Streptokok je dio normalne bakterijske flore čovjeka, ali neke vrste su uzročnici bolesti. Streptokokne bolesti su akutne zarazne bolesti uzrokovane bakterijom Streptoccocus pyogenes ili pak bata hemolitičkim streptokokom grupe A.

Koje sve bolesti uzrokuje streptokok?

Kao posljedica zaraze beta hemolitičkim streptokom djeca najčešće obolijevaju od:

• Šarlaha
• Impetiga (gnojne infkecije kože)
• Erizipela  (crveni vjetar)
• Streptokone angine
• Streptokokne upale nosa i ždrijela
• Upale bronha i pluća

Osim navedenih bolesti kao komplikacija infekcije streptokokom može nastati i:

• Upala sinusa
• Upala srednjeg uha
• Upala moždanih ovojnica
• Reumatska groznica (upala zglobova i srčanog mišića)
• Upalno oštećenje bubrega (glomerulonefritis)

Šarlah

Šarlah ili scarlatina je streptokokna bolest koja najčešće počinje kao streptokokna angina. Šarlah izazivaju beta hemolitički streptokoki koji izlučuju eritrogeni toksini, a šarlah izazivaju tri toksina – A, B i C.

Djeca će se najčešće prvo početi žaliti na bol u grlu, nakon koje će uslijediti povišena temperatura, a nakon jednog do dva dana javit će se karakterističan osip. Osip kod šarlaha karakterističan je za područje pazuha, donji dio trbuha i prepona.

Lice se najčešće ne osipa, već su obrazi zažareni i topli na dodir, dok je područje oko usta blijedo ili pak bijelo.

Osip kod šarlaha traje šest do sedam dana, te će koža biti hrapava i suha. Nakon prolaska bolesti, koža će se kod bolesnika početi ljuštiti poglavito na trupu, vratu, dlanovima i stopalima.

Prilikom obolijevanja od šarlaha važno je posjetiti doktora koji će prepisati antibiotik, te isključivanje iz kolektiva poput vrtića ili škole.

Liječnik će u većini slučajeva prepisati korištenje antibiotika kroz 10 dana, te je izuzetno važno da pacijent popije cijelu kuru antibiotika.

Vrlo je malena šansa da se šarlah kao bolest ponovi. Ponovno obolijevanje od šarlaha je rezultat infekcije drugim tipom eritrogenog toksina na koji pacijent nije imun.

Streptokokna angina ždrijela

Angina ždrijela je najčešća bolest uzrokovana streptokokom. Inkubacija kod angine je kratkotrajna i traje jedan do tri dana. Bolest nastupa naglo s vrlo povišenom temperaturom, groznicom, te jakom grloboljom, glavoboljom i bolovima u zglobovima.

Kod djece nije neobično da će se bolest manifestirati povraćanjem te bolovima u grlu. Prilikom obrade liječnik će streptokoknu anginu prepoznati po gnojnim točkicama na grlu, te bolnim i otečenim limfnim čvorovima.

Kao i kod šarlaha potrebno je liječenje antibiotikom i to najčešće u trajanju od 10 dana.

Erizipel (crveni vjetar)

Crveni vjetar je streptokokna infkecija koža, a zaraza nastaje kada bakterije uđe u kožu preko malenih i uglavnom nevidljivih ozljeda. Bolest je češća kod starije populacije, a najčešće se nalazi na potkoljenicama i to zbog upaljenih i proširenih vena.

Erizipel se javlja naglo i to sa simptomima povišene temperature, groznicom, bolovima u zglobovima, glavoboljom i povraćanjem. Na koži se na specifičnim mjestima javlja crvenilo i otok koji se prema periferiji širi u obliku tračaka, a zdrava koža je ograničena od zdrave kože.

Impetigo

Impetigo je kao i crveni vjetar streptokokna infekcija kože, s time da se impetigo često javlja kod male djece. Uzrokuju ga stafilococcus aureus i streptococcus grupe A, a prenosi se s osobe na osobu ili u kontaktu s predmetima.

Impetigo je vrlo zarazna bolest kojoj pogoduju slabi higijenski uvjeti, a najčešće u tijelo ulazi preko rane i površinske ozljede kože.

Ta bolest se mora odmah početi liječiti jer je iznimno zarazna, te u vrlo kratkom roku može oboljeti cijeli kolektiv.

Impetigo se najčešće javlja kod djece koja borave u nehigijenskim uvjetima. Tu vrstu bolesti karakteriziraju crveni čirevi u području nosa i usta koji pucaju te nastaju kraste u boji meda.

Od impetiga najčešće obolijevaju mala djeca, a kod dojenčadi se može javiti i bulozni impetigo kod kojeg će se čirevi i rane lokalizirati u pelenskom području.

Impetigo se liječi antibiotskim kremama i mastima, ali i oralnim antibiotikom najčešće u trajanju do sedam dana. Zaraza prestaje 48 sati nakon primjene prve kure antibiotike, te će u tom periodu dijete morati biti isključeno iz kolektiva.

Ektima

Ektima je također streptokokna infekcija kože, a uzrokuje ju streptokok iz grupe A. Ektimu karakterizira otvorena nekrotična ulceracija kože. Za razliku od impetiga kod kojeg će nastati ranica, ektima se prepoznaje po otvorenoj rani promjera do dva centimetra.

U zahvaćenoj regiji su najčešće prisutni i otečeni limfni čvorovi.

Ektima se liječi isto kao i impetigo.

Potvrda zaraze

Specifične zaraze streptokokom liječnik će najčešće prepoznati i bez uzimanja obrisa ždrijela. Liječnik će najčešće uzeti obris kada će se dvoumiti između virusne i bakterijske angine grla.

Liječenje streptokoknih bolesti

Sve streptokokne bolesti u pravilu se uspješno liječe antibioticima, a prvi izbor je penicilin, osim u slučaju preosjetljivosti kada se koristi azitromicin.

Antibiotici se najčešće koriste u periodu od 10 dana, te je potrebno popiti cijelu kuru kako ne bi došlo do ponavljanja bolesti.

Osim  antibiotskog liječenja koristi se i simptomatska terapija u obliku terapije za snižavanje temperature i nesteroidnih upalnih lijekova i pastila za ublažavanje grlobolje.

Zaraznost

Bolesnik je u vrijeme bolesti zarazan za vrijeme akutne faze. Nakon dijagnoze, liječnik propisuje antibiotik. Smatra se da već nakon 48 sati od početka terapije bolesnik više nije zarazan.

Asimptomatski kliconoše

Kod streptokoka je specifično što se nalazi u gotovo svima nama, a bolest uzrokuju pirogeni streptokoki.  Učestalost kliconoša (zdravih osoba) može biti čak do 8%, a pogotovo u urbanim sredinama, a specifično u vrtićima i školama.

