Trudnoća traje približno 266 dana ukoliko računamo njen početak od začeća. Točno vrijeme ovulacije i začeća je nesigurno, te se kao početak trudnoće dogovorno računa od prvoga dana posljednje menstruacije.
Trudnoća prema tome traje oko 280 dana ili 40 tjedana, tj. 10 lunarnih mjeseci (po 28 dana), odnosno 9 kalendarskih mjeseci i 7 dana. Prema trajanju, trudnoća se dijeli na nedonošenu, donošenu i prenošenu.
DONOŠENA TRUDNOĆA
Donošena je svaka trudnoća ona od navršenih 37 do navršena 42 tjedna amenoreje, nedonošena od 22 do 37 tjedana amenoreje, a prenošena nakon navršena 42 tjedna amenoreje. Približno 90% djece rađa se donošeno, 6% nedonošeno, a 4% prenošeno.
Pravovremeni početak poroda važna je odrednica perinatalnog ishoda. Odavno je poznato da postoji mali porast perinatalnog mortaliteta kod trudnoća koje prelaze predviđeni termin poroda. Upravo iz tog razloga, određivanje optimalne gestacijske dobi (trajanja trudnoće) za početak formalnog praćenja fetusa postala je sastavni dio prvog ginekološkog pregleda u trudnoći, ali to je izazvalo i brojne kontraverze i rasprave.
PRENEŠENA TRUDNOĆA
Prema definiciji, svaka trudnoća ≥42+0 tjedana trudnoće (tj. ≥294 dana od prvog dana zadnje menstruacije i ≥14 dana od procijenjenog dana poroda) naziva se prenošenom trudnoćom. Jedan od najvažnijih čimbenika koji utječu na učestalost prenošenih trudnoća jest podatak provodi li se rutinski ultrazvučna procjena gestacijske dobi kod prvih pregleda u trudnoći, jer se upravo tako nastoji smanjiti učestalost prenošenih trudnoća u usporedbi samo s onima koje se određuju prema datumu zadnje menstruacije.
Većina prenošenih trudnoća nema poznat razlog. Oko jedne trećine do polovice varijacija u prenošenom porodu u populaciji može se pripisati genetskom utjecaju majke ili fetusa na početak poroda. Epigenetske promjene također mogu odigrati ulogu, ali definitivni razlog nam nije još uvijek poznat, te je najvjerojatnije multifaktorijalan.
FAKTORI RIZIKA I DIJAGNOZA
Žene s najvećim rizikom od prenošene trudnoće su one s prethodnom prenošenom trudnoćom. Ostali čimbenici rizika uključuju: nuliparitet (žene koje nisu rađale), muški fetus, pretilost, stariju životnu dob majke, majčinska (i u manjoj mjeri očinska) osobna anamneza prenošenja, majčinska rasa/etnička pripadnost (češće bijele žene, itd.).
Dijagnoza trudnoće ≥42+0 tjedana trudnoće temelji se na najtočnijoj procjeni liječnika o datumu poroda (eng. estimated delivery date EDD). EDD se temelji na ultrazvučnom pregledu provedenom prije 22+0 tjedana trudnoće, posebice ako se EDD na temelju ultrazvuka razlikuje od onog izračunatog na temelju datuma menstruacije (eng. last menstrual period LMP) za više od pet do sedam dana. Međutim, ako je ultrazvučni EDD unutar pet do sedam dana od EDD-a na temelju LMP-a, tada se LMP koristi za određivanje EDD-a. Izuzeci od ovog pristupa uključuju trudnoće s poznatim datumima začeća/implantacije, kao što su trudnoće začete in vitro oplodnjom.
MOGUĆE POSLJEDICE PRENOŠENJA
Prenošena trudnoća povezana je s majčinim, fetalnim i neonatalnim komplikacijama. Mnoge su komplikacije posljedice prekomjernog rasta fetusa (makrosomija) ili uteroplacentarne insuficijencije („starenja posteljice“). Makrosomija povećava rizik za nekoliko neželjenih posljedica, uključujući abnormalno napredovanje poroda, carski rez, potpomognuti vaginalni porod (instrumentalno dovršenje poroda), distociju ramena (zastoja), ozljedu rođenja majke/fetusa/novorođenčeta, krvarenje nakon poroda i metaboličke probleme novorođenčadi.
