Ana, postali ste mama prije sad već skoro četiri godine. Nije neobično da ste sada već u potpunoj formi ‒ na Vašem se tijelu ne vide tragovi poroda. No, jeste li se i nakon porođaja brzo vratili u ovakvu formu? Ipak je to Vaše područje, pa nije neobično započeti razgovor baš ovakvim pitanjem.
Eva Maria će za mjesec dana navršiti četiri godine i moram reći da sam u top-formi zahvaljujući poslu odnosno dobrom treningu koji danas i nije tako redovit kao nekad. Ali zato je tu mnoštvo obveza koje su se udvostručile otkako sam mama, pa ta neprestana žurba i tempo koji imam, među ostalim, održava moju sjajnu figuru. U trudnoći sam pokrenula vlastitu metodu vježbanja za trudnice, AM metodu, koja je savršen spoj emocionalnog i fizičkog te je pomakla granice «uobičajenih» metoda za trudnice, te sam tako održavala dobru formu tijekom trudnoće, a i plesala sam Ana's Sensual fitness i vodila treninge do sedmog mjeseca trudnoće. Kako je Eva Maria bila okrenuta na zadak, nažalost, morala sam na carski rez. Moram priznati da mi je to jako teško palo jer nisam znala kakav će biti oporavak, koji je, ako ste imali normalan porođaj, zasigurno teži kod carskog reza jer se radi o pravoj operaciji te, kako doktori kažu, otprilike tri mjeseca ne možete normalno vježbati.
Koliko se Vaše tijelo promijenilo u trudnoći?
U trudnoći sam dobila svega desetak kilograma i niti se u jednom trenutku nisam opterećivala kako ću i kada skinuti kilograme. Iz bolnice sam došla s pet kilograma viška i iako sam tijekom trudnoće dobila celulit koji nisam prije imala, nisam se time zamarala. Moj fokus bio je na Evu Mariju i sve što me čeka prvih mjeseci prilagodbe na koju se ne možeš pripremiti nikada dok ne dođe iskustvo. Kilogrami su se istopili vrlo brzo, a trbuh se nakon otprilike šest mjeseci i bez vježbanja vratio u formu. Moj trbuh koji je imao pločice još od fakulteta pamtio je, i kad je tijelo bilo spremno, bez imalo treninga vratio se u formu. Dobro, i genetika tu igra važnu ulogu, naravno, i bavim se sportom cijeli život.
Koliko je prošlo dok niste ponovo počeli vježbati?
Treningu sam se vratila tek nakon sedam mjeseci, malo-pomalo, i to je bila moja najbolja odluka, bila sam samo Evina mama. Drukčije je to kad je moj trening i moj posao, pa je odluka bila vrlo teška, ali niti u jednom drugom slučaju tada ne bih bila sretna. Smatram da u trenutku kad rodiš, barem prvih nekoliko mjeseci, ako ne i godinu dana, u fokusu moraš imati prije svega to malo stvorenje, a ne razmišljati o tome hoćeš li biti „namontirana“ od glave do pete ili hoćeš li se vratiti u formu. Da, svakako mama mora biti sretna i ok sama sa sobom, uzeti si trenutak za sebe, ali ne nikako brinuti se o svom izgledu, nego se posvetiti djetetu u potpunosti. Neka se ne naljute mame koje su možda „pic-pic“ od prvog dana još i u rodilištu, ali meni osobno to nije bilo nimalo bitno jer sam se borila s dojenjem i svim ostalim zadacima majčinstva.
Danas se često vode polemike kad je dobro, zdravo, primjereno početi vježbati nakon porođaja. Što biste preporučili novopečenim majkama?
Svakako preporučujem ženama koje su imale normalan porođaj i navikle su na tjelovježbu neka se vrate prema svojoj osobnoj intuiciji, jer trening je dobar stimulans i pridonosi psihofizičkom zdravlju tako da, ako ste sretnice i imate dobrog muža ili baku i djeda koji će pričuvati mališana na sat i pol dok vi trenirate, samo naprijed. Ako ste rodile carskim, pričekajte malo duže i savjetujte se sa svojim liječnikom prije svega te krenite polako. Još nešto treba reći što žene često zaboravljaju: ako dojite, pripazite na intenzitet treninga i pazite se upale mišića jer nekad u tom slučaju bebica može odbiti mlijeko pa polagano krenite s vraćanjem u formu. Moj je savjet neka beba svakako bude u fokusu, a vaše vrijeme za vas vrlo će brzo ponovo doći.
Kakva je beba bila Eva Maria, je li Vam „dopuštala“ da vježbate uz nju? Je li bila, kako je danas popularno reći, zahtjevna beba?
Eva Maria je strong willed kid ili dijete koje je doista od prvog dana znalo što hoće, bila je potrebita beba koja je u potpunosti bacila svoju mamicu u očaj, ha-ha-ha. Da, bila je zahtjevna beba, a ja sam, moram priznati, prvih mjeseci teško podnosila njezin plač i nisam ju mogla umiriti jer sam i sama teško umirivala sebe. Uvijek kažem kako sam, uz besprijekornu trudnoću i sve knjige koje sam pročitala, mislila kako ću to sve „hendlati“ bez problema i kako ću se na posao vratiti odmah, nju staviti u torbicu i «po svuda sa sobom». E, nije bilo ni približno tako, i danas mi je iznimno drago zbog toga, jer da nije bila takva zahtjevna i odlučna da dobije sve što želi i što joj treba, vjerojatno se ne bih ja podredila njoj, nego bih nju podredila sebi, što majke nerijetko čine, niti bih radila na svojoj ulozi majke i mijenjala sebe kako bih uspjela zadovoljiti njezine primarne potrebe, što još i danas radim. Moram spomenuti Centar za prirodno roditeljstvo koji mi je tada dao odgovore na mnoga pitanja, a i danas mi znači puno. Iako je i dalje ponekad teško, jer se njezin karakter ne mijenja, ali ja barem znam što i kako raditi da ju emocionalno ne povrijedim, što nažalost činimo klasičnim odgojnim metodama.
Kako se danas očituje ta njena zahtjevnost?
Njezin karakter je isti i borba je, jer ja učim kako postavljati granice, kako joj dati, ali opet postaviti zdravi autoritet, kako da joj ja kao dominantna ne ukradem njezin prostor, uglavnom učim i puno se dajem u majčinstvo i moram priznati da je to najteža uloga od svih do sada, ali i najljepša. Jako smo povezane i to je bila moja najveća želja koja se ostvarila, golema ljubav između mene i nje. Posvađamo se mi, naravno, i vičemo, i sve to kako već ide, ali uvijek sve završi velikim zagrljajem i pomirenjem. I mama kaže „oprosti“ što nekad poludi, što je mnogima danas još uvijek teško. Ja sam mama koja se smije, koja plače, koja sve svoje emocije dijeli s djetetom, i na to sam neizmjerno ponosna.
Intervju u cjelosti pročitajte u tiskanom izdanju Mame&Bebe.
(veljača 2016.)
