Božić 2020. neće biti kao onaj prethodne godine – nema hrpe prijatelja, obilaženja obitelji i ljubljenja i grljenja. Ovo je korona – Božić! Velika je vjerojatnost da će mnogi roditelji biti razočarani jer bebin prvi Božić neće biti proveden sa cijelom obitelji.

No, nađite utjehu u činjenici da ovaj Božić može biti mirniji nego proteklih godina. Baš kakav treba i biti – bez šoping groznice, bez dugih redova u dućanima, bez stresa i bez histerije. Miran i spokojan.

Internet je vaš prijatelj

Vrlo je velika vjerojatnost da će neki Božić dočekati u samoizolaciji. No, to ne znači da se morate izolirati od prijateljstva. Pogotovo kada doma imate prijatelja zvanog internet. Pričajte s ljudima preko Zooma, Meetsa, WhatsAppa – bilo koje aplikacije koja dopušta da si u lice čestitate Božić.

Internet je vaš prijatelj i što se tiče kupovine poklona. I omogućuje vam ono što ne možete u dućanu u miru gledate i birati i u pravilu uvijek ima veći izbor.

Izradite sami

Ove godine fokusirajte se na ono što sami možete napraviti za druge. Bilo da je riječ o nekoj šaljivoj čestitci, unikatnom poklonu, ručnom radu ili pletenom šalu. Korona – Božić je savršena prilika za razvijanje novih vještina.

A ovo su naši prijedlozi:

• IZRADITE BOŽIĆNE ČESTITKE
• NAPRAVITE VILINSKA SVJETLA
• NAPRAVITE SNJEGOVIĆA

Nitko ne može kupiti vrijeme

A ako nas je korona – kriza nečemu naučila to je da vrijeme nesmiljeno prolazi i nitko nije pošteđen. Izolacije su nam kupili vrijeme koje možemo provesti s obitelji, a kome ne treba vremena u ovom užurbanom svijetu.

Cijenite trenutke

Iako je teško, cijenite one male sitnice koje vas čine sretnima. Provedite vrijeme onako kako vas usrećuje okruženi vašom obitelji. Izađite van, šećite, planinarite,  vozite bicikle, istražujte svoju okolinu, pričajte i grlite se. Jer i ovo će proći!

Sretan Božić!

Foto: Unsplash

Objava Kako spasiti korona – Božić? Prvo, ne očajavajte! pojavila se prvi puta na pitajmamu.

No, situacija je danas potpuno drugačija. Samoizolacija se spominje svakodnevno, naslovi su puni medicinskih, često zbunjujućih termina, a briga o zdravlju postala je mantra. Posebno zbunjeni u ovim zbunjujućim vremenima postala su djeca. Njima je djetinjstvo postalo obilježeno samoizolacijom koju ili iščekuju ili su je već prošli.

Pa onda, kako uopće s djecom pričati o samoizolaciji?

Samoizolacija nas statistički sve čeka u nekom trenutku. Prije ili kasnije za dobrobit tuđu i svoju morat ćete se zatvoriti 10 dana u kuću i mališanima objasniti što se događa.

OVO SU NAŠI SAVJETI:

Objasnite što se događa

Prilagodite objašnjenje uzrastu djeteta i objasnite što se događa. Vrlo vjerojatno ste već odradili razgovor o pranju ruka, kihanju i kašljanju, pa djeca donekle razumiju o čemu se radi.

Pročitajte i: Upute za preživljavanje korone

Sada objasnite da svi morate biti kod kuće neko vrijeme i ne smijete izlaziti van. Budite jasni i iskreni, nemojte ih obasipati informacijama koje ne razumiju.

Oblikujte njihova očekivanja

“Samoizolacija znači da ne smijemo ići van iz kuće idućih 10 dana.”

“Moramo biti doma jer je to dobro za naše zdravlje i zdravlje ljudi koje srećemo kako se ne bi razboljeli.”

“Samoizolacija će trajati samo 10 dana tijekom kojih ne smijemo izaći iz kuće. Doma ćemo se igrati kao da smo u parku, u vrtiću ili školi.”

Pročitajte i: Trebaju li djeca nositi maske?

