Mama

Jelena Skender: Mama koja živi pokret

Jelena Skender

Jelena Skender kineziologinja je po profesiji, a za sebe voli reći da je učiteljica pokreta. Ispunivši svoju dugogodišnju želju, Jelena je vlasnica studija za pokret, a već dvije i pol godine i mama malene Kriste Anastazije. Pitali smo je kako uspijeva uskladiti posao, majčinstvo i brojne suradnje

U Vašem je životu važan pokret. Beba, Krista Anastazija, u Vaš je život unijela još više pokreta, zar ne? Jeste li s njom otpočetka vježbali kako bi brže motorički napredovala?

Kao što ste rekli, moj život jest pokret. Krista Anastazija ga je definitivno obogatila svojim svakodnevnim istraživanjem. Vježbala sam s njom otpočetka, no nikada zbog bržeg motoričkog napretka, nego više u smjeru podrške njezinu razvoju. Nosila sam je u nosiljci i na rukama. Igrale smo se u travi. Bacala sam je u zrak, kolutala i prebacivala iz ruke u ruku da potaknemo vrtnju oko vlastite osi. Tako smo stimulirali neurološki razvoj. Ubacila sam i pokoju „klasičnu“ vježbu za razgibavanje kukova, ali sve je uvijek bilo spontano i s puno neobvezne igre.

Krista je sad već velika i sigurni smo da usvaja ono što vidi iz mamina primjera. Kako reagira na Vaše vježbanje – pridružuje li Vam se?

Krista već mene potiče na vježbanje i ples! Čim dođe u Vježbaonicu, odmah vadi sve male rekvizite, loptice i bučice. Imitira što radim, ali i sama smišlja pokret. Trampolin joj je omiljena sprava i neprestano ističe da je već velika, pa može ići na skakanje. Mislim da ne prepoznaje važnost kretanja u nekom profesionalnom smislu, već u onom osjetilnom. Dobro se osjeća kad je u pokretu, kao uostalom i svako dijete. Prepoznaje koliko ja uživam u pokretu i koliko sam slobodna. To je i njoj poticaj za još više pokreta i pozitivnih osjećaja koje veže uz kretanje.

Jelena Skender

Koja je najvažnija i najveća promjena koja se dogodila u Vašem životu kad je u njega ušla beba?

Doznala sam što znači buditi se u 5.00 svaki dan. Ja sam spavalica, trebam svojih osam sati sna. Nekako sam preživjela noćna buđenja za dojenje, no onda je došla jutarnja budilica. Nešto što sam njegovala 30 godina, promijenilo se u manje od godinu dana. Postala sam ranoranilac!

U pokretu treba uživati, a kada je tako, onda tijelo izrasta u snažno i moćno biće

I suprug i Vi ste poduzetnici, što znači da upravljate svojim vremenom, ali da često radite i više. Kako usklađujete obveze?

Istina, oboje smo poduzetnici. Dosta radimo zajedno, no i odvojeno. Miro ima puno više posla sa strancima, tako da je u cijelu priču oko usklađivanja obveza potrebno uključiti i vremensku razliku jer se često radi o suradnicima u Americi ili Kanadi. Jako sam zadovoljna kako nam ide. Ja sam odredila svoju „fiksnu“ satnicu u Vježbaonici i pridržavam se toga. Često završim na nekom dužem sastanku, pa Miro ode u nabavku ili po Kristu u vrtić i započne s kuhanjem. Također, on ustaje u pet sati, odlazi na svoj trening i meditaciju dok sam ja s Kristom i pripremam je za vrtić. On ima svoje popodne kada je s njom, a ja sam tada u Vježbaonici. Suradnja, dogovor i spremnost na životne izazove. Zanimljivo je!

Na puno mjesta u medijima ostvarili ste suradnju u sklopu koje poučavate ljude važnosti vježbanja te pokazujete ciljane i specifične vježbe. Kako stižete?

Prioriteti, fokus, dosljednost i upornost. Znam što želim i onda tražim kako to postići. Imam stalnu Mirinu podršku, i svojih roditelja. U Vježbaonici je vrhunski tim, kolegijalan i podržavajući, stručnjaci za pokret. Sve nekako teče.

Jelena Skende

S obzirom na način života, važna Vam je i prehrana, sigurni smo. Jeste li za isključivo zdravu hranu, i jede li i Krista samo zdravo?

To je možda dio života na kojemu najviše kiksam iako se mnogi ne bi složili sa mnom. Vodim brigu o tome da se hranimo što raznovrsnije i da unosimo u svoju prehranu različite nutrijente. No, ni ja ni Miro nismo rigidni oko toga. Znamo se počastiti i pizzom i proizvodima iz pekare. Ne grizemo se zbog toga, već tražimo koliko možemo novih namirnica konzumirati, pa da više nemamo potrebu jesti hranu koja je bogata kalorijama a slabašna nutrijentima. Obožavam čokoladu, pa je Krista tu „slatku crtu“ naslijedila od mene. Ne branim joj ništa, sve može probati, no vodim je kroz taj proces. Učim je što jedemo i zašto, i kada je već pojela nešto slatko, kažem da je dosta, da više nema potrebe za tim.

Vodim brigu o tome da se hranimo što raznovrsnije i da u svoju prehranu unosimo različite nutrijente

Kako provodite vrijeme s obitelji?

Uvijek smo u nekim akcijama. Sada smo nabavili bicikle, pa se vozikamo po Jarunu. Nerijetko završimo na izletu iz Like prema Zadru preko Tulovih greda. Volim otići na kupanje. Sve više uživam kada se svi troje igramo s puzzlama, kockicama ili glumimo mini igrokaz. Ja obično kuham dok se Krista i Miro igraju. Onda Miro preuzme kuhanje, a nas dvije ganjamo se po stanu. Nema pravila, bitno je da smo svi troje zajedno.

Mame jako teško izdvajaju vrijeme za svoje potrebe i svoje tijelo, odnosno vježbe kojima bi ga održavale. Što biste im poručili, kako da se organiziraju i ipak posvete sebi dovoljno pažnje?

Najbolji je savjet koji mogu dati onaj koji i sama primjenjujem. Osvijestila sam koliko je pokret zadovoljstvo i dio nas. U pokretu treba uživati, a kada je tako, tijelo postaje snažno i moćno. To postaje naša motivacija za vježbanje, a ne osjećaj grižnje savjesti. Konkretno, u užurbanu rasporedu uzmite trenutak za sebe, neka to bude 10 minuta, udahnite i fokusirano napravite samo jednu vježbu. Zahvalite sebi što ste danas bile uspješne. Ponovite to sedam puta u tom tjednu i iza vas će biti iznimno uspješan tjedan.

Foto: Davita Klik, privatni album