Većina kliconoša će se riješiti spontano streptokoka u roku od dva do tri tjedna.

Kliconoše prema najnovijim  terapijskim smjernicama nije potrebno liječiti, osim u teškim slučajevima oboljenja unutar obitelji ili ako se u obitelji infekcija ponavljaju više puta kroz godinu.

Naime, smatra se da kliconoše nisu pod pojačanim rizikom razvoja postreptokoknih komplikacija, niti su značajni prenosioci bolesti u svojoj okolini kao što su bolesnici u akutnoj fazi bolesti.

Foto: Shutterstock

Objava Streptokok: sve o bolestima koje uzrokuje pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Učestalost urinoinfekcije ovisi o djetetovoj dobi i spolu. Djevojčice općenito obolijevaju češće jer im je mokraćna cijev kratka, ravna i široka, zbog čega bakterije lakše prodiru u mokraćni mjehur.

U novorođenačkom i dojenačkom razdoblju češće obolijevaju dječaci jer su urođene anomalije mokraćnoga sustava učestalije kod muškog spola.

Najčešći bakterijski uzročnici su: E. coli (80 % uroinfekcija), Klebsiella pneumoniae, Proteus mirabilis, a rjeđe Enterococcus, Enterobacter, Pseudomonas aeruginosa, Staphylococcus aureus i drugi.

Zašto i kako nastaju infekcije mokraćnih puteva?

Najčešći način ulaska bakterija je uzlaznim putem, od otvora mokraćne cijevi prema mjehuru. Ulazak bakterija u mokraćni mjehur još ne znači bolest. Ako je mokrenje normalno kao i prisutno baktericidno zaštitno djelovanje sluznice mjehura i mokraće, bakterije će se izlučiti mokraćom. Ako postoji sklonost domaćina ili jaka virulencija (agresivnost) uzročnika, razviti će se infekcija stijenke mjehura (cistitis). Iz mokraćnog mjehura upala se može proširiti prema bubregu.

Predisponirajući čimbenici za infekcije bubrega su mala djetetova dob i anomalije mokraćnog sustava, od kojih je najvažnija vezikoureteralni refluks (VUR). VUR je prema definiciji vraćanje mokraće iz mokraćnog mjehura u mokraćovod i kanalni sustav bubrega. Ponavljajuće upale mokraćnog sustava mogu dovesti do stvaranja ožiljaka na bubrežnom tkivu te kasnije u životu imati za posljedicu oštećenje bubrežne funkcije, povišeni krvni tlak i probleme u trudnoći.

Uroinfekcije su također češće u djece s poremećajima mokrenja, zatvorom, kao i u djece koja imaju kamence mokraćnog sustava te različite genetske, metaboličke i neurogene poremećaje.

Koji su simptomi urinoinfecije?

Klinička slika uroinfekcije ovisi o djetetovoj dobi.

U novorođenčeta su simptomi nespecifični i često ne upućuju izravno na mokraćni sustav. Najčešće su to slabije napredovanje na tjelesnoj težini, teškoće u hranjenju, žutica, povraćanje, proljev, grčevi u trbuhu, a temperatura može biti povišena, normalna ili čak snižena.

Simptomi u djece do dobi od dvije godine su klonulost, nevoljkost, odbijanje jela i pića, povraćanje, proljev i povišena tjelesna temperatura. Korisni pokazatelji koji roditelji mogu zamijetiti su neugodan miris mokraće te dnevno i noćno mokrenje u djece koja su već  uspostavila kontrolu mokrenja.

S porastom životne dobi sve su jače izraženi klasični simptomi infekcije mokraćnog sustava: učestalo mokrenje malih količina mokraće, pečenje i bol pri mokrenju, bol u donjem dijelu trbuha. U slučaju zahvaćenosti bubrega upalom, javlja se visoka temperatura s tresavicom, bolovima u trbuhu ili leđima te često povraćanje.

Kako se postavi dijagnoza?

Najvažniji preduvjet za postavljanje ispravne dijagnoze urinoinfekcije, a time i za početak liječenja, pravilno je prikupljanje uzorka mokraće. U starije djece koja kontroliraju mokrenje uzima se uzorak urina dobiven srednjim mlazom nakon prethodnog pranja spolovila.

Veliki je problem uzimanje uzorka mokraće u male djece koja ne kontroliraju mokrenje. Kod njih se koriste sterilne vrećice skupljači koje se lijepe na kožu spolovila nakon prethodnog pranja, najbolje mlazom vode i blagim sapunom.

Ako se dijete ne pomokri unutar jednog sata, vrećica se skida, postupak pranja ponavlja i lijepi se nova vrećica. Uzorak mokraće potrebno je dostaviti u laboratorij unutar jednog sata. Ako se ne pridržava uputa pri uzimanju mokraće vrećicom skupljačem, u čak do 60 posto slučajeva nastaje zagađenost uzorka, što su pokazali rezultati brojnih istraživanja. Sigurna dijagnoza iznimno je bitna kako se djeca ne bi podvrgavala nepotrebnom liječenju i daljnjim dijagnostičkim postupcima.

Dijagnozu uroinfekcije uz odgovarajuću kliničku sliku postavljamo na temelju povećanja bakterija u uzorku urina (urinokulturi) u koncentraciji višoj od 10/5 klica u 1 mL mokraće. Uz to je u biokemijskom nalazu urina prisutan značajno povišen broj leukocita. Važno je znati da svaki nalaz većeg broja leukocita ne znači uvijek uroinfekciju. Može se naći kod raznih bolesti koje idu s temperaturom, kod upala vanjskog spolovila i kao odraz zagađenja urina.

Kako se liječe infekcije mokraćnih puteva?

Infekcije mokraćnog sustava liječe se antibioticima. Izbor antibiotika u djece ovisan je o kliničkoj slici i težini infekcije, djetetovoj dobi, poznavanju najčešćih uzročnika u određenoj dobi i lokalnoj otpornosti bakterija. Većinom se pri blažoj infekciji liječenje započinje antibioticima na usta, a kod teže bolesne djece primjenjuju se lijekovi venskim putem 10 do 14 dana. Osim antibiotika, važno je uzimanje veće količine tekućine, mirovanje, regularno mokrenje i skidanje povišene tjelesne temperature.

Što nakon uroinfekcije?

