Kaže se da trudnoća i majčinstvo od djevojčice, odnosno djevojke, preko noći naprave ženu. Je li to istina i kad je o Vama riječ – jeste li postali ozbiljniji, stroži, odgovorniji?
Definitivno se to odnosi i na mene. Na početku nisam vidjela takvu promjenu, ali kada sada s odmakom pogledam, vidim kako sam gotovo od trenutka kada sam saznala da sam trudna postala puno odgovornija, ali i zahtjevnija.
U vašem životu sada je malena Una. Što to znači za Vas, kojim Vas je „dječjim mudrostima“ naučila?
Ona me naučila ponovo cijeniti neke stvari koje čovjek s vremenom prestane primjećivati. Naime, sada se veselim svakom trenutku uz nju. Cijenim svaki njezin zagrljaj, radujem se svakoj njezinoj novoizgovorenoj riječi ili napravljenoj gesti. Uz nju otkrivam da su male stvari te koje čine život ljepšim.
Vjerujemo da je, kao i svima, i Vama prije bilo bitno i što odijevate, kakva Vam je frizura, kakvi su nokti… Što su danas, kad ste majka djevojčice, Vaše najveće želje i potrebe? Usrećuju li Vas još ponekad šoping i uljepšavanje?
Pa ne mogu reći da me te stvari više ne zanimaju. I dalje se volim lijepo obući, otići na frizuru ili neki drugi oblik uljepšavanja. Samo je sada stvar u tome što sve to dolazi na red tek kad se Una i njezine potrebe zadovolje. Ali moram priznati da se uz pomoć supruga te mojih i njegovih roditelja za sve nađe vremena.
U trudnoći ste, rekli ste, dobili samo pet kilograma. Prava ste sretnica… Što ste zapravo jeli, kako ste uspjeli dobiti tako malo na težini?
Da, dobila sam jako malo kilograma. Mislim da je na broj dobivenih kilograma utjecala i upala bubrega (nakon koje je uslijedila sepsa), koju sam preležala u petom mjesecu trudnoće. Tada sam jako bila oslabjela da sam nakon toga uspjela vratiti tek nekoliko kilograma. Što se tiče prehrane, čim sam saznala da sam trudna, počela sam uvoditi zdrave namirnice u prehranu. Imam sreće da mi mama ima vrt, pa sam iskorištavala sve blagodati koje nudi. Na jelovniku su mi bile obročne salate od rige, radiča, matovilca i špinata, meso u velikim količinama, kao i domaća jaja i mliječni proizvodi. Od slatkog sam jela voće u velikim količinama. Moram priznati da sam bila jako disciplinirana u trudnoći i jako sam se dobro hranila.
Popričajmo o Vašoj trudnoći: tko je bio pokraj Vas kad ste saznali da ćete postati majka, kako ste uopće saznali, što ste prvo učinili? Kako je protekla Vaša trudnoća, jeste li imali problema sa zdravljem, formom, penjanjem uz stube…?
Trudnoću smo planirali, pa mi je već prvi dan nakon izostanka menstruacije sve bilo jasno. Ipak, pričekala sam da prođe nekoliko dana prije nego što sam kupila test. Sama sam ga napravila i uopće se nisam iznenadila kada je pokazao da sam trudna. Naravno, odmah sam to rekla suprugu. Ne moram vam ni reći koliko se oduševio. Ali, reakcija moje mame ipak mi se najdublje urezala u pamćenje. Znam da je briznula u plač čim sam je pogledala. Valjda joj je moj pogled sve rekao. To mi je bilo divno. A sama trudnoća mi je bila divna (ako izuzmemo upalu bubrega). Bila sam jako aktivna, u to smo vrijeme putovali jako često i ništa me nije sputavalo. Čak smo i dan kada sam rodila otišli od kuće na vikend. Tada mi je nakon branja šparoga pukao vodenjak pa smo se morali vratiti u Rijeku, gdje sam i rodila. S velikom sjetom gledam na svoju trudnoću… Bilo je to predivno razdoblje uživanja… Kako smo u to vrijeme živjeli na nekoliko adresa, nismo posebno uređivali sobu za bebu. Tek sam joj nedavno u novoj kući obojila sobu i napravila njezin mali raj.
Spomenuli ste sepsu i upalu bubrega. Što Vam se dogodilo?
