Ovo je poseban mjesec u kojem se obilježava poseban događaj. Krucijalna druga godina malog Mistera.
Kako sami rođendan pada u ponedjeljak, a zamisao je dan provesti na omiljenim slavljenikovim mjestima radeći što god si je on zamislio, odlučili smo ga ipak prebaciti na subotu kako bi u tome sudjelovao i Misterov tata (ponedjeljkom je naravno sputan radnim obvezama).
No s obzirom na to da na vremenske prilike jednostavno nije moguće računati, kao i na potencijalnu mogućnost obolijevanja nekog od članova naše male obitelji, nesebično smo se dogovorili od svake slobodne nam i za boravak vani pogodne subote napraviti mini rođendanski izlet.
I naravno – nismo požalili.
Rezultat je svojevrsna turistička razglednica sa znakom ABA – Approved by Aron.
Prvo mjesto, nezaobilazno ako pješke idemo do centra grada, udaljeno je od nas samo par minuta lagane šetnje. Riječ je o jezeru St Margarets Loch, samo malom dijelu Holyrood Parka, koji nas je nepobitno osvojio čim smo stigli. Labudovi u jezeru bude u okorjelim knjiškim ''moljcima'' sjećanje na keltske mitove i legende, okruženi šumama u kojima se možeš zakleti da si ugledao vilenjaka, a sve zajedno budnim ih okom čuva ruševina kapelice kao spomenik na dane viteških borbi, ujedno i predvorje u Arthur's Seata, vulkan koji dominira ne samo parkom nego i cijelim gradom. Ili iz Misterove perspektive radi se o fantastičnom mjestu gdje svoj ''kei'' (keks) možeš podijeliti s labudovima, patkicama i galebovima koji su u stanju za njih čak i pjevati, bacati kamenčiće, crtati po zemlji grančicama, pronaći jestive kupine, gacati u blatu koje je sastavni dio šume nakon kiše i na kraju doći do potočića idealnog za ''pecanje'', preskakanje ili puštanje brodova.
Evidentno se tu zadržavamo ponekad i do ručka (zbog čega isti obvezno nosimo uvijek sa sobom). Cijeli park osim vulkana i još dvaju jezera čini velika livada, za sunčanih dana omiljeno mjesto za piknike ili pak za središnji dio festivala i lokalnih događaja koji se održavaju tijekom cijele godine, te Palace of Holyroodhouse, kraljičina službena rezidencija tijekom boravka u Škotskoj. Kao što se može pretpostaviti, iako je palača nezaobilazna u većini turističkih posjeta, nama je trenutno najmanje zanimljiva. Jedino što nas može odvojiti od Margaretina jezera miris je kave s Royal Milea, najuzbudljivije ulice u gradu.
No prije nje nezaobilazna je postaja škotski parlament. Točnije njegovo ''predvorje'', jer iako je Parlament svakodnevno otvoren za javnost, ono što Mistera fascinira su fontane koje predstavljaju obližnja jezera – za toplijih dana izvor osvježenja za lokalne pse, ali i lokalnu djecu (bez obzira na istaknuti znak izričite zabrane kupanja) te neobična ''šuma'' metalnih vezova za bicikle, unutar koje se stvaraju lokvice.
Za razliku od većine Škota koji na spomen ove građevine stare tek osam godina kolutaju očima nazivajući je arhitektonski nedostojnom za ulogu koja joj je namijenjena, nas njena pojava uvijek razveseli – iza ugla je naime ne samo vrhunska kava nego i Royal Mail – ulica tisuću iznenađenja.
Žila kucavica Edinburgha i turistička meka, krcata je ne samo pubovima, restoranima, suvenirnicama i muzejima nego i skrivenim vrtovima koje tek dobro upućeno ili znatiželjno oko dvogodišnjaka može otkriti i u njima itekako uživati.
Realno, ovoj se ulici može posvetiti nekoliko pisama jer ma koliko se puta već popeli i spustili niz nju, svaki put otkrijemo nešto novo.
No, od najdražih su nam mjesta Chessel's Court, dvorište unutar zgrada otvoreno za javnost, idealno za kratki odmor, traženje bubamara, raspoznavanje različitih začina i mirisanje cvijeća, te Museum of Childhood, muzej razvoja igračaka kroz povijest, koji nam je pri prvom posjetu djelovao više kao set za klasični horor, no pri drugom smo posjetu otkrili prostoriju koja ne samo da ima predivan pogled na ulicu nego i stotinjak primjeraka setova čajnika (trenutno definitivno najigračke i dugo iščekivani rođendanski poklon), ali što je najvažnije – i sve potrebno za čajanku, ili u Misterovu slučaju kavanku, jer on ipak, ako ga pitate, kuha kavu.
Da se razumijemo, tu smo tek na trećini Royal Milea, ali ponovni izlazak na svjež zrak i blago drmusanje po ulici u kolicima momentalno priziva san na slavljenikove oči. Bila je to prva i jedina subota koju smo uspjeli ''dohvatiti'' do rođendana, pa je dogovor izlete s oznakom ABA nastaviti i dalje.
Intuicija dječjeg srca do sada nam se pokazala puno inspirativnijom od turističkih vodiča.
