Tata

Tata je potpora kada dijete zadirkuju

Pitajmamu Tata Je Potpora Kad Dijete Zadirkuju

Što točno jedan tata (ne) treba činiti?

 

Djeca vrtićke dobi sklona su zadirkivati jer nisu svjesna kako takvo što može povrijediti drugo dijete – njima je jednostavno nešto smiješno i to imaju potrebu istaknuti… Možda se  vaše maleno baš našlo u toj nezavidnoj situaciji –  da je ono predmet zadirkivanja. E, tu onda tata stupa na snagu! I to ne onako kako biste na prvu pretpostavili, nego na način da otac djetetu bude oslonac, netko tko će mu podići samopouzdanje i popraviti raspoloženje!

 

Što onda točno jedan tata (ne) treba činiti?

Nije lako gledati vlastito dijete tužno i povrijeđeno. Jednako tako, neki očevi instinktivno imaju potrebu pronaći krivca u takvim situacijama, često se pokušavajući obračunati s roditeljima djece koja zadirkuju ili izražavati nezadovoljstvo djelatnicima u vrtiću. No, u takvim je trenucima najispravnije – ostati smiren i staložen. Upiranje prstom u krivce rijetko je kad mudar potez. Glavni je cilj pomoći vlastitom djetetu da se osjeća bolje i pričati s njime kako da se nosi sa situacijom. Pokušajte provesti što više vremena s djetetom tih dana, razgovarajte s njime, o bilo čemu, ne trebate odmah započeti tu bolnu temu. Brbljajte, ponašajte se i malo blesavo, odglumite neku nespretnost… Trudite se da mališan spozna kako život ne treba shvaćati preozbiljno, da ne treba sve uzimati k srcu, nego da je tajna u tome da je uz smijeh sve lakše. Treba se znati i nasmijati na vlastiti račun, pa makar i s drugima…

Kada osjetite da se vaš malac opustio, da ima puno povjerenje u vas, možete ga onako neobvezno upitati što se to dogodilo da ga je rastužilo. Nakon što vam ispriča, objasnite mu da je najbolje da takvim stvarima ne pridaje pažnju, a i već spomenuti smijeh odličan je izlaz iz takvih situacija. Neka nauči da je smijeh bolji ispušni ventil od plača. Istaknite mu kako su se ostala djeca vjerojatno samo željela zabaviti, a pritom su bila nepažljiva jer nisu znala da njihove riječi mogu istinski nekoga povrijediti.

Od malih nogu jačajte djetetovo samopouzdanje – i gradite odnos s djetetom. Neka zna da je tata uvijek tu, da je tata stijena, oslonac. Tata je i prijatelj, rame za plakanje i sigurna zona. A malac treba kroz život ići veselo, opušteno i samouvjereno.

Ako se pak radi o zadirkivanju koje traje već neko vrijeme i zapravo prelazi granice bezazlenosti, u tom slučaju dobro je obratiti se stručnoj službi ustanove u koju dijete ide. Smireno i argumentirano popričajte prvo s tetom u vrtiću. Objasnite joj što se točno događa i kako vaše dijete dolazi kući tužno i povrijeđeno već neko vrijeme. Ljubazno ju zamolite da popriča sa svom djecom, neka im skrene pozornost na to kako svi moraju prema svima biti dobri i pristojni i međusobno se štititi i poštovati.

Tek ako primijetite da se zadirkivanje i maltretiranje nastavilo, možete se (ponovo vrlo smireno i ljubazno) obratiti stručnoj službi, na primjer psihologu.