Pedijatar i roditelj moraju zajedno djelovati kako bi pomogli djetetu. Stoga, donosimo pet zlatnih savjeta koja će vam olakšati odlazak liječniku s vašim djetetom:

1. Odjenite bebu u odjeću koju je lako skinuti

Bebu ili dijete odjenite u odjeću koju je lagano skinuti i odjenuti, kako ne bi trošili vrijeme na oblačenje i svlačenje, a i kako mališana ne bi učinili nervoznim.

Ako mislite da će pedijatar pregledavati određeni dio tijela poput pluća omogućite pedijatru nesmetani pristup, a da previše ne gnjavite dijete.

2. Ponesite bebinu najdražu igračku koja će vam dobro doći ako je budete morali umirivati.

Većina djece imaju svoju tješilicu ili pak dudu koja će ih umiriti prilikom stresnih trenutaka. Posjet pedijatru, pogotovo ako je dijete jako bolesno, može biti vrlo stresno zbog čega mališana ne žele surađivati. Ako je u pitanju mala beba, bitno je da roditelji ostanu mirni kako bi i beba bila mirna.

3. Budite što detaljniji prilikom objašnjavanja (o simptomima/osipu/sastavu bebine pelene…) kada se obraćate pedijatru

Detaljno i precizno je ono što pedijatri vole kako bi dijagnoza bila što točnija. Ako ste rastreseni onda primjerice bebine temperature upisujte u tablicu koju ćete nadopuniti dozama lijekova i dodatnim pojašnjenjima.

4. Ne bojte se ponoviti pitanje ako niste shvatili što vam je pedijatar odgovorio

I pedijatri su samo ljudi kojima kroz ordinaciju dnevno prođe jako puno djece i jako puno ljudi, a svi znamo da rad s ljudima nije jednostavan. Stoga, ako vam nešto nije jasno ili vam pedijatar nije odgovorio na pitanje – ponovite. Vaše je pravo da znate i da raspolažete cjelovitim i istinitim informacijama.

5. Provjerite znate li pravilno dati djetetu lijek ili ono što vam je pedijatar propisao

Ako niste sigurni pitajte, pitajte i opet pitajte. Doziranje lijekova u pravilnim razmacima i pravilnim količinama je izuzetno bitno, pa ako mislite da znate, provjerite još jednom.

Potražite još korisnih savjeta:

– Pratite razvoj svoje bebe iz mjeseca u mjesec
– Osipi kod djece – vrste i kako ih prepoznati
– Što kad beba ima temperaturu?

Foto: Freepik

Objava Posjet pedijatru: 5 savjeta za roditelje pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Obavezni odlasci pedijatru u prvoj godini djetetova života uključuju sva potrebna mjerenja fizičkog razvoja:

• dužina/ visina
• tjelesna masa
• opseg glave

Također pedijatar pregleda dijete i po svim organskim sustavima:

• glava i vrat,
• dišni sustav
• srce
• trbuh
• spolovilo
• koža
• koštani
• zglobni sustav

Važan je dio svakog pregleda i procjena djetetova psihomotoričkog razvoja, tj. ostvaruje li u određenoj dobi one vještine koje su za tu dob očekivane. Iznimno je važno od najranije dobi pratiti i komunikaciju djeteta s okolinom i razvoj govora. Naime, ranim zamijećivanjem zaostajanja i ranom intervencijom može se polučiti velik napredak, koji je bolji što dijete ranije počne sa stimulacijom.

Prva godina je najintenzivnija

Budući da su u prvoj godini rast i razvoj najintenzivniji, to je razdoblje kada je potrebno najviše takvih pregleda. Prvi pregled pedijatar učini se već u rodilištu, potom za 1 mjesec, dalje s 2, 4, 6 i 9 mjeseci djeteta i oko prvog rođendana. Zdravo dijete u prvoj godini života naraste čak oko 25 cm, a tjelesnu masu utrostruči. Kada je preslab kalorijski unos, to se lako uoči jer dijete ne dobiva očekivano na tjelesnoj masi, a ako to potraje, onda zaostaje i rastom. Isto je i ako se radi o nekoj bolesti koja ometa dijete. No, čim se otkloni razlog i vrate optimalni uvjeti, dijete će vrlo brzo dostići zaostatak.

