Kako spojiti „majčinstvo na puno radno vrijeme“ i dizajniranje unikatnih komada odjeće? To najbolje može objasniti Branka Štrbac Jakšić, majka odgojiteljica i osnivačica brenda MaTiTe modne priče za koji stvara i kreira zajedno sa svoje tri kćeri. Ono što stvori najradije i nosi, pa je pravi ambasador svog modnog izričaja.
Mama ste trima prekrasnim curama. Kako to izgleda? Život s tri Vaše mini verzije?
Kada jednom shvatite da djeca nisu vaša kopija, iako ih tako volimo nazivati (pa i ja ponekad), ako se vratimo knjigama i znanju, onda ćete doznati da dijete vuče genetiku najmanje deset generacija unazad, a za te ljude, priznali to sebi ili ne, ni sami ne znamo tko su bili, a kamoli kako su se ponašali. Tada shvaćate da vaša djeca ne mogu biti vaša kopija. Tako je i s mojim kćerima – od sedam, devet i 11 godina.
Na društvenim mrežama možemo vidjeti da puno vremena posvećujete obiteljskim aktivnostima. Je li to ponekad teško i naporno?
Jedan od načina da samu sebe uvjerite da se dovoljno trudite u odgoju pružaju društvene mreže. Preko njih uglavnom bilježim svoje uspjehe i (ne)svjesno pokazujem na kojemu mi je mjestu po važnosti odgoj. Ponekad objavim i koju fotografiju sebe ili (ako mi se posreći) s prijateljicama, nakon kojih se mirnije vraćam strastima objava o odgoju.
Pretpostavljam da je to zato što sam preuzela ulogu majke odgojiteljice. I koliko god to dobro zvučalo, postoji i druga strana medalje, a ta je zanemarivanje vlastitih potreba. Ako ih sve s malo sreće uspijem smisleno posložiti, prikupljeno trebam negdje i konstruktivno izbaciti. Kod mene je to ‒ kreativnost. Bez nje nisam ni potpuna ni zdrava.
Osim što ste mama, Vi ste i dizajnerica. Koliko se bavite tim poslom? Kako ste ga spojili s obiteljskim životom? Koliko vremena na dan trošite na posao?
Po zanimanju sam diplomirana inženjerka tekstilne tehnologije, smjer modnog dizajna, te sam do rođenja djece dvanaest godina radila kao modna dizajnerica u vodećim tvrtkama za odjeću i tekstil.
Jedan od načina da samu sebe uvjerite da se dovoljno trudite u odgoju pružaju društvene mreže
Nakon rodiljnog dopusta posvetila sam se ljubavi samostalnog kreiranja i dizajniranja odjeće, nerijetko obogaćene ilustracijama svojih kćeri.
Vaši su dizajnerski uradci poznati po tome što su na njima prava mala umjetnička djela Vaših kćeri. Kako one reagiraju na Vaš bizinis?
Zajedno stvaramo, ali tako da njih to ni u kojem trenutku ne opterećuje. To je tako zato što su olovku primile u ruku prije nego što su progovorile. Na taj im je način crtanje do današnjeg dana ostalo ispušnim ventilom, iz kojega nerijetko iscure zanimljive ilustracije koje tada upotrijebim u svojim modnim izričajima. Kada one nemaju inspiracije, crtam ja. Da ih taj vid kreativnosti ne opterećuje, vidim po tome što me, u za mene najnezgodnijim trenutcima, zaskoče pitanjem: „Mama, ajmo se igrati MaTiTa!“ Nerijetko sam baš ja ta kojoj se tog trenutka ne da ili ne stignem igrati tu „igru“, pa me one prisile. Tada perem suđe i smišljam teme, a njihovi radovi množe se na mom radnom stolu.
Vaš muž pravi je sretnik s četiri žene oko sebe. Kako se nosi s činjenicom da je u obiteljskoj manjini?
Pretpostavljate da mu nije lako kao jedinom muškarcu u zajednici s četiri žene, a ja ću vas podsjetiti na onu: Tatine su kćeri, a mamini sinovi. U tom slučaju odgovaram da se za sada dobro snalazim, hvala na pitanju. Šalu na stranu, za više podataka o ulozi jednog muškarca u domu s četiri žene morat ćete pitati glavnog junaka. Ali ako baš moram nešto reći, snalazi se super. Cure ga obožavaju. Ponekad do te mjere da sam ljubomorna.
