Tata

Ivan Švajhler: Djeca moraju osjetiti da ih tata voli

Ivan Švajhler

Ako vam ime Ivan Švajhler ne govori puno na prvu, sigurni smo da bi mnogi tate odmah prepoznali njegov – glas. Ovaj sportski komentator tata je dvojice dječaka, Luke i Šimuna, s kojima se najviše voli igrati, znate već, onako kako se dečki igraju kad mama ne gleda. Zanimljivo je i da je profesionalni komentator turnira utakmica na igraćim konzolama, pa iako će igranje mališanima mudro dozirati, jedva čeka da mu postanu prava konkurencija! Ispričao nam je kakav je tata, što voli raditi na slobodne dane i hoće li klinci u nogometaše… Zabavno je, jamčimo!

Tata ste dvaju dečkića, Luke i Šimuna, tako da ste vi prava mala muška banda. Kako provodite vrijeme kad mama nije u blizini? Bi li vas mama poprijeko gledala da je u blizini? 🙂

Ha-ha, upravo tako, prava smo muška banda. Vrijeme provodimo urličući i loveći se po stanu, skačući jedni po drugima. Bit ću iskren, iako mi supruga neće biti najsretnija premda sam siguran da to već i sama zna. Radimo neke stvari koje su, ‘ajmo reći, „nedopuštene“ kada mama nije doma, ili bolje reći neke stvari s kojima se mama ne slaže i stvari koje bi ona radila na drukčiji, mirniji način. Ja sam tip tate koji se voli igrati baš kao dijete dječački, dakle, bacanje, urlikanje, trčanje po stanu itd. S druge strane, supruga je tip mame koja se s djecom igra „tiho i koncentrirano“. Dvije smo suprotnosti, i u odgojnom i u fizičkom smislu, no znate kako kažu: Suprotnosti se privlače… a to je upravo naš slučaj. I mogu reći da se dobro slažemo, supruga će se sigurno složiti 😉.
A bi li nas mama poprijeko gledala da je u blizini? Definitivno bi, no zato smo pažljivi. Prije nego što se ona vrati doma, stan je spremljen TIP-TOP i pravimo se kao da ništa posebno nismo radili.

Jako mi je teško biti strog te čak imam osjećaj da i te ‘strože’ odgojne mjere radim potpuno neprirodno i da mi uopće ne stoji – zvučim blesavo
Kako biste opisali sebe kao tatu? Jeste li strog ili popustljiv tata?

Opisao bih se kao prisutnog tatu. Tu sam za svoju djecu i obitelj kada god to mogu biti, i ono što je najvažnije, nemam grižnju savjesti da nešto izbjegavam i da eventualno mogu ili sam mogao napraviti više ili manje. Rekao bih da 95 posto slobodnog vremena provodim s obitelji i u tome uživam te me to veseli.

Jesam li strog? Nisam, dapače, potpuno suprotno. Mislim da sam izrazito popustljiv, odnosno siguran sam da sam izrazito popustljiv. Uspoređujući se sa svojom suprugom, to definitivno stoji. Znate kako se kaže, uvijek su u obitelji dvije strane, a u našem je slučaju žena bad cop, a ja taj good cop. Čak bih se usudio reći da mi je neprirodno i jako teško biti strog. Zašto?

Vjerujem kako to ima veze s karakterom osobe i samim odgojem u fazi djetinjstva. Jako mi je teško biti strog, čak imam osjećaj da i te „strože“ odgojne mjere radim potpuno neprirodno i da mi uopće ne stoji – zvučim blesavo. Takav sam i teško mogu to ispraviti, iako bih radije bio na onoj drugoj – strožoj strani.

Koje bi karakteristike, po Vama, trebao imati jedan pravi supertata? 

Supertata bi trebao biti prisutan i dostupan tata. Supertata bi se trebao posvetiti svojoj djeci i korisno provoditi vrijeme s njima, imati strpljenja i živaca, odgajati ih na pošten i iskren način, učiti ih stvarima koje ih čekaju u životu, ne ignorirati stvari koje stoje na putu, biti dosljedan, biti im otac i najbolji prijatelj te izgraditi odnos da djeca uvijek mogu imati povjerenje u svoga oca, da mu mogu reći i najteže stvari kada do njih dođe – to je ključno. Djeca moraju osjetiti da ih tata voli i da mu nisu na ‘teret’. Da se razumijemo, roditeljstvo nije uopće lagan posao i svi koji čitaju ovaj članak a imaju djecu znaju o čemu govorim. Teško je, ali je neopisivo. Svi mi imamo problema i obveza preko glave, bitnih i neodgodivih stvari, no supertata i u svim tim okolnostima treba pronaći i odvojiti vrijeme za svoju djecu i obitelj.

Ivan Švajhler
Foto: privatni album

Na svom ste poslu u sportskom okruženju i sport Vam je, čini se, poprilično važan. Jesu li i klinci već upućeni u osnove sportskoga komentiranja, odnosno znaju li već dosta toga o sportu i sportašima? Imaju li već omiljeni sport?

