Tata

Hrvoje Hrengek: Petar snagom svojeg osmijeha pomiče brda problema

hrvoje hrengek

Kakva je beba Petar, predstavite nam ga, iz tatina kuta – mama Melita je ipak cijele dane s bebom, a tatu često zapadnu najbolji dijelovi…

Pun je energije, živahna je beba, smije se on nama, ali još češće mi njemu. Nekad je toliko smiješan da mi se čini da bi mogao raditi u cirkusu.

melita i hrvoje hrengek

Koliko se vaš mali svijet promijenio posljednjih osam mjeseci? Jeste li postali sretnija obitelj, jeste li opušteniji? (Ne mislimo da ste prije bili nesretni). Ili je to jednostavno samo drukčiji, potpuniji oblik sreće?

Puno se toga promijenilo: prioriteti, protok i trajanje vremena, naša tijela ‒ mislim na mišiće, trajanje sna…

A kako je to izgledalo onoga trenutka kada ste doznali da ćete napokon postati roditelji? Sigurni smo da je bilo burno! 🙂 Što vam je tada prolazilo mislima?

Bio sam na službenom putu kad me Melita nazvala i rekla: „Znaš, postat ćeš tata“ Plakali smo zajedno, udaljeni 400-tinjak kilometara. Samo sam htio zagrliti Melitu i dignuti ju visoko u zrak, ali kako to nije bilo moguće, otišao sam pronaći nekoga s kim bih nazdravio. Naletio sam na kolege koje poziv na piće u rano poslijepodne nije iznenadio i nisu ni pitali zašto pijemo. U sebi sam poželio samo da sve bude dobro s djetetom. Kad sam završio s poslom, otišao sam do crkve i pomolio se.

hrvoje hrengek

Kako ste se snašli u ulozi oca? Kako gledate na tu ulogu? Osjećate li se kao da ste oduvijek tata ili se ponekad morate podsjetiti da ste tata?

Zaboravan sam tip. Ne mogu reći da zaboravim, ali tijekom dana kad nisam kod kuće često se sjetim Petra i da sam mu otac. To me raznježi i odmah pretvori u boljeg čovjeka. Onda pošaljem poruku Meliti, pa mi ona pošalje neku smiješnu Petrovu fotku… Čudesan osjećaj. Neka milina, spokoj, dragost, sreća, kao lagana levitacija… Otkad se rodio kao da pomalo lebdimo među oblacima.

Kako ste se osjećali kad ste prvi put primili Petra u naručje? Koja je prva stvar koju ste napravili kao otac?

Kad sam prvi put primio Petra u naručje i osjetio njegovu težinu i toplinu, to je bilo gorivo za put među oblake. Poljubio sam ga, pa sam poljubio Melitu, zagrlili smo se, zaplakali od sreće i lansirali se u divan svijet roditeljstva. Kad sam izašao iz bolnice, potrčao sam iz sve snage niz Zajčevu ulicu, skakao i vikao iz svog sretnog glasa.

Intervju s mamom Melitom pročitajte OVDJE, a u cijelosti u časopisu Mama&Beba (kolovoz 2018.).

Mama&Beba, mama i beba, časopis
Mama&Beba