Medicina razlikuje više od 70-ak vrsta enterovirusa čiji simptomi variraju od blagih do po život opasnih. Enteroviroza se kod nas najčešće pojavljuje u vrstama koje izazivaju proljeve i klasične ljetne crijevne viroze.

Prvi koje će pokositi ljetna viroza su vrtićarci i školarci u nižim razredima, a zarazit će se klasičnim putem – prljavim ručicama. No, mogu se također zaraziti i u bazenu gdje boravi veliki broj djece u idealnim uvjetima za viruse – vlažno i toplo.

Prva crta obrane od enteroviroze jest, naravno, pravilna higijena – pranje ruku i kihanje u nadlakticu.

Simptomi po kojima ćete prepoznati crijevnu virozu su:

• povišena tjelesna temperatura
• povraćanje i/ili proljev
• bolni mjehurići i/ili ranice po mekom nepcu
• konjuktivitis

Oboljeli od enteroviroze često imaju proljev i povraćaju, a razlog tome je što virus ulazi u tijelo kroz ždrijelo i prolazi kroz gastrointestinalni trakt, zatim zahvaća limfne čvorove te se putem krvi širi u druge organe.

Većina zaraženih enterovirusom proći će bez većih tegoba, ali je bitno nadoknađivati tekućinu – često i u manjim količinama kako ne bi provocirali povraćanje. Uz to, probava će se najbolje oporaviti korištenje probiotika i laganijom, kuhanom ili svježom hranom.

Savjet za prehranu oboljelih mališana:

• Nasjeckane banane ili razlomljeni suhi keks
• Čaj od šipka, nezaslađeni ili malo zaslađeni šećerom (nikako medom)
• Čaj od borovnice, ili malo zaslađeni šećerom (nikako medom)
• Prepečenac i svježi sir i/ili malo maslaca
• Domaća juhica od piletine ili teletine, procijeđena da nema masnoće, uz malo kuhane mrkvice
• Lagano posoljeni krumpir i mrkvica
• Naribane jabuke koje su odstajale barem sat vremena
• Bijeli kruh (nikako crni ili integralni)
• Kockica – dvije kuhane čokolade da se oslade i oraspolože
• Voda

Oporavak traje najmanje tjedan dana, a to najviše ovisi o tome koliko je simptoma bolesti prisutno.

Foto: Freepik

Objava Enteroviroza – ljetna viroza! Kako je prepoznati? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Valunzi u trudnoći posve su normalna pojava, a neke trudnice vjeruju kako su oni čak i rani simptomi trudnoće.

U određenim fazama trudnoće čak 80 posto budućih mama doživi neki oblik valunga. A nekima su valunzi vjerni pratitelji već od prvih tjedana, kada još niti ne znaju da su trudne.

Upravo zbog toga su ih žene znale opisivati kao rane simptome trudnoće. No stručnjaci upozoravaju da na njih ne bi trebalo gledati na taj način niti ih okarakterizirati kao simptom trudnoće jer mnoge žene to dovodi do zablude.

Kakav je to osjećaj?

Žene valunge opisuju kao iznenadni dolazak topline koji se širi po gornjem dijelu tijela, a traje obično između 30 sekundi i pet minuta.

Nitko nije siguran otkuda valunzi u stvari dolaze, a kao neki od uzroka smatraju se začinjena hrana, vrući napitci, nizak šećer u krvi i stres. Neka pak istraživanja pokazuju kako bi uzrok mogao biti protok estrogena po tijelu, odnosno “napad hormona” na tijelo što je normalno u drugom stanju.

Povećana temperatura

Stručnjaci su također otkrili da se ženina bazalna temperatura povećava kada ona ovulira. Zahvaljujući ovom hormonalnom vrtuljku koji se odigrava u tijelu, trudnicama ta temperatura može ostati povišenom sve do negdje petog mjeseca trudnoće. Također, u trudnoći se ubrza i krvotok što ubrzava metabolizam, a to sve također doprinosi pojačanju topline.

Unatoč tome što imate čudan osjećaj i preplavljuju vas valovi neobične vrućine, valunzi ne mogu nikako utjecati na vaše dijete koje je sigurno i zaštićeno.

