U vremenu društvenih mreža ta se memorija još povećala, pa sada ponosni roditelji mogu svaki neodoljivi trenutak svog mališana dijeliti s prijateljima i rodbinom.

Slike ne moraju visjeti samo na društvenim mrežama, poneku možete objesiti na zid slave u svom dnevnom boravku. Kako biste hvatali što bolje fotke tu su naši fotosavjeti koji će vaše uratke učiniti još slađima!

Usporedba!

Klinci jaaako brzo odrastaju, a kako biste uhvatili svu raskoš njihova odrastanja u fotkama, upotrijebite jednostavan trik usporedbe. Bebače slikajte pokraj jako velikog plišanca ili na tatinu ramenu dok spavaju ‒ tako ćete dobiti neodoljivu fotku za usporedbu malo – veliko. Isto tako slikajte i malo većeg klinca, samo će vam tada za usporedbu dobro doći veeeliko drvo ili kotač bagera.

Radite face!

Mame su najbolji fotografi! Zašto? Jer najbolje nasmijavaju svoje malene bebače.

Zato, pripremite se za fotkanje i zajedno se glupirajte sa svojim mališanima. To mogu biti selfieji ili pak fotke solo bebača. Važno je da su face lude, a fotke smiješne!

Neka bude svjetla!

Tajna je dobre umjetničke fotografije u svjetlu (i u kompoziciji i fotografu, al´dobro). A tko bolje izgleda obasjan sunčevom svjetlošću nego vaš mali model. Stoga, kada sljedeći put krenete slikati svojega bebača, provjerite otkuda vam dolazi izvor svjetlosti. Da biste dobili super fotku, uvijek okrenite leđa izvoru svjetlosti kada slikate.

Fokus na sitnice!

Budimo iskreni, bebe imaju obilje slatkoće! Od malih slatkih prstića pa do slatkih malih stopala!

E, pa sve su to potencijalni kadrovi koji mogu tvoriti predivnu fotku koja će ovjenčati uspomenu na to kako je malen vaš klinac bio. Primjerice, dok beba spava, lagano joj odmaknite dekicu s nogu i slikajte malena stopala, a deku možete oblikovati u malo srce!

Dolje na koljena!

Tijekom igre spustite se na koljena i hvatajte bebu u igri da dobijete najbolje fotke „u akciji.“ Super rekviziti za ovakav editorijal su šarene loptice za kojima će maleni puzavac posezati ili pak raznobojne igračke koje ćete razbacati po podu, a vaša će beba zamišljeno gledati koju odabrati.

Foto: Freepik

Objava Fotosavjeti za roditelje – uhvatite dragocjene trenutke pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Pretpostavljamo da su odgovori na navedena pitanja „da“ pa ćemo od te pretpostavke krenuti i pokušati dočarati zašto je fotografija bitan dio naših života, kako stvara osjećaj pripadnosti i bitan je faktor obiteljske tradicije posebno u ovo naše digitalno doba.

Bez obzira dolazimo li iz male ili velike obitelji, one jakog ili manje jakog materijalnog statusa, gradskih ili ruralnih korijena, svi imamo fotografije naših predaka koje vrlo rado pogledamo i pronalazimo sličnosti i razlike između članova naše obitelji, nas i naše djece. Bez obzira na status i mogućnosti, svi su uvijek držali do fotografije jer su znali da će fotografija ostati podsjetnik na lijepe trenutke i u budućnost prenijeti priče tih trenutaka.

FOTOGRAFIJE PRIČAJU PRIČE

Tako će nas fotografije iz prošlosti često potaknuti i na priče o karakteru ili fizičkom izgledu nas, naših predaka i članova obitelji i na međusobne usporedbe. Potaknut će nas i na priče o lokacijama gdje je fotografija napravljena, stilu života koji se živio u doba fotografije i događajima ili ljudima iz perioda iz kojeg je fotografija, o kojima smo čuli priče ili koji su se nama osobno dogodili. Ukratko, samo jedna fotografija može nas povezati i na neobjašnjiv način probuditi emocije uspomenama i pričama iz prošlosti.

Kažu da je „sutra danas, a danas jučer“. Vrijeme ide, a svi naši lijepi trenutci postat će dio prošlosti nas i naših najmilijih. Naša djeca s veseljem će gledati uspomene na svoje djetinjstvo, zajedničke trenutke s nama, bakama i djedovima i ostalim članovima obitelji i prijateljima.

