Učestalost urinoinfekcije ovisi o djetetovoj dobi i spolu. Djevojčice općenito obolijevaju češće jer im je mokraćna cijev kratka, ravna i široka, zbog čega bakterije lakše prodiru u mokraćni mjehur.

U novorođenačkom i dojenačkom razdoblju češće obolijevaju dječaci jer su urođene anomalije mokraćnoga sustava učestalije kod muškog spola.

Najčešći bakterijski uzročnici su: E. coli (80 % uroinfekcija), Klebsiella pneumoniae, Proteus mirabilis, a rjeđe Enterococcus, Enterobacter, Pseudomonas aeruginosa, Staphylococcus aureus i drugi.

Zašto i kako nastaju infekcije mokraćnih puteva?

Najčešći način ulaska bakterija je uzlaznim putem, od otvora mokraćne cijevi prema mjehuru. Ulazak bakterija u mokraćni mjehur još ne znači bolest. Ako je mokrenje normalno kao i prisutno baktericidno zaštitno djelovanje sluznice mjehura i mokraće, bakterije će se izlučiti mokraćom. Ako postoji sklonost domaćina ili jaka virulencija (agresivnost) uzročnika, razviti će se infekcija stijenke mjehura (cistitis). Iz mokraćnog mjehura upala se može proširiti prema bubregu.

Predisponirajući čimbenici za infekcije bubrega su mala djetetova dob i anomalije mokraćnog sustava, od kojih je najvažnija vezikoureteralni refluks (VUR). VUR je prema definiciji vraćanje mokraće iz mokraćnog mjehura u mokraćovod i kanalni sustav bubrega. Ponavljajuće upale mokraćnog sustava mogu dovesti do stvaranja ožiljaka na bubrežnom tkivu te kasnije u životu imati za posljedicu oštećenje bubrežne funkcije, povišeni krvni tlak i probleme u trudnoći.

Uroinfekcije su također češće u djece s poremećajima mokrenja, zatvorom, kao i u djece koja imaju kamence mokraćnog sustava te različite genetske, metaboličke i neurogene poremećaje.

Koji su simptomi urinoinfecije?

Klinička slika uroinfekcije ovisi o djetetovoj dobi.

U novorođenčeta su simptomi nespecifični i često ne upućuju izravno na mokraćni sustav. Najčešće su to slabije napredovanje na tjelesnoj težini, teškoće u hranjenju, žutica, povraćanje, proljev, grčevi u trbuhu, a temperatura može biti povišena, normalna ili čak snižena.

Simptomi u djece do dobi od dvije godine su klonulost, nevoljkost, odbijanje jela i pića, povraćanje, proljev i povišena tjelesna temperatura. Korisni pokazatelji koji roditelji mogu zamijetiti su neugodan miris mokraće te dnevno i noćno mokrenje u djece koja su već  uspostavila kontrolu mokrenja.

S porastom životne dobi sve su jače izraženi klasični simptomi infekcije mokraćnog sustava: učestalo mokrenje malih količina mokraće, pečenje i bol pri mokrenju, bol u donjem dijelu trbuha. U slučaju zahvaćenosti bubrega upalom, javlja se visoka temperatura s tresavicom, bolovima u trbuhu ili leđima te često povraćanje.

Kako se postavi dijagnoza?

Najvažniji preduvjet za postavljanje ispravne dijagnoze urinoinfekcije, a time i za početak liječenja, pravilno je prikupljanje uzorka mokraće. U starije djece koja kontroliraju mokrenje uzima se uzorak urina dobiven srednjim mlazom nakon prethodnog pranja spolovila.

Veliki je problem uzimanje uzorka mokraće u male djece koja ne kontroliraju mokrenje. Kod njih se koriste sterilne vrećice skupljači koje se lijepe na kožu spolovila nakon prethodnog pranja, najbolje mlazom vode i blagim sapunom.