U prvoj je godini i iznimno brz rast mozga, koje pedijatar prati indirektno prema OG-u, stoga je to mjerenje obvezan dio svakog pregleda. Odstupanje se uvijek ozbiljno shvaća i dalje istražuje. Mjeri se i kolika je velika fontanela, kako bi se reagiralo u slučaju preranog zatvaranja. Svakako se pregleda koža te daju savjeti o njezinoj njezi i promjenama koje se mogu javiti u pojedinim etapama novorođenačke i dojenačke dobi. Dalje se  pregledava dijete od glave do pete ‒ oblik glavice, oči, uši, nos, usna šupljina, štitnjača, gibljivost vrata. Obvezno se poslušaju srce i pluća, pregleda trbuh, također kod prvog pregleda i pupak ‒ je li otpao pupčani batrljak, ima li pupčane kile. Pregleda se i spolovilo ‒ kod dječaka neizostavno jesu li testisi u skrotumu.

Nadalje, pedijatar gleda ekstremitete, kralježnicu, gibljivost zglobova, posebno kukova. U dobi od 4. do 8. tjedna savjetuje se učiniti ultrazvuk kukova kako bi se procijenio razvoj zgloba kuka koji se ne može u potpunosti ispitati samo kliničkim pregledom. Naime, ako se na vrijeme ustanovi prirođena displazija („iščašenje“) zgloba kuka, ista se može u potpunosti ispraviti konzervativnim tretmanom, a bez operacije, što se ne može učiniti ako se propusti dragocjeno vrijeme.

Ispitivanje refleksa

Potom se u ležećem, pa potrbušnom položaju, prilikom povlačenja za ručice, u vertikali i horizontali, promatra djetetov motorički status. Ispituje se i prisutnost pojedinih refleksa. Također, funkcija šake, tj. kako se razvija sposobnost hvatanja predmeta. Očekivano je tijekom prve godine da dijete postupno iz ležećeg položaja preko sjedećeg ide do uspravljanja. Najprije kreće samo pridizanje glavice, zatim sposobnost okretanja, usvajanje sjedenja između 6. i 8. mjeseca, iza toga puzanje i ustajanje prema prvim koracima.

Socijalni razvoj također je intenzivan i počinje kratkotrajnim fiksiranjem pogleda u novorođenačkoj dobi, dalje sve boljim praćenjem i uspostavljanjem komunikacije s okolinom, smješkanjem, pokazivanjem interesa za ljude i igračke, raspoznavanjem bližnjih u odnosu na strance…

Dijete se i glasovno razvija od gugutanja do prvih slogova. Krajem 1. godine i prvih smislenih riječi. Na svakom od nabrojenih pregleda pedijatar ocjenjuje se što je dijete usvojilo i je li to u redu u odnosu na dob.

Prati se i razvoj zuba, koji ima vrlo velike fiziološke varijacije. Prvi zub može postojati već pri rođenju, a može niknuti tek potkraj prve godine života. Ipak većina djece dobije prvi zubić između 5. i 9. mjeseca i u dobi od godine dana ima oko 6-8 zubića.

Vitaminska suplemencija

Posebnu pažnju zaslužuju prehrana i vitaminska suplementacija koje su važne ne samo za rast i razvoj bebe, već i za dobar imunitet, prevenciju anemije i rahitisa te manjka drugih vitamina. Dodatno se zna da je prehrana u prve dvije godine osnova organizmu da se dobro metabolički „isprogramira“ za kasnije. Tako se smanjuju rizici za neke bolesti u odrasloj dobi, poput debljine, povišenog krvnog tlaka, šećerne bolesti… Zato je savjetovanje pedijatra o tome važan dio svakog takvog pregleda.

Najbolja je prehrana u prvih 6 mjeseci majčino mlijeko, a uz uvođenje drugih namirnica ostaje najbolja mliječna baza i dalje.