PUTOVANJE KROZ VRIJEME

Sačuvajte najdraže trenutke i omogućite svojoj djeci da ih jednog dana fotografije vrate u djetinjstvo, u zajedničke lijepe trenutke i da dožive emotivno putovanje kroz vrijeme.

U ovo naše digitalno doba, sve više fotografiramo, a kao da je sve manje fotografija. Teško da će naša djeca tražiti hard diskove na kojima se nalaze tisuće i tisuće digitalnih fotografija. To smo do sada, izgleda, već svi i shvatili pa nije ni čudo da se dobro staro razvijanje fotografija vratilo u modu. Sada s još više mogućnosti čuvanja uspomena u raznim formatima.

Foto: Cewe

Objava Čuvajte najljepše obiteljske trenutke, jednog dana djeca će vam biti zahvalna na tome pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Ma tko ne voli fotografiranje? A znate li tko je u zadnje vrijeme najomiljeniji subjekt fotkanja? Bebe! One koje su još u trbuhu ili one tek rođene.

Fotografkinja ANICA ČARAPIĆ specijalizirala se upravo za stvaranje neodoljivih fotografija budućih majki i njihovih preslatkih potomaka. A kako izgleda sav taj svijet čitajte u intervjuu.

1. Recite nam nešto o sebi… otkada se bavite fotografijom, što vas tu posebno privlači?

Ja sam Anica Čarapić, imam 42 godine, a zadnjih 15 godina živim i radim u Zagrebu. Rodom sam iz Varaždina. S obzirom da mi je sad sin već veći, imam više vremena i mogućnosti za rad na fotografiji.

Relativno se kratko bavim aktivnom fotografijom, ovog rujna to će biti tri godine. Ono što me u tom poslu privlači je mogućnost kreativnog izražavanja i manjak ograničenja. Možete upotrijebiti doslovno bilo što i napraviti fotografiju. To je igra bez granica i želja iz srednjoškolskih dana!

2. Kako ste se odlučili baš za fotografiranje trudnica i novorođenčadi?

Pa glavni razlog je taj što ne volim ništa na brzinu i ne volim strku. Kod te vrste fotografiranja mogu se u pripremiti u miru i otprilike imati što želim postići . Kod recimo vjenčanja i nekvih evenata je to nemoguće.

3. Tko je zahtjevniji – trudnice, novorođenčad ili mali trkači?

Nema neke razlike jer sve jako ovisi o tome kakva je osoba ispred mene. Uglavnom svi surađuju jer znaju zašto su došli. Naravno bebe su tu druga pjesma. ?

U zadnje vrijeme me jako privlače trudnička fotkanja jer sam i investirala u luksuznije haljine pa onda i fotke izgledaju ljepše, a i trudnice se osjećaju kao princeze. Najljepši je osjećaj kad trudnica bira svoju haljinu… vjerujete, kao na vjenčanju.

4. Gdje najviše volite fotografirati – vani na otvorenom, u studiju…?

Po zimi sve odrađujem u svom studiju. Kada dođe proljeće prebacujem se van i to krećem s trudnicama, pa onda i s ostalim fotkanjem, osim beba naravno, to se odrađuje u studiju. Jedva dočekam toplije vrijeme da mogu izaći. Malo se zasitim studija preko zime.

5. Koja je dob najbolja za fotografiranje novorđenčadi? Kada nije prekasno da se izgubi ona novorođenačka „gipkost“?

U zadnjih mjesec dana fotkam bebe od  6 do 10 dana starosti. Znam da je to malo dana ali se to pokazalo najlakšim i najbržim.  Oni su totalno uspavani i jako gipki i savitljivi.

Prije sam fotkala bebe stare i 23 dana, ali to onda traje i po 5 do 6 sati uspavljivanja, hranjenja, gledanja, kakanja, pjevanja, a najmanje fotkanja. Bebe su budnije što su starije, aktivnije su, teže i samim time ih je teže posložiti u pozicije koje bismo mi htjeli.

S obzirom da se postavljaju u pozicije u kojima su bili u maminom trbuhu logično je da se fotkanje obavi što prije. Ugledam se na kolege fotografe van naše zemlje.

6. Što je potrebno da bi takva fotka ispala savršeno? Neki „tips and tricks“?

Potrebno je da je beba jako mala, uspavana i nahranjena. Nema tu drugog recepta.