Ako se pitate kada će nestati – čarobnog odgovora nema! Nekim ženama potpuno se izgube u 12. tjednu trudnoće, nekima se nikada ne pojave, a neke prate do poroda.

Foto: Freepik

Objava Valunzi u trudnoći – normalna pojava kod 80 posto trudnica pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Dehidracija bebe javlja se uglavnom u stanjima bolesti poput viroza ili gripa. Djeca imaju fini autoregulirajući mehanizam koji formira osjećaj žeđi, tako da će, izuzev u bolesti, rijetko zatajiti.

No, i zbog napornih ljetnih viroza moguća je pojava dehidracije.

Simptomi dehidracije kod djece su:

• suha koža na kojoj se lako stvaraju nabori,
• tamni podočnjaci
• suh jezik obložen bijelim naslagama
• fontanela je kod beba uvučena
• smanjena količina urina – suha pelena ili je urin gust i intenzivno žute boje
• ubrzana akcija srca
• slabiji puls

Tijekom gubitka vode iz tijela zbog dehidracije dolazi i do gubitka elektrolita, a najčešće natrija i kalija. Elektroliti su soli koje se otapanjem u tekućini pretvaraju u katione i anione koji provode i izmjenjuju električne signale izvan i unutar stanica.

Stoga je vrlo važno brinuti o tome da vaše dijete uzima dovoljno tekućine.

Kako liječiti dehidraciju kod djece

Ako prepoznate bilo koji od ovih simptoma vrijeme je za rehidraciju. Starija djeca mogu koristiti prašak ili otopinu iz ljekarne koji sadrže vrlo važne elektrolite.

Nudite svojoj bebe češće dojku ili bočicu, ranije od uobičajenog rasporeda hranjenja kako biste prevenirali osjećaj žeđi.

Naime, kada je riječ o dehidraciji bebe važno je da redovito i pomalo pije, kako bi se tijelo polako vraćalo u formu.

Ako se radi o blagoj dehidraciji važno je uzimati tekućine ali po malo i često, kako se ne bi isprovocirala želučana reakcija ako je riječ o virozi.

Ukoliko se radi o težoj dehidracije svakako se konzultirajte se s liječnikom.

Prevencija dehidracije kod male djece

Tijekom ljetnih mjeseci, kada se pojačano znojimo, važno je redovito piti kako bi se nadoknadila tekućina u tijelu. Važno je izbjegavati slana jela i slatka pića, te kofeinske napitke poput ledenog čaja. Najbitnije je da dijete uvijek pored sebe ima bočicu s vodom ili nekim prirodnim nezaslađenim sokom. Također, juhe i povrće i voće koje obiluje vodom poput lubenica, krastavaca i tikvica pomoći će tijelu da dobijem svoju porciju vode i uspješno se bori protiv vrućine.

Važno je zapamtiti!

Djeca od jedne do 3 godine trebaju u prosjeku 1,3 litre tekućine dnevno.

Djeca mlađa od godine dana trebaju majčino mlijeko ili adaptiranu hranu, a oboje sadrže tekućinu.

Foto: Freepik

Objava Dehidracija kod djece – uzroci, simptomi i prevencija pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Sunčanica je termoregulacijski poremećaj koji nastaje nakon intenzivnog izlaganja glave i zatiljka sunčevim zrakama. To je stanje povišene tjelesne temperature (hipertermija) uzrokovano visokom temperaturom okoline i ozračenja infracrvenim zrakama.

Javlja se kao posljedica širenja krvnih žila u mozgu i pojave blagog oblika edema mozga. Naime, kod visokih temperatura okoline tijelo regulira tjelesnu temperaturu radom krvožilnog sustava i znojenjem.

Kod  povišene tjelesne temperature javlja se povećano znojenje kako bi se tijelo rashladilo, a to se postiže protjecanjem veće količine krvi kroz kožu. Zbog preraspodjele krvi dolazi do pada krvnog tlaka, koji srce ubrzanim radom nastoji vratiti na normalu. Tijelo koristi krv kao rashladnu tekućinu i štiti najvažnije organe, u prvom redu mozak. Toplina uzrokuje širenje krvnih žila mozga i moždanih ovojnica, što dovodi do njihove povećane propusnosti i nastanka edema mozga ili rijetko krvarenja.