U petom mjesecu trudnoće iznenada sam počela osjećati bolove slične onima kod upale mjehura. Otišla sam na hitnu i vratili su me doma. Nakon nekoliko sati ponovo sam se vratila jer su bolovi bili neizdrživi. Kad ih sad usporedim s porođajem, imam osjećaj da su bili nekoliko puta jači. Jako bolno. Ondje sam počela dobivati terapiju antibioticima, a budući da sam bila trudna, nisam mogla primati sve lijekove. Ta je bol bila popraćena visokom temperaturom i tresavicom. Nakon nekoliko dana bezuspješne terapije, prebacili su me na intenzivnu njegu, i to tijekom noći, jer su primijetili da nešto nije u redu. Naime, dobila sam sepsu. Odmah su promijenili terapiju i na svu sreću već sam se nakon nekoliko dana počela osjećati bolje. Ta me upala bubrega oslabila, dobila sam anemiju, ali i to se brzo riješilo. Sretna sam da to nije ni najmanje utjecalo na Unu i njezin razvoj, jer to mi je bila jedina briga.
Gdje ste rodili, kakav ste porođaj imali? U kakvom Vam je sjećanju ostao porođaj?
Trudnoću sam vodila u privatnoj poliklinici u Rijeci, a rodila sam u KBC-u Rijeka. Imala sam prirodan porođaj i moram ga opisati kao jedno od najdivnijih iskustava u svom životu. Nakon što mi je vodenjak pukao, prvo sam otišla napraviti frizuru i srediti nokte. Još nisam imala trudove, pa sam si dala vremena. Tek sam poslije toga krenula u bolnicu. Moram priznati da je Una jako brzo došla na svijet. Imala sam divan doktorski tim, bila sam jako sigurna u njihovim rukama i sve je bilo iznimno brzo gotovo. Mirza je bio na porođaju, što mi je uvelike olakšalo cijelo to iskustvo.
U trudnoći ste svoju prepoznatljivu plavu kosu obojili u smeđe. Je li to imalo veze sa strahom da će bojenje i izbjeljivanje kose naškoditi bebi ili je bio znak životnog preokreta?
Pa zaista ne znam s čime bih povezala tu odluku da obojim kosu u smeđe. Znam da sam oduvijek maštala o tome i nikada nisam bila dovoljno hrabra. Trudnoća mi se učinila kao idealno razdoblje za iskušavanje nekih novih stvari. Meni se jako svidjela, ali sam ipak ubrzo opet bila na svijetloj nijansi.
Vaša maza, rođena u travnju, zove se Una. Po kome je dobila ime i tko joj ga je dao?
Una je prva tri dana u bolnici bila bezimena, zato što je Mirza bio zadužen za odabir. Nije mi nikad rekao kako je došao do tog imena, ali kada smo išli kući, samo je rekao da se odlučio za ime Una. I tako je ta priča o imenima, koja je trajala cijelu trudnoću, dobila kraj. Puno mirnije nego što sam mislila da će biti.
Što najviše volite raditi sa svojom princezom odnosno sa svojom malom tročlanom obitelji? Što Vas najviše usrećuje?
Bilo kakva zajednička aktivnost je dobrodošla. Ali ono u čemu ona najviše uživa je kupanje. Najzanimljivije je kupanje u kadi, bazenu ili na moru. Ali volimo i izlete u prirodu, vožnju biciklom. Ma mi uživamo u svemu, osim u vožnji automobilom. To je nešto strašno.
Ne voli biti u autosjedalici?
Što se vožnje tiče…uh, to je pustolovina od samog početka. Una nema dudu i nikada je nije imala, pa su bilo kakve šetnje kada je bila mala bile moguće samo dok je spavala. Isto tako je i s vožnjom. Kad bi zaspala, prebacili bismo ju u sjedalicu i onda bismo putovali. Jer se nikad nije mogla uspavati u autu. Kao ni sada. Svaka dulja vožnja (dulja od 15 minuta) doista je nemoguća. Ništa je više ne može zainteresirati, iako smo pokušali sa svime: igračke, mobiteli, crtani .. Ništa ne funkcionira. Ne bih rekla da joj škodi, jer nisam primijetila da joj se povraća tijekom vožnje, ali sve je moguće.
Vaš suprug, bivši rukometni reprezentativac Mirza Džomba, zbog prirode posla još uvijek često putuje. Tko Vam u tim trenucima pomaže oko Une? Pada li Vam teško razdvajanje?
Kad je Mirza na putovanju, mi smo najčešće s bakama i djedovima. Oni uživaju kad joj se mogu malo više posvetiti, a ja uživam u malo slobodnog vremena. Razdvojenost je uvijek teška, ali na sreću sada je sve manje ima. Ne znam kako bih da je tata još aktivan pa da svaki vikend ide na putovanja.
Kako uspijevate uskladiti obveze: igru, kuhanje, pospremanje? A što Vaša malecka najviše voli jesti?