7. Što mame najčešće obuku bebama za fotkanje, a što je u stvari poželjna odjeća? Postoji li nešto što nije fotogenično?

Roditelji obično djeci oblače odjeću koja je veća i komotnija. No to nije odjeća za fotkanje… barem ne za ovakvu vrstu fotkanja.

Zato ja imam sve što mi je potrebno za dobru fotku. Od odjeće, pozadina, odjeće za mamu, cvjetnih vjenčića, kanti, košara, umjetnog cvijeća, lutkica, igračaka, ma mogla bih nabrajati u nedogled. Rekvizite imam čak posebno za cure, a posebno za dečke.

8. Imaju li roditelji neke neobične zahtjeve?

Baš neobičnih zahtjeva nisam imala. Sve što su tražili uglavnom smo i napravili na obostrano zadovoljstvo. Osim kad beba odluči sabotirati neku pozu. Kad kažem sabotirati mislim na to da ne želi biti u toj pozi i onda moramo odustati bez obzira na želju roditelja. ?

9. Što vam je u poslu do sad bilo najizazovnije?

Najizazovnije do sad mi je bilo snimanje beba na bean bag-u, ali i fotkanje golih beba na ukrasnim dekicama. To je meni osobno najteži dio i ako beba nije potpuno uspavana, niti ne odrađujem te poze. I to iz razloga jer se budna ili polubudna beba okreće i miče rukama i nogama te pruža otpor.

Zato ako beba ne zaspi radim poze u rekvizitima, a onda već pred kraj sessiona radim poze na bean bagu ako uspije zaspati. Ako ne, onda završim tu i to je to.  Sve su to varijacije na temu. Znam se šaliti s roditeljima, pa kažem im da ćemo raditi onako kako mali šef ili šefica kaže. ?

10. Fotografirate li puno svoju obitelj i razvijate li fotografije?

Svoju obitelj sam izgnjavila i previše, pa bježe od mene čim spomenem da bi se mogli fotkati…

Razgovarala: Sanja Bubalo
Foto: Newborn Love by Anika – Anica Čarapić

Objava Kada je najbolje vrijeme za fotografiranje bebe pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Već ste dugo novinarka, a mama „tek“ posljednje gotovo dvije. U novinarstvu znamo da ste se itekako dobro snašli, a Vi nam recite – kako ste se i koliko brzo snašli u majčinskoj ulozi?

Uloga majke najizazovnija je i najdivnija od svih ostalih uloga. Tu su s jedne strane neprospavane noći, veliki umor, ponekad i neracionalna briga i stres, a s druge strane bezuvjetna ljubav, ispunjenost, nemjerljiva sreća i veselje. U toj ulozi još se snalazim, ne znam savršen recept. Znam samo da su i meni i mužu sve druge životne uloge dolaskom Andreja pale u drugi plan i da je sve podređeno njemu, što je vjerojatno tako kod većine mladih roditelja ?.

S obzirom na to da mi je Andrej prvo dijete, svaki se dan susrećem s nekom za mene novom i nepoznatom situacijom. Mislim da se dobro snalazim, a znam da dajem sve od sebe i da jako uživam u majčinstvu. Evo, i nakon gotovo dvije godine, još uvijek se događaju trenutci u kojima pogledam Andreja i pomislim: Bože, pa ja sam mama!

Kako biste nam opisali ili dočarali Andreja? Što drugi najčešće primjećuju na njemu i o njemu?

Ako trebam izdvojiti nešto po čemu se ističe, mislim da bi to bila osjećajnost. Dosta je emocionalan i jako smo rano primijetili da pokazuje znakove empatije. Često iznenadi druge sa zagrljajem ili poljupcem. Jako je nježna duša.

Kako su izgledali Vaši prvi tjedni s Andrejem, čega se najbolje sjećate? Je li umor prva riječ koja Vam pada na pamet?

Asocijacija na prve tjedne mi je višak slobodnog vremena i odmaranje. Stalno je spavao, a budio se samo jesti. Gledala sam serije, čitala knjige, kuhala, čistila, šetala ‒ i dalje nisam znala kud ću s toliko slobodnog vremena… Agonija s nespavanjem i umorom krenula je tek od trećeg mjeseca…

A kako ste podnijeli trudnoću? Imajući na umu ovu prvu, biste li se bez razmišljanja odlučili na sljedeću?