Normalno se sa napredovanjem trudnoće u terminu smanjuje kolekcija plodove vode, te se upravo kod prenošenih trudnoća nalazi smanjena kolekcija plodove vode. Zbog svega navedenog, za vrijeme poroda plodovi su pod povećanim rizikom od kompresije pupkovine, abnormalnih antepartalnih (prije poroda ) ili intrapartalnih ( u porodu) otkucaja srca fetusa zbog uteroplacentarne insuficijencije (slabije funkcije posteljice) ili kompresije pupkovine. Češći je nalaz mekonijalne plodove vode, koji je povezan s fiziološkim sazrijevanjem crijeva, fetalnom hipoksijom ili oboje. Prenošena novorođenčad imaju dugo tanko tijelo, duge nokte, koža im je suha (lat. vernix caseosa je smanjen ili ga nema), obojena mekonijem, nalik pergamentu i ljušti se, djeluje opušteno, osobito preko bedara i stražnjice, te ima istaknute nabore. Lanugo kosa je rijetka ili je nema, dok je količina dlaka na tjemenu povećana. Ova su novorođenčad u opasnosti od morbiditeta povezanih s hipoglikemijom, policitemijom, perinatalnom asfiksijom, aspiracijom mekonija i razvojem perzistentne plućne hipertenzije. Također su izloženi povišenom riziku od neurorazvojnih komplikacija.
Perinatalni mortalitet/smrtnost u ≥42 tjedna trudnoće dvostruko je veći nego u terminu, a povećava se čak četiri puta u 43. tjednu i peterostruko do sedmostruko u 44. tjednu trudnoće. Perinatalni mortalitet raste kako se trudnoća produljuje nakon punog termina, osobito nakon 41. tjedna, zbog povećanja i ne-abnormalnih mrtvorođenih i rane neonatalne smrti. Smatra se da intrauterina infekcija, uteroplacentarna insuficijencija uslijed starenja posteljice i kompresija pupkovine dovode do fetalne hipoksije, asfiksije i aspiracije mekonijem te doprinose prekomjernoj perinatalnoj smrti.
PLANIRANO DOVRŠENJE TRUDNOĆA ZBOG GESTACIJSKE DOBI
Prema postojećim podacima i važećim studijama, sugerira se rutinska indukcija poroda kod trudnoće bez komorbiditeta (dijabetesa, hipertenzije itd.) od 41+0 do 42+0 tjedana trudnoće bez obzira na cervikalni status, s željom smanjenja perinatalnog mortaliteta i morbiditeta i smanjenja stope poroda carskim rezom. Ovisno o genitalnom nalazu bira se način indukcije poroda koji može biti mehanički (amniotomija – prokidanjem plodovih ovoja, balon kateter) ili lijekovima (oksitocin, prostaglandini…itd). Najčešći oblik indukcije porođaja kod trudnica s nezrelim genitalnim nalazom je upravo prostaglandinskim preparatima.
RIZIK PONAVLJANJA I PREVENCIJA
Nakon jedne prenošene trudnoće, rizik od druge povećava se dva do četiri puta, a rizik od recidiva još je veći nakon dvije prethodne. Kao što je ranije objašnjeno, rani rutinski ultrazvučni pregled smanjuje stopu intervencija u prenošenoj trudnoći za približno 40 %, te smanjuje rizike za morbiditete i mortaliteta majke i ploda.
Svjedoci smo sve bolje i kvalitetnije antenatalne skrbi, točnije dijagnostike zbog upotrebe kvalitetnih UZV aparata i novih znanja u perinatologiji, kojima smanjujemo mogućnost prenošenja trudnoća i njihovih potencijalnih loših ishoda. Nadamo se da će s godinama i komplikacije te morbiditeti i mortaliteti uzrokovani posljedicama prenošenja u potpunosti nestati.
Tekst: Danijel Bursać, dr. med.
specijalist ginekologije i opstetricije Klinike za ženske bolesti i porode KB Merkur,
te subspecijalizant humane reprodukcije
Foto: Freepik