U djece je već nakon prve dokazane uroinfekcije potrebno učiniti ultrazvučni pregled mokraćnog sustava. Ultrazvuk je neinvazivna metoda koja ne koristi ionizirajuće zračenje i stoga je prva metoda izbora kod djeteta s upalom mokraćnog sustava. Ultrazvukom se procjenjuje smještaj, oblik i veličina bubrega, postojanje i stupanj proširenja kanalnog sustava, izgled i debljina bubrežnog tkiva te debljina stijenke mokraćnog mjehura i prisutnost proširenje mokraćovoda.

Ako nalaz ultrazvuka bubrega i mjehura nije uredan, ako je dijete imalo uroinfekt teškog tijeka i ako uzročnik nije bila E. coli, potrebna je i druga obrada koja kao prvo podrazumijeva cistografiju, dijagnostičku metodu kojom se dokazuje vezikoureteralni refluks. Najstarija dijagnostička metoda za dokazivanje VUR-a je mikcijska cistografija, koja koristi ionizirajuće zračenje. Danas se sve više za dijagnostiku i praćenje VUR-a preporučuju dijagnostičke metode koje ne koriste zračenje, u prvom redu ultrazvučna cistografija.

Ako se kod djeteta dijagnosticira vezikoureteralni refluks, potrebno je liječenje i praćenje jer ta anomalija može uzrokovati trajna oštećenja mokraćnog mjehura i bubrega.

U djece s ponavljanim uroinfekcijama i u djece s urođenim anomalijama, prije svega s VUR-om, provodi se dugotrajno davanje malih doza antibiotika uz redovite mjesečne kontrole urina i urinokulture.

Što je najvažnije zapamtiti o uroinfekcijama?

Upale mokraćnih puteva u djece značajan su zdravstveni problem zbog svoje učestalosti, sklonosti ponavljanju, povezanosti s anomalijama mokraćnog sustava, potrebom za dijagnostičkom obradom i dugotrajnim liječenjem te, najvažnije, zbog mogućih trajnih oštećenja bubrega koja mogu biti uzrokom propadanja bubrežne funkcije, razvoja povišenoga krvnoga tlaka i komplikacija u trudnoći.
Stoga je izrazito važno kod svakog djeteta s povišenom temperaturom pregledati urin i rano dijagnosticirati upalu. Rani početak liječenja i rana dijagnostička obrada kod velikog broja djece moći će spriječiti trajna oštećenja bubrega.

Tekst: Iva Palčić, specijalist pedijatar
Specijalist pedijatrijske nefrologije
Poliklinika za dječje bolesti Helena
Foto: Depositphoto

Objava Uroinfekcije u dječjoj dobi – zašto i kako nastaju pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Konjuktivitis je upala najčešće uzrokovane virusom, a može biti i gljivicama poput klamidije, bakterijama i rijetko parazitima. Konjuktivitis često može biti i uzrokovan alergijskom reakcijom.

Virusni i bakterijski oblici konjuktivitisa vrlo su zarazni i vrlo se brzo šire među djecom, a katkada su i uzročnici lokalnih epidemija. Ljeti su češći virusni oblici konjuktivitisa, dok su zimi česti bakterijski oblici.

Virusni konjuktivitis

Virusni konjuktivitis je česta vrtićka bolesti mališana. Kao i sve virusne infekcije i konjuktivitis je vrlo zarazan pa će pedijatar najčešće isključiti dijete iz kolektiva u vrijeme trajanja infekcije.

Virusni konjuktivitis je vrlo zarazna bolest koja će se vrlo brzo od jednog oboljelog proširiti u malu epidemiju. Prilikom dijagnoze roditelji će

Simptomi:

• vodenasti iscjedak iz oka
• infekcija je povezana sa simptomima prehlade.
• naotečeni kapci
• osjetljivost na svjetlo
• žarenje
• svrbež

Virusni konjuktivitis ne zahtjeva liječenje, a najčešće prolazi  sam od sebe u roku do 10 dana. No, s obzirom da ne postoje specifični lijekovi za liječenje već samo simptomatska terapija, virusni konjuktivits može potrajati i do tri tjedna.

Bakterijski konjuktivitis najčešće uzrokuje Staphylococcus aureus, Streptococcus pneumoniae, Haemophilus sp. ili Chlamydia trachomatis.

Prvi simptom koji ćete prepoznati prilikom infekcije bakterijskim konjuktivitisom jest da će se dijete probuditi sa sljepljenim trepavicama, te će teško otvoriti oči.

Simptomi:

• crvenilo oka
• suzne oči
• žuto-zeleni iscjedak
• sekret koji uzrokuje pogoršavanje vida
• bolovi u oku

Bakterijski konjuktivitis liječi se antibiotskim mastima i kapima za oči, a bolest bi se trebala povući u roku do dva tjedna.

Zaraznost konjuktivitisom za okolinu prestaje 24 sata nakon početka korištenja antibiotika, a o zarazi je potrebno obavijestiti vrtić ili školu.

Konjuktivitis kod beba

Ta vrsta konjuktivitisa zahvaća uglavnom oba oka novorođenčadi i to prilikom poroda. Uzročnik bolesti je bakterija gnokok koja se u slučaju zaraze nalazi u majčniom porođajnom kanalu, a dijete se zarazi prilikom poroda. Bolest počinje crvenilom očne spojnice (konjuktive), otokom vjeđa i gnojnim iscjetkom.

Neke majke zbog spolno prenosivih bolesti zaraze novorođenčad konjuktivitisom, a da bi to spriječili liječnici bebine oči premažu antibiotskom kremom.

Također, neke bebe se rađaju s uskim ili blokiranim suznim kanalima što isto tako može uzrokovati konjuktivitis. Naime, suze sadrže antitijela i enzime koji pomažu oku da se štiti od bakterija i virusa.

Prevencija konjuktivitisa

Kao i kod većine dječjih bolesti higijena je ključ uspjeha. Redovito pranje ruku toplom vodom i sapunom najbolje će zaštititi mališane i vašu obitelj.

Djeca ne bi trebala dijeliti jastučnice i ručnike s ostalom djecom, ali i ostatkom obitelji. Također, djecu roditelji moraju naučiti da prljavim rukama ne trljaju oči.

Prilikom zaraze konjuktivitisom važno je zamijeniti i na visokoj temperaturi oprati posteljinu koja se koristila. Također, odmah nakon korištenja u smeće bacite gaze ili maramice koje ste koristili. Dijete držite podalje od ostale djece ili osjetljivih članova obitelji dok traje bolesti, odnosno 24 sata nakon početka korištenja antibiotika.

Foto: Pixabay, Shutterstock

Objava Konjuktivitis kod djece i beba – virusni i bakterijski pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Uzrok bolesti nije poznat, ali nije pronađen ni infektivni uzročnik (virus ili bakterija). Tijekom epizode pokreće se upalni odgovor, ali se ne zna što ga pokreće. Bolest je opisana u više članova iste obitelji, ali nije identificiran ni jedan gen povezan s bolešću. Incidencija bolesti također nije poznata, ali se čini da je učestalija nego što se pretpostavlja.

