Zdravlje i prehrana

Gliste kod djece – što kad se pojave i kako ih se riješiti

gliste kod djece

Pojava gliste kod djece i ponovna infekcija se može spriječiti dobrim higijenskim uvjetima kod već liječenog djeteta.

Infekcije parazitima ili gliste kod djece vrlo su česte u cijelom svijetu, stoga utječu na značajan pobol i smrtnost  među stanovništvom, što je posebno izraženo u slabije razvijenim područjima.

Paraziti različitim putovima dolaze u čovjeka. Loši higijenski uvjeti pridonose fekalnom zagađenju hrane i vode, pa se neki paraziti prenose putem tako zagađene vode ili hrane, a druge vrste parazita kao nametnici ulaze izravno iz prirode kroz kožu. Pojedine parazite prenose zaraženi kukci ugrizom ili ubodom, kao primjerice komarci malariju, ili nositelji mogu biti i različiti kućni ljubimci.

Od svih parazita koji se prehranjuju na račun domaćina (čovjeka) većina ih živi u crijevima, kao što su npr. i crvi – helminti. Bolesti koje su uzrokovane infekcijom crvima nazivamo helmintoze.

Helmintoze

Helmintoze mogu biti uzrokovane oblim crvima (nematode), plosnatim crvima (platihelminti), a obzirom na to da je u dječjoj dobi najčešća infekcija oblim crvima, o nekima ćemo pisati opširnije.

Enterobijaza

Enterobijaza je crijevna infekcija uzrokovana bijelom glisticom ‒ Enterobius vemicularis, čiji je glavni simptom tzv. infestacije svrbež oko analnog područja, gdje ženka odloži i do 10 000 jajašaca.

Ženke bijele glistice duge su oko 10 mm, a mužjak 3 mm; svrbež je najviše izražen noću, kada ženka prolazi kroz analni kanal te time djetetu ometa san, a nije rijetko i noćno mokrenje – enureza. Nakon polaganja jajašaca ženka ugiba, a jajašca na sobnoj temperaturi mogu preživjeti i tri tjedna.

Zbog izraženog svrbeža dijete prstićima dodiruje perianalnu regiju, potom ruke stavlja u usta, pa tako često dolazi do ponovne infekcije (reinfekcija).
Do infekcije novog domaćina dolazi prijenosom jajašaca na posteljinu, odjeću, igračke, podove, tepihe, predmete, a jajašca bijele glistice mogu se udahnuti i zagađenim zrakom.

U donjem dijelu crijeva domaćina ženka sazrije za dva do šest tjedana, nakon čega se ciklus ponavlja.

Higijena kao djelomična prevencija zaraze

Često se odrasle gliste kod djece mogu i vidjeti perianalno, najčešće 1-2 sata  nakon što dijete zaspi, pa se dijagnoza postavi na takav način ili se napravi pretraga ljepljivom vrpcom – tzv. analni otisak celofanom: otisak je potrebno napraviti ujutro prije pranja i po potrebi ponoviti nekoliko puta. Rjeđe se jajašca mogu naći u stolici, mokraći ili u vaginalnom brisu kod djevojčica.

Liječenje

Najčešće liječenje je lijekom mebendazolom, uzima se 1 tableta od 100 mg, a liječenje treba ponoviti za desetak dana, jer jajašca  toliko preživljavaju u analnom području.

Važno je istaknuti kako se istovremeno moraju liječiti svi ukućani, a lijek se ne daje djeci mlađoj od dvije godine, trudnicama i dojiljama.
Iako se gliste mogu pojaviti i u čistim uvjetima, ipak prevenciji pridonosi održavanje osobne higijene i higijene kućanstva: redovito pranje ruku, zamjena posteljine i  rublja, čišćenje tepiha i podova.

