Jesen je mnogima najdraže godišnje doba jer donosi čarobno razdoblje u kojem priroda obasjava jedinstvenom paletom boja i mirisa, a ljudi uživaju u toplim napitcima, udobnoj odjeći i društvu s najmilijima. Međutim, hladno vrijeme donosi porast respiratornih infekcija – kašalj, kihanje i začepljeni nos.  Uslijed nepotpuno razvijenog imuniteta, djeca su još sklonija zarazama i zahvaljujući tipičnom dječjem ponašanju kao što je disanje na usta, bliskom doticaju s potencijalno zaraženom djecom i predmetima.

Za bolju pripremu i očuvanje zdravlja u hladnijim mjesecima, važno je poduzeti nekoliko koraka. Osim hidratacije i pravilne prehrane, važno je i tijelu dati dovoljno vremena da se oporavi od svakodnevnih obveza, a ako do sada niste, mogli biste razmisliti i o korištenju vitamina i dodataka prehrani za sebe ili dijete, koji mogu pomoći imunološkom sustavu u borbi protiv virusa i bakterija.

Tijekom sezone virusnih infekcija, vrlo je važno i redovito prozračivanje prostorija u kojima  boravite, a sve kako biste osigurali bolju kvalitetu zraka i smanjili rizik od iritacije dišnih puteva. Uz sve ove preventivne mjere, neizostavno i praktično rješenje su inhalatori koji predstavljaju prvu liniju obrane za ublažavanje respiratornih poteškoća.

Kako bi vam pomogao da živite bez ikakvog kompromisa u pogledu svog respiratornog zdravlja, OMRON je razvio inovativan i sveobuhvatan asortiman inhalatora, dizajniran za borbu protiv različitih respiratornih smetnji. Glavna funkcija inhalatora je pretvoriti tekući lijek u finu maglicu i isporučiti ga u odgovarajući dio dišnih putova radi ublažavanja simptoma respiratornih bolesti.

Široka ponuda Omron inhalatora iz Medikor asortimana pruža različite opcije i zadovoljava sve potrebe, što dodatno potvrđuju i BEST BUY nagrade za 2022. i 2023. godinu. Među Omron inhalatorima, posebno se ističu Omron C28P kompresorski inhalator i Omron Duobaby inhalator.

Ako tražite rješenje za cijelu obitelj, Omron C28P kompresorski inhalator je pravi izbor.  Uključuje AVT tehnologiju kojom se optimizira strujanje lijeka tijekom inhalacije i smanjuje gubitak lijeka tijekom izdisanja. Osim toga, dodatna prednost ovog kompresorskog inhalatora je da omogućuje inhalaciju u ležećem položaju, što ga čini iznimno praktičnim i prilagodljivim uređajem, pa je omiljen među roditeljima diljem svijeta.

Još jedan sjajan partner za brigu o dišnim putevima je Omron Duobaby, jedinstveni 2 u 1 kompresorski inhalator s nosnim aspiratorom koji olakšava ublažavanje dišnih tegoba kod djece. Inhalator učinkovito prenosi lijek ili fiziološku otopinu u gornji i donji dišni sustav, dok aspirator nježno čisti nosić, smanjuje začepljenost i omogućuje vašemu djetetu slobodno i bezbrižno disanje.

Prije kupnje inhalatora bitno je razmotriti kompatibilnost i prilagoditi uređaj vašem zdravstvenom stanju i osobnim potrebama, uzimajući u obzir dob, tjelesne i kognitivne sposobnosti te specifične zahtjeve vaše terapije.

Sve informacije i savjete kako odabrati odgovarajući inhalator možete pronaći u Omron vodiču koji je dostupan na Medikor blogu, a do kraja listopada ih pronađite po akcijskim cijenama u Medikor web shopu, specijaliziranoj Medikor prodavaonici te u svim bolje opremljenim ljekarnama diljem Hrvatske.

Tekst i foto: promo

Objava Inhalatori kao prva linija obrane protiv respiratornih poteškoća pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Prema najnovijim istraživanjima, današnji je uvid u dijagnosticiranje i terapiju bolesti izazvanih ovim virusom sve veći i učinkovitiji. Enterovirusne infekcije uzrokovane enterovirusima raširene su po cijelom svijetu, a najčešće se pojavljuju u ljetnom i jesenskom razdoblju u područjima s umjerenom klimom.

Najčešći način prijenosa s čovjeka na čovjeka je feko-oralni. Kontaminirana bazenska voda također može poslužiti kao izvor infekcije. Djeca u dobi od jedne do dvanaest godina su populacija koja najčešće pobolijeva. Infekcija se širi među članovima obitelji i u manjim kolektivima, ali se klinički oblici bolesti mogu razlikovati od bolesnika do bolesnika.