Još se nisam vratila poslu tako da imam cijeli dan koji mogu posvetiti njoj. Sve se stigne uz dobru organizaciju, a i uz malu pomoć supruga i moje mame. Una se budi oko osam i pol ujutro, onda zajedno doručkujemo jaje ili cjelovite žitarice s medom i jogurtom. Potom oko deset jede voće, pa ide na spavanje. U to vrijeme kuham ručak, pa kad se probudi, zajedno jedemo. Oko tri poslijepodne ima još jedno spavanje, a kad se probudi, jede jogurt, neku laganu večericu tek pred kupanje i u devet navečer pije kozje mlijeko za spavanje.
A što je s fakultetom? Znamo da se to ne pita, ali jeste li ga priveli kraju?
Fakultet sam upravo privela kraju. Naime, u travnju sam dala zadnji ispit. Nije bilo lako učiti uz malo dijete, i ni sama ne znam otkud mi snaga za dizanje u pet ujutro, ali uz dobru volju sve se može. Ma i isplatilo se. Pao mi je kamen sa srca kad sam to napokon riješila.
Načuli smo da se uskoro vraćate na televiziju. O čemu se točno radi? Na koju televiziju i na koju poziciju?
O povratku na TV još ništa ne mogu govoriti. Sve je još u fazi razgovora, pa vam i nemam što reći. Ali ne krijem jaku želju za povratkom. Televizija je medij od kojeg se ne odustaje tako lako.
Biste li ponovo, zbog posla – svojeg ili suprugova – pristali na preseljenje u drugi grad ili državu?
Odmah bih pristala. Mislim da je nama boravak u drugoj državi donio samo dobre stvari. Ništa te ne može toliko obogatiti kao život u tuđoj zemlji. Divno nam je bilo dok smo prolazili kroz lijepe ali i one manje lijepe trenutke. Nije isključena mogućnost da opet spakiramo kofere i odemo živjeti izvan Hrvatske. Da vam budem iskrena, sad kad imam Unu, to mi je još i veća želja.
Biste li svoje dijete dali u televizijsku sapunicu ili dječju emisiju?
Pa, dok ona ne izrazi želju za time, ne bih voljela raditi ništa na svoju ruku. Moram priznati da sam dosta oprezna što se tiče eksponiranja djeteta u medijima i bilo bi me jako teško nagovoriti na takav angažman.
Što biste voljeli da ona postane u životu? Premda je o tome rano govoriti, primjećujete li da već pokazuje posebno zanimanje za nešto?
Jedino što primjećujem je to da je s knjigama, novinama, slikovnicama. I to otkad je jedva držala knjigu u rukama. Ima ih jako puno, i sve s oduševljenjem promatra. Meni je najvažnije da ona izraste u zdravo i sretno dijete, i čime god se poželi baviti, u meni i Mirzi imat će bezuvjetnu potporu.
Uči li je tata igrama s loptom? Kako se uopće snalazi s kćeri – što joj pjeva, kupa li je, odijeva…?
Oni imaju jedan poseban odnos. Mirza je jako nježan s njom, udovoljava joj u svemu. Već ga sad vrti oko malog prsta. Najviše uživa kad joj tata masira stopala ili čita knjigu. Pokušao je Mirza i igre s loptom, ali nije još zainteresirana.
Zabrinjava li se tata već sad kako će izaći na kraj s Uninim udvaračima?
U šali kaže da će Una s njim gledati sapunice do tridesete godine. Vjerujem da još o tome i ne razmišlja, ali neće mu biti lako, sigurno, kad mu netko uzme mezimicu.
Svi se muškarci promijene kad dobiju djecu – postanu mekši, osjetljiviji, ali i više zaštitnički nastrojeni. Kakav je Vaš Mirza, koliko se promijenio otkad je u toj ulozi?
Mirza je po naravi sav nježan, tako da se na tom polju i nije nešto promijenilo. Općenito, mislim da muškarcima treba malo dulji period da postanu svjesni u potpunosti da su postali očevi i što to znači. Ono što sam primijetila je to da je postao malo oprezniji u nekim ulaganjima, poslovima, da više gleda na budućnost. To je valjda taj zaštitnički stav.
Imate li vremena jedno za drugo, dajete li djetešce bakama na čuvanje?
Imamo, naravno. Jako smo dobro organizirani po tom pitanju i volimo si ugoditi te izaći na večericu i druženje. A onda, naravno, uskaču bake.
Intervju u cjelosti pročitajte u tiskanom izdanju magazina Mama&Beba br. 80
Nije dozvoljeno kopiranje i/ili prenošenje fotografija i sadržaja bez suglasnosti vlasnika portala.
