Iako se u medicinskoj dokumentaciji često piše u dijagnoze, važno je istaknuti da se ne radi o bolesti. Između ostaloga ni o pravoj dijagnozi. Taj je termin uveden kako bi se izdvojila ona skupina djece u koje tijek trudnoće, porođaja ili ranog razdoblja nakon rođenja nije prošao u cijelosti optimalno, što za posljedicu može imati oštećenje mozga.

Termin se uvodi zbog boljeg planiranja praćenja djetetova rasta i razvoja te što ranijeg uključivanja u dijagnostičke i terapijske postupke. Ako dijete nosi određen neurorizik, to nikako ne znači da će nužno imati neurološke posljedice i odstupanja u razvoju. Dapače, većina neurorizične djece, pogotovo one s niskim neurorizikom, imaju dobar neurorazvojni ishod.

Kada govorimo o neuroriziku?

Neurorizik može postojati već na temelju anamnestičkog podatka o neurološkim bolestima u obitelji, prethodnim spontanim abortusima ili komplikacijama u trudnoći.

• gestacijski dijabetes
• gestacijska hipertenzija
• preeklampsija
• HELLP sindrom
• infekcije ili traume u trudnoći
• intrauterini zastoj rasta
• umjetna oplodnja
• višeplodna trudnoća

Najčešće neurorizik postoji na temelju perinatalnog razdoblja koje obuhvaća razdoblje neposredno prije, tijekom i nakon porođaja.

Neki od perinatalnih čimbenika rizika su:

• prerano rođena djeca (nedonošenost, prematurusi)
• djeca premale porođajne mase (nedostašće, hipotrofija)
• prijeteća hipoksija (loš nalaz kardiotokografije – CTG, mekonijska plodova voda i drugi znakovi intrauterine patnje)
• nizak indeks vitalnosti novorođenčeta (Apgar)
• perinatalna asfiksija
• hipoksično-ishemično oštećenje mozga
• krvarenje u mozak
• neke malformacije ploda

Prvi dani nakon rođenja također mogu nositi poteškoće s prilagođavanjem djeteta ili komplikacije u ranom postnatalnom razdoblju koje mogu kao posljedicu imati neurorizik.

To su primjerice:

• novorođenačka hipoglikemija (nizak šećer u krvi)
• razvoj respiratorog distres sindroma (otežanog disanja i izmjene plinova)
• srčana greška koja dovodi do slabe oksigenacije krvi (miješanje venske i arterijske krvi)
• apneje (prestanci disanja)
• novorođenčke konvulzije
• perinatalne infekcije (sepsa, meningitis)

U kliničkoj se praksi neurorizik dijeli u niski i visoki jer sa sobom nosi različitu učestalost neurorazvojnih posljedica.

Nisko neurorizično dijete

Niskim se rizikom smatra postojanje do dva anamnestička čimbenika rizika, postojanje blagih neurorazvojnih znakova, blago abnormalne kvalitete spontanih pokreta (vrpoljenja) ili djeca s nalazom blagih, nekompliciranih krvarenja na ultrazvuku mozga.

Visoko neurorizično dijete

Visokim neurorizikom smatramo postojanje više od dvaju anamnestičkih čimbenika rizika:

• znakove jasnih i duže prisutnih neurorazvojnih odstupanja već od rane dojenačke dobi
• nalaz jasno abnormalne kvalitete spontanih pokreta
• veći stupanj krvarenja u mozak
• znakovi nedostatka kisika na ultrazvuku mozga (npr. cistična periventrikularna ili subkortikalna leukomalacija)
• djeca s perinatalnim moždanim inzultom

Neurorizično dijete i procjena stanja

Ovisno o stupnju neurorizika, u praćenje neurorazvoja nadležni pedijatar uglavnom uključuje i neuropedijatra te dječjeg fizijatra. Prema potrebi radi se i dodatna dijagnostička obrada. To je prije svega ultrazvuk mozga koji je uputno napraviti što prije jer je tada pouzdanost nalaza veća.