Ranije je bilo uvriježeno mišljenje kako su enteroviroze najčešće blage bolesti koje traju nekoliko dana, međutim novija saznanja pokazuju da u većine pacijenata bolest traje i duže – u prosjeku sedam dana (herpangina, bolest šake, stopala i usta), a kod nekih manifestacija i duže.
Također je utvrđeno da se bolest širi među ukućanima gdje jedan boluje od enteroviroze. Polovica ostale djece i 25 posto odraslih članova obitelji oboli. Zanimljivo je da oboljeli ukućani ne moraju imati istu sliku bolesti.

Nakon ulaska u tijelo virus inficira sluznicu ždrijela i gastrointestinalnog trakta, a onda se može naći u limfnim čvorovima, gdje se razmnožava i putem krvi dalje širi u razne organe.

O zahvaćenosti organa ovisi i klinička slika bolesti koju, s obzirom na manifestacije, možemo podijeliti na one s blagom i teškom kliničkom slikom.

Blage kliničke manifestacije

To su najčešće bolesti s povišenom temperaturom (koje mogu biti popraćene osipom, ali i ne moraju): herpangina, upala ždrijela, konjunktivitis i bolest šake, stopala i usta.

Nespecifična febrilna stanja najučestaliji su pokazatelj enteroviroza. Početak im je iznenadan i buran, djeca imaju temperaturu između 38 ° i 40 °C, klonula su i katkada se tuže na glavobolju. Bolest prolazi bez posljedica za tri-četiri dana, a rijetko traje više od jednoga tjedna.

Upala ždrijela jedan je od najčešćih, počinje naglo i prati ga vrućica. Manja djeca odbijaju hranu i pojačano sline, veća se tuže na peckanje i bol u grlu. Često ove simptome prate mučnina i povraćanje.

Herpangina je bolest specifična za enteroviruse, a simptomi su vrućica i upala ždrijela s karakterističnim mjehurićastim promjenama na ždrijelu, nepčanim lukovima, rubu mekog nepca i tonzilama. Mjehurići pucaju ostavljajući ulceracije s lagano podignutim rubovima. Bolest traje od četiri do šest dana i prolazi bez posljedica.

Bolest šake, stopala i usta lako je prepoznatljiva manifestacija enteroviroza s pojavom mjehurića u usnoj šupljini i sitnih čvorića na stopalima i šakama, koje prelaze u mjehuriće kako bolest napreduje. Bolest traje od tri do pet dana i popraćena je povišenom temperaturom.
Tijekom herpangine i bolesti šake, stopala i usta dijete može odbijati hranu zbog promjena u ustima, te je ponekad potrebna infuzija. 
Popratni simptomi koji dolaze od trbušnih organa praktično su neizbježni kod infekcija enterovirusima. Najčešći su mučnina, povraćanje, proljev i odbijanje hrane.

Teške kliničke manifestacije

Serozni meningitis uzrokovan enterovirusima obično je blaga tijeka i kratka trajanja. Ipak, klinička slika varira, a najviše ovisno o dobi bolesnika: novorođenčad i dojenčad imaju nespecifične simptome kao pojačanu razdražljivost, vrućicu i odbijanje hrane, a veća se djeca obično žale na jaku glavobolju koja, u karakterističnim slučajevima, počinje nakon dva-tri dana povišene temperature, malaksalosti i grlobolje.
Serozni meningitis uzrokovan enterovirusima ne može se na osnovi kliničke slike razlučiti od bilo kojeg drugog seroznog meningitisa. Sindrom paralitičkog poliomijelitisa mogu uzrokovati različiti tipovi ECHO i Coxsackievirusa. Bolest je ipak blažeg oblika i ima bolju prognozu od klasičnog polija (dječje paralize) u smislu iščezavanja klijenuti.

Encefalitis uzrokovan enterovirusima može se pojaviti u sklopu meningitisa, sindroma paralitičkog poliomijelitisa ili kao zasebna bolest.
Coxsackievirusi grupe B mogu uzrokovati upalu srčanog mišića (miokarditis) ili osrčja (perikarditis). Neki se pacijenti prezentiraju simptomima akutnog zatajenja srca. Ipak, većina bolesti ostane neotkrivena jer su simptomi toliko blagi.

Blagi oblici bolesti ne zahtijevaju posebnu dijagnostičku proceduru, ali za teže oblike bolesti brza dijagnostika znači bržu i bolje usmjerenu terapiju.

