Medicina razlikuje više od 70-ak vrsta enterovirusa čiji simptomi variraju od blagih do po život opasnih. Enteroviroza se kod nas najčešće pojavljuje u vrstama koje izazivaju proljeve i klasične ljetne crijevne viroze.

Prvi koje će pokositi ljetna viroza su vrtićarci i školarci u nižim razredima, a zarazit će se klasičnim putem – prljavim ručicama. No, mogu se također zaraziti i u bazenu gdje boravi veliki broj djece u idealnim uvjetima za viruse – vlažno i toplo.

Prva crta obrane od enteroviroze jest, naravno, pravilna higijena – pranje ruku i kihanje u nadlakticu.

Simptomi po kojima ćete prepoznati crijevnu virozu su:

• povišena tjelesna temperatura
• povraćanje i/ili proljev
• bolni mjehurići i/ili ranice po mekom nepcu
• konjuktivitis

Oboljeli od enteroviroze često imaju proljev i povraćaju, a razlog tome je što virus ulazi u tijelo kroz ždrijelo i prolazi kroz gastrointestinalni trakt, zatim zahvaća limfne čvorove te se putem krvi širi u druge organe.

Većina zaraženih enterovirusom proći će bez većih tegoba, ali je bitno nadoknađivati tekućinu – često i u manjim količinama kako ne bi provocirali povraćanje. Uz to, probava će se najbolje oporaviti korištenje probiotika i laganijom, kuhanom ili svježom hranom.

Savjet za prehranu oboljelih mališana:

• Nasjeckane banane ili razlomljeni suhi keks
• Čaj od šipka, nezaslađeni ili malo zaslađeni šećerom (nikako medom)
• Čaj od borovnice, ili malo zaslađeni šećerom (nikako medom)
• Prepečenac i svježi sir i/ili malo maslaca
• Domaća juhica od piletine ili teletine, procijeđena da nema masnoće, uz malo kuhane mrkvice
• Lagano posoljeni krumpir i mrkvica
• Naribane jabuke koje su odstajale barem sat vremena
• Bijeli kruh (nikako crni ili integralni)
• Kockica – dvije kuhane čokolade da se oslade i oraspolože
• Voda

Oporavak traje najmanje tjedan dana, a to najviše ovisi o tome koliko je simptoma bolesti prisutno.

Foto: Freepik

Objava Enteroviroza – ljetna viroza! Kako je prepoznati? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Dehidracija bebe javlja se uglavnom u stanjima bolesti poput viroza ili gripa. Djeca imaju fini autoregulirajući mehanizam koji formira osjećaj žeđi, tako da će, izuzev u bolesti, rijetko zatajiti.

No, i zbog napornih ljetnih viroza moguća je pojava dehidracije.

Simptomi dehidracije kod djece su:

• suha koža na kojoj se lako stvaraju nabori,
• tamni podočnjaci
• suh jezik obložen bijelim naslagama
• fontanela je kod beba uvučena
• smanjena količina urina – suha pelena ili je urin gust i intenzivno žute boje
• ubrzana akcija srca
• slabiji puls

Tijekom gubitka vode iz tijela zbog dehidracije dolazi i do gubitka elektrolita, a najčešće natrija i kalija. Elektroliti su soli koje se otapanjem u tekućini pretvaraju u katione i anione koji provode i izmjenjuju električne signale izvan i unutar stanica.

Stoga je vrlo važno brinuti o tome da vaše dijete uzima dovoljno tekućine.

Kako liječiti dehidraciju kod djece

Ako prepoznate bilo koji od ovih simptoma vrijeme je za rehidraciju. Starija djeca mogu koristiti prašak ili otopinu iz ljekarne koji sadrže vrlo važne elektrolite.

Nudite svojoj bebe češće dojku ili bočicu, ranije od uobičajenog rasporeda hranjenja kako biste prevenirali osjećaj žeđi.

Naime, kada je riječ o dehidraciji bebe važno je da redovito i pomalo pije, kako bi se tijelo polako vraćalo u formu.

Ako se radi o blagoj dehidraciji važno je uzimati tekućine ali po malo i često, kako se ne bi isprovocirala želučana reakcija ako je riječ o virozi.

Ukoliko se radi o težoj dehidracije svakako se konzultirajte se s liječnikom.