Simptomi sunčanice

Simptomi sunčanice su suha, crvena koža lica uz osjetno povišenu tjelesnu temperaturu, djeca osjete slabost, malaksalost, pospanost, žale se na glavobolju, vrtoglavicu, nemirni su. Ako se dijete ne ukloni sa sunca, tople ruke i noge postaju hladne, znojne, drhtave. Ubrzo se javlja zujanje u ušima, problemi s vidom, a u teškim slučajevima dijete je omamljeno, raširenih zjenica te se na koncu može i onesvijestiti. Bilo je ubrzano, a disanje plitko i brzo.

Sunčanica je vrlo ozbiljno stanje koje može završiti dugotrajnom nesvjesticom, a na kraju i komom i smrću.

Kasni simptomi sporije nastupaju, manje su izraženi, ali duže traju. Djeca su vruća, koža je suha, topla, crvena su u licu, iako nisu na suncu. Iznimno su razdražljivi – plaču naizgled bez razloga, a veća djeca obično imaju mučninu (ponekad i povraćaju), promjenjivog su raspoloženja i imaju nesanicu. Tjelesna je temperatura u pravilu povišena.

Na sunčanicu moramo misliti prije negoli se pojavi. Preporuka je da se dojenčad u prvih šest mjeseci života uopće ne izlaže suncu.

Dojenčad i mala djeca ne smiju se izlagati suncu tijekom središnjeg dijela dana (10 – 16 sati) zbog utjecaja na kožu i oči, a za dojenčad stariju od šest mjeseci nužna je primjena kreme sa zaštitnim faktorom 50+.

Preporuke

Ako je neophodan boravak na suncu, potrebno je rashlađivati glavu i vrat vodom. Preporučuje se nositi laganu odjeću te kapu s obodom od tri centimetra, a djeca starija od tri godine i sunčane naočale, a najvažnije je piti dovoljno tekućine. Boravak vani i aktivnosti treba obavljati ujutro i predvečer. Svakako valja obratiti pažnju na razdražljivost i plačljivost malog djeteta, što je ljeti pokazatelj da je žedno.

Što kada posumnjamo na sunčanicu?

Ako se ipak dogodi i posumnjamo da dijete ima sunčanicu, trebamo ga što prije skloniti sa sunca, u hlad, ili bolje u klimatizirani prostor. Također, treba ga tuširati mlakom vodom i pustiti da se suši bez brisanja te davati rashlađenu tekućinu postupno, u malim količinama, osobito ako je dijete povraćalo. Ako je tjelesna temperatura i dalje povišena, potrebno je dati neki od lijekova za snižavanje temperature (paracetamol ili ibuprofen).

Sljedećih nekoliko sati dijete se treba odmarati, po mogućnosti spavati uz stalni nadzor i kontrolu tjelesne temperature. Svakako je potrebno kontaktirati liječnika, a u slučaju gubitka svijesti pozvati hitnu pomoć ili odvesti dijete u najbližu zdravstvenu ustanovu.

Nakon sunčanice dan-dva treba izbjegavati boravak na suncu, a ubuduće valja biti jako oprezan. Poželjno je odmaranje u zamračenoj prostoriji bez televizora i računala. Posljedice sunčanice poput glavobolje, razdražljivosti, osjetljivosti na zvukove i svjetlost mogu se osjećati danima, pa i tjednima.

Treba istaknuti da sunčanica uglavnom prolazi bez posljedica, no u težim slučajevima javlja se konfuzija, gubitak svijesti, proširene zjenice te se stanje može pogoršati do kome i smrti.

Tekst: dr. Svjetlana Bela Klancir, spec. pedijatar
Poliklinika za dječje bolesti dr. Sabol

Objava Sunčanica – čuvajte mališane od sunca! pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Toplinski udar ne mora nastati kao direktna posljedica izlaganja suncu. Ne rijetko se i tijekom vrućih ljetnih dana može vidjeti mama u dužoj šetnji s djetetom koje spava u nosiljci – često tijekom podneva. S jedne strane grije ga majčino tijelo, a s druge sama nosiljka koja sadržava sintetičku spužvu.

