Atopijski dermatitis česta je upalna bolest kože karakterizirana crvenilom (ekcemom), suhom kožom i svrbežom. Češća je u djece, te predstavlja najčešću dječju kožnu bolest.
Tijek bolesti je kroničan, izmjenjuju se razdoblja smirivanja i pogoršanja ekcema.
Srednje teški i teški oblik atopijskog dermatitisa utječe na sve aspekte života oboljelog kao i njegove obitelji.
Svrbež, glavni i najneugodniji simptom, dovodi do poremećaja sna, umora, slabe koncentracije i promjena raspoloženja. Dojenčad u fazi pogoršanja ekcema mogu imati poremećaj sna u 86 % noći, s čestim buđenjem i gubitkom sna roditelja u prosjeku dva do tri sata po noći.
Djeca vrtićke ili školske dobi zbog nedostatka sna teško obavljaju dnevne zadaće te se često obrađuju u smislu hiperreaktivnosti. Roditelji se uslijed nedostatka sna suočavaju s kroničnim umorom.
Atopijski dermatitis ima veliki utjecaj na psihološki aspekt roditelja, djece i cijele obitelji. Roditelji u upitnicima o kvaliteti života često prijavljuju osjećaj tuge, zabrinutosti, pa i krivnje zbog atopijskog dermatitisa svoga djeteta. Također, bolest umnogome utječe i na obiteljske financije.
Na primjer, pravilna njega kože uključuje uporabu visokokvalitetne dermokozmetike čiji troškovi nisu pokriveni osiguranjem. Upravo zbog svega toga potreban je aktivni pristup bolesti, što znači upoznati roditelje odnosno pacijente s bolesti, uključiti ih da sami procjenjuju težinu bolesti i aktivno sudjeluju u liječenju.
Edukacija znači bolje razumijevanje bolesti i terapije, bolje prepoznavanje simptoma, daje uvid u mogućnost upravljanja lokalnom terapijom, povećava broj bolesnika voljnih primjenjivati terapiju te u konačnici dovodi do bolje komunikacije s liječnikom.
Liječenje je dugotrajno i uključuje pravilnu njegu kože, prepoznavanje i izbjegavanje čimbenika pogoršanja ekcema te terapiju akutnih pogoršanja ekcema. Edukacija se provodi razgovorima s liječnikom i medicinskom sestrom u dermatološkoj ili pedijatrijskoj ambulanti, pisanim edukativnim materijalom te predavanjima i radionicama koje se obično provode u grupama od troje do petero roditelja i djece.
Na predavanjima se roditelji i starija djeca upoznaju s kliničkom slikom bolesti, uzrocima nastanka, potrebnoj obradi i terapiji. Važno je da sami pacijenti znaju prepoznati čimbenike pogoršanja ekcema (naučiti izbjegavati iritanse i moguće alergene) te da redovito njeguju kožu (pravilno pranje i redovito nanošenje emolijenata).
Atopijska koža je suha, nedostaje joj masnoće, i redovitim mazanjem nastojimo koži vratiti masnoću te tako izbjeći ili odgoditi izbijanje ekcema. Hidratantne masti i kreme koje se nanose na kožu također sprječavaju prolazak alergena kroz kožu te razvoj alergije na nutritivne ili inhalatorne alergene, što često prati atopijski dermatitis.
U trenutku pogoršanja ekcema ne treba se bojati primijeniti aktivnu terapiju. Terapija akutnih pogoršanja ekcema uključuje lokalnu protuupalnu terapiju (lokalnu kortikosteroidnu terapiju ili lokalnu terapiju imunomodulatorima), a u težim slučajevima bolesti fototerapiju, sistemnu protuupalnu terapiju i drugo. Fototerapija i sistemna protuupalna terapija provode se u bolničkim uvjetima, a lokalna protuupalna terapija kod kuće prema liječničkoj preporuci uz nadzor samih roditelja. Rezultati dosadašnjih istraživanja pokazali su da neznanje stvara strah odnosno nevjeru u znanstvenu medicinu i liječenje.
Na primjer, „kortikofobija“ ili strah od lokalne kortikosteroidne terapije proširena je među roditeljima djece oboljele od atopijskog dermatitisa: njih više od tri četvrtine zabrinuto je zbog neželjenih reakcija lokalne kortikosteroidne terapije, a više od 40% djece primjenjuju alternativne metode liječenja te kao glavni razlog navode strah od lokalne kortiksoteroidne terapije.
Često se primjenjuju kreme od nepoznatih i nedovoljno istraženih proizvođača, često iz "kućne uporabe" – samo da se ne mažu lokalni kortikosteroidi. Tako pripremljene kreme nemaju točno napisan sastav, a ljudi u svome neznanju vjeruju da je "sve bolje od mazanja kortikosteroidima". Potrebno je naučiti roditelje da u trenutku aktivne bolesti primijene kortikosteroid najblaže jačine koji će smiriti ekcem, da vode dnevnik potrošnje kortikosteroida i pisano evidentiraju potrošenu količinu, što im može pružiti sigurnost i vjeru u liječenje.
Na svakoj kontroli liječnik specijalist dermatolog mora pregledati dnevnik potrošnje kortikosteroida kako bi dobio uvid u ukupnu potrošnju kortikosteroida, a samim time i uvid u učestalost vraćanja ekcema, jer nerijetko se dogodi da sam atopijski dermatitis bude u dobroj fazi prilikom pregleda, te dijete, osim suhoće kože, pri pregledu nema jasnih ekcema.
U samu edukaciju uključuju se nutriticionist i psiholog. Atopijski dermatitis često je udružen s alergijom na hranu i veća je vjerojatnost alergije što je bolest počela u ranijoj dobi odnosno što je slika dermatitisa teža. Problem je ako se ne prepozna alergija na hranu, ali još je veći problem ako dijete nije alergično, a u prehrani izbjegava neke vitalne namirnice na koje nije dokazana alergija. Djetetu se tada ograničavaju nutrijenti koji su važni za rast i razvoj, što može dovesti do neuhranjenosti s posljedicama.
Dokazano je da psihološki stres pogoršava simptome atopijskog dermatitisa. Koža prima podražaje iz okoline i reagira na naše osjećaje. Inervirana je mrežom osjetnih živčanih vlakana te komunicira s imunosnim, živčanim i endokrinim sustavom preko čitavog niza biokemijskih medijatora. Komunikacija je dvosmjerna: spomenuti sustavi na isti način komuniciraju s kožom. Preko cijelog niza biokemijskih medijatora stres pogoršava simptome atopijskog dermatitisa, a s druge strane pogoršanje ekcema snizuje prag za stres.
Jasno je zašto su najnovije smjernice za liječenje atopijskog dermatitisa Europske akademije za dermatologiju i venerologiju uvrstile psihoterapijsku podršku u važan dio terapije atopijskog dermatitisa.
Nives Pustišek, dr.med.spec.dermatolog
Ambulanta za dječju i adolescentnu dermatologiju,
Klinika za dječje bolesti Zagreb