Ne mogu reći da sam se devet mjeseci osjećala blaženo. Bilo je tu i povraćanja, velikog umora, zbunjenosti, hormonalnih oscilacija. Ali je sa zdravstvenog aspekta trudnoća bila idealna, bez ijednog problema. I to je najvažnije. Odvažit ću se na sljedeću!

Najvažnije mi je da se Andrej uspije ostvariti, da se osjeća slobodnim i da se ne boji pogrešaka. Da se u svemu vodi srcem.

Vaše je radno vrijeme, recimo to tako, u neskladu s vrtićkim radnim vremenom. Andrej tako još uvijek ne ide u vrtić, nego ga čuva dadilja. Jeste li teško pronašli osobu kojoj ćete vjerovati? Kako ju je Andrej prihvatio?

Često čujem komentare: blago njoj jer ima dadilju, lako je tako… Valjda neki zamišljaju dadilju koja se brine o djetetu dok ja idem na kave i u šoping. Realnost je potpuno drukčija. Priroda mog posla takva je da sam i po 10 sati dnevno na terenu ili u redakciji i u studiju, nerijetko i vikendima. To je jako velika količina vremena u kojemu dijete moram povjeriti osobi koju ne poznajem najbolje i koja mi nije u srodstvu. Uvijek postoji strah hoće li ta osoba vašem djetetu posvetiti dovoljno pažnje, zadovoljiti sve njegove potrebe. Hoće li ga dovoljno upoznati, pružiti mu sigurnost. Nije bilo jednostavno pronaći nekoga kome mogu vjerovati i biti mirna, no mislim da sam uspjela. Trudim se svaki dan i na sve načine da je i dadilja sretna i zadovoljna s nama, jer sam svjesna koliko je to bitno. Nadam se da mi uspijeva.

Porijeklom ste iz Slavonskog Broda. Biste li se nakon života u Zagrebu mogli vratiti u manji grad? Koji Vam se grad čini boljim izborom za odrastanje Vašeg djeteta?

Stvorili smo divan dom u Zagrebu i sretni smo. To je najvažnije. Manji gradovi poput Slavonskog Broda svakako imaju nekih prednosti za djecu. Ondje se svi susjedi znaju i druže, nekako je kompaktnija zajednica, vrijeme kao da sporije teče i ljudi pronalaze više vremena jedni za druge. S druge strane, manje je sadržaja za djecu, od igraonica, tečajeva, škola. A opet, imam prijatelje koji žive u inozemstvu i koji Zagreb vide kao mali i siguran grad za odgoj djeteta. Tako da je to pitanje percepcije i mogućnosti koje netko ima. Svugdje može biti lijepo, ako ima ljubavi i sreće, i posla za roditelje.

I muž i ja dugo smo se bavili veslanjem, pa se nadam da ćemo jednom, rekreativno, svi zajedno sjesti u čamac. Doduše, trebamo i četvrtog člana…

Supruga posao vodi vrlo često na putovanja. Kako se snalazite dok ga nema, tko Vam najviše pomaže? Kako Andrej zasad podnosi tatino izbivanje?

Kada je Ivor na putu, a ja ne radim – Andrej i ja uživamo sami. Idemo na igrališta, šetamo, plešemo i pjevamo, čitamo bajke. Iako se i sami vrlo dobro snalazimo, najljepše je kad smo svi troje zajedno, a i Andrej je tada najsretniji. Naviknut je otpočetka na tatina putovanja, iako vidim da mu svaki put nedostaje. Djeca su najzadovoljnija kada je obitelj na okupu.

Otkrijte nam kakva ste mama kad govorimo o odgoju? Jeste li strogi ili popustljivi? Postavljate li čvrste granice ili jednostavno idete od situacije do situacije?

Još sam uvijek popustljiva ili barem uvijek spremna na kompromis. Sve što se tiče njegove sigurnosti ima granicu preko koje se ne ide, a ostalo gradimo u hodu. Andrej je za sada dosta poslušan pa još uvijek i ne moram biti jako stroga. Ako nastane potreba, nadam se da sam spremna…

Što Vam je najvažnije u Andrejevoj budućnosti – koje mu vrijednosti definitivno namjeravate prenijeti i usaditi?

Pokušat ću, koliko god je to moguće, utjecati na to da je sretan i da voli život. Najvažnije mi je da se uspije ostvariti, da se osjeća slobodnim i da se ne boji pogrešaka. Da se u svemu vodi srcem.