Pregrijavanja su lako moguća uz povećanje temperature zraka. No znatno češće ali i opasnije situacije u kojima može doći do toplinskog udara zasigurno su one kada dojenče unosite u automobil koji je bio parkiran na suncu.

Kako beba reagira na vrućinu?

Nikada se ne smije zaboraviti na činjenicu da dijete mlađe od godinu dana ne reagira na tako visoku vanjsku temperaturu kao starije dijete ili odrasla osoba i lako može uslijediti toplinski udar.

Ako je auto pregrijan, treba otvoriti vrata i prozore te ga dobro prozračiti i uključiti ventilaciju uz spuštena prozorska stakla dok temperatura u unutrašnjosti vozila ne postane podnošljiva. Tek tada možete dijete unijeti u automobil, gdje svakako treba imati svoju sjedalicu primjerenu dobi.

Kako pomoći?

Ako se uza sve mjere opreza ipak dogodi sunčanica ili toplinski udar, svakako treba potražiti liječničku pomoć. U međuvremenu treba pomoći djetetu: dati tekućinu, ali ne prenaglo jer može povratiti.

Ako se radi o toplinskom udaru, važan je unos veće količine minerala – kuhinjske soli. Na glavu treba staviti komadiće leda omotane platnom ili jednostavno hladne obloge. Dijete treba smjestiti u zasjenjenu i svježu prostoriju.

Foto: Unsplash

Objava Toplinski udar – što je to? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Naime, tijekom sna bebina temperatura tijela pada pa je nešto sličnija okolini. To omogućava lakši san negoli ljeti kada visoke temperature ometaju proces hlađenja odnosno padanja temperature i remete spavanje bebe.

Znajte granice

Bebe ne mogu regulirati samostalno svoju temperaturu kao što to mogu odrasli i starija djeca. Ako je bebi prevruće ispod dekice, neće je moći zbaciti sa sebe kako bi se ohladila. Također, ako im je hladno neće se moći tresti kako bi se ugrijali. Zato su ovisni o nama da im pogodimo baš pravu temperaturu za spavanje. Spavanje bebe zimi donosi neke izazove, ali je puno prirodnije nego spavanje ljeti.

Temperatura sobe u kojoj beba spava je 18 stupnjeva, a prema preporukama pedijatrijskih organizacija – bebe ispod šest mjeseci bi trebale spavati u istoj prostoriji kao i roditelji.

Kada planirate mjesto za bebu u sobi imajte na umu da ne bude pored radijatora ili prozora.

Krevetić mora biti slobodan

Svi znamo za opasnosti od prenatrpanog kreveta igračkicama i zaštitom za ogradice. Bebama koje se još samostalno ne okreću ne treba zaštita za ogradu, kao ni igračkice. Jednostavan mobil iznad krevetca bit će dovoljan.

Madrac također treba biti čvrst i ravan jer je za bebe vrlo bitno da spavaju na čvrstoj podlozi kako bi izbjegli gušenje. A što se posteljine tiče, ona mora biti prozračna od prirodnih materijala kao pamuka ili lana. Plahta na madracu mora biti čvrsto zataknuta i napeta.

I oprez, bebama ne treba jastuk, pa čak niti ukrasni jastučić – sve to predstavlja rizik od gušenja.

Pidžamice slatke

Generalne preporuke za pidžamice idu na ruku jednodjelnim odjelcima, te prekrivanje dekicom odnosno poplunom. Također, jako su praktične vreće za spavanje, no imajte na umu da ako dijete stavite u vreću, nije mu potreban poplun.

Jedna od stvari koju roditelji često rade jest duplo prekrivanje djece. To znači da deku slože na pola, pa prekriju dijete. To nemojte raditi jer deka mora propuštati zrak, a kada je presavijena na duplo teže se ventilira.

I za kaj, donosimo vam odgovore na česte nedoumice roditelja oko spavanje bebe tijekom zime:

– Bebi su hladne ruke tijekom noći, moram li se brinuti?

