Polazak u školu velika je promjena ne samo u djetetovu nego i u životu njegovih roditelja i obitelji. Do škole sve je moglo biti ležerno, opušteno, neobvezno. . . Škola je prva prava obveza u životu i, samim time, veliki korak u odrastanju.
Mnoga se djeca vesele polasku u školu jer, preuzimajući obveze, postaju „veliki“, ali ima i onih koji je se boje ili bi se radije još igrali. Roditelji koji imaju više od jednog djeteta često su zaprepašteni razlikama među svojim potomcima. I tada se pitaju kako je moguće da dvoje djece s istim genima koja su odrasla u istom obiteljskom okruženju mogu imati toliko različitu narav. Jedno dijete može biti otvoreno prema vršnjacima i novim situacijama (kao što je npr. polazak u školu), a drugo se radije igra samo i u tišini.
Osim prvašića, i roditelji u pravilu emotivno proživljavaju tu promjenu i često imaju mnoga pitanja.
Dragi roditelji, prije polaska vaših mališana u prvi razred preispitajte sebe i svoje osjećaje. Djeca iznimno dobro iščitavaju vaše osjećaje i neverbalne signale koje „odašiljete“. Ako ste zabrinuti kako će započeti školovanje vašeg djeteta i kako će se ono snaći u novoj situaciji, tu brigu ćete najvjerojatnije prenijeti i na svoje dijete.
Kako bi polazak u školu bio što bezbrižniji, možete učiniti sljedeće:
1. Trenirajte samostalnost
Od „školarca“ se puno toga očekuje: treba se odvojiti od roditelja i provesti dan u školi, voditi računa o svojim stvarima, zadaćama i zaduženjima, samostalno obavljati higijenske potrebe, samostalno jesti, donositi odluke, poštivati autoritet i određena pravila funkcioniranja u skupini. No, ako dijete ima naviku da obavljate sve umjesto njega, ne možete očekivati da će prvi dan škole staviti torbu na ramena i odjednom biti netko drugi.
Prije početka škole zajedno upoznajte put kojim će ići u školu, posjetite školu dok još nije puna djece i galame, upoznajte se s budućom učiteljicom. Tako ćete smanjiti strah od nepoznatog koji će se javiti i kod onih najsamostalnijih.
2. Razgovarajte s djetetom
Pričajte svom prvašiću o svojim iskustvima polaska u školu, ali i o promjenama u njegovu životu koje će se dogoditi kad krene u školu (npr. dio dana ostajat će sam u kući). Uputite dijete na osobe koje mu mogu pomoći u slučaju potrebe dok je samo kod kuće. Privikavajte dijete na situacije u kojima će trebati pokazati oprez. Uputite ga kako se dolazi do škole, upozorite na opasna mjesta (npr. prijelazi preko ceste).
3. Uključite dijete u sve 'predškolske' aktivnosti
Zajedno s djetetom obavite kupnju školske torbe i školskog pribora. Neka dijete sudjeluje u izboru pernice, torbe, bilježnica…
Svakako potičite djetetove pozitivne stavove prema školi i učenju. Pozitivne stavove razvit ćete tako da o školi uvijek pričate kao o mjestu na kojem će raditi zanimljive stvari, puno učiti i upoznavati nove prijatelje. Nemojte dijete plašiti školom i/ili učiteljicom.
Osigurajte svojem prvašiću radni prostor u stanu koji će biti uvijek isti i samo njegov. Zajedno uredite taj kutak ili sobu koja će biti mjesto za učenje i pisanje domaćih zadaća.
4. Naučite dijete nositi se s neuspjehom
Možda vam ovo zvuči kao nešto što nije važno ili vam se čini da nije potrebno pričati o tome. Međutim, škola je mjesto gdje se dijete vrlo lako može suočiti s neuspjehom. To može biti neuspjeh povezan s učenjem i rezultatima učenja, ali i neuspjeh u ostvarivanju prijateljstava.
Svi mi, roditelji, skloni smo preduhitriti svaku mogućnost da nam dijete bude izloženo frustraciji i neuspjehu. Zadovoljavajući svaki njihov prohtjev i izbjegavajući svaku mogućnost da budu uznemirena i frustrirana, oduzimamo djeci priliku da nauče kako svladati prepreke u životu, kako doći do onoga što žele, kako se utješiti kad nije po njihovom, kako uzeti u obzir druge ljude.
Pretjeranom brigom šaljemo djeci poruku kako je svijet jedno opasno mjesto kojega se treba bojati, ne dopuštamo im da se suoče sa svim izazovima koje život nosi (zbog čega djeca ubrzo počnu vjerovati da se sama s njima niti mogu niti znaju nositi), što može dovesti do nedostatka samopouzdanja.
