Vodene kozice uzrokuje virus varicella – zoster, a bolest je najpoznatija po svom karakterističnom osipu, odnosno crvenim prištićima koji se pretvaraju u vodene plikove.

Bolest je najčešća u dječjim kolektivima ‒ vrtićima ili školama gdje se brzo širi, zrakom i kapljičnim putem. Nerijetko se zna dogoditi da vodene kozice pokose cijelu grupu. Ako vaš mališan još nije prebolio vodene kozice i dođe u kontakt s virusom, vjerojatnost da ih dobije iznosi 90 posto.   

SIMPTOMI

Simptomi se pojavljuju od 7. do 21. dana nakon zaraze. Prije osipa – a katkada i nakon – dijete može dobiti blage simptome slične gripi, što može uključivati i povišenu temperaturu, glavobolju ili bol u mišićima te gubitak teka.

Kozice se obično pojavljuju u grupicama, na određenim dijelovima tijela. Na primjer iza ušiju ili na pazuhu, ali mogu prekriti i cijelo tijelo, što uključuje i dlanove, čak i kapke. U roku od 12 do 14 sati na vrhovima prištića počinju se stvarati mjehurići koji uzrokuju iritirajući svrbež po kojemu je poznata ova bolest.

ZARAZNOST

Bolesnik s vodenim kozicama zarazan je dan-dva prije pojave osipa, i to traje dok se zadnje kraste potpuno ne posuše, obično tri do sedam dana od pojave osipa.

S obzirom na to da su vodene kozice vrlo zarazna bolest, potrebno je obavijestiti vrtić ili školu o pojavi bolesti, te naravno nazvati liječnika. Liječnik će vam reći da ne dolazite na pregled dok traje zaraza, te će vas savjetovati telefonski.

Na što paziti:

• Vrlo je bitno održavati osobnu higijenu svih ukućana prilikom vodenih kozica. Bolesnika bi trebalo odvojiti od drugih ukućana koliko je to moguće, redovito provjetravati stan, dobro prati ruke i odjeću koja je bila u kontaktu s bolesnikom, te redovito mijenjati posteljinu i ručnike.
• Najvažniji savjet koji će vam dati liječnik, ali i ostali roditelji, jest da svom mališanu odrežete nokte prilikom pojave prvog plikića.
• Jedan od razloga za kozica-tulume leži u činjenici da djeca bolje podnose vodene kozice nego odrasli. To je točno, ali isto tako valja imati na umu da djeca lakše podnose većinu tipičnih bolesti nego odrasli.
• Neke osobe ne razviju trajni imunitet već im ostaje latentna (pritajena) infekcija duži niz godina koja će se u određenim slučajevima razbuktati u obliku herpesa zostera.
• Vodene kozice mogu biti opasne za malu djecu i za trudnice koje ih nisu preboljele, jer mogu razviti komplikacije.

Foto: Freepik

Objava Proljeće je stiglo, a s njime i vodene kozice! Što sve treba znati? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

U takvim skupinama, osim mogućnosti vršnjačkog prijateljstva, djeci se nudi i mogućnost biranja prijatelja prema zajedničkim interesima, bez obzira na dob.

Zašto su roditelji zabrinuti?

 Atmosfera je puno prirodnija jer i u svakodnevnom životu, kako u obitelji, tako i izvan nje, okruženi smo ljudima različite dobi. Roditelji nekad znaju biti zabrinuti upisujući dijete u takvu skupinu jer se boje da će njihovo starije dijete možda razvojno nazadovati ako vrijeme provodi i sa mlađom djecom, a roditelji mlađe djece mogu se također brinuti kako će se njihovo dijete snaći u društvu starijih, hoće li možda biti više frustrirano zbog promatranja starijih što sve mogu, a ono još ne može.

Suradnja

Djeca se potiču na međusobnu suradnju poštujući individualnost svakoga od njih. U mješovitoj skupini stariji lakše iznose svoje ideje i mišljenja, jako se vole brinuti o mlađima, pomagati im prilikom oblačenja, dodavanja nečega i sl., pri čemu uče i preuzimati odgovornost za svoje postupke, a pokazujući im što sve oni mogu, zapravo učvršćuju i svoju sliku o sebi. Iz vlastitog iskustva mogu reći i da stariji nekako lakše ispravljaju svoja ne baš poželjna ponašanja jer im je jako važno biti uzor mlađima.