Ako majka nema dovoljno mlijeka ili ne može dojiti, uvode se gotovi dojenački pripravci (adaptirano mlijeko). Neadaptirano kravlje mlijeko, mlijeka drugih sisavaca, kao i biljna mlijeka, ne bi se trebala koristiti kao osnovno mlijeko u djece do godine dana. Uloga je pedijatra podržati dojenje, ali i na vrijeme uputiti na počinjanje dohrane kao i na način dohrane. Prema preporukama optimalno je vrijeme za to između navršenog 4. i 6. mjeseca života.

Dodavanje vitamina D preporučuje se cijele prve godine života, u vrijednosti od 400IU, zbog prevencije rahitisa. Prema suvremenim stavovima, tijekom prva tri mjeseca preporučuje se i vitamin K koji sudjeluje u stvaranju faktora zgrušavanja krvi. Potkraj prve godine dobro je provjeriti krvnu sliku djeteta kako bi se procijenile rezerve željeza. Kod prijevremeno rođenje djece to se radi i ranije, jer su sklonija anemiji, a sukladno tome dodaje se željezo.

Kako se pripremiti?

Budući da je svaki od ovih pregleda zahtijevan za dijete te da se puno toga procjenjuje, poželjno je da dijete kod pregleda bude u dobrom raspoloženju. To znači da je sito i naspavano. Budući da to ponekad nije lako uskladiti s dolaskom k liječniku, dobro je sa sobom imati u pripremi hranu i/ili napitak koji dijete inače uzima kako bi se po potrebi moglo nahraniti. Isto tako, ako dijete spava, ne  treba ga  naglo buditi, ni ubrzano skidati, kako bi se sve požurilo. To može razdražiti dijete koje onda možda neće pokazati sve ono što je usvojilo. Također je važno da je dijete suho i premotano, a u pripremi treba biti i rezervna odjeća i pelena. Dobro je imati i igračku na koju je dijete naviklo, kojom se može umiriti ili koja može poslužiti za ispitivanje motoričkih vještina, tj. funkcije šake.

Savjet roditeljima

Nerijetko i roditelji imaju dodatnih pitanja. Nije loše da si ih unaprijed popišu kako nešto u uzbuđenju kod pregleda ne bi zaboravili.

Tekst: Prim. dr. Alemka Jaklin Kekez,
spec. pedijatar gastroenterolog
Poliklinika za dječje bolesti Helena

Foto: Freepik

Objava Obavezni odlasci pedijatru u prvoj godini djetetova života – što očekivati? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Nakon pregleda neonatologa u rodilištu i dolaska djeteta kući, prvi je pregled pedijatra u djetetovoj dobi od mjesec dana, a prema potrebi i ranije.

Time započinju preventivni programi praćenja djetetova rasta i razvoja, koji uključuju sistematske preglede, cijepljenja i savjete o djetetovoj njezi i prehrani. To je ujedno i prilika za upoznavanje s odabranim pedijatrom, koji će najčešće biti prvi liječnik za kontakt u slučaju djetetove bolesti.

Na pregled je potrebno donijeti medicinsku dokumentaciju iz rodilišta i onu tijeka trudnoće, odnosno otpusno pismo za dijete i majku. Kako je novorođenačko razdoblje i djetetov dolazak kući doista velika promjena, nesigurnost ili nedostatak iskustva otvara mnoga zdravstvena pitanja roditelja i ostalih osoba uključenih u skrb za dijete. Njih je dobro zapisati i postaviti ih pedijatru na prvom sistematskom pregledu.

Prvi pregled novorođenčeta

Pregled započinje uzimanjem anamnestičkih podataka o tijeku poroda i boravka u rodilištu, eventualnim bolestima u obitelji te dosadašnjem djetetovu zdravstvenom stanju i prehrani. Taj dio uključuje i razgovor o usvojenom ritmu hranjenja i spavanja te moguću pojavu dojenačkih kolika. Liječnički pregled djeteta započinje već opservacijom djetetova ponašanja nakon dolasku u ordinaciju, a obvezno je skidanje odjeće i opći pregled po sustavima. Procjenjuje se takozvani somatski status i neurološki status.

