Bebe i mališani

Sindrom tresenog djeteta

Sindrom tresenog djeteta je trauma glave koja se događa kada se bebicu, doslovno, trese.

Kada se beba trese, najčešće u ljutnji zbog neprekidnog plakanja, glavica joj se nekontrolirano trese što pak uzrokuje udaranje mozga o stjenke lubanje što dovodi do unutarnjeg krvarenja.

Naime, roditelji često očekuju da će dijete ispuniti njihova očekivanja umjesto da oni ispunjavaju potrebe bebe, pa se ne znaju nositi s nekontroliranim plačem. Upravo tada roditelji umjesto ljuljuškanja ili drugih tehnika umirivanja bebe počinju s treskanjem.

Bebina glava je nesrazmjerno teža i veća od ostatka tijela, a mišići vrata još su slabi da drže glavicu. Kada se beba treska, glavica se doslovno trese naprijed-natrag ili lijevo-desno, te dolazi do pucanja žilicu u mozgu na mjestu gdje mozak najviše udara u lubanju.

Sindrom tresenog djeteta

Sindrom tresenog djeteta nastaje kada se zbog nasilne traume glave ili treskanja javljaju posljedice poput sljepila, gluhoće, zastoja u razvoju ili problemi s govorom i pažnjom.

Čak 25% tresene djece umrijet će od posljedica treskanja, dok će većina njih imati neke od ozbiljnih posljedica poput slijepila i gluhoće. Ponekad ozljeda nije jaka, pa će do posljedica doći tek kasnije u životu, no trauma već postoji samo je pitanje koliko teška.

U još jednom slučaju može doći do nasilne traume glave ili sindroma tresenog djeteta, a to je bacanje u zrak. Iako djeca to obožavaju i najčešće će vam uzvratiti širokim osmjesima i cijukanjem od sreće- malene bebe nikada nemojte bacati u zrak.
Naime, također zbog udaranja mozga o stjenke lubanje može doći do puknuća žilica i unutarnjeg krvarenja u mozgu.

sindrom tresenog djeteta, ozljeda, trauma, plač, beba

Simptomi

Neki od simptoma sindroma tresenog djeteta mogu biti:

  • letargija
  • nervoza
  • povraćanje
  • poteškoće s dojenjem

Najčešće roditelji neće biti iskreni s pedijatrom ili neće treskanje smatrati ozbiljnim problemom. U tom slučaju pedijatar će takve simptome pripisati kolikama ili pak nekom oboljenju, a trauma bebine glavice će se pokazati tek nakon nekog vremena ili kasnije u životu.

Faktori rizika

Najčešći faktor rizika od sindroma tresenog djeteta je upravo roditelj, odnosno primarni skrbnik. Roditelji često “izgube kontrolu” kada dijete uzastopno plače nekoliko sati, pa počinju treskati dijete u nadi da će se umiriti. Upravo to je najveći faktor rizika i izuzetno opasno ponašanje.

Prevencija

Najbolja prevencija Sindroma tresenog djeteta je obrazovanje i samokontrola. Ako se vaše dijete plače bez razloga i po nekoliko sati dnevno, probajte saznati razloge plača – možda su u pitanju kolike, možda je skok u razvoju, a možda plače i bez razloga.

Ako u tom trenutku niste u stanju brinuti o bebi, odnosno imate osjećaj da gubite kontrolu, predajte bebu nekom drugome. Nazovite susjede, prijatelje, zamolite mamu u parku da primi bebu i uzmite si par minuta da se saberete.

Naime, jednom kada stresete dijete moglo bi se dogoditi da si srušite svijet.

Roditelji, niste sami!

Briga i odgajanje novorođenčeta je veliki posao, bez plaće, s puno radnih sati, a ponekad nam se čini s gotovo nikakvom kompenzacijom. Sasvim je normalno da se ponekad osjećate nemoćno pred štrucom od pet kila koja urla iz petnih žila.

Normalno je tražiti pomoć jer niste jedini kojima je trebala pomoć, a sigurno niti posljednji koji će je tražiti. Umor, neprospavane noći, dojenje, mastitis, posao, druga djeca, i općenito život faktori su koji daleko otežavaju harmonične dane s vašom novom bebom.
Ne bojte se osude okoline ili ružnih pogleda, jer bolje je da vas ružno gledaju, nego da sebe ružno gledate u ogledalo s mišlju da ste svojoj bebici priuštili veliku traumu.

Stoga, ako ste u škripcu ili jednostavno više ne možete, uzmite si par minuta mira. Stavite slušalice i pustite si omiljenu pjesmu, ljuljajte se s bebom, plešite, hodajte, šetajte… nikako bebu nemojte tresti.

Foto: M&B