Tri su metode definitivne dijagnostike enteroviroza:

– izolacija virusa
– serološka testiranja
– PCR (polymerase chain reaction) test.

Iako epidemiološki važna, prva dva testa nemaju klinički značaj jer rezultati kasne, pa kad nalazi stignu, bolest je najčešće već prošla ili jenjava. PCR test može imati kliničku znakovitost jer su rezultati dostupni unutar 24 sata. Cijena testiranja i ograničenost na samo dobro opremljene laboratorije onemogućuju njegovu širu uporabu.

Liječenje

Tradicionalno liječenje enteroviroza je simptomatsko, što je i dovoljno za većinu blagih oblika bolesti: snižavanje temperature antipireticima u odgovarajućim dozama i obliku (ovisno o kliničkoj manifestaciji primjenjuju se peroralno ili u obliku čepića, u dozama paracetamol 10-15 mg/kg/TT, odnosno ibuprofen 7-10 mg/kg/TT ), uz sprječavanje dehidracije.

Cilj je liječenja dehidracije nadomjestiti tekućinu i elektrolite (soli i minerale) izgubljene proljevom i povraćanjem. Mjere samoliječenja, kako bi se izbjegla dehidracija, uključuju uzimanje otopine elektrolita ORS (oralno rehidracijsko sredstvo), probiotika i korekciju prehrane. Najvažnije je djetetu dati više tekućine nego obično, i to u malim količinama što češće.

Antibiotska terapija nije učinkovita kod virusnih bolesti.

Općenito se ne primjenjuju lijekovi protiv proljeva, tzv. antidijaroici, jer oni mogu produžiti infekciju, ali su se korisnima pokazali probiotici, kojih već imamo velik broj na našem tržištu, često u kombinaciji s elektrolitima. Kako je rizik od dehidracije veći u dojenčadi i male djece, roditelji moraju pomno pratiti broj pelena koje su promijenili dnevno kada je dijete bolesno. Obična voda ne nadomješta elektrolite potrebne djeci koja su dehidrirala od povraćanja i proljeva, te je vrlo bitno koristiti i elektrolitske otopine.

Tekst: Matilda Kovač-Šižgorić, dr. med.,
spec. pedijatar i subspecijalist pedijatrijske neurologije
Poliklinika za dječje bolesti Sabol

Foto: Freepik

Objava Enterovirusne infekcije – koji su simptomi i kako se liječe pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Virusne infekcije stečene intrauterino (u maternici) za vrijeme trudnoće ili tijekom poroda značajan su uzrok fetalne i neonatalne smrtnosti te imaju važan doprinos ranom i kasnom dječjem morbiditetu. Inficirano novorođenče može se manifestirati kao intrauterini zastoj u rastu ploda (eng. intrauterine growth restriction – IUGR), kroz neke anomalije ploda ili u nalazu više kliničkih i laboratorijskih abnormalnosti.

Kratica TORCH dobro je poznata akronim u području neonatalne/perinatalne medicine. Međutim, osim TORCH-a, postoje i drugi opisani uzroci inutero infekcije, uključujući enteroviruse, virus varicella-zoster, parvovirus B19 itd.

U ovom tekstu pozabavit ćemo se opisom nekih od najčešćih virusnih infekcija ploda sažetih u akronim TORCH. (Toksoplazmoza (T), Other (ostalo) (O) (npr.sifilis), Rubeola (R), Citomegalovirus (C), Herpes simplex virus (H)).

PROBIR NA TORCH

Praksa probira (eng. screening) trudnica na TORCH infekcije razlikuje se zemljopisno. U Sjedinjenim Državama Američki koledž opstetričara i ginekologa (ACOG) preporučuje da se trudnice pregledaju na rubeolu i sifilis pri prvom prenatalnom posjetu ginekologu.

U drugim zemljama trudnice se također mogu pregledati na toksoplazmozu. Asimptomatska dojenčad općenito se ne pregledava na urođene infekcije, osim u slučaju postojanja jasne indikacije. Neselektivni pregledi na TORCH infekcije skupi su i imaju loš dijagnostički učinak te se ne preferiraju za rutinsku upotrebu.

