti i epileptičkih napadaja.

Kako liječiti?

Kada se otkrije povišeni krvni tlak, pokušava se detektirati uzrok. Kao i prije svakog pregleda, važna je  anamneza – i obiteljska i osobna. Ako u obitelji  postoje članovi s hipertenzijom ili  boluju od bolesti  koje sekundarno mogu dovesti  do toga, svakako postoji povećan rizik od bolest u mlađih članova obitelji.

U osobnoj anamnezi  važno je  saznanje o djetetovoj gestacijskoj dobi, tjelesnoj masi,  kateterizaciji pupčane arterije  ili eksangviotransfuziji tj.  zamjeni  krvi u novorođenačkoj dobi zbog žutice uzrokovane visokim vrijednostima bilirubina u krvi, te o bolestima srca i bubrega.

Pri pregledu svakako je važno uočiti pretilo, preuhranjeno dijete, uz klasičan pregled srca, pluća i trbuha. Gdjekad i promjene na koži mogu upozoravati na neke bolesti kao sekundarni uzrok  hipertenzije, kao što su pjege boje bijele kave – neurofibromatoza, te  tzv. adenoma sebaceum –  tuberozna skleroza. Trbuh nije dovoljno samo pipati i perkutirati nego treba dobro auskultirati trbuh i područje bubrega, jer su suženja bubrežnih arterija jedan od češćih uzroka  hipertenzije u male  djece; tada  će  se nad tom regijom čuti tipičan šum.

Već pri prvom pregledu nakon rođenja važno je pipati puls perifernih arterija. Ako je odsutan puls u preponi, treba posumnjati  na srčanu grešku – koarktaciju aorte, kojoj je jedan od glavnih simptoma povišen arterijski  krvni tlak. Na sreću, sve su rjeđe neprepoznata djeca s koarktacijom aorte koja dolaze  do školske ili čak i odrasle dobi.

Neke endokrinološke bolesti i neke vrste tumora praćene su povišenim arterijskim krvnim tlakom.

Dakle, ako je hipertenzija jasna i fiksna, dijete prema postupnicima treba uputiti na pretrage.

TERAPIJSKI pristup ovisi o trajanju i stupnju povišenog arterijskog krvnog tlaka, prisutnosti rizičnih čimbenicima ili oštećenju ciljnih organa, a to su najčešće kardiovaskularni sustav ili bubrezi. Također je važno saznanje o tome o kojoj je hipertenziji riječ: nepoznatog uzroka –  esencijalnoj, primarnoj ili sekundarnoj, uz poznatu bolest koja je popraćena i povišenim tlakom.

Terapija je farmakološka – medikamentozna i nefarmakološka, prije davanja lijekova uvijek treba dobro razmotriti  indikaciju i  eventualne rizike  koji mogu nastati kao nuspojava primjene lijekova.

Na tržištu je desetak skupina lijekova, ali  svi nisu odobreni za primjenu u  dječjoj dobi. Za sada su preporuke da djeca mogu uzimati diuretike, beta-blokatore, antagoniste kalcijevih kanala i ACE inhibitore – inhibitori angiotenzin konvertaze.

U slučaju sekundarne hipertenzije glavni je cilj terapije liječenje osnovne bolesti.

U djece sportaša natjecatelja Olimpijski odbor zabranio je uporabu  diuretika i beta-blokatora, prve jer mogu dovesti do nekontroliranoga gubitka tekućine i elektrolita, a druge jer uz snižavanje krvnog tlaka djeluju na rad srca, što za posljedicu ima  smanjeni broj srčanih otkucaja (bradikardija).

Liječenje hipertenzije često je i timski rad, u koji su osim liječnika i medicinskih sestara uključeni  psiholog i dijetetičar, a nekada je potreban i fizioterapeut.

Svakako su važne preporuke za održavanje optimalne tjelesne težine i redovite  tjelesne aktivnosti, kao i smanjen unos soli u prehrani. Za adolescente je osobito važno ne pušiti  i izbjegavati zadimljene prostorije, jer je i udisanje duhanskog dima kao pasivno pušenje štetno, ne konzumirati alkohol i ne uzimati droge. Ako je riječ o esencijalnoj hipertenziji, nekada je dovoljno pridržavati se preporuka o zdravijem načinu života.

Neizostavna je suradnja obitelji, iz koje potječu poticaji  za zdrav život, što kasnije treba nastaviti kroz  vrtićku i školsku dob.

Tekst: dr. Zdravka Gjergja spec. pedijatar
Poliklinika za dječje bolesti dr. SABOL 

Foto: M&B