Stariji sin Luka u srpnju će navršiti pet godina, a mlađi Šimun u prosincu tri godine. Još su mali i nekako mislim da kod njih sportsko usmjerenje još nije moguće točno definirati.  Postoji u vrtiću sportski program koji pohađa stariji sin i program je baziran na sportskoj igri. Trčanje, skrivanje, zaobilaženje, prelaženje prepreka, akrobacije, glumljenje životinja itd. Tu se razvija motorička priča i još uvijek čekam i tražim sport koji bi mu najviše pasao. Iako, igram s obojicom nogomet vikendima i za sada ne bih rekao da su nogometni tipovi, iako iz dana u dan napreduju. Luka je ljevak i dobro mu stoji reket u ruci, i kada bih se morao odlučiti u koji sport ga usmjeriti – rekao bih tenis. S druge strane, mlađi Šimun ima odličan balans, čvrst je i izrazito dobro baca loptu rukom te nekako mislim da bi mu rukomet mogao dobro ležati. No polako, kao što sam rekao, još su mali i imamo vremena za sve.

Većinu slobodnog vremena provodim s obitelji, a najvažnije je da nemam grižnju savjesti da nešto izbjegavam i da eventualno mogu ili sam mogao napraviti više ili manje
Osim sportskih događaja, komentirate i natjecanja u igranju računalnih igara, poput one poznate igrice FIFA za kojom su klinci ludi. Hoćete li zbog toga možda ipak biti malo popustljiviji kad je riječ o igranju igrica Luke i Šimuna?

Odlično pitanje! Moja priča s profesionalnim komentiranjem utakmica na televiziji upravo je započela komentiranjem sportskih igrica na igraćim konzolama. Znam da zvuči glupo, ali tako je 😊 ! Počeo sam još kao student kada smo tada na fakultetu osnovali udrugu koja se bavila organizacijom gaming evenata širom Republike Hrvatske. Preuzeo sam ulogu voditelja i komentatora. Imao sam dara za taj posao, ljudi su me čuli i na kraju sam završio na televiziji.

Ivan Švajhler
Foto: Pepper Atelier

Ovo će opet zvučati dosta čudno, ali trenutačno kao otac dvaju dječaka i čovjek koji paralelno radi dva posla još uvijek nađem vremena za uživanje u čarima igraće konzole. Vjerovali ili ne, ako me nešto može opustiti na kraju radnoga i obiteljski provedenoga dana je taj virtualni ‘sport’ na konzoli. To znači sljedeće: jako sam slab na tu temu i neću lagati, JEDVA čekam da mi se moji dečki priključe, da odrastu i da zajedno igramo igraću konzolu, radimo turnire, natječemo se itd. Ali, tu priču s igranjem konzole iskoristit ću kroz motivaciju svoje djece na način da im igraća konzola bude nagrada za npr. dobro odrađeni ispit u školi ili za poslušnost tj. dobro ponašanje. Zaključak, nećemo pretjerivati, ali da ćemo igrati – IGRAT ĆEMO!

Znaju li klinci već prepoznati tatin glas na televiziji i kako oni „vide“ taj tatin posao?

Što se pak mojeg posla tiče – televizijski sportski komentator mislim da još ne razumiju zašto ja to točno radim, zašto tata priča dok se igra nogomet, košarka ili tenis. Jasno je da me odmah prepoznaju na televiziji i stalno ponavljaju dok traje utakmica da „tata priča“. Nije da ih baš previše interesira, ali mislim kada malo porastu da će se oduševiti. Za sada su im draži crtići od nogometa na televiziji.

Ivan Švajhler
Foto: Pepper Atelier

Pisali smo nedavno o tome koliko su prijatelji važni za tate na početku roditeljstva. Imate li Vi svoju ekipu s kojom se redovito viđate i kako se najčešće zabavljate?

Naravno, imam prijatelje, i to najbolje prijatelje, a s većinom sam i kumski povezan. Jako se volimo družiti, no da budem potpuno iskren, volio bih da to bude puno češće, fale mi. Sada smo odrasli ljudi i svatko od nas ima svoje obveze, svoju obitelj, dogovore i planove. Sve se je teže uskladiti i onda prođe jako puno vremena da se ne vidite s dragim vam ljudima. Drago mi je da ste mi postavili ovo pitanje jer će se osobno potruditi da se viđam češće sa svojim prijateljima, jer to trenutno i nije slučaj. Većinom sam i ja kriv za to jer, kao što znate, radim i vikendom, ali kada se hoće, sve se može, tako da ću se potruditi.

Kako se zabavljamo? Kada je lijepo vrijeme najviše uz roštilj, zezanciju i dobro pivo, a kada nam vrijeme nije naklonjeno, uživamo u igraćoj konzoli.

Pretpostavljamo da često radite vikendima, ali isto tako zbog toga vjerojatno imate slobodnog vremena onda kad drugi nemaju. Kako ga najradije provodite kao obitelj?

Uvijek radim vikendima jer su najbitnije utakmice – vikendom! No, kada vremena imamo, najdraže nam je nekamo otputovati. Ne predaleko i ne predugo. Imam osjećaj da smo najzadovoljniji kada se malo maknemo od svakodnevnice. S druge strane, ako putovanje nije opcija, vrijeme najviše provodimo u prirodi. Dečki su nedavno naučili voziti bicikle, tako da uživamo u bicikliranju i šetnji prirodom. Često odemo i na vikendicu, gdje se onda djeca istrče, budu na zraku, usput bacimo nešto na grill i svi sretni i zadovoljni. Inače, osim svega što sam naveo, obožavam grill – mogao bih ga jesti svaki dan. Posebno se divim burgerima jer se mogu napraviti na sto načina.

Razgovarala: Nataša Krstičević
Foto: Pepper Atelier

Intervju je objavljen u časopisu Mama&Beba (izdanje za srpanj 2020.)

Mama&Beba. Petra Mlačić