Ana Stunić godinama je bila lice s malih ekrana. Poznavali smo je kao voditeljicu kolažnih emisija na privatnoj televiziji, vrckastu i simpatičnu, uvijek nasmijanu plavušu. No, prije godinu dana u njezin je život ušao jedan mali muškarac – sin Jona. Iako je danas u ne toliko medijski eksponiranim vodama marketinga, poželjeli smo Anu i Jonu vidjeti na našoj naslovnici, a s mamom i malo porazgovarati…
Nakon 10 godina u medijima i godinu dana s bebom – otkrijte nam, što je više kaotično?
Uh, ne znam mogu li to uopće i usporediti. 🙂 Tko je radio ili radi u medijima, zna koliko je taj posao brz i kako te iscijedi nakon nekog vremena. A godina dana s bebom, bar u mom slučaju, najljepša je godinu dana života. Iako, moram priznati, nitko me nije mogao pripremiti na ovo, ali obožavam svaku sekundu provedenu sa svojim djetetom i doživljavam je kao posebnu privilegiju.
Kaotično je bilo na samom početku, ali samo zato što mi je sve bilo nepoznato, ali kada sam počela vjerovati svom majčinskom instinktu, sve je nekako postalo lakše i jednostavnije.
Pred kamerama ste se itekako dobro snalazili i bili opušteni, činilo se da treme nemate. No, kako je bilo kad je Jona stigao u vaš dom? Jeste li imali „tremu“ ili osjećaj da ste se dobro snašli?
Ja sam tremaš i uvijek imam tremu, svaki put kada sam stajala ispred kamere, imala sam tremu, ali vjerovala sam da je to zato što sam voljela to što radim. Naravno, imala sam tremu i kad smo s Jonom došli doma iz bolnice, nisam znala ni presvući malu bebu. Odmah smo napravili “grešku” i previše utoplili bebu, upalili grijanje u stanu, znači bilo je nesnošljivo, a beba je u tom trenutku počela plakati, i ja skupa s njim. Nakon tri minute shvatili smo da mu je vruće i da trebamo malo “ohaditi”, 🙂 ali to tek naučite s iskustvom. Žao mi je što nisam više išla u teretanu jer bi mi sigurno bilo lakše nositi svoj smotuljak (da, da, ja sam ona mama koja ga nosi na rukama, ali ne žalim ni jedne sekunde, osim kad idem spavati pa me pomalo bole zglobovi).
S obzirom na to koliko volim digitalne medije, “poskidala” sam si sve aplikacije, učlanila sam se u sve FB-grupe i potpuno sam oduševljena “mama 3.0”. Mame su tu za sve, od dojenja do kašica, i pomažu u svakom trenutku, stvarno sam im od srca zahvalna. Iako mi je i moja mama velika podrška i snaga, podržava me iz dana u dan.
Kako stvari stoje sada, u majčinskoj ulozi već gotovo godinu dana? Kako se nosite s problemima koje donosi majčinstvo?
Na početku je bilo svega, od toga da nisam bila svjesna kako će pad hormona utjecati na mene, do toga da mi je bila teška prilagodba na dojenje na zahtjev, ali rečenica “Proći će!” mantra je koja djeluje i koja je puno toga olakšala i omekšala. Kad sam bila neispavana, umorna i jadna dok su trajali famozni skokovi u razvoju, samo sam si govorila proći će, i prošlo je. Dok je trajala faza kolika, koja je bila teška i njemu, i meni i partneru, opet sam govorila proći će, i prošlo je.
Ali sve je to tako malo važno, kad mi se Jona nasmije, nema ni umora, ni pospanosti, ničega.
Najljepše mi je razdoblje života upravo rodiljni i majčinstvo.
U mjesecu kad će ovaj broj biti aktualan, Jona će proslaviti svoj prvi rođendan. To je velika stvar u obitelji! Kako ga planirate proslaviti?
Slavit ćemo ga nas troje, pa s obitelji, i onda s malim prijateljima koje Jona već sada ima jer obožava djecu.
Jonin tata Filip je produkt-dizajner – hoće li Jona možda dobiti kakav ručno rađen dar kao uspomenu na ovu važnu prvu godinu?
Filip je vrlo kreativna osoba, tako da Joni personalizira sve stvari, od njegove čaše do kante za pelene. S obzirom na to da njih dvojica imaju posebnu vezu, vjerujem da će mu tata pripremiti izniman i nezaboravan dar za prvi rođendan.
Budući da Jona slavi rođendan, znači li to da se Vi uskoro vraćate na posao? Osjećate li se spremnom za to? Ponekad mame kažu da su jedva dočekale odraslo društvo, kavu popijenu u miru i razgovore koji ne uključuju pelene. Ali taj je rastanak s bebom, posebno s prvom bebom, ipak težak…
Već se sad pripremamo na to, pogotovo ja. Svaki dan mislim kako mi je rodiljni proletio, i kako doista vrijedi da sve što je lijepo kratko traje. Pragma komunikacije, agencija u kojoj sam zaposlena, nalazi se u blizini stana gdje živimo, tako da vjerujem da ću prvih dana biti i na poslu i doma.
Kakav je Jona? Opišite nam ga. Dobili smo dojam da je mamin sin, odnosno da se teško odvaja od Vas. Je li to poseban osjećaj, ma koliko se ponekad činilo teško?
Jona je pravi dečko, voli aute, motore, kotače, tramvaje, autobuse, stolice i svjetiljke, dobroćudan je, voli djecu i obožava pse. Gotovo nikada ne plače, uvijek se smije. Jedva čekam vidjeti kako će se taj lijepi karakter oblikovati tijekom godina.
Beskrajno sam zaljubljena u svoga sina i njegov karakter, ali vjerujem da su sve mame tako zaljubljene u svoje bebe. Imam od partnera veto na stavljanje puno njegovih fotografija na Instagram, tako da to malo što stavljam zapravo je moj i Jonin dnevnik.
Postali ste majka u kasnim tridesetima. Koje su po Vama prednosti roditeljstva u zrelim godinama i jeste li se tek sada osjetili spremnom za majčinstvo?
Svaki dan razmišljam o tome, teško je reći. Kad si mlađi, onda su ti neke stvari lakše, ali kad si stariji, imaš određeno iskustvo i lakše se nosiš sa životnim izazovima. Za mene i mog partnera dijete je došlo u pravom trenutku, bili smo spremni za bebu.
Da možete izdvojiti jedan jedini trenutak ili događaj u toj godini, što biste izdvojili kao nešto čega ćete se baš uvijek sjećati?
Kada po noći ne mogu spavati, kad zaklopim oči, sjetim se trenutka kad se Jona rodio, i to mi je najdraži i najljepši trenutak cijeloga života. Sve ostalo što se desilo samo je nadogradnja tog divnog osjećaja.
Razgovarala: Nataša Krstičević
Foto: Jasmina Cviljak za Mamu&Bebu
Šminka: Mihaela Mirković
Frizura: Salon Sasha
Haljina: Tradate
Intervju je u cijelosti objavljen u časopisu Mama&Beba (listopad 2019.)