Učenje i prevladavanje poteškoća

Mješovite skupine jako su poticajne i za djecu koja imaju neke teškoće u razvoju. Za takvu je djecu to manje stresno okruženje.
Zamislimo dijete koje u nekom segmentu svog razvoja zaostaje. U skupini svojih vršnjaka to zaostajanje bilo bi lakše prepoznato kao neko odstupanje od prosjeka. I samo bi dijete lakše prepoznalo da ne može nešto što ostali mogu. To bi moglo djelovati demotivirajuće na dijete. Moglo bi se povući u sebe, biti obeshrabreno… i u konačnici odustati od daljnjih pokušaja. Pogotovo ako su prisutni i negativni komentari vršnjaka. U mješovitim skupinama razlike među djecom ne dolaze toliko do izražaja.
U mješovitoj skupini je, dakle, normalno da je netko stariji ili mlađi, odnosno, sposobniji ili nesposobniji u nekoj aktivnosti. Baš kao što je to normalno i u svakodnevnom životu. Naravno da i u mješovitoj skupini neko dijete upita drugo kako to da ono nešto ne može, ali to nema toliko jak utjecaj na njega kao što bi imala cijela grupa. Dijete se uvijek može poistovjetiti s nekim mlađim od sebe koji isto to ne može pa se ne osjeća nesposobno.

Razvoj djeteta ne procjenjuje se u usporedbi s drugima, već se svako dijete prati i procjenjuje individualno. Što se prilagodbe na vrtić tiče, mješovite skupine i tu pružaju veliku prednost zbog toga što nema klasičnog odlaska cijele jedne generacije djece i dolaska potpuno nove generacije, već uvijek za vrijeme prilagodbe novih polaznika u skupini postoje i već prilagođena djeca koja novoj djeci znatno olakšavaju ostanak.

Prilagođena djeca ih pokušavaju utješiti na sve moguće načine, a i ta nova djeca kada vide drugu djecu koja bez problema ostaju u vrtiću, nekako lakše prolaze kroz prilagodbu. Mješovita vrtićka skupina zapravo je kao jedna velika obitelj u kojoj vlada jedno toplo, obiteljsko ozračje. Naravno da i u takvoj skupini ponekad bude i svađe i nekih negativnih emocija, ali čini mi se da je toga puno manje nego u skupinama vršnjaka. Moje je višegodišnje iskustvo u radu u mješovitoj skupini samo pozitivno. Sviđa mi se raditi u takvoj skupini premda je zahtjevnije, dobrobiti za djecu koje sam nabrojala redovito primjećujem, a povratne informacije roditelja čija su djeca pohađala takvu skupinu više su nego pozitivne nakon polaska djeteta u školu.  

Ako imate izbor, moja preporuka je definitivno mješovita skupina!

Tekst: Nataša Šantak, odgojiteljica u dječjem vrtiću
Foto: Freepik

Objava Mješovite vrtićke skupine – zašto su roditelji zabrinuti? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Malenim nožicama od prvih dana treba posvećivati posebnu pažnju, jer noge su te koje nas nose kroz život i puno znače za naše držanje i zdravlje. Ako uzmemo u obzir da mnogi mališani u jaslicama i vrtiću provedu i više od osam sati na dan (više od 40 sati tjedno), jasno nam je koliko je važno djetetu nabaviti odgovarajuće, udobne papuče. To nije uvijek lako, ali možda vam naši savjeti pomognu.

Jaslice

Za malce koji kreću u jaslice važno je da su papuče čvrste, da dobro drže zglob malenu nožicu, ali i da se lako obuvaju i skidaju. Bez obzira na to je li vaše dijete uspjelo svladati tehniku obuvanja i skidanja papuča ili će mu u tome još neko vrijeme pomagati teta, važno je da se niti jednima to ne oteža. Neka papuče budu na čičak (koji nije prekratak niti preslab), a papuča u svakom slučaju mora biti odgovarajuće veličine.

Što se veličine tiče, znamo da djeci noga brzo raste. Stoga jednostavno nema smisla kupiti papuču/cipelu u kojoj djetetu palac seže do samog vrha cipelice. To bi papuču učinilo neudobnom. Papuča dijete nigdje ne smije stiskati, niti sputavati stopalo. Između palca i kraja papuče morate osjetiti da noga ima mjesta. Papuča ne smije pritiskati niti petu. Odnosno, kod pete mora biti mjesta u papuči.

Vrtić

Papuče za vrtić i izbor istih ne razlikuje se puno od onih za jaslice. No, u vrtiću već imate jedan novi orijentir – želje i prohtjeve mališana. U vrtiću već svi znaju sami obuti i izuti papuče, ali i dalje imajte na umu jednostavnost skidanja. Do te ste dobi već mogli uvidjeti raste li nožica vašeg mališana izrazito brzo ili možda malo sporije. Tako ćete znati procijeniti koliko im mjesta treba ostaviti da ne biste papuče kupovali već za mjesec, dva. Što se vizualnog dojma tiče – pokušajte se naći na pola puta.

