Bebe i mališani

Ima li vaše dijete poremećaj spavanja?

poremećaj spavanja

Ništa ljepše za svakog roditelja negoli nakon napornog dana vidjeti svoje dijete navečer usnulo, mirno, spokojno, koje se povremeno i nasmiješi u snu.

Nema roditelja koji nije rekao za svoje dijete da spava kao anđeo. Odmor uz miran san briše sve ono loše što smo doživjeli preko dana, puni nas energijom  koja će nam biti potrebna sljedećeg dana za brojne aktivnosti. Tako bi trebalo biti. Međutim, ima događanja koji narušavaju naš idiličan doživljaj dječjeg sna.

Nema djeteta koje barem jednom nije imalo problem sa spavanjem – bilo da se često budilo ili je imalo atake neuobičajena ponašanja tijekom spavanja. To naravno zbunjuje i zabrinjava roditelje. Srećom, većina tih „noćnih mora“ prolazne je prirode. Nazivaju se parasomnijama. Naziv dolazi od grčkog prefiksa para (oko, pred) i latinske riječi somnus (spavanje). U naravi se mogu pokazati na različite načine.

Noćna mora (ružni snovi)

Zastrašujući snovi, u kojima se dijete uzbudi zbog doživljaja da je napadnuto, proganjano,  ozlijeđeno ili osramoćeno, viče ili ponekad povezano govori ili nerazumljivo mrmlja, postaje nemirno do agresivnosti i agitiranosti, rezultiraju u buđenju  uz   osjećaj intenzivnog  straha  koji otežava  ponovno usnivanje.  Atake traju obično jednu do dvije minute (rjeđe i više od 10-tak minuta).  Povremeno se  ružni  snovi  ponavljaju  i više  puta tijekom iste  noći, mogu biti učestali i uzrokovati  u djeteta  uznemirenost  i  zabrinutost te strah od večernjeg odlaska u krevet na spavanje. Djeca često inzistiraju  na prisutnosti roditelja i upaljenom svjetlu kod uspavljivanja. Obično se atake javljaju u djece predškolske dobi, od  treće do šeste godine.

Noćni strah (noćni teror, pavor nocturnus)

Napadaji noćnog straha najdramatičnija su noćna događanja. Češći su u djece nego u odraslih, a obično se javljaju u dobi od 2. do 12. godine, tijekom prve trećine spavanja (oko ponoći). Dijete se obično trgne iz dubokog  sna jezivim krikom, sjedne u krevet širom otvorenih očiju, blijedo i oznojeno, uz ubrzano lupanje srca, prestravljena  i izbezumljena izraza lica do  panike, uz neutješan plač ili vrištanje, a ponekad i ponavljanje   pojedinih  riječi, uz mlataranje rukama  kao da se brani od nečega ili nekoga.

Ponekad dijete ustaje iz kreveta i izbezumljeno trči po sobi, a u ekstremnim slučajevima napadaj može završiti i ozljeđivanjem zbog skakanja kroz prozor ili niz stube. Napadaji spontano prolaze nakon desetak minuta, dijete se umiri i nastavi spavati. Ujutro nakon  buđenja nema  sjećanja na  noćna događanja, čak i ako se razbudi tijekom  samog napadaja. Predisponirajući činioci za noćni teror mogu biti akutna bolest s povišenom temperaturom, nepravilan ritam budnosti i spavanja, uskraćivanje spavanja (nedostatak sna) ili emocionalni faktori (nesređeni obiteljski odnosi, nedostatak samopoštovanja/samopouzdanja npr.).  Ima slučajeva kada  više  članova  obitelji (i djeca i odrasli) imaju noćne strahove  što upućuje na mogućnost genske predispozicije za takav način  ponašanja u spavanju.

Mjesečarenje (somnabulizam)  

Kao i napadaji noćnog straha, mjesečarenje se javlja u prvoj trećini noći  ( 2-3 sata po usnivanju). U klasičnom  mjesečarenju dijete ustaje iz kreveta, obično otvorenih očiju „staklastog“ izgleda, hoda po sobi ili izlazi iz sobe, čak i iz  kuće, šuti ili priča, često nepovezano, odgovara na postavljena pitanja, iako mu je budnost, kao i odgovor na vanjske podražaje tijekom  napadaja, značajno smanjena.