Ostale pretrage uključuju:

• sve prošireniju metodu procjene kvalitete spontanih pokreta (vrpoljenja) – pokazala se prognostički najpouzdanijom
• elektroencefalografija (EEG – snimanje električne moždane aktivnosti)
• vidne i slušne evocirane potencijale
• magnetsku rezonanciju mozga i druge

Ako postoji sumnja ili već prisutno neurorazvojno odstupanje, presudno je važna rana intervencija zbog plastičnosti mozga. Naime, u mladom su mozgu procesi stvaranja sinapsa i povezivanja moždanih putova u vrlo intenzivnom razvoju i postoji velika mogućnost prilagodbe i preuzimanja funkcija. Na taj način se izbjegavaju ili ublažavaju posljedica oštećenja mozga. Ključnu ulogu u ranoj intervenciji imaju terapeuti koji nerijetko provode najviše vremena u edukaciji roditelja, vođenju i praktičnom radu s djecom.

Neurorizično dijete i praćenje dinamike razvoja

Kako je neurorazvoj, pogotovo u prvoj godini života, vrlo intenzivan i dijete napreduje iz tjedna u tjedan, nužno je praćenje dinamike. U procjeni neurorazvoja pomažu nam standardizirani mjerni instrumenti i tehnike procjene prema dobi djeteta. Ako je dijete rođeno prijevremeno, potrebna je prilagodba dobi – tzv. korigirana dob djeteta.

Kod velikog neurorizika, više nepovoljnih čimbenika, podataka o većem stupnju krvarenja u mozak ili značajnijem nedostatku kisika. Nerijetko su prisutna rana neurorazvojna odstupanja, vidljiva već u vrpoljenju djeteta u prva 2-3 mjeseca života. Tada je veći rizik od težih neurorazvojnih odstupanja, različitih stupnjeva i oblika cerebralne paralize, epilepsije, oštećenja vida i sluha, mentalne retardacije i odstupanja u komunikaciji.

Kod niskog neurorizika, rani neurorazvoj ne mora pokazati odstupanja, jer blaže disfunkcije mogu doći do izražaja tek u većoj dobi djeteta, primjerice:

• nespretnost
• blaga neuromotorna odstupanja
• usporen jezično-govorni razvoj
• poremećaj pozornosti
• hiperaktivnost
• specifične smetnje učenja

Neurorizično dijete i rana intervencija

Pojam rana intervencija ne odnosi se samo na dojenačku dob nego i na vrijeme nakon navršene prve godine života ako se u nekom segmentu neurorazvoja primijeti da dijete zaostaje. Zbog toga je često potrebno duže neurorazvojno praćenje više specijalnosti jer u ranoj dobi nije moguće za sve segmente neurorazvoja pouzdano prognozirati ishod.

Ako roditelj ili pedijatar sumnja u neurorazvojno odstupanje, najveća je pogreška predugo odgađati procjenu stručne osobe i intervenciju, ako je potrebna. Pritom nije moguće izdvojiti jednu specijalnost, nego je najbolji pristup uvijek multidisciplinaran i nadopunjujući. Prilagođava se djetetovim potrebama ovisno o stupnju neurorizika, dobi i neurorazvojnim tegobama koje pokazuje.

Autor: dr. sc. Goran Krakar, dr. med., neuropedijatar
Poliklinika za dječje bolesti dr. Sabol

Foto: Pexels

Objava Neurorizično dijete – što to znači? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Nakon pregleda neonatologa u rodilištu i dolaska djeteta kući, prvi je pregled pedijatra u djetetovoj dobi od mjesec dana, a prema potrebi i ranije.

Time započinju preventivni programi praćenja djetetova rasta i razvoja, koji uključuju sistematske preglede, cijepljenja i savjete o djetetovoj njezi i prehrani. To je ujedno i prilika za upoznavanje s odabranim pedijatrom, koji će najčešće biti prvi liječnik za kontakt u slučaju djetetove bolesti.

Na pregled je potrebno donijeti medicinsku dokumentaciju iz rodilišta i onu tijeka trudnoće, odnosno otpusno pismo za dijete i majku. Kako je novorođenačko razdoblje i djetetov dolazak kući doista velika promjena, nesigurnost ili nedostatak iskustva otvara mnoga zdravstvena pitanja roditelja i ostalih osoba uključenih u skrb za dijete. Njih je dobro zapisati i postaviti ih pedijatru na prvom sistematskom pregledu.