“Moramo ostati doma jer je to dobro za naše zdravlje i tako štitimo druge. Igrat ćemo se kao da smo u parku, učit ćemo kao da smo u školi ili vrtiću i zabavljat ćemo se.”

Slušajte

Postavljajte pitanja i slušajte što vam djeca govore, tako ćete stvoriti razumijevanje i shvatiti što oni zapravo znaju i što bi ih moglo zanimati. Na njihova pitanja odgovarajte iskreno i sažeto.

Hrabrite

Djeca su kao malene spužve, puno ulazi u glavicu, a malo toga izlazi van. Djecu često zna biti strah, ali ga ne znaju verbalizirati ili objasniti. Hrabrite ih svaki dan, radite na njihovom samopouzdanju, volite ih.

Držite se rutine

Idućih 10 dana će biti teško, puno teže od onoga što ste mislili, pa je važno držati se rutine. Naime, rutina je klincima posebno bitna jer znaju što mogu očekivati u određenom djelu dana. Ako imate stan u malo ste lošijoj poziciji od onih koji imaju dvorište i kuću, no ne očajavajte. I otvoreni prozori, jaknice i kapice na balkonu ili terasi, mogu biti jednako zabavni kao trčanje dvorištem. No, vi ćete se morati pobrinuti za to.

Planirajte

Planirajte što ćete raditi idućih dana. Ako radite od kuće, nažalost, vrijeme ćete morati planirati oko mališana. Stoga, dobar plan glavu čuva.

Upravljajte svojim očekivanjima

Djeca su nepredvidiva. Jedan dan im je super biti doma, drugi dan plaču pred vratima. Ne očekujte veliki tulum pun dobre zabave, jer ga nećete dobiti.

Smirujte situaciju

Više nego vjerojatno će doći do ispada bijesa i ljutnje, no nemojte se i vi ljutiti. Djeci je puno teže nego što mi to mislimo, a razlika je to što oni to  pokazuju.

Foto: Freepik

Objava Samoizolacija – kako objasniti djeci što je to? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

O maskama su tijekom koronakrize stizale različite obavijesti – štite, ne štite, štite samo neke… Kako su stručnjaci postupno upoznavali virus COVID-19, tako su i prilagođavali mjere, pa one nove kažu: svi nosimo maske u gotovo svim zatvorenim prostorima.

No, moraju li i djeca nositi maske?

Hrvatski zavod za javno zdravstvo izdao je priopćenje prema kojem je odgovor na to pitanje – da. Maske moraju nositi i djeca starija od dvije godine. Ipak, s obzirom na činjenicu da se radi o djeci, postoje neke iznimke i slučajevi u kojima djeca nisu obvezna nositi maske.

Od nošenja maski u zatvorenim prostorima izuzimaju se:

• djeca do dvije godine starosti
• djeca predškolske dobi nakon navršene druge godine ako dijete, usprkos nastojanju roditelja/staratelja da nosi masku, pruža otpor nošenju maske ili se ne može suzdržati od dodirivanja maske i lica (pojedinoj djeci maska smeta te osjećaju neotklonjivu potrebu da namještaju masku i dodiruju lice, čime se povećavaju izgledi za unos virusa kroz usta, nos ili oči)
• djeca u dobi nakon navršene druge godine pa do nižih razreda osnovne škole mogu nositi masku samo u aktivnostima koje su vremenski ograničene (aktivnosti koje traju najviše sat ili dva) i kada su pod neprestanim nadzorom roditelja/staratelja (primjerice kod vožnje u javnom prijevozu, u zdravstvenoj ustanovi ili kod odlaska u trgovinu iako se roditeljima preporučuje da djecu vode u trgovine samo ako je to krajnje nužno)
• osobe s određenim oblicima invaliditeta kao što su: određena oštećenja mentalnog zdravlja uključujući teškoće iz autističnog spektra ako osobe pružaju otpor ili ne podnose masku na licu, osobe s intelektualnim teškoćama, osobe s većim tjelesnim/motoričkim oštećenjima zbog možebitnih teškoća disanja ili nemogućnosti da skinu masku bez pomoći druge osobe
• osobe koje trebaju prenijeti informaciju osobi s oštećenim sluhom, uključujući prevoditelje za gluhoslijepe osobe i druge osobe u pratnji, u situaciji kada poruku osobi s oštećenim sluhom ne mogu napisati ili prenijeti znakovnim jezikom, već isključivo čitanjem s lica i usana
• osobe s oštećenim sluhom u situacijama u kojima maska onemogućuje učinkovitu komunikaciju i primjereno razumijevanje prenesene poruke
• osobe s teškoćama disanja uslijed kroničnih bolesti (ove situacije ne treba zamijeniti s respiratornom infekcijom uz povišenu temperaturu ili druge znakove koji mogu biti karakteristični za bolest COVID-19 kada je nošenje maske obavezno)
• osobe promijenjene svijesti ili kod gubitka svijesti
• sve osobe koje iz drugih razloga ne mogu skinuti masku bez pomoći druge osobe.