Prevencija dehidracije kod male djece

Tijekom ljetnih mjeseci, kada se pojačano znojimo, važno je redovito piti kako bi se nadoknadila tekućina u tijelu. Važno je izbjegavati slana jela i slatka pića, te kofeinske napitke poput ledenog čaja. Najbitnije je da dijete uvijek pored sebe ima bočicu s vodom ili nekim prirodnim nezaslađenim sokom. Također, juhe i povrće i voće koje obiluje vodom poput lubenica, krastavaca i tikvica pomoći će tijelu da dobijem svoju porciju vode i uspješno se bori protiv vrućine.

Važno je zapamtiti!

Djeca od jedne do 3 godine trebaju u prosjeku 1,3 litre tekućine dnevno.

Djeca mlađa od godine dana trebaju majčino mlijeko ili adaptiranu hranu, a oboje sadrže tekućinu.

Foto: Freepik

Objava Dehidracija kod djece – uzroci, simptomi i prevencija pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Nos je početak našeg dišnog sustava. Kroz njega dišemo, ali i mirišemo, dakle radi se o jednom vrlo važnom organu kako za naš opstanak tako i za naše doživljavanje svijeta. Važan dio anatomije tog našeg nosa je nosna sluznica odnosno prva crta obrane od respiratornih infekcija.

Sluznica nosa

Unutrašnjost nosa bogata je dobro prokrvljenom sluznicom i trepetiljkama koje koje pročišćavaju zrak koji udišemo. Dakle, nos je i mehanički i imunološki posložen tako da nas brani od antigena (uzročnika alergija) i mikroorganizama (uzročnika bolesti). Dnevno čovjek udahne više od 100 tisuća različitih vrsta mikroorganizama i vrlo se rijetko razboli.

Prvi mehanizam obrane imuniteta u dodiru s mikroorganizmima je sluznica, i to nosa, očiju i usta. Tim putem unosa virusa i bakterija dijete će najčešće i oboljeti. Stoga je vrlo važno i kako ta sluznica funkcionira.

Respiratorne infekcije, odnosno laički rečeno prehlade, javljaju se tijekom cijele godine, a najviše u jesen i zimu. Nakon dugog toplog ljeta djecu zatvaramo u grupe i učionice, gdje je zrak suh i prostorije se uglavnom nedovoljno provjetravaju. Tada nastaje plodno tlo za razvoj infekcija.

Sluznica nosa se prirodno vlaži, a u dodiru s virusima i bakterijama počinje proizvoditi prirodan sekret. Stoga je vrlo važno da sluznica bude stalno vlažna, odnosno da se prirodno vlaži.

Vlažan i hladan zrak pogoduje stvaranju prirodnog sekreta sluznice, a topao i suh zrak ju isušuje. Na suhu sluznicu vrlo lako slijeću bakterije, pa se i vrlo brzo šire. Vlažna sluznica stvara prirodnu barijeru između mikroorganizma i tijela, pa se dijete i teže razboli.

Začepljen nos

Jasno, kada sluznica pojačano radi proizvode se šmrklji. A taj sekret često dovodi i do začepljenja. Nosna kongestija dolazi zbog toga što membrane sluznice postaju otečene zbog upale krvnih žila. Nagomilani sekret u kombinaciji s otečenom sluznicom onemogućava normalan prolaz sekreta kroz nos.

Novorođenčad i začepljen nos

Bebe imaju prirodno vlažniju sluznicu od odraslih, pa često možemo čuti kako hrču dok dišu. No, problem nastaje kada se ta sluznica napuni sekretom jer bebe ne znaju disati na usta, već samo na nos.

Uzrok začepljenog nosa kod beba može biti zaostala plodna voda, ali samo u ranim danima nakon poroda, te prehlada.

Posebno je neugodno kada beba ima začepljen nos jer prvi problemi nastaju u hranjenju odnosno dojenju. Tada bebe ne mogu disati pa nastaju problemi, nezadovoljstvo i frustracije i kod bebe i kod roditelja.

Jednostavan test može vam pomoći utvrditi je li vašoj bebi začepljen nos. Ispod nosića postavite žlicu i gledajte magli li se prilikom disanja, ako je odgovor potvrdan vrijeme je za čišćenje nosića.

Kako novorođenčetu očistiti nos?

