Porođajna doba su naziv za stadije poroda koji prethode dolasku bebe.
Postoje tri porođajna doba koja označavaju dolazak bebe, dok je četvrto porođajno doba izbacivanje posteljice.
Porod se dijeli u četiri stadija odnosno porođajna doba:
Prvo porođajno doba
– stadij dilatacije odnosno otvaranja grla maternice i ušća
Drugo porođajno doba
– stadij istiskivanja djeteta (ekspulzije)
Treće porođajno doba
– stadij istiskivanja posteljice i ovoja
Četvrto porođajno doba
– stadij ranog oporavka, traje dva sata
Drugo porođajno doba
To je doba izgona djeteta. Počinje kada je ušće potpuno otvoreno (10 cm), a vodenjak puknuo. Trudovi koji se javljaju češći su i snažniji, a nazivaju se pravi i potresni trudovi.
Puknućem vodenjaka glavica se spusti niže i pritišće sve jače na zdjelično dno. Drugo porođajno doba u prvorodilje traje sat-dva i ima oko 50 trudova, svake dvije minute, a u višerodilje traje 30 – 40 minuta (20-30 trudova), a često se dovršava za pet do deset minuta.
Tijekom poroda trudnicu se potiče da prazni mokraćni mjehur, a ako ne može to sama, kateterizira se. Pun mjehur može znatno usporavati spuštanje djetetove glavice.
Loše pripremljene trudnice ne tiskaju sinkrono s trudom, kontrahiraju (stežu) mišiće zdjeličnoga dna, odmiču bedra, savijaju kralježnicu u smjeru lordoze (prema naprijed), čime jače savijaju porođajni kanal što dovodi do produženog drugog porođajnog doba.
Kretnje glavice
Glava prolazi kroz zdjelicu onako kako vijak prolazi kroz maticu. Kada se glavica ukaže iz rodnice a međica se zbog tog pritiska izboči, potrebna je asistencija – žena se postavi u takav položaj na leđima da je zdjelica lagano uzdignuta. Rodilja se hvata za rukohvate te joj to pomaže da tiska, noge su zgrčene i raširene, glava pritisnuta na prsni koš.
U nekom rodilištima postoji poseban stolčić, te trudnica tiska u čučećem ili klečećem položaju. Tiska se sinkrono s trudovima. Katkada rodilja slabije tiska, ili je dijete preveliko, tada treba priskočiti u pomoć i udvostručiti snagu trudova pritiskom porodničarove ruke na dno maternice u smjeru izlaza zdjelice. U ovom se porođajnom dobu ukoliko je potrebno radi epizotomija da ne bi došlo do rupture međice. Zareže se međica u trenutku truda. Kad je pravilno izvedena, rodilja rezanje gotovo i ne osjeti. Nakon epiziotomije porod se brzo dovršava. Nakon izlaska ramena, bez problema se rađa ostatak tijela te se završava drugo porođajno doba.
Kad se dijete porodi, treba ga se postaviti nešto niže da bi doteklo još 50 – 100 ml krvi, očistiti mu dišne putove i presjeći pupkovinu, nakon čega ono prodiše i proplače.
Tada se dijete pokaže majci, pokaže se spol, djetetu se pred majkom stavlja posebna narukvica s brojem i imenom i prezimenom majke. U većini se rodilišta prakticira dijete odmah dati majci u ruke, da ga stavi na svoja prsa. Dokazano je da je taj prvi kontakt kože na kožu jako važan ne samo za početak otpuštanja mlijeka nego i za povezivanje majke s novorođenčetom. Primalja odnosi dijete u posebnu prostoriju gdje ga izvaže, izmjeri porođajnu težinu, prvi put okupa i obuče. Dijete se ponovo donosi majci, koja ostaje ležati na porodničkom stolu dok se čeka porođaj posteljice.
Komplikacije drugog porođajnog doba
Komplikacije u drugom porođajnom dobu posljedica su poremećaja porođajnih čimbenika. Radi se o poremećenim trudovima, koji su neučinkoviti, o postojanju nesrazmjera u veličini bebine glave i majčine zdjelice, zatim o suženoj zdjelici, poremećajima u rotaciji djeteta, pojavi abnormalnih položaja koji otežavaju ili onemogućuju vaginalni porođaj. U takvim situacijama dolazi do ugroženosti djeteta koje se dijagnosticira CTG-om i pH-metrijom, i potrebno je što prije dovršiti porođaj (carski rez, forceps ili vakuum-ekstraktor).
Tekst: Matilda Mladinić, dr.med.spec.
ginekologije i porodništva
Foto: Freepik