PFAPA sindrom obično zahvaća djecu u dobi od druge do četvrte godine, nešto češće mušku djecu, ima kroničan tijek, ali nije opasna i ima tendenciju spontanog oporavka. Kasnije epizode postaju rjeđe i prestaju nakon desete godine života.

Glavni je simptom bolesti rekurirajuća vrućica praćena upalom ždrijela, aftoznim promjenama u ustima i otokom limfnih čvorova vrata. Epizode vrućice kod PFAPA sindroma javljaju se svakih četiri do šest tjedana, obično u pravilnim intervalima, nastaju naglo i traju tri do sedam dana. Tijekom epizode vrućice djeca izgledaju vrlo bolesno, malaksala su, žale se na bolove u ždrijelu, a neki i na glavobolju, bolove u zglobovima, trbuhu, imaju proljev ili povraćaju.

Dijagnoza PFAPA sindroma

Dijagnoza PFAPA sindroma postavlja se temeljem anamneze i kliničkog pregleda. Ne postoje specifični laboratorijski testovi ni radiološke pretrage. Tijekom vrućice povišeni su upalni parametri (broj bijelih krvnih stanica, leukocita, SE ‒ sedimentacija eritrocita, CRP-c ‒reaktivni protein), ali su snižene vrijednosti prokalcitonina. Svakako je potrebno isključiti druge bolesti koje mogu uzrokovati ovakve simptome. Najčešće djeca u prvim napadajima bolesti, dok se ne postavi dijagnoza, budu podvrgnuta nepotrebnim medicinskim pretragama i liječena antibioticima, no bez odgovora.

Dijagnoza se postavlja (ili potvrđuje) kada se prekine epizoda vrućice nakon jednokratne doze kortikosteroida, obično Prednizolona 1-2 mg/kg tjelesne težine.

Liječenje PFAPA sindroma

Nema specifičnog liječenja PFAPA sindroma. Cilj je terapije držati vrućicu pod kontrolom upotrebom paracetamola ili nesteroidnih antireumatika, na koje vrućica ne odgovara u potpunosti, ali mogu pružiti djelomično olakšanje.

Davanje kortikosteroida prekinut će akutnu ataku vrućice, no neće spriječiti pojavu nove. Ponekad se nakon kortikosteroida intervali između vrućica smanjuju.
U pacijenata s učestalim napadajima preporučuje se tonzilektomija (vađenje mandula) koja u 90% slučajeva dovodi do izlječenja.

Prognoza bolesti je dobra. Iako bolest ima kroničan tijek, benigna je i spontano prestaje do desete godine života ne ostavljajući posljedice. Rast i razvoj djeteta uredan je, uredno pohađaju školu i mogu se baviti sportom.

Tekst: Svjetlana Bela Klancir, dr. med., spec.pedijatar
Poliklinika za dječje bolesti “Dr. Sabol”

Foto: Pixabay

Objava PFAPA sindrom – što je i kako se dijagnosticira pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Današnji, aktivni načini liječenja s postizanjem potpune suhoće uspješni su već nakon par mjeseci u više od 70 posto djece, a značajno poboljšanje sa smanjenjem broja mokrih noći vidi se u 90 posto djece. Stoga je cilj otvoreno pričati o problemu, približiti ga djeci i roditeljima, koji onda bez srama mogu potražiti liječničku pomoć i omogućiti djeci s tim problemom zdravije i sretnije djetinjstvo.

Uzroci noćnog mokrenja

Naime, dugo se vjerovalo da je noćno mokrenje u djece uzrokovano psihičkim problemima. No, danas se zna da je noćno mokrenje višečimbenični (multifaktorijalni) poremećaj uzrokovan pretjeranom produkcijom urina tijekom noći, noćnom disfunkcijom mjehura i otežanim buđenjem iz sna, a veliku ulogu ima i genetska predispozicija.
Takva se djeca osjećaju različito od svojih vršnjaka, često su ljuta na sebe, osjećaju krivnju, stid, promjenjivog su raspoloženja, kriju svoj problem, ne sudjeluju u uobičajenim školskim aktivnostima, kampiranjima, ljetovanjima…

Da nije riječ o nemalom problemu govori i činjenica da čak 15-20 posto djece u dobi od pet godina mokri u krevet. Stoga u današnje vrijeme problem treba otkriti, o njemu treba otvoreno razgovarati, podučiti djecu i roditelje i potaknuti liječnike da odbace neučinkovit stav čekanja i promatranja te da poduzmu sve što je u njihovoj moći u skladu s današnjim djelotvornim načinima liječenja kako bi svako dijete koje pati od noćnog mokrenja postalo suho i sretno.

Što dijete proživljava?

Noćno mokrenje ili enureza nehotično je mokrenje djece u krevet tijekom sna kada bi već trebala biti postignuta kontrola mokrenja, a to je dob od pet godina. Kod enureze razlikujemo primarnu od sekundarne te monosimptomatsku od nemonosimptomatske. O primarnoj noćnoj enurezi govorimo ako dijete nije nikada postiglo suhoću u kontinuitetu duljem od šest mjeseci, a za sekundarnu je tipično da dijete nakon razdoblja suhoće duljeg od šest mjeseci  ponovo počinje mokriti u krevet.

Za djecu koja imaju samo noću enurezu bez istovremenih simptoma poremećaja funkcije mjehura tijekom dana, u vidu hitnosti i bjegova urina, kaže se da imaju monosimptomatsku enurezu. Za djecu koja imaju i dnevne simptome kažemo da imaju nemonosimptomatsku noćnu enurezu.

Što je ADH?

Kako bi dijete noću bilo suho, potrebna je uredna funkcija regulacije stvaranja mokraće, normalna funkcija mokraćnog mjehura te sposobnost buđenja prilikom osjećaja punog mjehura.
U regulaciji stvaranja urina sudjeluje više hormonskih sustava, od kojih je najvažniji ADH (antidiuretski hormon) koji se stvara u hipofizi i u većoj se količini luči noću. ADH ostvaruje svoje djelovanje na bubreg preko posebnih receptora na bubrežnim kanalićima i tako povećava resorpciju vode, stoga je urin koncentriran, pa je tako količina mokraće koja se stvara noću i do 50 posto manja.
Kada je razina izlučenog hormona noću preniska, stvara se više mokraće, što premašuje kapacitet mjehura, koji ne može zadržati toliku količinu mokraće i dijete se pomokri u krevet.