Razgovarala: Nataša Krstičević
Foto: Jasmina Cviljak

Intervju je u cijelosti objavljen u časopisu Mama&Beba (travanj 2020.)

Objava Tomislava Vucelić: Andrej je naša nježna duša pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Tata ste i fotograf, ali i suprug jedne od naših najpoznatijih youtuberica. Osim one da su „u postolara najlošije cipele“, Vas čak i u obitelji pokriva supruga fotkanjem i snimanjem za vaš kanal. Stignete li uopće fotkati svoju djecu i činite li to barem ponekad?

Istina je kada kažu “u postolara su najlošije cipele”… Slična je situacija i u mom slučaju. Svaki dan fotkam (za klijente), ali, na žalost, jako slabo klince i nas kao obitelj. Međutim, trudim se što više fotkati klince, jer je prekrasno otvoriti one fotografije stare nekoliko godina pa se prisjećati tih trenutaka.

Je li teško fotografirati vlastitu obitelj kao profesionalac? Možete li se pomiriti s lošijom fotkom koja je snimljena usput, ako krije uspomenu na neki lijep trenutak?

U početku sam bio opterećen time da svaka obiteljska fotka mora biti savršena. Onda sam shvatio nakon nekog vremena da je to manje bitno. Shvatio sam da je uhvaćeni trenutak bitan, a sama kvaliteta fotke manje važna.

Tata ste dvojice sinova. Znači li to da je kod vas u kući ponekad ipak previše testosterona? Ili je ipak mama ta koja ima glavnu riječ?

Mi muški jesmo priča za sebe, ali bez ženskog roda ne bismo mogli funkcionirati. U našem slučaju, mama je žena, majka, kraljica i ŠEFICA.

Kada je Vaša supruga rađala drugi put, snimili ste porođaj, a taj video ima preko dva milijuna pregleda. Kako ste se osjećali dok ste snimali porođaj?

Da, supruga i ja dogovorili smo se da ću snimati njezin drugi porođaj, ali je on stigao iznenada, pa nisam ponio opremu sa sobom, imao sam samo mobitel i njime sam snimao. To je bila njezina želja, htjela je prikazati ostalim budućim rodiljama kako to izgleda, a ja sam snimao, onako usput, jer mi je bilo najbitnije da su ona i beba dobro, a za snimak nisam puno mario. Na kraju je taj amaterski video postigao doista velik uspjeh.

I supruga i Vi imate barem u određenom dijelu fleksibilno radno vrijeme. Koliko vam to znači što se tiče vaših klinaca, Brune i Vite, i vremena koje odvajate za njih?

Supruga i ja bavimo se sa poslovima koji nemaju klasično radno vrijeme. Sami si organiziramo vrijeme, kako za posao, tako i za obitelj, i smatram to VELIKIM plusom u našem poslu.

Imate li sa sinovima posebno muško vrijeme? Što najradije radite vas trojica?

Naravno, kada mi dečki ostanemo sami, onda krene “muško igranje”. Ili smo vojnici, ili policajci i lopovi ili se igramo s legićima. Uglavnom, volimo se igrati “muških igara” i volimo ostati sami jer kad je mama doma, a mi se tako igramo, kaže nam da smo predivlji…

Pokazuju li klinci interes za fotografiranje ili snimanje? Dopustite li im da se okušaju? Bi li Vam bilo drago da krenu tim putem?

Dečki su sada već narasli i rado im dam fotoaparat u ruke da ga iskušaju. Stariji sin pokazuje interes za fotkanjem i ima jako puno smisla za to. Ako se supruga i ja želimo fotkati i želimo imati prekrasnu fotku, obvezno damo aparat starijem sinu i on to odradi savršeno i s guštom. Bilo bi mi drago da se bave tim poslom, ali mi je najvažnije da rade u životu ono što njih čini sretnima, šta god to bilo.

Bez puno razmišljanja – koja Vam je najdraža obiteljska fotografija i koju priču priča?

Svaka fotka na kojoj smo nas četvero meni je najdraža. Uglavnom ovjekovječimo takvu fotku za rođendane, blagdane, i svaka mi je jednako draga…

Razgovarala: Nataša Krstičević
Foto: privatni album

Intervju je objavljen u časopisu Mama&Beba (izdanje za travanj 2020.)