Čvrsto, ali udobno

Papuče za predškolski uzrast općenito moraju biti dovoljno čvrste, da mališanima drže stopalo na mjestu. Također, treba imati svakako savitljiv potplat koji djeci omogućava lakše kretanje i igru. Ipak, ne smije biti prekomjerno savitljiv. Iako se nekad smatralo da je ortopedski uložak gotovo obvezan, danas ortopedi ističu da je bolje imati cipelu bez takvog uloška, kako bi se stopalo samo razvilo kako treba.

Veličinu izmjerite tako da dijete stane na komad papira punom težinom, a vi ocrtajte obrise stopala, te nakon toga izmjerite punu dužinu. Tome dodajte 0,5 cm, pa tražite prema tablici veličina, i to, jako je važno, prema tablici pojedinog proizvođača. Ili – ponesite metar sa sobom u kupovinu. Nemojte kupiti puno prevelike papuče, a ono što bi vam moglo pomoći jest široki i jaki čičak koji će držati nogu na mjestu u razdoblju dok je papuča malo veća.

No, pored svih savjeta i mudrosti koje ćete pročitati, najbolje je pratiti svoje dijete. Ne odgovaraju sve papuče svakom stopalu, a osim toga, nekoj je djeci više vruće, nekima hladno. To vam može biti dodatni faktor izbora. U vrtiću je zimi toplo, pa nije najmudrije kupiti debele zimske papuče, ali ako je vaše dijete izrazito zimogrozno, nije suludo odlučiti se i za takvu opciju.

Kratko i jasno:

Izmjerite oba stopala – mnoga djeca, kao i odrasli, nemaju oba stopala potpuno jednake veličine.

Kvalitetne papuče traju dulje – što se veličine tiče, mogle bi potrajati između devet mjeseci ili godine dana, pa nije loše nabaviti dovoljno kvalitetne da potraju.

Isprobajte na kraju dana – kao i naša stopala, dječje stopalo je veće, odnosno više otečeno prema kraju dana, pa jutro nije najbolje doba za mjerenje stopala

Foto: Freepik

Objava Papuče za vrtić – kako i kakve odabrati? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Atmosfera je puno prirodnija jer i u svakodnevnom životu, kako u obitelji, tako i izvan nje, okruženi smo ljudima različite dobi. Roditelji nekad znaju biti zabrinuti upisujući dijete u takvu skupinu jer se boje da će njihovo starije dijete možda razvojno nazadovati ako vrijeme provodi i sa mlađom djecom, a roditelji mlađe djece mogu se također brinuti kako će se njihovo dijete snaći u društvu starijih, hoće li možda biti više frustrirano zbog promatranja starijih što sve mogu, a ono još ne može.

Mjesta za zabrinutost ne bi trebalo biti. Pogrešno je mišljenje da se planirane aktivnosti teško mogu provesti i sa mlađom i starijom djecom. Neki misle da se onda više planiraju jednostavnije aktivnosti koje će mlađi moći razumjeti, a stariji ih eto tako usput isto popratiti bez nekog razvojnog učinka za njih.

Organizacija vrtića

E, sad, to naravno najviše ovisi o organizaciji vrtića i o samim odgojiteljima koji ondje rade, ali isto tako i bez dobre osmišljenosti i organizacije aktivnosti u skupini djece vršnjaka također su mogući isti problemi.

U mješovitoj skupini rad se organizira u manjim skupinama. Naravno da je puno zahtjevnije kada jedna odgojiteljica treba osmisliti aktivnosti koje će biti poticajne i za mlađe i za starije, ali nije i nemoguće.
Na primjer, djeci će se ponuditi neka slagalica od manje i od više dijelova, tako da svako dijete pronađe ono što njegovom trenutačnom razvojnom stupnju najbolje odgovara. Nekada stariji izvode igrokaze za mlađe u kojima mogu i mlađi sudjelovati na jednostavniji način. Stariji će npr. izgovarati tekst, a mlađi će imitirati određene zvukove.

Suradnja

Djeca se potiču na međusobnu suradnju poštujući individualnost svakoga od njih. U mješovitoj skupini stariji lakše iznose svoje ideje i mišljenja, jako se vole brinuti o mlađima, pomagati im prilikom oblačenja, dodavanja nečega i sl., pri čemu uče i preuzimati odgovornost za svoje postupke, a pokazujući im što sve oni mogu, zapravo učvršćuju i svoju sliku o sebi.

Iz vlastitog iskustva mogu reći i da stariji nekako lakše ispravljaju svoja ne baš poželjna ponašanja jer im je jako važno biti uzor mlađima. Kada ih se upozori na neko nepoželjno ponašanje i pri tome ih se upita što će mlađi misliti o tome. Često puta se posrame te samoinicijativno priđu mlađima i objasne im da to što su vidjeli nije bilo uredu i da to ne smiju i oni raditi.

