Krvni tlak je pritisak krvi o stijenke krvnih žila (arterija). Tlak se stvara radom srca kao “pumpe” – izbacivanjem krvi iz srca tlak se povisuje (sistola), dok se ulijevanjem krvi u srce tlak snižava (dijastola).
Vrijednost tlaka mjeri se u dvije vrijednosti – sistoličkoj i dijastoličkoj, te se kao normalan krvni tlak uzima 120/80 milimetara stupca žive (mmHG).
U djece se krvni tlak ne mjeri često
Krvni tlak kod djece, ako ne boluju od neke specifične bolesti, ne mjeri se često. Krvni tlak se najčešće mjeri djeci mlađoj od tri godine pri primitku u bolnicu, na odjel intenzivne skrbi, djeci sa srčanim manama, bubrežnim bolestima, te djeci koja primaju lijekove koji povisuju tlak.
Zdravoj djeci ne mjeri se tlak, no prema preporukama kardiologa djeci starijoj od tri godine trebao bi se mjeriti tlak prilikom posjete pedijatru.
Povišeni krvni tlak kod djece
Do ´70-ih godina se smatralo da povišeni tlak u djetinjstvu ne predstavlja rizik od bolesti na ciljnim organima u odrasloj dobi. Kada je riječ od PRIMARNOJ (esencijalnoj) hipertenziji, kojoj uzrok nije poznat, u odrasloj dobi, sve je više dokaza da je tome prethodio povišeni tlak u djetinjstvu.
Dakle hipertenzija može biti PRIMARNA – esencijalna, ako smo isključili druge poznate uzroke, uz koju je često i pozitivna obiteljska anamneza, ili SEKUNDARNA, ako je uzrok poznat. To znači da ako djeca boluju od neke bolesti uz koju je povišeni tlak jedan od simptoma ili uzimaju neke od lijekova za koje je poznato da kao neželjenu posljedicu mogu imati i povišeni tlak. Također, primjerice kortikosteroidi ili nekontrolirano uzimanje kontraceptiva, trovanje nekim metalima (živa i olovo), predoziranje nekim kapima za nos i lijekovima protiv kašlja, mogu uzrokovati povišeni krvni tlak.
Točna prevalencija djece s esencijalnom hipertenzijim nije poznata, pretpostavlja se da je u male djece 1-2 %, a u adolescentnoj dobi čak 10-15 %.
Postavljanje dijagnoze
Za postavljanje dijagnoze hipertenzije u odraslih kriteriji su definirani:
- povišenje sistoličke vrijednosti tlaka 140 mm Hg ili više, te dijastoličke 90 mm Hg ili više
- obje vrijednosti više od 140/90 mm Hg u mirovanju
U djece se krvni tlak ne mjeri često, iako postoje preporuke da svakom djetetu nakon navršene treće godine života treba redovito mjeriti krvni tlak prilikom posjeta pedijatru.
Mlađima ako za to postoji saznanje, kao što su:
- kateterizacija pupčane arterije nakon porođaja
- povišen intrakranijski tlak
- srčana greška ili druga srčana bolest
- bubrežna bolest
- uzimanje lijekova koji mogu biti uzrokom povećanja krvnog tlaka.
Normalan krvni tlak, kao i povišen tlak u djetinjstvu, teže je definirati, jer su promjene puno dinamičnije nego u odraslih i ovise o više čimbenika nego u odraslih.
Iz tih razloga napravljene su tablice prema kojima se za svako dijete pojedinačno očitavaju vrijednosti koje ovise o njegovoj kronološkoj DOBI, SPOLU i VISINI.
Prema tablicama tj. centilnim krivuljama razlikujemo dva stupnja hipertenzije:
I. STUPANJ imaju ona djeca u kojih se izmjerene vrijednosti nalaze između 95. i 99. centile uvećane za 5 mm Hg
II. STUPANJ imaju ona djeca u kojih su izmjerene vrijednosti za 5 mm Hg centile više od 99. centile
Za adolescente su kriteriji definirani, tj. tlak od 120/80 mm Hg smatra se normalnim bez obzira na dob, spol i visinu, i to mjeren auskultacijskom metodom u tri različita razdoblja.
Osim primarne i sekundarne hipertenzije, postoji i tzv. HIPERTENZIJA BIJELE KUTE, gdje su izmjerene vrijednosti visoke samo prilikom posjeta liječniku, a u kućnim su uvjetima normalne.
Zanimljiva je i MASKIRANA HIPERTENZIJA, kada su izmjerene vrijednosti u ambulanti primjerene, a u kućnim uvjetima povišene.
Kako mjeriti tlak djeci?
Dakle, djeci starijoj od tri godine najbolje je tlak izmjeriti auskultacijskom metodom i tlakomjerom sa živom (živin sfingomanometar), koji je kvalitetan i redovito provjeravan – atestiran.
Ako dijete sjedi, tlak se mjeri na desnoj ruci, položenoj na ravnu površinu, po prilici u visini srca.
Digitalni tlakomjeri pogodniji su u kućnim uvjetima, kada je tlak potrebno češće kontrolirati npr. u svrhu praćenja pri uzimanju antihipertenzivnih lijekova.
U ustanovama bi trebalo izbjegavati digitalne tlakomjere.
Da bi se dobile prave vrijednosti krvnog tlaka iznimno je važna širina orukvice – manšete, jer se pri uskoj orukvici dobiju lažno povišene, a pri preširokoj lažno niže vrijednosti arterijskoj krvnog tlaka. Izbor orukvice se određuje prema opsegu sredine desne nadlaktice, koji se djetetu mjeri između ramena i lakta.
Dio orukvice koji se napuhava mora obaviti 80-100 % opsega nadlaktice te pokriti oko dvije trećine nadlaktice. Mjesto gdje se stavlja stetoskop u kubitalnoj regiji, 1 cm mora biti slobodno.