1. djetetu okrenuti glavicu na stranu
2. na okrenutu stranu ukapati nekoliko kapi fiziološke otopine kako bi se sekret razrijedio (ne štrcati ili špricati!)
3. nosnim apsiratorom izvaditi sekret iz nosnice (ako je riječ bebici od nekoliko mjeseci pokušajte prvo ručnom pumpicom, pa tek onda nastavkom za usisivač)
4. postupak ponovite s drugom nosnicom tako da bebinu glavicu okrenete na drugu stranu

Bebi obavezno čistite nosić prije hranjenja i prije spavanja.

Djeca i začepljen nos

Začepljen nos u djece je jednako česta pojava kao što su i ogrebana koljena. A posebice kada se kreće u vrtić. Naime, učestala izloženost raznim infekcijama kad – tad probije prvu crtu obrane imuniteta i napuni nosić.

Zato je klince vrlo važno i što ranije naučiti kako da sami ispušu nos!

Učenje se neće dogoditi preko noći već je to proces. Naime, radi se o sprezi usta i nosa, te njihove glavice, koja se mora savršeno koordinirati kako bi puhanje bilo uspješno. U tom procesu učenja klinci osim što će znati ispuhati nos, naučit će i  prepoznati kada im je nos pun i kada je vrijeme za pražnjenje te će te probleme moći i iskomunicirati s roditeljima.

Kada je riječ o starijim klincima, od dvije ili tri godine pa naviše, nosna sluznica je redovito izložena raznim napadima pa su češći i slučajevi začepljenog nosa. Prva obrana jest redovito ispuhivanje nosa i čišćenje sluznice nekakvom otopinom, a najbolja preventiva je fiziološka otopina.

Mokra nosna sluznica je sretna sluznica

Redovito vlaženje nosne sluznice u vrijeme kada dijete ide u vrtić može biti dobra preventiva začepljenom nosu.

Preventivno čišćenje nosa nekim oblikom hipertonične ili hipotonične otopine pomoći će sluznici u prirodnom stvaranju sekreta i prvoj obrani od mikroorganizama.

Također, ništa nije bolje za sluznicu i dišne puteve nego boravak na zraku. Izlaskom na svježi zrak sluznica reagira pojačanim lučenjem, a time se pojačava i njezino čišćenje. Osim toga, redovito pijenje vode u dovoljnim količinama pomoći će održavanju sluznice vlažnom.

Zašto je važno čistiti nos?

Začepljen nos kod klinaca i beba izaziva nelagodu. Osim toga, nestručno i pregrubo “rukovanje” nježnim dječjim nosićem može dovesti do oštećenja kože, a najprije do djetetovog odbijanja suradnje.

Stoga, polako i smireno u čišćenje nosa!

Nakupljeni sekret u nosu može izazvati razne probleme:

• upala sinusa
• upala srednjeg uha
• upala donjih dišnih putova
• poremećaje u hranjenju (ako je u pitanju beba)

Kada zvati liječnika?

Kao uvijek, liječnika ćete zvati kada bebi ili mališanu skoči temperatura, te ako ne uspijevate spustiti temperaturu. Izuzev toga, u početcima adaptacije na vrtić, bilo bi dobro da pedijatra obavijestite kada počne prvo jače curenje nosa, da vas savjetuje o potrebnim koracima.

Kada je riječ o starijoj djeci valja pripaziti na učestalost prehlada. Naime, ako je dijete sezonski prehlađeno može biti da je riječ o alergiji. Iako su respiratorne infekcije česte u proljeće, ako primijetite da klincu suze oči prilikom igranja na zraku, možda je u pitanju pelud.

Osim toga, učestalost prehlada možda nije problem vrtića, već trećeg krajinka. To je nakupina (kugla) limfnog tkiva koja se nalazi u nosnom dijelu ždrijela. Ona predstavlja mehaničku zapreku disanju, a i može biti žarište infekcije u kojem se nakupljaju bakterije koje se šire na srednje uho.

Foto: Freepik

Objava Začepljen nos kod djece je vrlo česta pojava pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Da, mališanima treba pomoć u tom procesu. Katkada, istina, nauče vrlo brzo, bez puno pomoći, ali ponekad to ide jednostavno puno teže. Pa zašto im ne biste pomogli, uz malo zabave? A sada je pravo vrijeme za to – jesen je tu, već razmišljamo o zimi, i aktivnost puhanja nosa bit će sve češća.

1. Pokušajte najprije ustima

Rastvorenu papirnatu maramicu prinesite licu i recite mališanu neka puhne kroz usta.