S druge strane, neka djeca imaju smanjen funkcijski kapacitet mjehura za svoju dob i pojačanu aktivnost mišića mjehura (detruzora) noću. Ta djeca često mokre u krevet i više puta tijekom noći.

Istovremeno, danju funkcija mjehura može biti poremećena ili potpuno uredna. Kada je mjehur pun ili dođe tijekom noći do kontrakcije detruzora, u zdravih osoba dolazi do buđenja, no djeca koja imaju enurezu teško se bude. Roditelji često navode da ih je nemoguće probuditi, a ako ih i probude, ujutro se toga ne sjećaju. Razlog je tome visoki prag buđenja koji imaju djeca s enurezom.

Također se odavno zna da kod primarne noćne enureze postoji jaka genetska predispozicija. Rizik da će dijete mokriti noću ako je mokrio jedan roditelj iznosi 45 posto, a ako su mokrila oba roditelja čak 75 posto. Kao dodatni rizici za enurezu navode se i opstipacija (zatvor), jer puno crijevo pritišće mjehur i dovodi do hiperreaktivnosti detruzora te do hrkanja i apneja u snu zbog visokog praga buđenja uslijed ometenog sna.

Noćno mokrenje: što će stručnjaci učiniti?

Kod svakog djeteta koje noću mokri u krevet najvažnije je uzeti detaljnu anamnezu i napraviti dobar fizikalni pregled. Roditelje je bitno pitati o učestalosti i količini noćnog mokrenja te o tome budi li se dijete nakon što se pomokri. No jednako je važno saznati ima li dijete po danu učestalo mokrenje, uz hitnost i bjegove urina, kakve su djetetove navike pijenja tijekom dana te podatak o redovitosti stolice i postojanja bijega stolice. Bitne su nam informacije i koliko dugo dijete spava, hrče li, je li do sada imalo infekcije mokraćnog sustava ili neke druge bolesti.

Kod fizikalnog pregleda djeteta koje ima enurezu moramo pogledati trbuh, spolovilo i lumbosakralni dio leđa (područje odakle izlaze živci koji sudjeluju u aktu mokrenja). Postojanje nekih promjena u tim regijama mogu nas uputiti na znakove skrivenog neurološkog deficita kao uzroka smetnji s mokrenjem. Također je važan i pregled  tetivnih refleksa donjih ekstremiteta.

Nakon anamneze i fizikalnog pregleda gledamo nalaz urina i urinokulture, koji nas može uputiti na uroinfekciju ili glukozuriju, koja se javlja kod dijabetesa, čiji prvi simptom može biti noćno mokrenje.

Dnevnik pijenja i mokrenja koji roditelji vode tijekom 48 sati daje nam uvid ne samo u vrstu i količinu tekućine koju dijete pije nego i uvid o vremenu kada je pije, iz čega možemo dobiti puno dragocjenih informacija o nepravilnostima, ispravljanjem kojih se može smanjiti  broj mokrih noći. U dnevnik se također bilježi broj i količina mokrenja tijekom dana te količina mokrenja noću, iz čega dobivamo informacije o funkcijskom kapacitetu mokraćnog mjehura te o prisutnosti noćne poliurije u djeteta. Funkcijski kapacitet je maksimalni volumen mokraće koji se zabilježi tijekom dana, a njega uspoređujemo s normalama za djetetovu dob kako bismo utvrdili je li uredan, smanjen ili povećan. Za dijete kažemo da ima noćnu poliuriju ako je noćno lučenje urina 30 posto veće od funkcijskog kapaciteta mjehura.

Nakon anamneze, fizikalnog pregleda, uvida u 48-satni dnevnik pijenja i mokrenja te nalaza urina i urinokulture, uvijek je dobro učiniti ultrazvučni pregled bubrega i mokraćnog mjehura i mikciometriju (uroflow). Tako saznajemo je li uredan akt mokrenja, stijenka mokraćnog mjehura i morfologija bubrega, što je osobito važno u djece koja uz noćnu enurezu imaju i dnevne simptome.

Noćno mokrenje: liječnje mališana

Danas se u liječenju enureze, kao prva linija, preporučuju dezmopresin – sintetski analog antidiuretskog hormona i enureza alarm.

Primarni je mehanizam  djelovanja dezmopresina smanjiti volumen urina ispod vrijednosti funkcijskog kapaciteta kako bi dijete ostalo suho. Prema novim saznanjima dezmopresin djeluje i na proces buđenja koji olakšava kada je mjehur pun te sprečava kontrakcije detruzora tijekom noći. Primjenjuje se u obliku topivih tableta koje stavljamo djetetu pod jezik netom prije spavanja.

Enureza alarm aparat sastoji se od detektora vlažnosti (urina) koji se smjesti u djetetovu pidžamu i alarma koji proizvodi snažan zvučni signal čim se detektor vlažnosti aktivira. Buđenjem djeteta u trenutku enureze dijete se nauči prepoznati trenutak kada mora mokriti i počinje se samo buditi prije negoli se pomokri ili prespava noć s punim mjehurom.

Svakako je, uz jedan od ta dva načina specifičnog liječenja, bitno provoditi i opće mjere: smanjiti količinu tekućine prije spavanja, izbjegavati hranu s velikim sadržajem kalcija i natrija u večernjim satima ( da ne potičemo diurezu), izbjegavati iritanse (citruse, čokoladu, kakao i kofein) uvečer te svakako mokriti prije spavanja.

U djece sa slabim odgovorom na terapiju može se pokušati kombiniramo liječenje dezmopresinom i enureza alarm aparatom, a u djece koja imaju mali funkcijski kapacitet mjehura i sumnju na noćnu hiperreaktivnost detruzora kombinirano liječenje dezmopresinom i antikolinergicima.

Tekst: Iva Palčić, spec. pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
Poliklinika za dječje bolesti Helena

Foto: Freepik

Objava Noćno mokrenje: stanite mu na kraj pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Proljev kod beba i djece može biti uzrokovan virusnim oboljenjima, a kod beba je češće u pitanju promjena u prehrani. Ako kod kuće imate vrtićarca znate već da je crijevna viroza često i vrlo neugodno oboljenje za tu populaciju djece. Ako pak imate bebu doma onda ćete se iznenaditi koliko je proljev učestali poremećaj. Proljev kod beba i djece djece najčešće je virusni i to je prilično bezazlena bolest, dok je bakterijski opasniji ali i rjeđi.

VIRUSNI PROLJEV

Proljev kod beba najčešće dolazi kada su već upoznati s krutom hranom, te je nešto u toj prehrani potaknulo stvaranje proljeva. Najčešće su to bjelančevine kravljeg mlijeka, žitarice, te generalno gluten.
Bebe do šest mjeseci rijetko obolijevaju od proljeva jer su još uvijek zaštićene majčinim antitijelima, te im je sluznica obložena majčinim mlijekom, ukoliko su isključivo dojena.