KLINIČKE KARAKTERISTIKE INFEKCIJA

 T – Urođena toksoplazmoza

Toksoplazmozu uzrokuje parazit Toxoplasma gondii. Primarna infekcija tijekom trudnoće može rezultirati urođenom bolešću ploda. Većina dojenčadi s kongenitalnom toksoplazmozom je asimptomatska ili bez vidljivih abnormalnosti pri rođenju. Iako je subklinička bolest pravilo, znakovi prisutni pri rođenju mogu uključivati infekciju, makulopapularni osip, hepatosplenomegaliju (povećanu jetru i slezenu), mikrocefaliju (malenu glavicu), epi napadaje, žuticu, trombocitopeniju (manji broj trombocita) i, rijetko ali moguće generaliziranu limfadenopatiju (povećanje limfnih čvorova). Takozvana klasična trijada kongenitalne toksoplazmoze sastoji se od horioretinitisa, hidrocefalusa i intrakranijalnih kalcifikacija. Dojenčad sa subkliničkom urođenom toksoplazmozom koja se ne liječi ima povećan rizik od dugotrajnih posljedica. Najčešći kasni nalaz je horioretinitis, koji može rezultirati gubitkom vida. Intelektualni invaliditet, gluhoća, napadaji i spastičnost također se mogu vidjeti u manjine neliječene djece.

O – Kongenitalni sifilis

Kongenitalni sifilis nastaje kada se spiroheta Treponema pallidum prenese s trudnice na njezin plod. Infekcija može rezultirati mrtvorođenčetom, hidropsom fetusa ili nedonoščadi i s tim povezanim dugotrajnim morbiditetom. Zbog tog morbiditeta veliki naglasak stavljen je na rutinski pregled svih trudnica na sifilis. Učestalost kongenitalnog sifilisa odražava učestalost sifilisa u žena u reproduktivnoj dobi. Mnogi urođeni slučajevi razvijaju se zato što majka nije imala prenatalnu skrb, nije primala penicilin ili je bila neadekvatna skrb prije ili tijekom trudnoće. Većina novorođenčadi s kongenitalnim sifilisom pri rođenju je asimptomatska. Kliničke manifestacije nakon rođenja proizvoljno se dijele na rane (≤2 godine starosti) i kasne (> 2 godine starosti).

R – Kongenitalna rubeola

Rubeola tipično uzrokuje blagu, samoograničavajuću bolest; njen najveći utjecaj javlja se tijekom trudnoće, kada može imati razorne učinke na razvoj fetusa. Sindrom kongenitalne rubeole (eng.CRS) rijedak je u razvijenim zemljama s uspostavljenim programima imunizacije protiv rubeole. Kliničke manifestacije CRS -a uključuju senzorineuralnu gluhoću, kataraktu, srčane malformacije (npr. otvoreni duktus arteriosus, hipoplazija plućnih arterija) te neurološke i endokrinološke posljedice. Neonatalne manifestacije mogu uključivati ​​zaostajanje u rastu, hepatosplenomegaliju, trombocitopeniju, purpurne lezije kože (klasično opisane kao lezije “muffin od borovnica” (koje predstavljaju ekstramedularnu hematopoezu) i hiperbilirubinemiju.

C – Kongenitalni citomegalovirus

Infekcija kongenitalnim citomegalovirusom (CMV) vodeći je uzrok nenasljednog senzorineuralnog gubitka sluha i može uzrokovati druge dugotrajne neurorazvojne poteškoće, uključujući cerebralnu paralizu, intelektualne teškoće, oštećenje vida i napadaje. CMV infekcija je uobičajena u cijelom svijetu. Unatoč tome što je navedena kao četvrta infekcija u oznaci TORCH, CMV se pojavljuje kao najčešća urođena virusna infekcija. CMV infekcija majke tijekom trudnoće najčešće je posljedica bliskog kontakta s malom djecom, osobito djecom koja posjećuju vrtiće. Većina novorođenčadi s kongenitalnim CMV-om pri rođenju je asimptomatska, ali približno 10 % ima simptome. Kliničke manifestacije uključuju petehije (točkasta krvarenja po koži), žuticu pri rođenju, hepatosplenomegaliju, trombocitopeniju, malu veličinu za gestacijsku dob, mikrocefaliju, intrakranijalne kalcifikacije, senzorineuralni gubitak sluha, horioretinitis i epi napadaje. Senzorineuralni gubitak sluha najčešća je posljedica kongenitalnog CMV-a i otkriva se pri rođenju u približno jedne trećine dojenčadi sa simptomatskom bolešću. Mnoga dojenčad s kongenitalnom CMV infekcijom identificiraju se isključivo na temelju neuspjelog testiranja sluha novorođenčeta.