Prvi pregled novorođenčeta

Pregled započinje uzimanjem anamnestičkih podataka o tijeku poroda i boravka u rodilištu, eventualnim bolestima u obitelji te dosadašnjem djetetovu zdravstvenom stanju i prehrani. Taj dio uključuje i razgovor o usvojenom ritmu hranjenja i spavanja te moguću pojavu dojenačkih kolika. Liječnički pregled djeteta započinje već opservacijom djetetova ponašanja nakon dolasku u ordinaciju, a obvezno je skidanje odjeće i opći pregled po sustavima. Procjenjuje se takozvani somatski status i neurološki status.

Somatski pregled uključuje:

• opće stanje djeteta
• pregled kože, glave
• usne šupljine
• auskultacijski pregled slušalicama rada srca, pluća i abdomena
• palpaciju abdomena i pokretljivosti vrata, kukova i drugih zglobova
• zarastanje pupka
• ekstremiteti

Provode se antropometrijska mjerenja:

• tjelesna masa
• dužina
• opseg glave te uspoređuju s centilnim krivuljama po spolu i procjenjuje se porast i dinamika u odnosu na podatke iz rodilišta.

Centilna krivulja ispod i iznad granica normale ili pomicanje krivulje na manje ili više u odnosu na prvobitnu centilnu krivulju upozorava na moguće patološke uzroke. Novorođenče u prvim danima izgubi od sedam do deset posto porođajne tjelesne mase, a na kraju prvog mjeseca života ima je oko 20 posto više.

Neurološki pregled novorođenčadi

Neurološki pregled novorođenčeta uključuje:

• procjenu razvoja motorike (spontani pokreti, držanje glave, trupa i udova)
• pokrete očiju i vid
• reakciju na zvuk.

Ispitivanje refleksa

Ispituju se:

•  refleks traženja
• optički i akustički refleks
• automatski hod
• potporna reakcija
• suprapubični i križani refleks ekstenzora
• refleks hvatanja šake i stopala
• Moroov i Galantov refleks

Procjena se provodi u različitim položajima djeteta: potrbušni položaj, ležanje na leđima, pokus posjedanja povlačenjem, okomiti položaj. Testiraju se reakcije uspravljanja koje počinju odizanjem brade te glave i vrata potkraj prvog mjeseca života. Nezaobilazna je procjena mišićnoga tonusa. Na znak moguće bolesti upozorava prisutnost refleksa izvan granica normale, držanje tijela, abnormalna spontana motorika, položajne reakcije, asimetrije ili djetetova prevelika opuštenost ili ukočenost.

Somatski i neurološki status je u velike većine novorođenčadi uredan. Ako roditelji prvi posumnjaju na odstupanje prije posjeta pedijatru, važno je svaku sumnju podijeliti sa svojim liječnikom na pregledu. Samodijagnosticiranje se ne preporučuje.
Procjenu odstupanja treba prepustiti stručnoj osobi, u prvom redu pedijatru koji prema potrebi upućuje dijete na dodatnu procjenu. U slučaju neuromotornih odstupanja fizijatru ili neuropedijatru. Djetetov se neurološki status mijenja vrlo dinamično tijekom prve godine života.

Baby handling

Manje smetnje ne moraju i ne mogu uvijek biti vidljive u ranom razvoju. Zato su i neurološki pregledi dobno specifični i zahtijevaju ponavljanu procjenu. Kada se i dogodi odstupanje, važno je znati da neoptimalan tijek neurorazvoja ne upozorava odmah na moguće dugoročne posljedice i loš ishod.
Mladi mozak posjeduje veliku moć plastičnosti, i tijekom rasta i razvoja puno manjih neurorazvojnih odstupanja može, uz stimulaciju razvoja, prijeći u normalizaciju. Vezano za pravilan neurorazvoj, svakako se preporučuju načela ispravnoga postupanja s djetetom (engl. baby handling), ne samo za djecu s odstupanjem nego za svu djecu.

Neurorizična djeca

Neurorizična djeca su ona kod kojih tijek porođaja, nalazi i anamnestički podaci upućuju na rizik od oštećenja mozga. Važno je istaknuti da neurorizik nije dijagnoza i ne znači da će dijete imati odstupanje, nego znači potrebu za ranim, stručnim i detaljnim pregledom te za neuropedijatrijskim praćenjem djeteta. Cilj je takvoga programa praćenja što ranije dijagnosticiranje mogućih odstupanja, rana intervencija i habilitacija djeteta, koja u konačnici dovodi do povoljnijeg ishoda.

