Mama

Upravljanje karijerom za mame: Zašto ulagati u sebe?

U proteklih nekoliko godina sve češće čujemo pojam "cjeloživotno učenje". Svi već znamo koliko su brze promjene oko nas i zašto je važno usvajati nova znanja i vještine. Zaista su rijetki pojedinci koji godinama rade na istomu radnomu mjestu, u istoj organizaciji. Mnoge mame zbog ugovora o radu na određeno vrijeme nažalost ostaju i bez radnog mjesta po isteku rodiljnoga dopusta. Poslovne organizacije mijenjaju svoje strategije, pa time i broj zaposlenika, ovisno o potrebama tržišta i u skladu s projektima koje pokreću. Kako se mijenja situacija na tržištu, tako se mijenjaju i potrebe za određenim zvanjima, ali i količina posla po određenomu radnomu mjestu. Promjene su stalne, a svaka osoba mora razmišljati o razvoju svoje karijere, pa i o spašavanju radnoga mjesta usvajanjem novih vještina, odnosno dodatnim usavršavanjem.

Stara znanja i nove situacije

Generacije naših baka i prabaka sve su informacije o životu mogle dobiti od svojih roditelja. Nažalost, današnje generacije to ne mogu reći, odnosno današnje mame djecu teško mogu pripremiti za budućnost koja ih očekuje. Isto tako, naši roditelji nisu imali sve informacije koje su nama potrebne za uspješno obavljanje radnih aktivnosti i općenito za organizaciju života. Činjenica je da svi učimo svaki dan i stalne promjene nam ne omogućuju da se zaustavimo u tome.

Kako se još uvijek na tržištu mnogi ne snalaze, jako je važno gledati prema budućnosti, a ne razmišljati o prošlosti, pogreškama i starim navikama. Mnogi pokušavaju pronaći krivce za situaciju u kojoj su se našli, odnosno traže razloge zbog čega su se dogodile neke neugodne situacije na radnomu mjestu. Ako se nađete u situaciji da stalno gledate prema prošlosti, to znači da ste manje okrenuti prema budućnosti. Za uspjeh i razvoj karijere jako je važno biti pozitivan, motiviran i potražiti dublju svrhu svog posla, osim ostvarivanja određene financijske naknade. Uvijek je potrebno početi od sebe i razmisliti što možemo još učiniti kako bismo bili spremniji i spretniji u obavljanju radnih zadataka.

Naš doživljaj posla

Mnogi posao još uvijek doživljavaju kao neugodu, izvor mjesečnih primanja, određenu obvezu. Gledajući dublje, posao može biti izvor novih iskustava, učenja, druženja sa sličnim ljudima, promjena u svom okružju, ali i izvor zabave i radosti. Mnogi nažalost ne dođu do te faze u svojoj karijeri i često ostaju u nezadovoljstvu i običnom rutinskom odrađivanju radnih aktivnosti.  Mnogi su ljudi potpuno svjesni što im donosi loše raspoloženje i bol na poslu, osjećaju se kao žrtve i nemaju povjerenja u život. Takvi ljudi znaju koje ih situacije uznemiruju, kakve ljude ne žele u svojoj blizini, često nerado idu na posao i provode vrijeme radeći nešto što jedva mogu izdržati. Nažalost, ne odlučuju se na promjenu jer smatraju da im je jednostavno takva sudbina i da vrlo malo mogu sami učiniti da to samostalno promijene.