Ne, naime bebine ruke i noge nisu dobar pokazatelj temperature jer se ekstremiteti brže hlade. Osim toga, bebine ruke su rijetko pokrivene dekom, pa se i brže hlade. Glavica odnosno prsa su bolji pokazatelj. Također, ako beba lijepo spava vrlo vjerojatno joj je ugodno.

– Beba često sa sebe makne dekicu, pa je cijelu noć pokrivam, što da radim?

Ako se dijete meškolji i baca dekicu sa sebe, vrijeme je da razmislite o vreći za spavanje.

Foto: Freepik

Objava Spavanje bebe tijekom zime – sve što trebate znati pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Bebe tek moraju izgraditi svoj imunitet, ali dobra je vijest što ih mamin imunitet štiti još neko vrijeme. Što je beba mlađa veće su šanse da će se i razboljeti, pogotovo u sezoni virusa kao što su jesen i zima. Tada više vremena provodimo u kući gdje se virusi lakše i brže razmnožavaju, pa su šanse za virozu još i veće.

Pročitajte još i: Temperatura kod beba – sve što trebate znati

Veća je vjerojatnost, također, da će se beba razboljeti ako ima starijeg brata ili sestru. Ako oni pohađaju vrtić, šanse su još veće. Prehlada kod beba zahtjeva brzu reakciju i pametan pristup, a prije svega konzultaciju kod pedijatra.

Prehlada kod beba: Simptomi

Najčešći simptom prehlade kod beba, a prije nego što počne curiti nosić jest slabo jedenje. Naime, bebama treba prohodan nosić prilikom hranjenja za disanje. Nakon toga, ćete čuti prepoznatljivo roktanje tijekom disanja ili recimo odmicanje glave od dojke ili bočice kako bi udahnula.

Pročitajte još i: Kako uzeti urin za urinokulturu?

Kašalj je također jedan od simptoma zbog kojeg će se roditelji jako uplašiti. Naravno, prvo trebate bebu odvesti kod pedijatra. Prehlada kod beba može biti vrlo bezazlena, ali ne liječenje prehlade može rezultirati problemima.

Bebe kašlju jer im se sadržaj iz nosa slijeva niz grlo, a pomoći ćete im tako što ćete ih većinu vremena držati uspravno i tako im olakšati kašljanje.

Prehlada kod beba također zna biti popraćena temperaturom. Antipiretike koristite tek nakon konzultacije s pedijatrom, a prvo pokušajte s mehaničkim skidanjem – kupanjem u toploj vodi.

Prehlada kod beba: kako je liječiti

Liječenje prehlade kod beba je simptomatsko. Najčešće će pedijatar preporučiti čišćenje nosa fiziološkom otopinom i nakon toga aspiriranje. Naime, fiziološka otopina je najsličnija sastavu sluznica pa će otopiti sve što u nosu treba otopiti. Tek onda slijedi aspiriranje, odnosno usisavanje nastavkom za usisivač ili ručnim aspiratorom.

Isto je tako dobro investirati u inhalator kojim ćete inhalirati bebu fiziološkom otopinom. Inhalacija će bebi olakšati disanje, ali i čišćenje  sadržaja iz nosa.

U slučaju temperature, obavezno se javite pedijatru, a on će vam dati upute o doziranju antipiretika.

Kada beba počne kašljati najbolje je držati povišeno, tako da se sadržaj slijeva niz nos, a ne niz grlo.

Ako je beba dobrog općeg stanja i nema temperatura, preporučljivo je prošetati po svježem zraku.

Prehlada kod beba: koliko traje

Trajanje prehlade kod beba je individualno, a ovisi o:

• Vrsti virusa
• Djetetovoj dobi
• Sezoni infekcije – zimi prehlade traju duže jer više boravimo u zatvorenim prostorima
• Daljnjoj izloženosti drugim infekcijama

Generalno, prehlade kod beba mogu trajati od nekoliko dana, pa do dva tjedna. No, što prije krenete u liječenje prije će i proći.