Iz Zavoda upozoravaju da se nakon dužeg nošenja maske na licu može javiti iritacija kože lica, odnosno promjene na licu, posebno za vrijeme ljetnih vrućina. Tada je važno isprati lice sapunom i vodom, te zamijeniti masku ako je vlažna ili oštećena.

Foto: Freepik

Objava Trebaju li i djeca nositi maske? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Odlazak u trgovinu posebno mi je napet. Ah da, pitate se, zašto ja idem u trgovinu? Zato što je gospodin suprug zaključio da ja imam najbolji imunitet u obitelji. Ili kako se slikovito izrazio “ide najsnažniji iz krda”. Jadno je to krdo, ako sam im ja najjača karika.  On ima neki oblik astme. Ja bih ga opisala kao blago, a on sam sebe kao “smrtno bolesnog”.

Ja idem u trgovinu. On je pobijedio. Ne žalim se. Dok se tučem za kvasac i slične “top artikle”, gotovo imam osjećaj da sam negdje u gradu i razgledavam na primjer izloge s cipelama… ali to su neki novi izlozi u kojima ako uspiješ dograbiti toaletni papir je isto kao da si ubola najbolju rasprodaju u gradu. 

Prioriteti, prioriteti…

Samo što uđem u kuću, upalim računalo ili tv, netko mi poručuje da ostanem doma. Kao da znaju da sam upravo došla izvana. Možda već imam neku aplikaciju za praćenje, možda me muž prijavio Stožeru kao “previše aktivnu”. Vidiš li da sam bila u Lidlu, Vili? Jesam li ostala predugo pokraj hladnjaka sa sladoledima?

Rekoh si, kada jednom ovo sve prođe, ako još ikad u životu čujem da #ostanemdoma, kopam oči sebi i drugima. 

Mislim da je gospodin suprug jedina osoba kojoj ovakav režim odgovara. Život mu se minimalno promijenio. Viđa jednak broj ljudi kao i prije. Izlazi kao i prije. Čitaj između redaka! Jedino što radi od kuće. Entuzijazam mu je na aparatima kao i u veljači dok kovid još nije napravio proboj u naše krajeve. Jedina je novost da se moj i njegov entuzijazam sad napokon slažu.

– Ne propustite pročitati – BRAČNE VODE: prvi dio –

Kada god izvedem djecu na kraću šetnju ide ljutito za nama i frkće, pa se duri još satima poslije. Kako bi mi poslao poruku da ne pomišljam uskoro na odlazak igdje. A za nama hoda valjda da nas ne bi uhapsili jer se krećemo u grupi. On u punom smislu riječi drži socijalnu distancu. 

Od jutra do mraka, slušam o koroni, koliko je ljudi tog dana zaraženo, koliko ih je na respiratoru, koliko u Italiji, koliko u Španjolskoj. Zanima i mene, žao mi je svakog bolesnog, ali žao mi je i mene.

U pola 8 ujutro nekad sam u miru pila kavu, a sad imam pred sebe prostrtu crnu kroniku svijeta.  

Razmišljam o travnju, svibnju i možda polovici lipnja bez izlaska. Dođe mi da ga objesim na štrik, stoji mi sa strane neiskorišten jer rublje sušimo u sušilici. Mogu mirno umrijeti, jer zadnju smo ratu napokon otplatili. Junaci našega doba!

Kad ON izlazi van

Jednoga dana, morao je i moj najdraži pomoliti svoju glavicu van, treba po nešto na posao.