Tako će pomaknuti maramicu i vidjeti posljedicu puhanja. Nakon toga, recite mu neka pokuša to isto napraviti puhanjem kroz nos.

2. Učite ih puhanje nosa kad nisu bolesni

Ovo je jako važno! Iako ne razmišljate o puhanju nosa kad mališani nisu bolesni, važno ih je upravo u tom razdoblju pokušati naučiti puhati nos. Naime, logika nalaže da je tada nos prohodan i da će puno lakše shvatiti koncept puhanja kroz njega. Ako je nos začepljen ili iz njega neprestano curi, pokušaji puhanja mogli bi mališana samo dodatno razljutiti i obeshrabriti.

3. Pušite loptice od maramica

Otrgnite komadiće maramice i smotajte ih u oblik jako malenih loptica.

Postavite ih na ravnu površinu stola i potaknite mališana na igru – tko će brže otpuhati svoju lopticu do cilja, pokrećući je samo puhanjem kroz nos.

4. Stvorite maglu

Puhnite topli zrak iz usta prema ogledalu i pokažite mališanu kako se stvara magla. Recite mu/joj da začepi jednu nosnicu i puhne kroz drugu te da pokuša isto napraviti puhanjem zraka kroz nos.

5. Naučite ga kako se šire bakterije i virusi

Nitko ne voli biti bolestan. Objasnite mališanu kako se sve mogu širiti bakterije i virusi zbog kojih obično obolimo. To bi im moglo pomoći da shvate koliko je važno puhati nos i ispuhati sve bakterije gdje im je mjesto – u maramicu, pa u smeće!

Foto: Freepik

Objava Puhanje nosa – naučite dijete kako se to radi pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Rotavirus je glavni uzročnik teškog proljeva i povraćanja u dojenčadi i male djece. Većina se djece rotavirusom zarazi u prve dvije godine života.

U pravilu se najteži oblici infekcije javljaju u najmlađoj dobi, prije navršenih 6 mjeseci. No javnost vrlo malo zna o tom iznimno zaraznom virusu, jer je postupak liječenja jednak kao i kod ostalih mogućih uzročnika proljeva i povraćanja u djece pa se rijetko dijagnosticira.

Upravo zbog teškog proljeva i povraćanja, rotavirus je najčešći uzrok hospitalizacije najmlađih. Infekcije tim virusom javljaju se od rane jeseni do proljeća, iako nisu isključene tijekom cijele godine.

Karakteristike

Rotavirus karakterizira visoka virulencija odnosno zaraznost, ali i otpornost na visoke temperature, sredstva za čišćenje i velik broj antiseptika.

Virus je vrlo stabilan u okolišu, a upravo to znači da ga možete “pokupiti” bilo gdje. Primjerice, rota u prašini može preživjeti 60 dana što značajno povećava mogućnost zaraze, a posebice u dječjim kolektivima.

Također, primjerice svako peto hospitalizirano dijete u Hrvatskoj će se tijekom boravka u bolnici zaraziti rotom, a niti domovi za starije nisu otporniji.

Rotavirus je sezonalni virus što znači da će se skok u zaraznosti dogoditi tijekom zime. U Hrvatskoj su zaraze rotavirusom u porastu od 2008. godine.

Širenje zaraze

Rotavirus se širi feko-oralnim putem, a to znači da se mora dogoditi kontakt kontaminiranih ruku ili usta. Prilikom ulaska u organizam rotavirus se nastanjuje u tankom crijevu i tu počinje njegov rast i razmnožavanje.

Rotavirus je iznimno zarazan, te se brzo i lako prenosi preko zagađenih površina, kao što su igračke te ostale površine na kojima se djeca igraju. Infekciju je gotovo nemoguće izbjeći, a higijenske mjere, često pranje ruku i dezinfekcija površine, pokazale su se nedovoljno učinkovitima u suzbijanju širenja infekcije.

Kada se jednom pojavi u okruženju kao što je dječji vrtić ili bolnički pedijatrijski odjel, infekciju je vrlo teško kontrolirati jer su djeca često u bliskom kontaktu.

Simptomi

Zaraza rotavirusom uključuje vodenasti proljev, povraćanje, groznicu, bol i grčeve u trbuhu, a kod težih slučajeva i dehidraciju. Rotavirus može uzrokovati i do 20 proljevastih stolica i povraćanja na dan, što je vrlo opasno i iscrpljujuće za dijete, a uznemirujuće za roditelje.