Na kraju prvog pregleda dobit ćete savjet o prevenciji rahitisa vitaminom D3, o prevenciji anemije, savjete o prehrani i njezi djeteta. Pedijatar će objasniti redoviti program cijepljenja i ponuditi dodatna cjepiva koja su dostupna. Ako je ostalo neodgovorenih pitanja ili nejasnoća, svakako ih prođite na kraju s pedijatrom.

Autor: dr. sc. Goran Krakar, dr. med.,
Poliklinika za dječje bolesti dr. Sabol

Foto: Freepik

Objava Prvi pregled novorođenčeta – što sve uključuje? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Stoga je iznimno važno pravilno pratiti bebu tijekom tog iznimno aktivnog razdoblja života. Sistematski pregledi provode se tijekom prve godine života: s navršenih mjesec dana, zatim u dobi od dva, četiri i šest mjeseci te s devet mjeseci i s godinu dana.

Sistematski pregledi imaju za cilj upoznavanje i praćenje rasta i razvojnih, motoričkih, kognitivnih i socijalnih vještina dojenčeta. Sistematski pregledi se provode šest puta tijekom godine dana kako bi se pravodobno prepoznale i liječile eventualne nepravilnosti.

U tom se razdoblju nastavlja s cijepljenjem započetim u rodilištu te se provodi savjetovanje o prehrani, dojenju, uvođenju dohrane te dodataka vitamina D u svrhu antirahitične profilakse. Vrlo često javit će se potreba nadomještanja željeza zbog vrlo česte slabokrvnosti koja prati to razdoblje djetetova ubrzanog rasta.

Sistematski pregledi će također uključivati i pregled glave koja će uključivati sve neurorazvojne značajke.

Također, u tom se razdoblju (prije zatvaranja fontanele) još može učiniti i UZV dječje glavice. To je bezbolna, jednostavna i neškodljiva. a neizostavna metoda pregleda mozga u neonatologiji i razvojnoj neurologiji.

U slučaju pronalaska eventualnih nepravilnosti, odnosno u sve perinatalno neurorizične djece, kao i u djece s klinički jasnim kašnjenjem u usvajanju senzomotoričkih aktivnosti ili promijenjenom obrascu pokreta i reakcija, započinje se s neurorazvojnom habilitacijom odnosno stimulacijom i pravilnim usmjeravanjem u senzomotornom razvoju dojenčeta.

Bobath koncept

Najraširenija metoda neurorazvojne habilitacije u Europi, SAD-u i Australiji je neurorazvojna habilitacija po Bobath konceptu, koju i mi koristimo. Osnovni se princip te metode zasniva na terapeutskom utjecaju na promijenjeni mišićni tonus (povišenog – hipertonusa i sniženog – hipotonusa) i trajno prisutne primitivne refleksa. Djetetu se uz stimulaciju omogućuje i olakšava izvođenje normalnih pokreta, potiču prijelazi iz jednog posturalnog položaja u drugi te se razvijaju kvalitetne reakcije uspravljanja i ravnoteže. Samim kvalitetnijim senzomotoričkim razvojem utječe se na razvoj djetetovih kognitivnih sposobnosti, spretnosti, govora i motoričkih sposobnosti.

Sistematski pregled u prvoj godini života otkrit će ako beba ima problema s mišićnim tonusom, te će vas pedijatar uputiti u vježbe i daljnje pretrage.

Vrlo je važan dio te metode i pravilno postupanje s novorođenčetom/dojenčetom (engl. Baby handling) u svakodnevnim aktivnostima pri ophođenju s djetetom. Bobath koncept osim toga uključuje i predgovornu terapiju, terapiju hranjenja te respiratornu terapiju.

Važnost sudjelovanja roditelja

Neizostavan dio procesa neurorazvojne habilitacije svakako je i edukacija roditelja. Roditelji nisu terapeuti, no oni su u neurorazvojnoj habilitaciji najvrjedniji članovi tima. Roditelji daju vrlo vrijedne informacije o djetetovu ponašanju, o poteškoćama koje primjećuju kod djeteta u različitim svakodnevnim situacijama. Sudjeluju u kreiranju samog fizioterapeutskog plana i programa terapije. Stoga sastavni dio neurorazvojne terapije čini i edukacija roditelja.