Drugi česti parazit koji živi u crijevima je Ascaris lumbricoides (dječja glista), koja uzrokuje askaridozu. Kada infekcija dječjom glistom nije jaka, može biti bez simptoma. Težina infekcije povezana je s brojnošću dječjih glisti i može se manifestirati  različitim i brojnim simptomima, jer migriraju ličinke gliste i odrasli crvi.

U vrijeme kada ličinke prolaze kroz pluća, izraženi  su simptomi u dišnom sustavu: kašalj, otežano disanje,  temperatura i znaci bronhalne astme, a na radiološkoj snimci pluća mogu se vidjeti infiltrati kao kod upale pluća (Loefflerov sindrom).

VIŠE – Uši u kosi

U vrijeme migracije larvi kroz pluća u nalazu krvne slike  izražen je povećan broj  eozinofila (eozinofilija), što u kasnijem tijeku nestaje.

Veća količina glista izaziva bol u trbuhu zbog smanjenja promjera crijeva ili opstrukcije izvodnih kanala žuči i gušterače, rijetko se može dogoditi i da samo jedna glista zatvori odvod ili migrira do slijepog crijeva pa je potrebna kirurška intervencija.

Ako je broj parazita velik, djeca zaostaju u rastu i razvoju jer nastaje poremećaj u iskorištavanju masti, bjelančevina, ugljikohidrata i vitamina.

Dijagnoza se ponekad postavlja slučajno ako se crv nađe u povraćenom sadržaju ili stolici, a ponekad crvi izlaze i kroz nos.

Jajašca gliste u pravilu se izlučuju stolicom, pa je za pretragu potreban uzorak od  tri prikupljene stolice svaki drugi dan ili tri dana za redom. Razlog za takvo uzorkovanje stolica je taj što svaka stolica ne mora sadržavati  jajašca, već se ona izlučuju povremeno.

U vrijeme migracije larve se mogu izolirati iz ispljuvka (sputuma).

Naučite djecu da peru ruke

Ženke glista duge su  25 ‒ 30 cm, mužjaci oko 17 cm,  tijelo im je građeno od vanjskog sloja kutikule, ispod koje se  nalazi mišićni sloj koji parazitu omogućuje jako dobru pokretljivost.
Zrela ženka dnevno izluči i do 200 000 jajašaca koja stolicom dolaze u okoliš, a neopranim rukama ili zaraženom i nedovoljno opranom hranom ( gdje se ljudske fekalije koriste kao gnojivo) zarazi se novi domaćin.

Jaja su dosta otporna na hladnoću, većinu antiseptičkih sredstava, ali na temperaturi iznad 60 °C propadnu za nekoliko minuta.

Progutana  jajašca zaustavljaju se u  početnom djelu tankog  crijeva (duodenumu),  gdje se razvijaju u ličinke (larve), koje nakon što probiju stijenku crijeva putuju do pluća. Tijekom desetak dana prolaze kroz najsitnije dijelove plućnog tkiva, preko bronhiola dolaze do bronha i dušnika i bivaju progutane, pa se opet nasele u tankom crijevu gdje počinje novi ciklus sazrijevanja  do odraslog crva, koji traje oko  2-3 mjeseca. Odrasle gliste žive od nekoliko mjeseci do dvije godine.

Svaku infekciju dječjom glistom treba liječiti, najčešće je to mebendazol  2 x dnevno 100 mg  u obliku sirupa ili tableta kroz  tri dana, a kao što je ranije napomenuto,  nije za djecu mlađu od  dvije godine, trudnice i dojilje.

Kao i za sve parazitarne bolesti, važna je prevencija s naglaskom na osobnu i higijenu okoliša u kojem dijete boravi, konzumiranje dobro prokuhane ili oprane hrane. Dobrim higijenskim uvjetima sprječavamo ponovnu infekciju već liječenog djeteta.

Tekst: dr. Zdravka Gjergja, spec. pedijatar
Poliklinika za dječje bolesti dr. Sabol
Foto: Freepik