Somatski pregled uključuje:

• opće stanje djeteta
• pregled kože, glave
• usne šupljine
• auskultacijski pregled slušalicama rada srca, pluća i abdomena
• palpaciju abdomena i pokretljivosti vrata, kukova i drugih zglobova
• zarastanje pupka
• ekstremiteti

Provode se antropometrijska mjerenja:

• tjelesna masa
• dužina
• opseg glave te uspoređuju s centilnim krivuljama po spolu i procjenjuje se porast i dinamika u odnosu na podatke iz rodilišta.

Centilna krivulja ispod i iznad granica normale ili pomicanje krivulje na manje ili više u odnosu na prvobitnu centilnu krivulju upozorava na moguće patološke uzroke. Novorođenče u prvim danima izgubi od sedam do deset posto porođajne tjelesne mase, a na kraju prvog mjeseca života ima je oko 20 posto više.

Neurološki pregled novorođenčadi

Neurološki pregled novorođenčeta uključuje:

• procjenu razvoja motorike (spontani pokreti, držanje glave, trupa i udova)
• pokrete očiju i vid
• reakciju na zvuk.

Ispitivanje refleksa

Ispituju se:

•  refleks traženja
• optički i akustički refleks
• automatski hod
• potporna reakcija
• suprapubični i križani refleks ekstenzora
• refleks hvatanja šake i stopala
• Moroov i Galantov refleks

Procjena se provodi u različitim položajima djeteta: potrbušni položaj, ležanje na leđima, pokus posjedanja povlačenjem, okomiti položaj. Testiraju se reakcije uspravljanja koje počinju odizanjem brade te glave i vrata potkraj prvog mjeseca života. Nezaobilazna je procjena mišićnoga tonusa. Na znak moguće bolesti upozorava prisutnost refleksa izvan granica normale, držanje tijela, abnormalna spontana motorika, položajne reakcije, asimetrije ili djetetova prevelika opuštenost ili ukočenost.

Somatski i neurološki status je u velike većine novorođenčadi uredan. Ako roditelji prvi posumnjaju na odstupanje prije posjeta pedijatru, važno je svaku sumnju podijeliti sa svojim liječnikom na pregledu. Samodijagnosticiranje se ne preporučuje.
Procjenu odstupanja treba prepustiti stručnoj osobi, u prvom redu pedijatru koji prema potrebi upućuje dijete na dodatnu procjenu. U slučaju neuromotornih odstupanja fizijatru ili neuropedijatru. Djetetov se neurološki status mijenja vrlo dinamično tijekom prve godine života.

Baby handling

Manje smetnje ne moraju i ne mogu uvijek biti vidljive u ranom razvoju. Zato su i neurološki pregledi dobno specifični i zahtijevaju ponavljanu procjenu. Kada se i dogodi odstupanje, važno je znati da neoptimalan tijek neurorazvoja ne upozorava odmah na moguće dugoročne posljedice i loš ishod.
Mladi mozak posjeduje veliku moć plastičnosti, i tijekom rasta i razvoja puno manjih neurorazvojnih odstupanja može, uz stimulaciju razvoja, prijeći u normalizaciju. Vezano za pravilan neurorazvoj, svakako se preporučuju načela ispravnoga postupanja s djetetom (engl. baby handling), ne samo za djecu s odstupanjem nego za svu djecu.

Neurorizična djeca

Neurorizična djeca su ona kod kojih tijek porođaja, nalazi i anamnestički podaci upućuju na rizik od oštećenja mozga. Važno je istaknuti da neurorizik nije dijagnoza i ne znači da će dijete imati odstupanje, nego znači potrebu za ranim, stručnim i detaljnim pregledom te za neuropedijatrijskim praćenjem djeteta. Cilj je takvoga programa praćenja što ranije dijagnosticiranje mogućih odstupanja, rana intervencija i habilitacija djeteta, koja u konačnici dovodi do povoljnijeg ishoda.