Osim hrane, vjerojatnije je da će kod bebe proljev izazvati virus nego li bakterija. Virusni proljevi češći su u ljeto i u jesen, a posebice rota virus i enterovirusi.

Enterovirusi su najčešća infekcija probavnog trakta, te se često naziva bolest prljavih ruku. Najčešće obolijevaju djeca u vrtićkoj dobi, te nakon posjete bazenima.

Od rota virusa najčešće će oboljeti djeca u dobi od šest mjeseci do dvije godine, a prenosi se oralno – fekalnim putem. Dakle, u dodiru s kontaminiranom površinom, ali i  kapljičnim putem preko zraka. Čak 30% uzročnika crijevnih infekcija je rota virus, a valja imati na umu da je vrlo zarazan, te da nakon preboljene infekcije dijete može opet oboljeti od virusa.

Adenovirusi također uzrokuju crijevnu virozu, a s njim često dolazi i temperatura, te simptomi nalik na gripu. Najugroženija populacija adenovirusom su dojenčad i jako mala djeca.

BAKTERIJSKI PROLJEV

Crijevni infekti uzrokovani bakterijama u razvijenim sredinama su vrlo rijetki i to zbog dobro organizirane službe javnog zdravstva, a prije svega kontrolom namirnica i vode za piće.

Salmonela je najčešći crijevni bakterijski infekt. Do zaraze najčešće dolazi u ljetno zbog pokvarenih jaja, namirnica na mliječnoj bazi ili životinjskog mesa. Simptomi nastupaju naglo, dosta su burni i traju oko tri dana.

Shigella je bakterija koja uzrokuje upalu debelog crijeva, a zaraza se prenosi s osobe na osobu i preko zagađene hrane, a najčešće vode i mlijeka. Shigella je najčešće prisutna u zdravstvenim ustanovama i dječjim vrtićima zbog nedostatnih navika dječje higijene.

Escherichia coli je bakterija koja čini normalni sastav crijevne flore. Postoji više vrsta te bakterije, te težina infekcije ovisi o vrsti bakterije. Escherichia će se najčešće naći i u urinu i to zbog ulaska bakterije kroz crijeva u mokraćne puteve.

KAKO SE LIJEČI PROLJEV?

Djeca i bebe koje imaju proljev najčešće će odbijati hranu i piće. Dojenčadi i bebama na adaptiranom mlijeku treba po uobičajenom ritmu nuditi bočicu odnosno dojku.

Djeci koja imaju proljev potrebno je izmijeniti prehranu i to prema posebnoj dijeti. Većina doktora i dalje preporučuje BRAT dijetu (bread – rice – apples – tea; kruh – riža – jabuka – čaj), iako stručnjaci već godinama apeliraju da nema podataka o učinkovitosti te dijete. BRAT dijeta može vam biti podloga za prehranu mališana, ali u nju treba uključiti kuhano povrće, bistre juhe, lagano meso poput piletine, lakša variva, te mliječne fermentirane proizvode poput svježeg sira, jogurta, kiselog mlijeka ili kefira.

Prženu, masnu i slatku hranu treba strogo izbjegavati kako bi se sluznica crijeva što prije oporavila, a umjesto slatkoga djeci možete davati banane ili jabuke jer su to voćke koje ne otvaraju.

Hidracija odnosno dovoljan unos tekućine prilikom proljeva je ključan! U pravilu, tekućine se pije koliku bolesnik ima potrebu. S obzirom da je to s malom djecom teško, bitno je što češće nuditi vodu, čaj, domaći nezaslađeni sok od jabuke, juhu, a bebama što češće nuditi dojku odnosno bočicu.

PROBIOTICI I ORALNI REHIDRANTI

Probiotici su mikroorganizmi koji pospješuju obnavljanje oštećene crijevne flore i lakše prevladavanju proljeva. Probiotici koji se kupuju u ljekarni imaju najveću učinkovitost, dok ih fermentirani mliječni proizvodi nemaju dovoljno za uspješni oporavak.

Oralna rehidracijska sol ili tekućina služi kako ne bi došlo do po život opasne dehidracije, a naročito djece. U tim solima odnosno tekućinama nalaze se minerali i soli koji su iz tijela izgubljeni zbog dehidracije. Također, u njima se nalazi i mala količina šećera koja pospješuje apsorpciju vode.

Rehidracijske tvari treba početi koristiti već prilikom pojave prvog proljeva ili povraćanja.

KADA ZVATI LIJEČNIKA?

Kod malih beba prilikom pojave proljeva treba se što prije obratiti liječniku, a odmah zovite liječnika ako:

• je beba mlađa od 12 tjedana i ima temperaturu
• dijete ima temperaturu preko 40 stupnjeva
• dijete nije ništa pilo preko osam sati i ima izražene znakove dehidracije
• beba do mjesec dana ima više od tri proljevaste stolice
• dijete ima više od osam stolica u osam sati
• primijetite krv u stolici
• dijete je preslabo da bi stajalo ili leži nepomično

Zovite liječnika radi konzultacija, unutar radnog vremena kada:

• dijete ima sluz ili gnoj u stolici duže od dva dana
• temperatura traje duže od tri dana
• dijete koje ima kontroliranu stolicu ju nekontrolirano ispušta

HIGIJENSKE SMJERNICE

• pranje ruku nakon obavljanja stolice, odnosno mijenjanja pelena drastično smanjuje učestalost proljeva
• operite ruke nakon kihanja, kašljanja i puhanja nosa
• ruke perite prije pripreme obroka
• kada dolazite doma ili nekome u dom
• djeci perite ruke prije dolaska u vrtić i nakon dolaska iz vrtića
• djecu educirajte da rukama ne diraju đonove cipela, smeća i slično
• ruke perite ili dezinficirajte nakon igranja na livadama na kojima borave psi i mačke

Foto: Unsplash

Objava Proljev kod beba i djece – uzroci i liječenje pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Bolest šake, usta, stopala je enterovirusna bolest koja se pojavljuje u obliku epidemija i to najčešće u ljeti i u ranu jesen, no kao i kod svih bolesti, može se pojaviti tijekom cijele godine

KLINIČKA SLIKA

Bolest uzrokuje Coxsackie virus tip A, a prenosi se kapljičnim putem, a inkubacija odnosno vrijeme koje protekne od zaraze pa do pojave prvih simptoma je brzo i najčešće je tri do pet dana.