Druge osobe traže svoj identitet u materijalnom svijetu potvrđivanja, često se dokazuju i uspoređuju s drugima, što dovodi do novog nezadovoljstva, jer nam je najvažnije kako nas vide drugi. Naša sreća na tom stupnju ovisi o mišljenju i prihvaćanju ljudi oko nas. Sigurno ste se našli u situaciji kada ste mogli promatrati neku osobu koja panično traži odobravanje ili prijateljstvo osobe uzora i tako se nastoji malo popeti na društvenoj ljestvici. U ovom se stupnju ljudi osjećaju jako uznemireno i dosta su opterećeni analizom svijeta oko sebe. Takvi ljudi često pokušavaju dobiti potvrdu od nadređenih ili radnih kolega jer vjeruju da njihova vrijednost ovisi isključivo o potvrdi ljudi oko njih. Takvi se ljudi obično zasite takva posla i loših odnosa pa onda svjesno odluče uzeti malo odmora, žele imati mir i ne raditi ništa. U toj fazi često odlaze u prirodu ili na putovanje kako bi napunili baterije. Nakon nekoliko dana mira i zanimanja za druge sadržaje osjete se puno bolje nakon odmaka, jer nestaje nervoza, nemir i loše raspoloženje. Poneseni tim osjećajima, ponovo se vraćaju na isti posao i na isto radno mjesto, uz pregršt novih ideja i planova koje žele implementirati u stari stil života i već poznato okružje.

Većina ljudi kontinuirano balansira između faze nemoći, faze natjecanja i materijalnoga dokazivanja te bijega na odmor ili vikend na kojem pune baterije od svega neugodnog što im se događa na radnomu mjestu.

Svjesni ljudi mudro promišljaju o svojoj budućnosti, tragaju za vlastitim potencijalima, okreću se sebi, ulažu u obrazovanje, jačaju kreativnost i potiču originalnost. Prestaje im biti važno što drugi misle ili govore, fokusiraju se na one poslove u kojima uživaju i gdje se dobro osjećaju. U ovoj fazi posao potiče i podiže energiju, jer zadovoljstvo uvijek donosi novu snagu i zanos, a u takvoj fazi imamo nadahnuće za razvoj vlastite karijere i rast. Tada želimo učiti još više, jer smo svjesni da nam to pomaže u karijeri, ali i zbog toga što smo svjesni da tako ulažemo u sebe.

Fokus na vrline

U smislu usvajanja novih znanja i vještina, važno je razmisliti o svojim snagama i talentima i nastojati ih pojačati dodatnom edukacijom. Nažalost, u nas je češća situacija da se „ispravljaju“ greške, pa se uči ono što nam ne ide dovoljno dobro. Naravno, o svim segmentima posla treba imati dovoljno jasne spoznaje i alate za obavljanje posla. No, teško je očekivati da će ispodprosječna osoba tijekom kraćeg vremena u nekoj vještini uspjeti dostići osobu koja je iznadprosječna u određenom poslu. Važno je istaknuti svoje vrijedne osobine i talente. Tako ćemo se izdvojiti u timu ili na razgovoru za posao. Kad ste u nečemu dobri, onda je lakše graditi samopouzdanje i djelovati uvjerljivije u razgovoru s ljudima. Kad ste sigurni u svoje vještine, i rezultati će uvijek biti bolji nego kad smo nesigurni i bojimo se pogrešaka.

Dugoročno gledano, sve je moguće ostvariti, naučiti i postići, no za takve je uspjehe presudna disciplina i dosljednost, a mnogi ljudi nerado pristaju na takvu obvezu. Većina je ljudi  sklonija prihvatiti rutinski obavljati posao. Rutina je ugodna jer nam ne stvara opterećenje, no dugoročno gledano uvijek će nas dovesti do zaostatka i usporavanja u razvoju karijere. U takvim uvjetima ne možemo razmišljati o većoj plaći ili napredovanju. Ako se borite za radno mjesto, ključno je imati osobine koje vas razlikuju od sličnih ljudi na tržištu radne snage. Ako u takve osobine nismo ulagali godinama, teško je očekivati da smo spontano postali uspješniji.

Mnogi kažu da je to sve nepotrebno ako imate vezu za napredovanje u karijeri. To je možda točno, no onima koji nemaju vezu preostaje jedino da se potrude više i samostalno pronađu svoj put u razvoju karijere.

Tekst: dr. sc. Elvira Mlivić Budeš,
Savjetnica za razvoj poslovnih vještina u tvrtki Filaks d.o.o.