Uspijete li kao mama na puno radno vrijeme pronaći slobodno vrijeme za sebe i ono što volite? Kako se najradije opuštate?
Od malena sam sklona crtanju i umjetnosti uopće, pa ne čudi što je moj ispušni ventil najčešće likovno izražavanje, dizajn, iako mi ni ples nije stran. Ponekad nas ponese pa svi zajedno zaplešemo u dnevnom boravku.
To nažalost nije svakodnevni scenarij, ali je neupitno koristan. Dani nam ipak većim dijelom protječu u obvezama oko kućanstva: u pranju, pospremanju, kuhanju. I uvijek ću tvrditi ‒ u prevelikoj mjeri (izuzev kuhanja zdrave hrane, koje smatram vrlo bitnim). Ako si uz sve spomenuto ostavim vremena za kreativno izražavanje, toga sam dana pojela veliku čokoladu s lješnjacima, ako me razumijete.
Imate li neke svoje posebne “male ženske rituale” koje redovito održavate?
Mislim da sam tu pokleknula kao roditelj, ili ih nisam svjesna. Stalno nam je vrlo živopisno, tako da se rijetko što ponavlja svaki dan. Ako se svakodnevno tuširanje i pranje zubi smatra ritualima, imamo ih. Možda ipak postoje neki koji se provlače već duže vrijeme, a to je na primjer zajedničko lijeganje u krevet uz knjigu. One uživaju. Ja doduše ostanem nenaspavana a supruga ujutro tražim po dječjim krevetićima. Ali dok zajedno čitamo, super nam je.
Kao mama, sigurno ste često i prijateljica, i psiholog i roditelj. Kojim se odgojnim principima priklanjate?
Mnogo im je toga ponuđeno na izbor. Dvije kćeri obožavaju ružičastu boju, treća je mrzi jer su joj plava i siva „mrak“. Za Sv. Nikolu sve su tri preko interneta naručile autiće za zajedničku igru. Jedna izrađuje sama sebi nakit, druga bježi od šminke, trećoj je svejedno. Ako idem na neki prosvjed, ispričam im o svom stavu i razlogu. Pozovem ih da idemo zajedno, ali ako ne žele, ne idu sa mnom. Ipak, namećem im svoju volju najmanje sedam dana u tjednu prilikom pranja zubi, šest dana u tjednu prilikom svakodnevnog tuširanja, četiri do pet dana u tjednu za konzumaciju zdravih obroka, najviše tri dana smiju propustiti izaći iz stana, dva dana zanemariti kućanske obveze, jednom u tjednu izreći laž, a nula dana nekoga uvrijediti. Malo karikiram, ali otprilike je tako.
Koje biste životne lekcijama, koje ste i sami naučili, voljeli prenijeti svojim curama?
Da poštuju različitost. Tako što će ju razumjeti, znati što stoji iza nje. Dosta razgovaramo o toj temi jer smatram da, pogotovo u današnje vrijeme, nikad dosta.
Mojim kćerima je crtanje ispušni ventil iz kojega nerijetko iscure zanimljive ilustracije koje tada upotrijebim u svojim modnim izričajima. Kada one nemaju inspiracije, crtam ja
Također ih želim naučiti da na miran ali odlučan način znaju reći NE. Naime, doista je suludo djecu odgajati za slijepu poslušnost i onda očekivati da se jednoga dana izbore za sebe. Dati djetetu priliku da kaže Ne neupitno je zahtjevnija odgojna metoda, ali ja joj se svim srcem priklanjam. Važno mi je i da su svjesne koliko su velike kao jedinke, ali i malene kao dio jedne velike cjeline.
I napokon, voljela bih da u životu slijede svoje snove, a ne moje ili nečije tuđe. Svojim velikim uspjehom smatrat ću također i svoju sposobnost da se jednoga dana odvojim od njih, da ih u pravom trenutku pustim da odu od mene.
Foto: privatni album
Razgovarala: Sanja Bubalo