Kod djece bolest ćete prepoznati najčešće odbijanjem hrane zbog vodenih mjehurića (vezikula) u ustima. Nakon toga će uslijediti povišena tjelesna temperatura do 39 stupnjeva, ali temperatura neće trajati dugo, najčešće do dva dana. Kod bolesnika se zna pojaviti i grlobolja.

Osip se pojavljuje kod 75% djece. Osip će se prvo manifestirati u sitnim prištićima koji će s vremenom postati vodenih prištići. Prištići će biti promjera nekoliko milimetara sivkaste boje s crvenim rubom.

Kod djece bolest ćete prepoznati najčešće odbijanjem hrane zbog vodenih mjehurića (vezikula) u ustima.

Bolest traje sedam do 10 dana, te najčešće ne uključuje nikakve komplikacije.

DIJAGNOZA

Dijagnozu bolesti šake, usta, stopala pedijatar će najčešće napraviti pri prvom posjetu, jer je bolest prilično tipična, te se prepoznaje odmah. Laboratorijske pretrage su često nepotrebne, a ako liječnik ocijeni da je pretraga potrebna najčešće će to učiniti brisom ždrijela jer se tamo nalazi najveća koncentracija virusa.

LIJEČENJE

Liječenje bolesti šake, usta, stopala je simptomatski, te se ne koriste antibiotici niti specifični lijekovi. Liječnik će preporučiti uzimanje velike količine tekućine kako ne bi došlo do dehidracije, te izbjegavanje začinjene i krute hrane zbog oštećene sluznice usta.

Kao i kod svih zaraznih bolesti izuzetno je važna osobna higijena bolesnika, ali i ljudi koji ga okružuju.

U slučaju temperature liječnik će savjetovati uzimanje antipiretika po potrebi kako bi temperatura pala.

Osip na šakama, stopalima i rukama se ne liječi, te će najčešće proći sam od sebe. U slučaju veće iritacije kože koja traje i nakon prestanka bolesti doktor će preporučiti kremu kako bi se koža oporavila.

Uslijed osipa na rukama i stopalima može doći do ispadanja noktiju. To je tipična klinička slika takve bolesti i ne izaziva zabrinutost. Nokti će u roku šest mjeseci sami narasti.

PREVENCIJA

Bolest šake, usta, stopala je česta u ljetnim mjesecima kada se zbog topline i vlage virusi lakše šire. U slučaju bolesti obavezno javite vrtiću ili školi da je dijete oboljelo kako bi se zaraza prijavila epidemiološkoj službi.

Bolest traje sedam do 10 dana, te najčešće ne uključuje nikakve komplikacije.

Kao i kod svih zaraznih bolesti izuzetno je važna osobna higijena bolesnika, ali i ljudi koji ga okružuju. To znači pranje ruku i održavanje bazične higijene koja uključuje tuširanje, ali i provjetravanje prostorija u kojima bolesnik boravi.

Za vrijeme trajanja bolesti najbolje je ograničiti kontakt bolesnika s ostalim ljudima, odnosno potrebno je isključiti dijete iz svih aktivnosti, kao i vrtića ili škole.

Foto: Freepik

Objava Bolest šake, usta, stopala – što je uzrokuje i koji su simptomi pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Kraj ljetnih praznika i bezbrižnih dana mogli bi biti šokantni, pogotovo kada beskrajno slobodno vrijeme provedeno u prirodi morate zamijeniti povratkom u učionicu. Neka se djeca vrlo brzo naviknu na nove promjene, dok je drugoj potrebna dodatna motivacija da se s njima nose. Najživopisnija, zabavna i udobna Crocs obuća olakšat će put u novu rutinu.

Obrazovanje je ključ za otključavanje blaga svijeta i karta za slobodu. Kako biste ovu školsku godinu učinili još zanimljivijom i zabavnijom, otkrijte što vam Crocs sprema. Stalno tražeći svježe ideje i načine za stvaranje nečega više, nove kolekcije uvijek nude kreativan dizajn i doprinose širokom izboru cipela, pa će gotovo svatko pronaći nešto što mu najviše odgovara.

Prvi školski dani su uvijek najuzbudljiviji jer predstavljaju početak nečeg novoga – stjecanje novih prijatelja, otkrivanje novih talenata, postavljanje novih ciljeva ili započinjanje nove romanse. Svojim udobnim i šarenim modelima Crocs će se pobrinuti da djeca budu spremna za nove izazove, bez obzira na to jesu li mali ili veliki, ugodni ili neugodni.

Djeca mogu birati između velikog broja dizajna, od papuča, sandala do klasične Crocs obuće, sve u različitim oblicima, uzorcima i bojama. Svi su modeli iznimno udobni i svestrani što će njihovo školsko iskustvo učiniti još ugodnijim i nezaboravnijim. Budući da ih je vrlo jednostavno obući, djeca će odmah moći krenuti u svoje nove avanture, osjećajući se pritom samouvjereno i ugodno kako bi lako savladali svakodnevne izazove.

Podijelite svoje Jibbitz personalizirane dodatke s prijateljima

Ono što Crocs čini tako zabavnim su Jibbitz personalizirani dodatci za cipele koji se mogu zamijeniti s prijateljima i tako stvoriti nove verzije cipela svakoga dana. Zajedno sa svojim najboljim prijateljima, djeca također mogu ukrasiti cipele na način koji najbolje opisuje njihovo prijateljstvo zbog čega će zablistati na jedinstven i nepobjediv način

Djeca se mogu igrati, birati i kombinirati Jibbitz personalizirane dodatke za cipele na bilo koji način koji im se sviđa te istovremeno izraziti svoju osobnost i stil. Izuzetno širok asortiman dodataka za cipele pružit će savršenu kombinaciju za svakoga, dok se dodatci mogu svakodnevno mijenjati kako bi svaki dan ustupili mjesto novim zabavnim cipelama!

Nova Crocs kolekcija dostupna je u Crocs City Center one East i u Arena Centru Zagreb.

Foto: promo

Objava Prebrodite nove školske izazove s bojama života pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Umjesto da vam predlažemo kako da dane provedete vani, predložit ćemo vam da čitate – i vani i unutra, da čitate gdje god. Naime, danas vrijedi uvriježeno mišljenje da je djeci čitanje dosadno i da će zbog dosadnih knjiga radije uzeti u ruke uzbudljivi daljinski upravljač, igraću konzolu ili neki novi tehnološki gadget. Čitanje s tatom može biti i je zabavno!

Djeci jednako mogu biti uzbudljive knjige, kao i najnovija računalna igrica, samo se s čitanjem treba malo više potruditi. Zato je to zadatak za vas tate.
Potrudite se odgojiti novu generaciju čitatelja koji će čitati novi roman s jednakim žarom kao što igraju novu igricu.