Kako mjeriti tlak bebama?
U dojenčadi i male djece mjerenje tlaka često je otežano ili nemoguće zbog nemira ili plača, pa se koriste mjerenja automatiziranom oscilometrijom ili ultrazvučnim doplerom.
Novorođenčadi i dojenčadi tlak se mjeri u ležećem položaju, a manja djeca mogu sjediti u krilu roditelja.
Simptomi
Na visinu arterijskog krvnog tlaka utječu brojni čimbenici, kao što su doba dana:
- obično je najniži ujutro
- najviši rano ujutro ili na večer)
- djetetova aktivnost
- stres
- emocionalni habitus
- tjelesna masa
- brojni drugi.
Promjene na ciljnim organima nastaju kao komplikacija nakon dugotrajno povišenog, neprepoznatog, neliječenog ili loše liječenog povišenog tlaka.
Što je dijete manje, simptomi povišenog tlaka manje su izraženi.
Simptomi kod manje djece mogu biti:
- razdražljiva
- učestalije se noću buditi
Simptomi kod starije djece mogu biti:
- glavobolja
- vrtoglavica
- smetnje vida
- pomućenje svijesti
- epileptički napadaji
K ako liječiti?
Kada se otkrije povišeni krvni tlak, pokušava se detektirati uzrok.
Kao i prije svakog pregleda, važna je anamneza – i obiteljska i osobna.
Ako u obitelji postoje članovi s hipertenzijom ili boluju od bolesti koje sekundarno mogu dovesti do toga, svakako postoji povećan rizik od bolest u mlađih članova obitelji.
U osobnoj anamnezi važno je saznanje o:
- djetetovoj gestacijskoj dobi
- tjelesnoj masi
- kateterizaciji pupčane arterije
- eksangviotransfuziji tj. zamjeni krvi u novorođenačkoj dobi zbog žutice uzrokovane visokim vrijednostima bilirubina u krvi
- bolestima srca i bubrega
Pri pregledu svakako je važno uočiti pretilo, preuhranjeno dijete, uz klasičan pregled srca, pluća i trbuha. Gdjekad i promjene na koži mogu upozoravati na neke bolesti kao sekundarni uzrok hipertenzije, kao što su pjege boje bijele kave – neurofibromatoza, te tzv. adenoma sebaceum – tuberozna skleroza.
Trbuh nije dovoljno samo pipati i perkutirati nego treba dobro auskultirati trbuh i područje bubrega, jer su suženja bubrežnih arterija jedan od češćih uzroka hipertenzije u male djece; tada će se nad tom regijom čuti tipičan šum.
Već pri prvom pregledu nakon rođenja važno je pipati puls perifernih arterija. Ako je odsutan puls u preponi, treba posumnjati na srčanu grešku. To se zove koarktacija aorte, kojoj je jedan od glavnih simptoma povišen arterijski krvni tlak.
Na sreću, sve su rjeđe neprepoznata djeca s koarktacijom aorte koja dolaze do školske ili čak i odrasle dobi.
Neke endokrinološke bolesti i neke vrste tumora praćene su povišenim arterijskim krvnim tlakom.
Dakle, ako je hipertenzija jasna i fiksna, dijete prema postupnicima treba uputiti na pretrage.
Terapija
Terapijski pristup ovisi o trajanju i stupnju povišenog arterijskog krvnog tlaka, prisutnosti rizičnih čimbenicima ili oštećenju ciljnih organa, a to su najčešće kardiovaskularni sustav ili bubrezi.
Također je važno saznanje o tome o kojoj je hipertenziji riječ:
- nepoznatog uzroka – esencijalnoj
- primarnoj
- sekundarnoj
Terapije su:
- farmakološka – medikamentozna
- nefarmakološka
Prije davanja lijekova uvijek treba dobro razmotriti indikaciju i eventualne rizike koji mogu nastati kao nuspojava primjene lijekova.
Na tržištu je desetak skupina lijekova, ali nisu svi odobreni za primjenu u dječjoj dobi. Za sada su preporuke da djeca mogu uzimati diuretike, beta-blokatore, antagoniste kalcijevih kanala i ACE inhibitore – inhibitori angiotenzin konvertaze.
U slučaju sekundarne hipertenzije glavni je cilj terapije liječenje osnovne bolesti.
U djece sportaša natjecatelja Olimpijski odbor zabranio je uporabu diuretika i beta-blokatora. Diuretici su zabranjenidovesti do nekontroliranoga gubitka tekućine i elektrolita. Beta – blokatori su zabranjeno jer uz snižavanje krvnog tlaka djeluju na rad srca. To za posljedicu ima smanjeni broj srčanih otkucaja (bradikardija).
Liječenje hipertenzije često je i timski rad, u koji su osim liječnika i medicinskih sestara uključeni psiholog i dijetetičar, a nekada je potreban i fizioterapeut.
Svakako su važne preporuke za održavanje optimalne tjelesne težine i redovite tjelesne aktivnosti, kao i smanjen unos soli u prehrani.
Za adolescente je osobito važno ne pušiti i izbjegavati zadimljene prostorije, jer je i udisanje duhanskog dima kao pasivno pušenje štetno, ne konzumirati alkohol i ne uzimati droge.
Ako je riječ o esencijalnoj hipertenziji, nekada je dovoljno pridržavati se preporuka o zdravijem načinu života.
Neizostavna je suradnja obitelji, iz koje potječu poticaji za zdrav život, što kasnije treba nastaviti kroz vrtićku i školsku dob.
Tekst: dr. Zdravka Gjergja spec. pedijatar
Poliklinika za dječje bolesti dr. SABOL
Foto: Freepik, Shutterstock