Pri tome je cilj naučiti roditelje pravilnom postupanju s djetetom te kako će vježbati kroz igru da bi dijete bilo zadovoljno i sretno u terapiji. Savjetovati ih o nabavci primjerenih didaktičkih igračaka, pomagala, obuće, autosjedalica i dr. Pokazati im kako pomoći djetetu u svladavanju kvalitetnog motoričkog razvoja. Također roditelje je važno educirati za što kompleksnije bavljenje djetetom s obzirom na njegove promijenjene sposobnosti kako bismo radili za što bolju funkciju. Na kraju objasniti im da je senzomotorički razvoj složeni proces koji se temelji na mnogo motoričkih prekretnica.

Primjenom tih metoda te ranim uključivanjem djece u taj oblik terapije možemo postići bolji oporavak funkcije. Također sudjelujemo u prevenciji mnogih problema koji bi se mogli javiti kasnije tijekom djetetova razvoja.

Tekst: Poliklinika Arista
Dr. Teodora Tkalčević, pedijatar neonatolog
Lidija Severović., bacc. fizioterapeut
neurorazvojni Bobath certificirani terapeut

Foto: Pexels

Objava Sistematski pregledi u prvoj godini djetetova života pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Prijevremeno rođena djeca zahtijevaju posebnu medicinsku skrb. Najraniji dio djetinjstva provode u inkubatorima dok ne ojačaju za samostalan život.

Međutim, i njihov kasniji razvoj zahtijeva pojačanu skrb i praćenje jer se u prijevremeno rođene djece često i kasnije pojavljuju razne razvojne teškoće. Svijest o potrebama prerano rođene djece nije dovoljno razvijena, a takva djeca čine 5 posto novorođene djece u Hrvatskoj.

Što je preuranjeni porod i koji su njegovi rizici?

Za trudnoću ćemo, između ostalog, reći da je normalna i uredna ako se završi porodom između 37. i 42. tjedna trudnoće. Porod koji započne prije 37. tjedna smatra se prijevremenim. Veću vjerojatnost za prijevremeni porod imaju žene kojima je i prethodna trudnoća završila prijevremenim porodom, žene koje nose blizance ili veći broj djece. Ali isto tako i žene koje imaju bakterijske infekcije ili šećernu bolest.

Prerano rođena djeca ubrajaju se u neurorizičnu skupinu djece iz više razloga:

– niska porođajna težina

– APGAR manji od 7

– krvarenje u mozgu

– hipoksija (nedostatak kisika)

Sam pojam „neurorizika“ upućuje na mogućnost pojave nekih razvojnih teškoća, ali ne moraju nužno dovesti do njih. Zdravstvene posljedice čak je i liječnicima teško predvidjeti, a dugotrajne prognoze vrlo su nezahvalne zbog činjenice da se poneke teškoće počinju iskazivati tek u predškolskoj ili školskoj dobi.

Neke blaže posljedice kao što su slaba koordinacija, koncentracija, teškoće učenja, ako budu prepoznate na vrijeme, pravilnom i pravovremenom reakcijom mogu biti uspješno prevladane. Stoga je neizmjerno važno pratiti razvoj prerano rođene djece tijekom cijelog ranog djetinjstva (do polaska u školu).

Kronološka i korigirana djetetova dob

Kako bi roditelji nedonoščeta mogli pratiti razvojne tabele, a samim time i razvoj svog djeteta po područjima, važno je razjasniti ta dva termina. Kronološka djetetova dob je njegova stvarna dob i računa se od datuma njegova rođenja te ne ovisi o preuranjenom porođaju.

Korigirana dob je imaginarna djetetova dob. To je stvarna (kronološka dob) umanjena za vrijeme koje je dijete trebalo provesti u maternici, ali nije zbog preuranjenog porođaja.

Računa se tako da se od stvarne (kronološke) dobi oduzmu tjedni preuranjenosti. To je važno budući se razvoj prijevremeno rođenog djeteta prati u odnosu na njegovu korigiranu a ne kronološku dob. Korigirana dob u pravilu se računa do djetetova drugog rođendana i treba ju naglašavati pedijatrima i drugim stručnjacima koji prate razvoj nedonoščeta.