Objava Bojan Zibar: Svaka fotka nas četvero meni je najdraža pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Trudnoća je razdoblje u ženinu životu kada ona blista posebnim sjajem. Nažalost, zbog fizičkih promjena mnoge se žene ne osjećaju tako (pogotovo ako je riječ o prvoj trudnoći).

Pročitajte pet savjeta zašto (i kako) je odlično fotografiranje u trudnoći

VAŠE TIJELO

Lijepo je upravo takvo kakvo jest i ne trebate ga se sramiti. Često se trudnice brinu oko kilograma koje dobiju u trudnoći, strija, natečenih nogu i svega što dolazi s time…  Nažalost, vrlo malo njih vidi stvarnu sliku stvari, a to je da su predivne baš takve kakve jesu jer nose u sebi najljepši dar na svijetu – novi život.

Ne trebate se brinuti oko toga kako ćete ispasti na fotografijama jer dobrom se pozom mnogo toga može korigirati. Vrlo bitna činjenica koje trudnice nisu svjesne jest ta da nitko neće gledati vaše fotografije i misliti: Gledaj kako ima natečene noge!, nego će misliti: Gledaj kako zrači ljepotom i srećom!

LOKACIJA

Ako ste trudne u proljetnim, ljetnim, pa i jesenskim mjesecima, fotografiranje se može odraditi negdje u prirodi. Što se tiče zimskih mjeseci, kada nije baš ugodno stajati vani, najbolja lokacija (ako ne želite u studiju) svakako je vaš dom. Mjesto gdje ste na svome i u kojem se osjećate sigurno, opušteno i ugodno.

Niti ovdje nema razloga za brigu jer nije potrebno da vaš dom bude vila od 500 m²  ‒ dovoljan je jedan dio spavaće sobe (najčešće krevet) ili dio dnevnog boravka, primjerice kauč, fotelja…

STIL ILI TEMA FOTOGRAFIJA

Zavisi o vašim željama i raspoloženju.

Kao što možete odabrati lokaciju gdje se želite fotografirati, tako možete odlučiti kakve fotografije želite. Npr. kod kuće se mogu upotrijebiti razni „rekviziti“ da se upotpune fotografije, primjerice robica koju vjerojatno već imate za prinovu, dudice, cipelice, slike ultrazvuka itd.

Možete uklopiti i ostale članove obitelji u cijelu fotosesiju ili u samo nekoliko fotografija na kraju. Ako tada imate jedno ili više male djece, njima će biti zabavno fotografirati se s mamom koja čeka bracu ili seku, te tu mogu nastati divne spontane fotografije.

Ako ste raspoložene, možete napraviti budoar fotografije ‒ intimnije i seksi fotografije, koje će vam zasigurno podignuti raspoloženje i samopouzdanje. Što nipošto ne znači da ćete biti potpuno gole ako vi to ne želite!

Mogućnosti su razne, vi samo trebate odabrati…

TERMIN

Neke žene žele da im trbuh bude što veći na fotografijama, pa tako čekaju zadnji čas za fotografiranje. Može se dogoditi (i događalo se) da bebač iznenadi prije termina i ostanu bez fotografija s trbuhom.
Trbuh se lijepo vidi (kod većine) i u šestom mjesecu trudnoće, stoga nemojte čekati zadnji tren jer bi se moglo dogoditi da ne dočekate fotkanje

JEDNOGA DANA BIT ĆE VAM DRAGO      

I ne samo vama nego i vašoj djeci i svima kojima je stalo do vas.

Znanstveno je dokazano da neka sjećanja ne bismo imali da nismo imali fotografije tog određenog događaja. Kako se tehnologija razvija, vrlo se lako može dogoditi da ostanete bez digitalnih fotografija.

Bilo bi dobro, ako ste u mogućnosti, da povremeno odete razviti fotografije. Druga opcija je da date izraditi fotoknjigu (nakon recimo godinu dana ili više), u koju ćete kronološki posložiti fotografije od vaše trudnoće do djetetova prvog rođendana.

Tehnologija se mijenja, ali ispis ne, pa ćete izradom fotografija sačuvati zauvijek jedino postojano sjećanje koje će vam biti još važnije za 10, 20, 30… godina.

Tekst: Anna Gaspotić, fotografkinja

Objava Fotografiranje u trudnoći pojavila se prvi puta na pitajmamu.