Foto: Pexels

Objava Prehlada kod beba: česta pojava u hladnijim danima pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Povišenom tjelesnom temperaturom smatramo onu višu od 37 °C mjerenu ispod pazuha, odnosno rektalno (u guzi) iznad 37,5 °C. Mjere za snižavanje tjelesne temperature  primjenjuju se kada ona prijeđe 38 °C ispod pazuha ili 38,5 °C rektalno.

Povišena tjelesna temperatura može biti simptom bolesti, ali je mogu uzrokovati i izloženost suncu, manjak tekućine u organizmu te može nastati kao reakcija organizma na cjepivo. Tjelesnu temperaturu, osobito kada je ona visoka (39,0 °C ili viša), svakako treba snižavati simptomatskim sredstvima iz nekoliko razloga: da se suzbije mogućnost pojave febrilnih napadaja, dehidracije te da se uklone subjektivne patnje febrilnog djeteta ‒ glavobolja, razdražljivost, mamurnost i dr.

Temperaturu treba mjeriti ako je dijete razdražljivo, toplije ili postoje drugi znaci koji upućuju na razvoj bolesti.

KAKO MJERITI TEMPERATURU

U djece do godine dana preporučuje se mjerenje temperature u guzi (rektalno) umetanjem dijela gdje se nalazi živa u otvor debelog crijeva. Toplomjer se drži dok živa raste, odnosno kod digitalnih toplomjera dok nam ne signalizira kraj mjerenja (pričekati još 20 sekunda).

Kod veće djece mjerimo ispod pazuha živinim toplomjerom pet minuta, odnosno dok se živa diže, a digitalnim dok nam ne signalizira, pa čekamo još 20-tak sekunda. Sve više se preporučuje upotreba digitalnih toplomjera koji imaju prednost zbog kraćeg trajanja mjerenja temperature (oko minutu) te su dostupniji u prodaji. Ušni toplomjeri ne preporučuju se zbog nepreciznosti mjerenja (prisutnost cerumena, plakanje, ako je dijete toplije odjeveno, upala zvukovoda). Tjelesna temperatura može se mjeriti i oralno (ispod jezika), što s djecom nije u praksi.

KADA SE TREBA HITNO JAVITI LIJEČNIKU

Povišena temperatura kod novorođenčadi i dojenčadi mlađe od tri mjeseca zahtijeva poseban oprez te odlazak liječniku bez odgode. Dijete je potrebno razodjenuti i odmah primijeniti lijek za snižavanje tjelesne temperature (čepić ili sirup). Djeca s visokom temperaturom imaju hladne okrajine (šake i stopala) i čelo zbog zakazivanja centra za reguliranje temperature.

Ako temperatura ne pada nakon pola sata, potrebno je dijete kupati i nastaviti s dodatnim mjerama snižavanja. U male djece, ako je temperatura viša od 40 °C i prisutna je tresavica s lošim općim stanjem (malaksalost, osip, kašalj povraćanje, proljev, odbijanje hrane i pića), preporučuje se odlazak liječniku isti dan jer to može biti pokazatelj težih bakterijskih infekcija.

Jedno je od najčešćih pitanja s kojim se susrećemo u svom svakodnevnom radu:

Kako skinuti temperaturu?

Fizikalne metode, tuširanje djeteta mlakom vodom, oblozi od mlačne vode, korisne su metode za snižavanje temperature do 38,0 °C (izmjereno u aksili –„ispod pazuha“ ) ili 38,5 °C (izmjereno rektalno ). Voda koja hlapi s mokre površine kože oduzima tijelu znatnu količinu topline. Dodatno se još može trljati koža pomoću krpe ili trljačice jer tako pocrveni i hiperemijom se povećava otpuštanje topline kroz kožu.

Obloge primjenjujte tako da dijete umotate u mokru, ocijeđenu pelenu ili plahtu, od vrata do pete i preko toga stavite deblji, suhi ručnik, a nakon pet do 10 minuta sve to skinite i kožu djeteta istrljajte suhom trljačicom.

Beskorisno je stavljanje obloga na male površine tijela (samo prsa, samo dlanovi ili tabani).