Prvi pokazatelji teškoća u razvoju

Usporeni motorički razvoj, povišen ili snižen mišićni tonus (hipertonus i hipotonus) prvi su pokazatelji da je djetetov mozak pretrpio neku traumu. Roditelji u ranoj fazi djetinjstva mogu prepoznati odstupanja od normalnog razvoja. Iako kod prerano rođene djece govorimo o korigiranoj kronološkoj dobi te im toleriramo blaže zaostajanje u razvoju, ako dijete ne može sjediti, puzati ili hodati, to će dovoljno zabrinuti roditelja da potraži stručnu pomoć. Tada će se vježbama stimulirati živčani sustav da oštećene živčane puteve zamijeni novima, što osjetno može ublažiti nastale teškoće. Tu mogućnost možemo zahvaliti plasticitetu mozga.

Naime, u trenutku rođenja razvoj dječjeg mozga nije dovršen nego se u prvih nekoliko godina života, pod utjecajem iskustva, ubrzano razvija i mijenja, te dijete uči mnoštvo novih stvari. U slučaju ranih ozljeda mozak koristi proces plasticiteta u svrhu obnavljanja ili prevencije oštećenja pojedinih funkcija. Međutim, oštećena funkcija neće se razviti bez vanjske stimulacije. Stoga je nužna bogata i strukturirana okolina koja će omogućiti modeliranje razvoja i maksimiziranje djetetovih potencijala.

Važnost kontinuiranog praćenja

Osim motoričkog razvoja koji je uočljiv i nestručnom oku, iznimno je važno kontinuirano pratiti cjelokupni razvoj svakog djeteta s neurorizikom. Naime, stvarne posljedice traume mogu se uočavati i pronalaziti i nakon što dijete svlada prve korake i ne moraju biti vezane samo uz motorički razvoj.

Sustav registracije i praćenja djece s neurorizikom tek je u začetku, pa izostaje organizirano stručno praćenje djece i savjetovanje roditelja. Oni su tako ostavljeni svojim procjenama sve do polaska u školu. Roditelji često cijelo predškolsko razdoblje provedu bezbrižno ne razmišljajući o tome da, osim motorike, njihovo dijete na još nekim područjima svog razvoja osjeća posljedice teškoća koje su se javile tijekom porođaja.

Neke neurorazvojne teškoće, kao što su hiperaktivnost, nedostatak pažnje, nespretnost, teškoće s čitanjem, pisanjem i računanjem, teškoće u ponašanju, mogu se uočiti već u predškolskoj dobi, ali se kao takve ne prepoznaju ili se zanemaruju. Ako je dijete nespretno, nesamostalno u hranjenju, odijevanju, nezainteresirano za crtanje, loše drži olovku, ne može rezati po crti ili loše boja unutar označenog prostora, nema dovoljno razvijen govor, kratkotrajno zadržava pažnju, često mijenja sadržaje interesa, ne završava započete aktivnosti, voli se osamljivati, teže ostvaruje kontakt s vršnjacima, teže pamti riječi pjesmica i slično, ne treba čekati školu u kojoj će sve to „naučiti“.

Čekanjem se gubi dragocjeno vrijeme. Rana detekcija i intervencija važna je zbog činjenice da djeca svladavaju vještine i znanja određenim redoslijedom te je bitno započeti s vježbama poticanja razvoja prije nego što kod djeteta nastane značajno zaostajanje za vršnjacima.

Prerano rođena djeca svoju borbu ne završavaju izlaskom iz inkubatora ili rodilišta. Njihov razvoj potrebno je i dalje kontinuirano pratiti, poticati i stimulirati. Roditeljska svijest i rana intervencija pravi su put do dobro razvijenog i naprednog djeteta.

Tekst:
Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog
Stela Horvat, prof. rehabilitator

Foto: Pexel

Objava Prijevremeno rođena djeca zahtijevaju posebnu medicinsku skrb pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Ultrazvuk (UZV) mozga slikovna je dijagnostička metoda prikaza građe mozga. Kako ultrazvučni valovi ne prolaze kroz kost, za prikaz mozga u lubanji potreban je tzv. akustički prozor. U novorođenačkoj i dojenačkoj dobi, ali i u prerano rođene djece (prematurusa) za izvođenje pretrage koristimo veliku fontanelu, strukturu na vrhu glave gdje kosti lubanje po porođaju nisu potpuno okoštale. Središnji smještaj velike fontanele omogućuje optimalan prikaz građe mozga.