H – Herpes simplex virus

Infekcija genitalnim herpes simplex virusom (HSV) tijekom trudnoće predstavlja značajan rizik za fetus u razvoju i novorođenče. Razlikujemo perinatalno i postnatalno stečenu infekciju. Većina slučajeva neonatalne HSV infekcije je perinatalno stečena. HSV se prenosi na dojenče tijekom rođenja, prvenstveno prolaskom kroz zaraženi genitalni trakt majke. Rizik od prijenosa veći je kod primarne HSV infekcije stečene tijekom trudnoće u usporedbi s reaktivacijom prethodne infekcije. Većina novorođenčadi s perinatalno stečenim HSV-om izgleda normalna pri rođenju, iako se mnoga rađaju prijevremeno. HSV infekcija u novorođenčadi obično se razvija u jednom od tri obrasca, koji se javljaju s približno jednakom učestalošću: a) lokaliziran na koži, očima i ustima; b) lokalizirana bolest središnjeg živčanog sustava (CNS) ili kao c) diseminirana bolest koja zahvaća više organa.

Početne manifestacije bolesti CNS -a često su nespecifične i uključuju temperaturnu nestabilnost, respiratorne tegobe, poremećaje u hranjenju i letargiju. Mogu prilično brzo napredovati do hipotenzije, žutice, diseminirane intravaskularne koagulacije, apneje i šoka. Vezikularne kožne lezije mogu, ali i ne moraju biti prisutne, a kod nekih se pacijenata mogu razviti kasno (odsutnost kožnih lezija otežava prepoznavanje infekcije).

Kongenitalna (in utero) infekcija je rijetka i obično je posljedica majčine viremije povezane s primarnom HSV infekcijom tijekom trudnoće. Živorođena djeca s kongenitalnom HSV infekcijom mogu pokazati karakterističnu trijadu kožnih vezikula, ulceracija ili ožiljaka; oštećenje oka; te teške manifestacije SŽS -a, uključujući mikrocefaliju.

Sindrom kongenitalne varičele

Većina slučajeva sindroma kongenitalne varičele javlja se u dojenčadi čije su majke zaražene između 8. i 20. tjedna trudnoće. Karakteristični nalazi kod novorođenčadi mogu uključivati: ožiljci na koži (koji mogu biti depresivni i pigmentirani u dermatomalnoj raspodjeli), katarakta, horioretinitis, mikroftalmos, nistagmus, hipoplastični udovi, kortikalna atrofija i epi napadaji.

Za mnoge infekcije o kojima smo govorili u prethodnim odjeljcima, pravovremena dijagnoza je ključna kako bi se osiguralo početak odgovarajuće terapije. Preferirani pristup testiranju dojenčadi za koju se sumnja da ima urođenu infekciju jest testiranje samo na odabrane patogene na temelju specifičnih kliničkih nalaza i slike. U nekim slučajevima može se posumnjati na intrauterinu infekciju na temelju laboratorijskih rezultata dobivenih tijekom trudnoće (npr. pozitivna serologija sifilisa s povećanjem titra). U nedostatku sugestivnih laboratorijskih rezultata majke, može se posumnjati na intrauterinu infekciju u novorođenčadi s određenim kliničkim manifestacijama ili kombinacijama kliničkih manifestacija uključujući: hydrops fetalis, mikrocefalija, epi napadi, katarakta, gubitak sluha, urođena srčana bolest, hepatosplenomegalija, žutica, osip, trombocitopenija….. Procjena novorođenčeta s kliničkim nalazima kompatibilnim s intrauterinom infekcijom može uključivati: uvid u anamnezu majke (dokazi o imunitetu na rubeolu, serologija sifilisa, povijest virusa herpes simpleksa (HSV), izloženost mačkama itd.), procjena fizičkih stigmi u skladu s raznim intrauterinim infekcijama, kompletna krvna slika i broj trombocita, testovi funkcije jetre (osobito važni kod HSV infekcije), radiografski snimci dugih kostiju, oftalmološka procjena, audiološka procjena, neurološki status, neuroslika, lumbalna punkcija….

Ovi nalazi nisu ograničeni samo na TORCH infekcije, jer se neke od gore navedenih značajki mogu pojaviti u drugim infekcijama i u stanjima koja nisu intrauterina infekcija (npr. urođene greške u metabolizmu, Rh nekompatibilnost itd.). Stoga se cijela klinička konstelacija, uključujući majčinsku povijest bolesti i izloženost, mora uzeti u obzir pri odlučivanju o procjeni novorođenčeta na urođenu infekciju.

Tekst:  Danijel Bursać, dr. med. 
specijalist ginekologije i opstetricije Klinike za ženske bolesti i porode KB Merkur,
te subspecijalizant humane reprodukcije

Foto: Freepik

Objava Virusne infekcije tijekom trudnoće – koje su i kako utječu na bebu? pojavila se prvi puta na pitajmamu.