Na kraju prvog pregleda dobit ćete savjet o prevenciji rahitisa vitaminom D3, o prevenciji anemije, savjete o prehrani i njezi djeteta. Pedijatar će objasniti redoviti program cijepljenja i ponuditi dodatna cjepiva koja su dostupna. Ako je ostalo neodgovorenih pitanja ili nejasnoća, svakako ih prođite na kraju s pedijatrom.

Autor: dr. sc. Goran Krakar, dr. med.,
Poliklinika za dječje bolesti dr. Sabol

Foto: Freepik

Objava Prvi pregled novorođenčeta – što sve uključuje? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Iz središnjeg dijela postupnim uzdizanjem stanica stvara se neuralni greben i neuralna cijev iz koje će se na jednom kraju razviti mozak, a na drugom kralježnica. Tijekom tog procesa može doći do poremećaja i tada nastaju stanja koja nazivamo defekti neuralne cijevi ili spina bifida (rascjep kralježnice).

Mogu zahvatiti mozak, kralježnicu i kralježničku moždinu. Najčešće su anomalije u donjem (lumbosakralnom) dijelu kralježnice. Što su smještene bliže vratnom dijelu kralježnice, tegobe su izraženije, a one koje zahvate mozak uglavnom imaju fatalan ishod.

Kao posljedica poremećaja u ranom intrauterinom razvoju može nastati nekoliko oblika spine bifide. Najblaži je oblik spina bifida occulta (skrivena), kod koje je anomalija prekrivena kožom, potkožnim tkivom i drugim strukturama koji su uredno građeni. Gotovo nikada ne radi tegobe, a iznimno i blago u slučaju pridruženih anomalija mekih tkiva (lipom, fibrolipom i dr.). Uglavnom zahvaća samo jedan do dva segmenta kralježnice u smislu nepotpuno sraslog luka kralješka i često se slučajno otkrije kasnije u životu, npr. na radiološkom snimanju kralježnice iz drugog razloga. Procjenjuje se da takav najblaži oblik ima 5 ‒ 15 % populacije.

Drugi oblik spine bifide čine zatvoreni defekti neuralne cijevi, također prekriveni kožom, ali uz prisutne anomalije u drugim strukturama, primjerice u masnom tkivu, kosti i ovojnicama kralježničke moždine. Ta skupina može izgledati različito, ali tegobe su ipak rijetke. Ako su prisutne, uglavnom se prezentiraju blažim tegobama s mokrenjem ili stolicom. Potrebno je praćenje više specijalnosti jer rastom tijela u visinu mogu poslije doći do izražaja, a ranim otkrivanjem mogu se spriječiti trajne posljedice.

Kada posumnjati

Ponekad na koži iznad anomalije mogu biti prisutni znakovi koji trebaju pobuditi sumnju, primjerice kožna jamica ili sinus, kožna resica, hemangiom, lipom ili područje pojačane dlakavosti. Već novorođenački pregled u rodilištu i rani sistematski pregledi pedijatra obuhvaćaju i taj dio. Ako postoji sumnja u anomaliju, u prvih nekoliko mjeseci dojenačke dobi može se napraviti ultrazvuk kralježnice (najčešće lumbosakralnog dijela) koji u kasnijoj dobi nije metoda izbora zbog okoštavanja kralježaka i tehnički je manje pouzdan ili nemoguć.

Sljedeći oblik spine bifide nazivamo meningokela, kod koje ovojnice kralježničke moždine i spinalna tekućina (likvor) prolaze kroz defekt kosti i mogu, ali ne moraju, biti prekrivene kožom. U ovoj skupini živčane strukture još mogu biti očuvane i tada je očuvana funkcija mokraćnog mjehura i donjih ekstremiteta. Također tegobe mogu biti varijabilne, pogotovo ako su udružene s drugim anomalijama. U pacijenata s drugim pridruženim anomalijama ili oštećenjem živčanih struktura tegobe mogu biti slične onima u najtežoj skupini pacijenata.