Mlađa djeca uče od starijih, promatraju kako oni rješavaju konfliktne situacije, kako se brinu za sebe, uče se samostalnosti, a pozitivan je utjecaj i na razvoj govora jer što je veća razlika u dobi među djecom, mlađa djeca dobivaju bolji jezični uzor. Razvijaju interes za jako puno aktivnosti, što pozitivno utječe na njihov razvoj. Tako npr. promatrajući starije kako skaču, bacaju loptu, crtaju, oblače jaknu… i mlađi žele biti kao oni. Ulažu više truda da i oni to savladaju te samim time brže i lakše nauče. U mješovitoj skupini djeca su uglavnom uspješnija u socijalnim vještinama, što im znatno olakšava kasnije snalaženje u školi, ali i u životu općenito. Više ima pozitivnog izražavanja emocija, a manje međusobnog natjecanja i dokazivanja.

Stariji vs. mlađi

Djeca međusobno puno više surađuju. S vršnjacima djeca češće uspostavljaju prijateljske odnose, ali i izražavaju agresiju jer u njima vide i konkurenciju, a s mlađima ili starijima puno se bolje povežu i međusobno si više pomažu. Stariji radije uče mlađu djecu nego vršnjake i pri tome imaju nevjerojatno strpljenje, a mlađi radije uče od starijih nego od vršnjaka. Stariji često osmišljavaju i organiziraju zajedničke igre u kojima mlađi rado sudjeluju i uživaju u idejama koje dobivaju od starijih. Stariji u toj igri dobivaju osjećaj vođe koji im jača samopouzdanje.

Učenje i prevladavanje poteškoća

Mješovite skupine jako su poticajne i za djecu koja imaju neke teškoće u razvoju. Za takvu je djecu to manje stresno okruženje.

Zamislimo dijete koje u nekom segmentu svog razvoja zaostaje. U skupini svojih vršnjaka to zaostajanje bilo bi lakše prepoznato kao neko odstupanje od prosjeka. I samo bi dijete lakše prepoznalo da ne može nešto što ostali mogu. To bi moglo djelovati demotivirajuće na dijete. Moglo bi se povući u sebe, biti obeshrabreno… i u konačnici odustati od daljnjih pokušaja. Pogotovo ako su prisutni i negativni komentari vršnjaka.

U mješovitim skupinama razlike među djecom ne dolaze toliko do izražaja. U mješovitoj skupini je, dakle, normalno da je netko stariji ili mlađi, odnosno, sposobniji ili nesposobniji u nekoj aktivnosti. Baš kao što je to normalno i u svakodnevnom životu.

Naravno da i u mješovitoj skupini neko dijete upita drugo kako to da ono nešto ne može, ali to nema toliko jak utjecaj na njega kao što bi imala cijela grupa. Dijete se uvijek može poistovjetiti s nekim mlađim od sebe koji isto to ne može pa se ne osjeća nesposobno. Razvoj djeteta ne procjenjuje se u usporedbi s drugima, već se svako dijete prati i procjenjuje individualno.

Što se prilagodbe na vrtić tiče, mješovite skupine i tu pružaju veliku prednost. Nema klasičnog odlaska cijele jedne generacije djece i dolaska potpuno nove generacije, već uvijek za vrijeme prilagodbe novih polaznika u skupini postoje i već prilagođena djeca koja novoj djeci znatno olakšavaju ostanak. Prilagođena djeca ih pokušavaju utješiti na sve moguće načine. Ta nova djeca kada vide drugu djecu koja bez problema ostaju u vrtiću, nekako lakše prolaze kroz prilagodbu.

Velika obitelj

Mješovita vrtićka skupina zapravo je kao jedna velika obitelj u kojoj vlada jedno toplo, obiteljsko ozračje. Naravno da i u takvoj skupini ponekad bude i svađe i nekih negativnih emocija. No, čini mi se da je toga puno manje nego u skupinama vršnjaka. Moje je višegodišnje iskustvo u radu u mješovitoj skupini samo pozitivno.

Sviđa mi se raditi u takvoj skupini premda je zahtjevnije, dobrobiti za djecu koje sam nabrojala redovito primjećujem, a povratne informacije roditelja čija su djeca pohađala takvu skupinu više su nego pozitivne nakon polaska djeteta u školu. Ako imate izbor, moja preporuka je definitivno mješovita skupina!

Tekst: Nataša Šantak
odgojiteljica u Dječjem vrtiću “Točkica” u Zaprešiću

Foto: Shutterstock, Freepik

Objava Jesu li za djecu bolje mješovite vrtićke skupine? pojavila se prvi puta na pitajmamu.