Traži unezvjereno masku i rukavice. Loše mi se nešto pripremio. Od silne tiranije pogubio je pola zaštitne opreme. A nije pomoglo niti to što su djeca puhala u rukavice i igrala se da je to vime od krave, pa nam ih je umalo ponestalo. Nije sada vrijeme za učenje o domaćim životinjama…sada je pitanje života i smrti. 

“Gdje su mi ključevi od auta, nema ih nigdje?” – juri po kući već u trećem krugu. Rado bih mu priskočila u pomoć, ali nekako mi je ugodno na tom kauču. Već ima otisak moje pozadine, lijepo si pašemo. 

“TI s zadnja išla autom”?!

Ovo je razumljiv potez jer nas dvoje uvijek optužimo ono drugo, teško nam je priznati krivicu. 

Jedva sam dočekala. Rekoh: “Dragi,  možda su ti se od silne dezinfekcije jednostavno istopili? Valjam se od smijeha na svoju provalu. Dugo se nečemu nisam tako dobro nasmijala. Njegov humor je na respiratoru.

Ključevi – nađeni! Možda su samo željeli #ostatidoma? Spremni su za još puno brisanja i dezinfekcije alkoholom. Popili su alkohola više nego ja za cijeloga života. 

U moru duhovitosti, netko je rekao – izađite na balkone i pljeskom podržite muževe koji su zatvoreni sa svojim ženama do svibnja. E, moj neznani autore! Pljeskala bih da me ruke ne peku od antiseptika. Pitanje je hoću li u svibnju uopće moći i dati otiske prstiju!

Tekst i foto: mama Sanja

Objava Bračne vode 2: Još se trpimo pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Otvorim neki dan vrata od stana, jurila sam do ljekarne jer su mi rekli da su dobili novu zalihu maski, ali da su već pri kraju. Što da vam kažem, živim na rubu. Otvorim vrata i vrisnem. Ne baš jako, jer nisam ja neka tamo histerična. Mislila sam da je u zgradu došao provalnik.

No, to je bila moj prva susjeda. Imala je masku, ali neku čudnu iz Japana koja ju je skroz izobličila. Na glavu je do očiju navukla kapu. Kaže, čula je da se korona može donijeti i na kosi. Gospodin suprug se kraj mene zadovoljno smiješka. On bi kapu najradije nosio i sredinom srpnja. Uvijek mu je hladno za glavu. Na noge japanke – na glavu zimska kapa. A ja kraj njega nosim majicu od sramote i hlače od poniženja.

Srećom, nije srpanj, pa neka njih dvoje hodaju s tim kapama. I susjeda žuri u ljekarnu. Tko zna, kako je počelo, možda ćemo se i potući oko maski, ako nema za obje.

Uglavnom, sretna sam što mogu i do ljekarne. I ustvari što maske idem kupiti roditeljima jer su potrošili sve jednokratne. Jer, da sam nešto drugo smislila, gospodin suprug bi dignuo nos u zrak, kao što ga u zadnje vrijeme redovito diže ako spomenem neki izlazak.

Suprotnosti se privlače

Suprotnosti se, kažu privlače, ali u doba korone svi ti zakon padaju u vodu. Suprotnosti nisu toliko dobre u doba korone.

Rado bi nas izolirao jer smatra da je svaki izlazak nepotreban. Djeci ne treba svježi zrak. Imaju prozor. Bojažljivo sam tih dana pogledavala psa. Jedinu slamku spasa. Rekoh, možda ga odvede u azil jer on je jedini zbog kojeg baš moramo izaći. Pas je preživio, ali njegove šape… to je drugi par cipela. A i cipele bi mu gospon suprug rado nabavio da mu ne mora tako često šape prati. Toliko ih pere da su mu se izlizale. Sad kada uz naših četiri para ruku imamo i četiri šape za oprati, sapun se troši kao lud.

Dezinfekcija život znači?

Jako puno dezinficiramo. Kvake. Prekidače. Volan, mijenjač, kvake od auta. Parnim čistačem ubijamo ono što je uspjelo preživjeti domestos. Kada dođem iz trgovine, pred vratima izuvam tenisice, skidam jaknu, predajem vrećice od kupovine. Vjerojatno bi moja bolja polovica tražila da skinem i ostatak odjeće, ali zna da nije zgodno pred susjedima. Pa smijem zadržati nešto dostojanstva.