U ataci dijete  može izvoditi i složene motoričke aktivnosti koje su u  izvođenju  vrlo precizne i svrsishodne (npr. baratanje s daljinskim upravljačem, oblačenje, svlačenje, pijenje, jedenje)  ili nespretne i neprecizne, neobične, neočekivane ili na pogrešnom mjestu (pokretanje namještaja, mokrenje ili čak  trčanje). Mjesečarenje  može  biti  i vrlo blago izraženo, kada dijete samo sjedne u krevet, ogledava se oko sebe  uz   stereotipne pokrete čupkanja plahte ili deke. Epizode mogu trajati od nekoliko minuta do više od pola sata i obično završavaju vraćanjem djeteta u krevet i nastavljanjem spavanja. U slučaju da se dijete tijekom mjesečarenja probudi, (spontano  ili  uz pomoć roditelja) može pokazivati  nezadovoljstvo i  srdžbu do fizičke agresivnosti, ili zbunjenost. Mjesečarenje može biti prisutno i u više članova iste  obitelji.

Periodički trzajevi ekstremiteta u spavanju

Pojedinačni trzajevi ekstremiteta (ruke, noge ili oboje), bez drugih popratnih  znakova  često se javljaju u djece od najranije dobi i odraslih tijekom uspavljivanja i neposredno po usnivanju. Ponekad se trzajevi ponavljaju i mogu biti toliko  intenzivni da probude dijete.

Noćni grčevi u nogama (noćni krampi)

Izrazito bolan  grč mišića jedne ili obje noge, pretežno lista ‒ stražnjih mišića potkoljenice i stopala nastaje iznenada i obvezno budi dijete koje je uplašeno i obično plače, s  maksimalno ispruženom nogom u koljenu, sve dok grč  spontano ne prođe, obično za nekoliko sekunda do minute.  Nožni noćni grčevi, čiji je uzrok najčešće nepoznat, rjeđe se javljaju u djece u odnosu na odrasle.

Noćno stenjanje (katatrenija)

Ovaj tip parasomnije javlja se kao ponavljajuće stenjanje ili uzdisanje što ponekad stvara zvuk poput predenja, ali bez drugih  popratnih motoričkih promjena. Atake takvog glasanja traju od dvije do 20-tak sekunda, ali se mogu ponavljati u serijama u trajanju i više od jednog sata.

Pričanje u spavanju

Pričanje u snu javlja se periodički čak u 15% djece, a dolazi u vidu izgovaranja pojedinih riječi ili kratkih rečenica, obično razumljivih. Ponekad je pričanje udruženo s promjenom položaja tijela. U nekih obitelji  nalazimo više članova “pričalica u snu“.

Škripanje zubima (bruksizam)

Ovaj poremećaj u spavanju sastoji se od  čujnih pokreta mljevenja ili brušenja te stiskanja čeljusti koje može dovesti do  oštećenja cakline zuba i uzrokovati bolove u viličnom zglobu. Bruksizam je češći u djece nego u odraslih. U ekstremnim slučajevima, kada je ugrožen integritet zuba i statika u  viličnom zglobu, nužan je stomatološki protetički tretman.

Sva opisana noćna događanja, ako nisu izolirana i ako se uporno ponavljaju, zabrinut će roditelja. I doista,  u tim slučajevima najbolje je zatražiti pregled i mišljenje dječjeg neurologa jer kliničke slike ovih dobroćudnih promjena  spavanja mogu se preklapati sa simptomima  težih poremećaja – prije svega noćnom epilepsijom. Tada će snimanje eklektroencefalograma (EEG-a) u spavanju i analiza kličkih  značajki noćnih događanja riješiti dvojbu, kako za  roditelja  tako i za liječnika.

Tekst: Prim. dr. sc. Zlatko Sabol, dr. med.
spec. pedijatar – subspec. dječji neurolog
Poliklinike za dječje bolesti dr. Sabol