Povraćanjem i proljevom malo dijete može u razmjerno kratkom vremenu (samo nekoliko sati) izgubiti veliku količinu tjelesne tekućine, što dovodi do stanja teške dehidracije; već samo četiri proljevaste stolice mogu dovesti do blaže ili umjerene dehidracije. Naime, djetetove potrebe za vodom relativno su veće nego kod odrasle osobe.

Teška dehidracija je stanje vitalne ugroženosti, što znači da je djetetov život u opasnosti.

Dijete je u tom slučaju blijedo, upalih očiju, suhih sluznica, nije mokrilo zadnjih šest sati, puls je teško opipljiv, diše ubrzano i duboko. Čest je poremećaj svijesti, a mogu se javiti i konvulzije (poput epileptičkog napadaja).

Takvo stanje zahtijeva hitnu intravensku nadoknadu tekućine, koju valja započeti odmah, prije upućivanja djeteta u bolnicu. Unatoč dostupnoj medicinskoj skrbi, u EU godišnje od komplikacija proljeva uzrokovanog rotavirusom umre oko 200 djece, a njih oko 50 000 potrebno je bolnički liječiti.

Rotavirus je tako najčešći uzrok hospitalizacije dojenčadi zbog gastroenteritisa.

Terapija

Ne postoji lijek protiv rotavirusa, već samo simptomatsko liječenje tegoba. Prvo i najvažnije je spriječiti dehidraciju kod mališana, a pogotovo kod beba.

Oralne rehidracijske otopine učinit će čuda, a preporuča se obilniji unos vode i čajeva. Ako beba još uvijek doji potrebno joj je što češće nuditi podoje.

Uz oralnu rehidracijsku otopinu, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje nadomjestiti i cink. Također i uvesti probiotike za što brže obnavljanje crijevne flore, te izbjegavati lijekove – osim, naravno, onih za kronične bolesnike.

Foto: Freepik

Objava Rotavirus: jako otporna i učestala viroza pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Priprema je pola posla

Zasigurno ćete mališana prije ili kasnije u životu trebati odvesti na vađenje krvi. Najčešće će se to dogoditi u razdoblju pohađanja jaslica ili vrtića radi provjere kompletne krvne slike (KKS) ili CRP-a zbog moguće bolesti (utvrđivanje radi li se o virusu ili bakteriji).

Pročitajte više: Kako uzeti urin za urinokulturu?

S malom djecom priprema za odlazak na vađenje krvi je pola posla. Pogotovo ako je mališan plašljiv i boji se boli.

Evo nekoliko ideja za pripremu:

• Mališanu razumljivim jezikom objasnite da morate otići kod liječnika koji će mu stisnuti prstić da mu pogleda krv

“Teta doktorica će te piknuti u prstić ovako da ti izvadi krv (stisnite vršak jagodice) kako bi brže ozdravio.”

• Budite iskreni, ne skrivajte odlazak u laboratorij i budite jasni, ali bez suvišnih detalja. 

“Bolestan/na si i moramo ići vaditi krv iz prsta da bi ti liječnik, teta doktorica, striček doktor pomogli da ozdraviš.”

Pročitajte više: Prehlada kod beba 

• Ponesite djetetovu omiljenu igračku na vađenje krvi, a doma kroz igru na  igrački objasnite što će se događati u laboratoriju.

“Vidiš, ovako će uzeti od mede ruku, staviti malu narukvicu na ruku, piknuti, uzeti krvi i staviti šareni flaster. I sve je gotovo jako brzo jer je medo miran i jako hrabar.”

• Pročitajte slikovnicu o odlascima doktoru, bolestima, vađenju krvi

• Prilikom odlaska u laboratorij djetetu odvucite misli od bolesti pjevanjem pjesmica, čitanjem slikovnica, zabavljanjem…

• Ako se dijete boji uči u laboratorij ponudite mu dvije mogućnosti – da napravite pauzu da skupite hrabrost ili da hrabro uđe i obavi pretragu

• Prilikom vađenja krvi budite što mirniji i slušajte upute medicinskog osoblja.

• Ako imate tu mogućnost neka dijete priča s osobljem koje će ga vrlo rado zabaviti ili recimo – vi pjevajte pjesmicu da ga opustite. 