Pregled se izvodi tako da se djetetu koje leži na leđima na stolu za pregledavanje (ili inkubatoru). Nad otvor velike fontanele stavi se kontaktno sredstvo (gel) i prisloni sonda ultrazvučnog aparata.
Naginje se i okreće u željenim smjerovima za dobivanje različitih međunarodno standardiziranih ultrasonografskih
presjeka mozga.

Prema potrebi, ovisno o nalazu, ultrazvučni se presjek može i prilagođavati. Postupnim zatvaranjem (okoštavanjem) velike fontanele, kao i rastom glave, pouzdanost metode smanjuje se do nemogućnosti izvođenja pretrage.

Kako izgleda UZV mozga

Ultrazvuk mozga bezbolna je, neinvazivna i neškodljiva pretraga za dijete i može se ponavljati više puta ako je potrebno. Zbog svoje jednostavne i praktične primjene ultrazvuk je danas metoda izbora pregleda mozga u neonatalogiji i razvojnoj neurologiji. U svakom od položaja ultrazvučne sonde prikazuje se građa i eventualni poremećaji u anatomskoj strukturi mozga.

Najčešća medicinska indikacija za ultrazvuk mozga je perinatalno neurorizično dijete, prerani porođaj, nedostatak kisika, otežani porod, nizak Apgar, perinatalna infekcija ili druga medicinska stanja koja mogu utjecati na optimalan tijek trudnoće, porođaja i ranog doba nakon rođenja djeteta. Izvodi se i kod djece male porođajne mase ili odstupanja u opsegu glave, kao i dinamici rasta opsega glave (premalo ili previše) koja se redovno prati tijekom sistematskih pregleda u pedijatrijskim ordinacijama. Preporučuje se kao pretraga već kod sumnje u neurorazvojno odstupanje u prvim mjesecima života u smislu usporenog neurorazvoja, hipertonusa, hipotonusa i sl. upravo zbog svoje veće pouzdanosti ako se ranije izvede.

Odgađanje pretrage zbog sve manjih dimenzija velike fontanele i rasta glave dovodi do sve slabijeg prodiranja ultrazvučnih valova. Posljedica je niža rezolucija i manje detalja prikaza moždanog tkiva.

Ultrazvuk mozga izvodi se i u djece koja u rano dojenačko doba razviju konvulzije, epilepsijske napadaje, pretjerano su pospana ili razdražljiva.

Moderni uređaji

U slučaju znakova povećanja intrakranijskog tlaka (pritiska u glavi) ultrazvuk je odlična metoda praćenja dinamike promjena. Ali i indikacija za operativno liječenje i ugradnju „pumpice“ odnosno ventrikuloperitonealne drenaže od strane neurokirurga, te kao praćenje kretanja tlaka nakon operacije.
Redovno se izvodi i kod sumnje u anomaliju građe mozga koju ponekad prate i pridružene anomalije građe kralježnice (npr. spina bifida).

Tijekom godina ultrazvučni su aparati razvojem tehnologije jako napredovali. Iako ne možemo mijenjati fiziku ultrazvučnih
valova, sve bolje ultrazvučne sonde i računalna analiza omogućuju sve bolju rezoluciju prikaza građe mladog mozga.
Relativno je čest nalaz vrlo blagih promjena ili čak fizioloških anatomskih varijacija za koje se ne očekuje da rade tegobe. S druge strane, nalaz značajnog krvarenja, nedostatka kisika, porasta tlaka ili anomalija građe mozga može dovesti do ponavljana pretrage i dodatne dijagnostičke neuropedijatrijske obrade.

Pretragu najčešće izvode pedijatri, neonatolozi i neuropedijatri uz jasno tumačenje nalaza roditeljima ako je uredan, a pogotovo ako postoji neko odstupanje.

Tekst: dr. sc. Goran Krakar, dr. med.,
neuropedijatar
Poliklinika za dječje bolesti “Dr. Sabol”

Objava Zašto se radi ultrazvuk mozga kod beba? pojavila se prvi puta na pitajmamu.