Antipiretici koji se danas rabe u djece su paracetamol (Lupocet, Panadol…) i neki nesteroidni antireumatici npr. ibuprofen (Dalsy, Neofen, Nurofen…). Daju se kada  je tjelesna temperatura iznad 38,0 °C aksilarno, odnosno 38,5 °C rektalno.

Acetilsalicilna kiselina (Andol, Aspirin) zbog nuspojava se ne daje djeci mlađoj od 12 godina, a po nekim preporukama i do 16 godina.

Upitno je i davanje diclofenac natrij čepića (Voltaren), vrlo potentnog antireumatika i antipiretika, koji se izbjegava zbog sporadičnih ali ozbiljnih nuspojava.

Antipiretike koje dajemo djeci doziramo  prema tjelesnoj masi, ali i prema kliničkoj slici, odnosno načinu na koji se bolest prezentira. Tako npr. nećemo djetetu koje ima proljev korigirati tjelesnu temperaturu čepićem, već sirupom, a čepić ćemo koristiti u slučaju povraćanja. Dojenčadi antipiretik dajemo češće u obliku čepića, zbog mogućeg bljuckanja.

Paracetamol se daje u dozi od 10 do 15 mg po kilogramu tjelesne težine, a maksimalna je dnevna doza 60 mg po kilogramu tjelesne težine, u razmacima od četiri do šest sati. Ibuprofen se daje 5 do 10 mg po kilogramu tjelesne težine, maksimalno na dan od 40 do 60 mg po kilogramu tjelesne težine, u razmacima od šest do osam sati. Mogu se kombinirati u razmacima od dva do tri sata.

Tjelesna temperatura koja je otporna na antipiretike, praćena osipom ili promjenom ponašanja djeteta, siguran je znak da je vrijeme da se posjeti nadležna pedijatrijska ambulanta.

Tekst: Željka Martinić,  medicinska sestra
Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol

Foto: Freepik

Objava Visoka temperatura kod djece – kada je vrijeme za brigu? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Febrilne konvulzije u biti su jedan oblik epileptičnih napadaja koji se javljaju za vrijeme povišene tjelesne temperature, i to temperature kojoj uzrok nije infekcija središnjeg živčanog sustava (bolesti poput meningitisa ili encefalitisa). Ovaj oblik napadaja, febrilne konvulzije odnosno grčevi, najčešći su epileptički poremećaj, a javlja se isključivo kod male djece, i to je ono što ih čini zastrašujućima.

Kada se javljaju?

Febrilne konvulzije javit će se kod četiri do pet posto djece, a najčešće se javljaju kod djece stare između tri mjeseca i pet godina. Najveći ih se postotak javlja između 17. i 23. mjeseca starosti djeteta, i to nešto češće kod muške djece. Iako sa sigurnošću još uvijek nije utvrđeno zbog čega se javljaju, dokazano je da za njih postoji genska predispozicija, odnosno da se mogu naslijediti.

Od djece koja su imala jedan napadaj, kod njih četiri posto napadaj se više neće ponoviti, a ponovit će se kod 30-ak posto djece. Najčešći su uzroci visokih temperatura tijekom kojih se javljaju febrilne konvulzije:

• humani herpesvirus
• virus gripe tipa A,
• virusi parainfluence
• adenovirusi

Kako izgleda napadaj?

Tijekom napadaja grči se cijelo tijelo, očne jabučice su fiksirane na jednoj strani, mogu se tresti ruke i noge, poplavjeti usne, dijete prestaje disati, može izgubiti svijest, a sve to traje samo nekoliko minuta. Nakon toga dijete će vrlo vjerojatno biti plačljivo i pospano, ali bez brige – to je normalno!

Prva pomoć!

Dijete nemojte ni slučajno: 

• polijevati hladnom vodom
• tuširati
• pljuskati
• gurati išta u usta

Prvo što treba jest osigurati prohodnost dišnih putova. Pritom mu se ne smije vaditi jezik iz usta ili u usta stavljati maramice kako bi se spriječilo gutanje ili griženje jezika. To ćete spriječiti tako da dijete okrenete na bok da mu je glava okrenuta u stranu, kako mu jezik ne bi blokirao disanje. Nakon što prođe napadaj dijete odvedite u bolnicu, tamo će dobiti klizmu Diazepama, te će morati ostati na promatranju. Liječnici će vam dati i klizmu za doma, te vam objasniti korištenje.  