• Ako roditelj osjeća slabost prilikom vađenja krvi ili gledanja krvi, uputno je poslati drugog roditelja na vađenje ili baku i djeda jer djeca vrlo brzo “uhvate” nesigurnost ili strah

• Ako dijete plače, vrišti, svađa se s vama, umirite ga i odvedite na neko mirnije mjesto da se opusti. Nikako mu nemojte govoriti da svi gledaju u njega, i da je zločesto. 

• Ako ste djetetu obećali nagradu nakon vađenja krvi, odmah i bez odgađanja ga nagradite jer će se inače osjećati izdano. 

Foto: Freepik

Objava Vađenje krvi bez drame – kako pripremiti dijete pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Kako rukama prenosimo zarazu?

Golom kožom ruku dotičemo sve predmete koji nas okružuju. Prava žarišta bakterija i virusa su upravo predmeti koje dnevno dotiče velik broj ljudi:

– rukohvati u javnim prijevoznim sredstvima,
– ručke na košaricama i kolicima u hipermarketima,
– novac,
– tipke u liftovima,
– kvake na vratima,
– prekidači za svjetlo,
– jelovnici te posude za sol i papar u restoranima,
– kante za smeće,
– slavine za vodu, posebno u hotelima i restoranima.

Jeste li znali da, prema istraživanjima, samo 30% populacije ima naviku učestalog pranja ruku? Od tog postotka, još je manji broj osoba koje peru ruke na ispravan način.

Kako pravilno prati ruke?

Pranje ruku vodom i sapunom jedini je ispravan način pranja ruku. Pranje uz korištenje sapuna rastapa masnoću i prljavštinu koje su većinski nositelj mikroorganizama. Pranje ruku samo vodom ili brisanje vlažnim maramicama nije ni približno učinkovita metoda. Pri pranju ruku osobito treba paziti na prostor između prstiju, vrhove prstiju, područje ispod noktiju i palac. To su dijelovi koji se obično propuste temeljito oprati pa se na njima i nakon pranja zadržavaju mikroorganizmi.

Kako biste učinkovito oprali ruke, slijedite upute u nastavku:

– smočite ruke pod mlazom tople vode,
– nasapunajte ruke,
– rukom o ruku istrljajte dlan, nadlanice, palac, područje između prstiju, vrhove prstiju i područje nokta,
– proces pranja ruku neka traje barem 20 sekundi,
– nasapunane ruke isperite pod mlazom vode,
– osušite ruke papirnatim ručnikom,
– poslije pranja namažite ruke kremom kako biste kožu očuvali od isušivanja.

Kada ne smijemo preskočiti pranje ruku?

Učestalo pranje ruku je poželjno, no ono je od presudne važnosti u sljedećim situacijama:

1. Nakon obavljanja nužde

Pranje ruku poželjno je i prije obavljanja nužde, ali je svakako neizostavan dio higijene i brige za zdravlje nakon svakog korištenja WC-a. Djecu već od najranije dobi treba učiti da uvijek nakon obavljanja nužde temeljito operu ruke.

2. Prije kontakta s hranom

Ruke treba oprati neposredno prije jela, kao i prije pripreme hrane. Ukoliko ste prehlađeni, kašljete i šmrcate za vrijeme pripreme obroka, ruke treba oprati nakon svakog brisanja nosa.

3. Nakon kontakta s infektivnim sadržajem

U svim prilikama u kojima može doći do kontakta sa stolicom kao što je brisanje stražnjice, zatim u kontaktu sa sadržajem želuca ili iscjetkom iz nosa.

Stjecanje navike pravilnog pranja ruku u ključnim trenucima, velik je korak u prevenciji i suzbijanju zaraza.

Jačanje imuniteta

Idući korak u borbi protiv oboljenja je jačanje imuniteta. Ukoliko uzročnici oboljenja uđu u organizam, jak obrambeni sustav pobijedit će u borbi i zaštititi vas od bolesti.

Zdrava i uravnotežena prehrana te obilje raznolikih namirnica uvelike će pomoći imunološkom sustavu. No, pod utjecajem užurbanog tempa modernog života i gotovo konstantnog stresa kojem smo izloženi, često je potrebno posegnuti za preparatima koji jačaju naš imunitet i štite organizam od bolesti.

Tekst u suradnji sa sophia.hr.

Objava Pranje ruku – strategija protiv bolesti pojavila se prvi puta na pitajmamu.