Prema mnogim istraživanjima, s uglavnom istim zaključkom, djeca koja odrastaju s očevima koji aktivno sudjeluju u njihovu
odgoju imaju manje izglede za prekid obrazovanja i kriminalitet, a veće za stvaranje zdravih veza i pronalazak stabilnog i dobro plaćenog posla.

Takva djeca imaju sigurnost i povjerenje u svoje očeve, i majke naravno, te manje obolijevaju i od psihičkih bolesti. Ako u sve to uklopimo čitanje, koje razvija maštu, obogaćuje rječnik i služi u prevenciji poteškoća u čitanju koje se mogu javiti već u vrlo ranoj dobi, onda je najbolje da tate već večeras uzmu knjigu u ruke i pročitaju omiljenu priču svojim mališanima.

Prednosti čitanja:

1. Glasno čitanje stavlja knjige u središte pozornosti te ih predstavlja kao izvor ugodnog, vrijednog i uzbudljivog iskustva.
2. Ako svojoj djeci budete čitali od najranijeg djetinjstva, stvorit ćete im pozitivne muške uzore u životu.
3. Glasno čitanje pomaže djeci povezati ono što vide, čuju i pročitaju u slikovnici ili knjizi. Također im proširuje rječnik i njihovo opće znanje.
4. Glasno čitanje omogućuje djeci maštanje o ljudima, mjestima, vremenima i događajima koje nisu upoznali ili doživjeli.
5. Glasno čitanje stvara vezu između djeteta i tate koji mu čita te im tako osigurava zajedničke teme za razgovor.
6. I na kraju, ali ne i manje važno ‒ glasno čitanje svakako je zabavno!

Ideje za čitanje:

1. Tate, uklopite i mame u čitanje, ili stariju braću i sestre, postanite kolovođa vlakića-knjige iz koje će svaki ukućan pročitati nekoliko stranica. Tako ćete zbližiti obitelj i uključiti članove koje biste možda ispustili tijekom rituala prije spavanja.
2. Ako imate mlađe dijete, posjednite ga u krilo i prije nego što počnete čitati, dajte mu da se upozna sa slikovnicom. Dijete će ju gristi, možda i baciti, okrenuti naopačke – ali nema veze, neka se upozna sa štivom.
3. Ne zamarajte se brojem pročitanih stranica. Nekada će to biti jedna, a nekad tri – bitno je da je malcu ugodno.
4. Neka vam dijete okreće stranice, tako ćete mu pružiti mogućnost dam sudjeluje u čitanju i da se osjeća korisno.
5. Potaknite dijete da sudjeluje u priči. Neka oponaša zvukove životinja i vozila ili neka ponavlja za vama rimu. Opisujte mu što se događa u slikovnici. Opisujte slike, likove i što oni rade.
6. Ne postoje samo fizičke knjige, već i e-knjige. Zajednički nađite e-knjigu i čitajte ju na glas.
7. Snimite svoju audioknjigu! Nađite neku kraću formu, snimite se kako čitate i zajednički poslušajte svoju prvu audioknjigu.
8. Postoje i pričajuće priče koje djetetu možete i čitati i slušati, listati i gledati ilustracije.

A što nakon čitanja s tatom?

1. Ako su djeca velika i imaju interes za crtanje, neka tate zajedno s njima naprave sliku najdojmljivijeg prizora iz knjige.
2. Sa starijom djecom možete napraviti vlastitu knjigu ili slikovnicu, te ju ukrasiti crtežima, tate čak mogu uključiti majstora u sebi i napraviti korice za knjigu.
3. Napravite predstavu za mamu! Tata, vrijeme je za glumu – okupite svoju malu glumačku trupu i zajednički odigrajte neke scene iz knjige.
4. Napravite strip od pročitane knjige! Tate su poznati kao majstori stripovskog zanata, stoga uključite znanje od svih silnih pročitanih Martina Misterija i Alana Forda i s klincima napravite svoj prvi strip!
5. Napravite djeci policu za knjige i neka ona sudjeluju u izradi i odabiru knjiga koje će stajati na polici.

Foto: Pixabay

Objava Čitanje s tatom! Pssst, ide priča! pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Sve ove stvari na popisu roditelji su barem jednom napravili, a neke i više puta, pa čak i uzaludno. Uživajte!

1. Usred ljeta preklinjali dijete da skine vunenu kapu s glave, samo zato što mu je fora nositi i jer ju je iskopao iz ormara.
2. Nasred šoping centra stali i shvatili da je ispod vašeg friško-iz-pelena mališana lokva…
3. Zamolili klince da prestanu jesti pseću hranu iz zdjelice.
4. Jednako ljubazno zamolili klince da prestanu jesti češere i/ili žireve s poda u parku.
5. Ušli u dućan, napunili kolica, ostavili sve pored blagajni jer se mališanu baš jaaako piški!
6. Probudili se s nečijom nogom/rukom/petom u oku/vratu/nosu/trbuhu!
7. Podmićivali slatkišima prije ručka/večere!

8. Tražili jednu cipelu/papuču pola sata, pa napokon odustali.
9. Za ručak radili palačinke jer vam se nije dalo kuhati!
10. Skuhali najukusniji i najzdraviji obrok na svijetu, da bi vam dijete reklo “ja ne jedem ovo zeleno/crveno”.
11. Ljubili ubod od komarca jer ih navodno jaaako boli.
12. Izvadili omiljenu društvenu igru/igračku, koju ste tražili 45 minuta, a sastavljali pola sata, a onda se dijete igralo s kutijom.
13. Našli daljinski upravljač u hladnjaku!
14. Ili… papuču u perilici rublja.
15. Gledali ispod oka tuđe dijete usred ispada bijesa i u sebi komentirali “moje dijete ne bi nikad”, da bi vaše dijete isto to napravilo pola sata kasnije.
16. Promijenili pelenu, odjeću i počistili dijete nakon masivnog izbačaja, da bi se to ponovio kada ste podigli svoje malo klupko slatkoće!
17. Zaspali gledajući crtić/uspavljujući dijete.
18. Obećali partneru/partnerici romantičnu večer da bi zaspali na kauču minutu i pol nakon što ste sjeli u majici prekrivenoj bljuckom.
19. Sjedili na kavi i njihali prazna kolica, a beba je tati/mami u rukama.
20. Shvatili da u torbi imate bočicu koju ste trebali ostaviti u vrtiću!

Da, da, sve smo to barem jednom prošli mi roditelji. I ako imate malu bebu i mislite si “moje dijete neće nikad…” ili “ja neću nikada…” grdno se varate!

Foto: Freepik

Objava Ako ste roditelji ove stvari ste barem jednom napravili! pojavila se prvi puta na pitajmamu.