I za kraj malo ohrabrenja…

Vjerojatnost je da se konvulzije ponove 50 posto. Od djece koja su doživjela ponovnu pojavu konvulzija najveći ih je dio to doživio samo još jednom. Samo manji dio djece,  tri ili više puta. Ma koliko bile strašne, konvulzije su benigna pojava. Tek kod pet posto djece koja su imala konvulzije mogla bi se kasnije javiti epilepsija.

Foto: Freepik

Objava Febrilne konvulzije: sve što trebate znati! pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Uzrok bolesti nije poznat, ali nije pronađen ni infektivni uzročnik (virus ili bakterija). Tijekom epizode pokreće se upalni odgovor, ali se ne zna što ga pokreće. Bolest je opisana u više članova iste obitelji, ali nije identificiran ni jedan gen povezan s bolešću. Incidencija bolesti također nije poznata, ali se čini da je učestalija nego što se pretpostavlja.

PFAPA sindrom obično zahvaća djecu u dobi od druge do četvrte godine, nešto češće mušku djecu, ima kroničan tijek, ali nije opasna i ima tendenciju spontanog oporavka. Kasnije epizode postaju rjeđe i prestaju nakon desete godine života.

Glavni je simptom bolesti rekurirajuća vrućica praćena upalom ždrijela, aftoznim promjenama u ustima i otokom limfnih čvorova vrata. Epizode vrućice kod PFAPA sindroma javljaju se svakih četiri do šest tjedana, obično u pravilnim intervalima, nastaju naglo i traju tri do sedam dana. Tijekom epizode vrućice djeca izgledaju vrlo bolesno, malaksala su, žale se na bolove u ždrijelu, a neki i na glavobolju, bolove u zglobovima, trbuhu, imaju proljev ili povraćaju.

Dijagnoza PFAPA sindroma

Dijagnoza PFAPA sindroma postavlja se temeljem anamneze i kliničkog pregleda. Ne postoje specifični laboratorijski testovi ni radiološke pretrage. Tijekom vrućice povišeni su upalni parametri (broj bijelih krvnih stanica, leukocita, SE ‒ sedimentacija eritrocita, CRP-c ‒reaktivni protein), ali su snižene vrijednosti prokalcitonina. Svakako je potrebno isključiti druge bolesti koje mogu uzrokovati ovakve simptome. Najčešće djeca u prvim napadajima bolesti, dok se ne postavi dijagnoza, budu podvrgnuta nepotrebnim medicinskim pretragama i liječena antibioticima, no bez odgovora.

Dijagnoza se postavlja (ili potvrđuje) kada se prekine epizoda vrućice nakon jednokratne doze kortikosteroida, obično Prednizolona 1-2 mg/kg tjelesne težine.

Liječenje PFAPA sindroma

Nema specifičnog liječenja PFAPA sindroma. Cilj je terapije držati vrućicu pod kontrolom upotrebom paracetamola ili nesteroidnih antireumatika, na koje vrućica ne odgovara u potpunosti, ali mogu pružiti djelomično olakšanje.

Davanje kortikosteroida prekinut će akutnu ataku vrućice, no neće spriječiti pojavu nove. Ponekad se nakon kortikosteroida intervali između vrućica smanjuju.
U pacijenata s učestalim napadajima preporučuje se tonzilektomija (vađenje mandula) koja u 90% slučajeva dovodi do izlječenja.

Prognoza bolesti je dobra. Iako bolest ima kroničan tijek, benigna je i spontano prestaje do desete godine života ne ostavljajući posljedice. Rast i razvoj djeteta uredan je, uredno pohađaju školu i mogu se baviti sportom.

Tekst: Svjetlana Bela Klancir, dr. med., spec.pedijatar
Poliklinika za dječje bolesti “Dr. Sabol”

Foto: Pixabay

Objava PFAPA sindrom – što je i kako se dijagnosticira pojavila se prvi puta na pitajmamu.