Zdravlje i prehrana

Hidrocefalus: što je to?

hidrocefalus, bolest

Hidrocefalus je proširenje moždanih komora ili šupljina viškom cerebrospinalnog likvora. Hidrocefalus nije jedna bolest, već naziv za skup stanja koje karakterizira povećana količina likvora.

Termin hidrocefalus potiče od grčkih riječi hydro što znači “voda” i cephalus što znači glava, tako da se i u našem narodu gdjekad spominje kao “vodena glava”.

Hidrocefalus nije jedna bolest, već naziv za grupu stanja koja karakterizira povećana količina moždane tzv. cerebrospinalne tekućine, tj. likvora, na račun moždane mase, prošireni su sustav moždanih komora i ponekad subarahnoidalni prostori.

Najčešće se javlja u dojenčadi i djece, s učestalošću od oko 1 na 500 živorođene djece, premda se može javiti i u odraslih, najčešće zbog tumora mozga, nakon trauma glave, meningitisa…

Ljudski mozak sastoji se od velikog mozga, moždanog debla i malog mozga.

U moždanom tkivu krije se sustav “šupljina”, tj. moždanih komora. Ima ih četiri i međusobno su povezane sustavom kanala i otvora. Moždane su komore mjesta gdje nastaje najveći dio cerebrospinalne tekućine, koja zatim kroz spomenute kanale i otvore cirkulira od najvećih, tzv. postraničnih moždanih komora, u velikom mozgu, kroz treću i četvrtu moždanu komoru, a zatim “napušta” unutrašnjost moždanog tkiva i “izlazi” u prostor između površine mozga i njegova omotača.

Taj se prostor naziva subarahnoidalni prostor, prostire se oko mozga i kralježnične moždine i ispunjen je likvorom. Zahvaljujući likvoru, mozak „pluta” u lubanjskoj šupljini.

Hidrocefalus

Stvaranje i resorpcija likvora su procesi koji su normalno u dinamičkoj ravnoteži, čime se ukupna količina održava na relativno konstantnoj razini. Do povećanja količine cerebrospinalne tekućine najčešće dolazi zbog poremećene cirkulacije i apsorpcije, a znatno rjeđe zbog povećanog stvaranja likvora. Krajnji je rezultat povećanje volumena tekućine u zatvorenoj lubanjskoj šupljini, što može dovesti do oštećenja moždanog tkiva zbog izravnog pritiska prepunjenih moždanih šupljina, kao i zbog otežane i neadekvatne cirkulacije.

U zavisnosti od toga je li osnovni poremećaj u cirkulaciji likvora ili u njegovoj apsorpciji, hidrocefalus se dijeli na dva osnovna tipa:

1. opstruktivni ili nekomunikantni – Kod ovog tipa hidrocefalusa postoji prepreka u tijeku likvora kroz moždane komore. Može nastati zbog suženja kanala koji povezuje treću i četvrtu moždanu komoru, u sklopu nekih nasljednih bolesti i urođenih anatomskih anomalija (Arnold Chiari malformacija, Dandy Walkerov sindrom, itd. ), kao posljedica meningitisa u novorođenačkoj dobi, krvarenja u predjelu moždanih komora (čemu su sklone prijevremeno rođene bebe), nakon nekih infekcija u trudnoći…

2. neopstruktivni ili komunicirajući – Nastaje zbog neadekvatne apsorpcije likvora. Uzrok su krvarenja u moždane komore i subarahnoidalni prostor u prijevremeno rođene djece, bakterijski meningitis (tuberkulozni ili pneumokokni ), neke infekcije u trudnoći…

Klinička slika hidrocefalusa ovisi o djetetovoj dobi, uzroku koji je doveo do poremećaja, kao i o trajanju i brzini povećanja pritiska u lubanji. Najveći dijagnostički problem predstavlja otkrivanje uzroka hidrocefalusa. Potreban je multidisciplinarni pristup, tj. suradnja liječnika specijalista iz različitih područja: neuropedijatra, oftalmologa, neurokirurga, itd., kao i primjena sofisticiranih medicinskih dijagnostičkih sredstava. Nažalost, i pored svih uloženih napora, uzrok često ostane nepoznat.

Kod opstruktivnog hidrocefalusa u najvećem broju slučajeva nužna je ugradnja tzv. šanta – silikonske „cjevčice” s ugrađenim „ventilom”, čiji se jedan kraj postavlja u postraničnu moždanu komoru, a drugi najčešće u trbušnu šupljinu (tada govorimo o ventrikuloperitonealnom šantu ) s ciljem da se ukloni višak tekućine i time spriječi povećanje tlaka u lubanjskoj šupljini.

Neopstruktivni ili komunicirajući hidrocefalus obično ne zahtijeva kirurški tretman, nego samo redovito kliničko praćenje (ultrazvučno, dok je to moguće s obzirom na veliku fontanelu, uz praćenje psihomotornog napretka).

Sugeriram da, nakon konzultacije s Vašim pedijatrom, obavite pregled neuropedijatra i UZV mozga. Sigurna sam da će neuropedijatar moći odgovoriti na Vaša pitanja nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda djeteta.

Tekst: dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec. pedijatar
Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol

Foto: Freepik, Shutterstock