U jednom trenutku sam pomislila da će tu odjeću zapaliti, ali srećom, ona samo ide na balkon, pa kada se provjetri, u perilicu. Toliko puta sam oprala jaknu da je i psu postala tijesna. Uzima mi mobitel, ključeve, sve prska, trlja, čisti. Sve je napadnuto. Viri jesam li ruke nasapunala tri puta.  Jesam, vidim po tome kako mi koža izgleda kao pureća.

Mužu, pretjeruješ. Vodit će dnevnik o tome što nam radiš. Objavit ću ga.

Nastavit će se…

Tekst i foto: mama Sanja

Objava Bračne vode: dok nas korona ne rastavi pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Noćas točno u ponoć počeo je jednodnevni događaj nazvan „Korona trkački izazov“ koji će vas natjerati da se pokrenete i u ova 24 sata otrčite koji kilometar. Svaki je važan! No, sad se sigurno pitate „Kako to da mi preporučuju trčanje, kad je sada toliko važno #ostati doma“? Tako što ćete i ostati doma i upravo tamo trčati.

Da, to se može, i to u vrlo malo kvadrata!

Izazov je pokrenula naša dugogodišnja suradnica, psihologinja i sportašica, Maja Bonačić, koja je i dokazala da se to može. Prije nekoliko je dana, već tada u izolaciji, Maja istrčala polumaraton – u dnevnom boravku, na stazi dugoj sedam metara!

A zašto to radi?

Proteklih pet godina svake je godine Maja Bonačić početkom travnja organizirala „Zaigranu pedalu“. Nekoliko bi dana biciklirala po Hrvatskoj, prelazila više od 1000 kilometara na biciklu, te u nekoliko gradova održavala predavanja o autizmu.

Upravo je to glavni povod ovog događaja kao i Zaigrane pedale – obilježavanje Svjetskog dana autizma, 2. travnja. Kako na Facebook stranici događaja stoji:

„Osjećaj nedostatka slobode kretanja, ukidanja svakodnevnih ljudskih prava i osjećaj zarobljeništva su svakodnevica osoba koje imaju neki oblik invaliditeta ili razvojnih teškoća. Na ovaj način imamo priliku i njima odati počast, malo iz njihovih cipela te zauvijek zapamtiti kako je bilo na kratko živjeti život kako neki ljudi/djeca žive cijeli svoj život.“

Dakle, kretanje će vam, sigurni smo, dobro doći – kako vama, tako i mališanima. Pa umjesto da sjednete pred televiziju još jednom u danu, s još jednom zdjelicom grickalica, vi potrčite! Zajedno s mališanima, kojima će sigurno biti zabavno. Ako imate sat za mjerenje prijeđenih (kilo)metara, objavite fotku pretrčanog na Facebook stranici Korona trkački izazov ili u postu na stranici Projekt Zaigrana pedala.

Pa što čekate? Priprema, pozor… kreni!

Foto: Freepik

Objava Korona trkački izazov: Otrčite koji kilometar za dobar cilj pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Protječe treći tjedan otkako djeca ne pohađaju vrtićke ustanove, a sada je stigla i službena odluka grada o neplaćanju redovnog programa. Naime, roditelji djece koja pohađaju zagrebačke vrtiće dužni su podmiriti troškove pohađanja vrtića zaključno s veljačom, dok će za ožujak naknadno dobiti obavijest o plaćanju troškova elektroničkom poštom. Od 1. travnja vrtići se ne plaćaju, i to do opoziva odluke, odnosno dok Grad Zagreb ne donese drukčiju odluku.

Što se tiče privatnih i vjerskih vrtića na području Grada, o plaćanju vrtića odlučuju zasebno same ustanove. No, iz Grada napominju da će oni troškove sufinanciranja tih vrtića i dalje uplaćivati ustanovama.

Točni podaci za ostale županije mogu se doznati na web stranicama lokalne samouprave.

Foto: Freepik

Objava Zagrebački vrtići do daljnjeg se ne moraju plaćati pojavila se prvi puta na pitajmamu.