Vrlo se često odrasli smiju kada se djeca nalaze u frustrirajućim situacijama jer im se čini da nema razloga da se dijete zbog takvih „gluposti“ ili „dječjih posla“ toliko frustira. Pri tome zaboravljaju dvije vrlo važne stvari: dječje su emocije snažne i intenzivne te u tim frustrirajućim situacijama dijete uči što mora učiniti, kako drugi reagiraju općenito, a kako na njegove postupke.
S druge strane, u želji da pozitivno utječu na djetetovo samopoštovanje, neki roditelji pretjerano hvale i dive se svakom djetetovu postupku. Djetetovo se samopoštovanje ne razvija na taj način, nego poštivanjem djeteta te poticanjem njegova truda da dođe do određenog uspjeha. Preveliko dodvoravanje nije nikome od koristi, nego donosi samo frustraciju i niz psiholoških problema.
Optimizam, samopoštovanje i samopouzdanje u djece raste vježbanjem upornosti i samostalnog rješavanja zadataka. Tako ćete ih pripremiti na rješavanje problema u kasnijem životu.
5. Imajte na umu…
Polazak u školu znači promjenu sredine i novu situaciju, a svaka nova nepoznata situacija može izazvati strah. Djeca se prvih dana ili tjedana mogu osjećati tjeskobno jer se susreću s mnogo novih stvari odjednom, upoznaju i tek stječu nove prijatelje, prilagođavaju se na nove situacije i zahtjeve. Iskren razgovor i zanimanje za promjene u njihovu životu olakšat će novu situaciju.
Razgovarajte s njima, dokučite što ih najviše plaši. Možda ih samo plaši to što vide da ste vi u strahu.
6. Ako ste odgodili djetetov polazak u školu…
Odgoda polaska u školu može biti opravdana ako je procijenjeno da će ta odluka pozitivno utjecati na djetetov psihofizički razvoj, ako je dijete uključeno u rehabilitacijske programe i sl. Za dijete kojemu je odgođen upis u prvi razred obvezno se u sljedećoj školskoj godini ponovo provodi postupak utvrđivanja psihofizičkog stanja radi upisa u prvi razred. Tu godinu koju je dijete dobilo kako bi se bolje pripremilo na izazove koje će škola staviti pred njega treba iskoristiti na najbolji mogući način i stvoriti što bolje preduvjete za taj važan korak u životu.
7. Kratki podsjetnik
Dijete prije polaska u školu ne mora znati čitati. Međutim, sam polazak u školu bit će ipak jednostavniji ako zna čitati. Za svladavanje čitanja posebno je važno da su kod djeteta prije polaska u školu razvijene sve „predčitačke vještine“, pod kojima ne podrazumijevamo poznavanje slova nego dobro razvijene govorne vještine (dobar izgovor svih glasova), bogat rječnik za dob, gramatičko izražavanje, razumijevanje strukture rečenice koja se sastoji od riječi, a riječi od glasova, glasovnu osjetljivost, uočavanje rime. Važno je da dijete prepoznaje početni i završni glas u riječima.
Najmanje godinu dana prije polaska u školu trebalo bi obratiti pozornost na djetetov izgovor glasova i ako postoje teškoće, uputiti se logopedu. Svako odstupanje u govornom i jezičnom razvoju ozbiljan je znak da bi dijete moglo imati teškoće u usvajanju čitanja i pisanja. Stoga, ako to niste učinili, obratite sada pažnju na izgovor glasova svojih prvašića.
Dijete treba stručnu pomoć u svladavanju školskoga gradiva ako:
– pažnja mu je kratkotrajna i lako ga se omete
– ima veće teškoće u učenju čitanja i pisanja
– zrcalno okreće slova
– ima kratkotrajno pamćenje, otežano pamti pjesmice
– ima veće teškoće u svladavanju računskih operacija
– ne stiže prepisati sve s ploče
– postiže loše rezultate u pisanju diktata
– ne razumije pročitano
– ulaže puno truda, a uspjeh i rezultati izostaju
– ima poteškoće s pojedinostima (ne uočava pojedinosti na slici, mijenja + i –, b i d i/ili pretjerano uočava nebitne stvari)
Savjet za kraj…
Pohvalite dijete, pokažite ponos, ohrabrite njegovu znatiželju, izrazite uzbuđenje i veselje zbog polaska u školu. Sretno!
Autorice teksta:
Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog
Stela Horvat, prof. rehabilitator
Kabinet Korneo