Posljednji oblik spine bifide naziva se meningomijelokela, kod koje i ovojnice kralježničke moždine i živčane strukture prolaze kroz defekt kosti, otvoren prema van, i po porođaju se hitno zatvaraju. Taj je oblik spine bifide najteži, udružen je s različitim stupnjevima oštećenja moždine i korijena živaca, pa tako i funkcije mokrenja, stolice i djelomične ili potpune paralize donjih ekstremiteta. Po neurokirurškom zatvaranju meningomijelokele često dolazi do razvoja hidrocefalusa (nakupljanja moždanog likvora u mozgu i razvoja povećanog pritiska) te je potrebna i dodatna neurokirurška operacija postavljanjem ventrikuloperitonealne drenaže, odnosno „pumpice“.

Obrada i liječenje

Uz spinu bifidu mogu se javiti i druge tegobe s kralježnicom i kralježničkom moždinom, kao npr. siringomijelija (proširen središnji kanal moždine), tethered cord (sapeta moždina, srasla s kralježnicom na mjestu anomalije), Chiari anomalija tip II (prodor tonzila malog mozga kroz otvor lubanje prema vratnoj kralježnici), skolioza, razvoj hipertenzivnog hidrocefalusa (porasta tlaka u glavi) prije ugradnje „pumpice“ ili nakon ugradnje u slučaju kvara.

Važno je istaknuti potrebu uzimanja folne kiseline prije, a ne samo tijekom, trudnoće, jer se u slučaju nedostatka folne kiseline anomalija dogodi već u prvim tjednima

Ovisno o obliku spine bifide određuje se dijagnostička obrada i liječenje uz pomoć više specijalista. U najtežim oblicima uključuje neurokirurga, neuroradiologa, neuropedijatra, nefrologa, gastroenterologa, fizijatra, ortopeda i fizioterapeuta. Također je potrebno dugotrajno praćenje istih specijalnosti, prije svega zbog rasta trupa u visinu jer može doći do dodatnog oštećenja moždine i korjenova zbog istezanja i pogoršanja već narušene funkcije živaca. Današnja uloga medicinske skrbi nije samo spriječiti dodatna oštećenja koja mogu nastati rastom nego i poboljšati funkciju, očuvati hod kad je moguće, prevenirati razvoj deformiteta stopala i kralježnice te postići što bolju funkciju mokraćnog mjehura i svakako spriječiti oštećenje bubrega. U svijetu postoje specijalizirani centri koji izvode fetalnu kirurgiju i zatvaranje otvorenih anomalija još tijekom trudnoće.

Dijagnoza spine bifide može biti postavljena još intrauterino ultrazvučno ili određivanjem razine alfafetoproteina (prije svega kod otvorenih anomalija – meningomijelokela) ili bude otkrivena odmah po porođaju. Blaži oblici, zatvorene ili okultne anomalije uglavnom se otkrivaju po porođaju ili kasnije.

Uzrok još nije poznat

Što uzrokuje spinu bifidu, do danas nije u potpunosti poznato. Smatra se da kombinacija gena, okoline i prehrane dovodi do anomalije. Od prehrane je najvažnija folna kiselina (te dovoljan unos drugih vitamina). Uvođenjem folne kiseline u planiranje trudnoće postignut je velik pad učestalosti anomalija neuralne cijevi. Važno je istaknuti potrebu uzimanja folne kiseline u mjesecima prije planiranja trudnoće, a ne samo tijekom trudnoće, jer se u slučaju nedostatka folne kiseline anomalija dogodi već u prvim tjednima, često dok obitelj još nema ni potvrdu trudnoće. Ako već u obitelji postoji dijete sa spinom bifidom, čak i najblažim oblikom, razgovarajte sa svojim ginekologom prije planiranja sljedeće trudnoće jer su potrebne veće doze folne kiseline, a one su različite u raznim multivitaminskim pripravcima.

Tekst: dr. sc. Goran Krakar, dr. med., neuropedijatar
Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol
Foto: Unsplash

Objava Spina bifida – što je, koji je uzrok, obrada i liječenje pojavila se prvi puta na pitajmamu.