Ako se dijete ne pomokri unutar jednog sata, vrećica se skida, postupak pranja ponavlja i lijepi se nova vrećica. Uzorak mokraće potrebno je dostaviti u laboratorij unutar jednog sata. Ako se ne pridržava uputa pri uzimanju mokraće vrećicom skupljačem, u čak do 60 posto slučajeva nastaje zagađenost uzorka, što su pokazali rezultati brojnih istraživanja. Sigurna dijagnoza iznimno je bitna kako se djeca ne bi podvrgavala nepotrebnom liječenju i daljnjim dijagnostičkim postupcima.

Dijagnozu uroinfekcije uz odgovarajuću kliničku sliku postavljamo na temelju povećanja bakterija u uzorku urina (urinokulturi) u koncentraciji višoj od 10/5 klica u 1 mL mokraće. Uz to je u biokemijskom nalazu urina prisutan značajno povišen broj leukocita. Važno je znati da svaki nalaz većeg broja leukocita ne znači uvijek uroinfekciju. Može se naći kod raznih bolesti koje idu s temperaturom, kod upala vanjskog spolovila i kao odraz zagađenja urina.

Kako se liječe infekcije mokraćnih puteva?

Infekcije mokraćnog sustava liječe se antibioticima. Izbor antibiotika u djece ovisan je o kliničkoj slici i težini infekcije, djetetovoj dobi, poznavanju najčešćih uzročnika u određenoj dobi i lokalnoj otpornosti bakterija. Većinom se pri blažoj infekciji liječenje započinje antibioticima na usta, a kod teže bolesne djece primjenjuju se lijekovi venskim putem 10 do 14 dana. Osim antibiotika, važno je uzimanje veće količine tekućine, mirovanje, regularno mokrenje i skidanje povišene tjelesne temperature.

Što nakon uroinfekcije?

U djece je već nakon prve dokazane uroinfekcije potrebno učiniti ultrazvučni pregled mokraćnog sustava. Ultrazvuk je neinvazivna metoda koja ne koristi ionizirajuće zračenje i stoga je prva metoda izbora kod djeteta s upalom mokraćnog sustava. Ultrazvukom se procjenjuje smještaj, oblik i veličina bubrega, postojanje i stupanj proširenja kanalnog sustava, izgled i debljina bubrežnog tkiva te debljina stijenke mokraćnog mjehura i prisutnost proširenje mokraćovoda.

Ako nalaz ultrazvuka bubrega i mjehura nije uredan, ako je dijete imalo uroinfekt teškog tijeka i ako uzročnik nije bila E. coli, potrebna je i druga obrada koja kao prvo podrazumijeva cistografiju, dijagnostičku metodu kojom se dokazuje vezikoureteralni refluks. Najstarija dijagnostička metoda za dokazivanje VUR-a je mikcijska cistografija, koja koristi ionizirajuće zračenje. Danas se sve više za dijagnostiku i praćenje VUR-a preporučuju dijagnostičke metode koje ne koriste zračenje, u prvom redu ultrazvučna cistografija.

Ako se kod djeteta dijagnosticira vezikoureteralni refluks, potrebno je liječenje i praćenje jer ta anomalija može uzrokovati trajna oštećenja mokraćnog mjehura i bubrega.

U djece s ponavljanim uroinfekcijama i u djece s urođenim anomalijama, prije svega s VUR-om, provodi se dugotrajno davanje malih doza antibiotika uz redovite mjesečne kontrole urina i urinokulture.

Što je najvažnije zapamtiti o uroinfekcijama?

Upale mokraćnih puteva u djece značajan su zdravstveni problem zbog svoje učestalosti, sklonosti ponavljanju, povezanosti s anomalijama mokraćnog sustava, potrebom za dijagnostičkom obradom i dugotrajnim liječenjem te, najvažnije, zbog mogućih trajnih oštećenja bubrega koja mogu biti uzrokom propadanja bubrežne funkcije, razvoja povišenoga krvnoga tlaka i komplikacija u trudnoći.
Stoga je izrazito važno kod svakog djeteta s povišenom temperaturom pregledati urin i rano dijagnosticirati upalu. Rani početak liječenja i rana dijagnostička obrada kod velikog broja djece moći će spriječiti trajna oštećenja bubrega.

Tekst: Iva Palčić, specijalist pedijatar
Specijalist pedijatrijske nefrologije
Poliklinika za dječje bolesti Helena
Foto: Depositphoto

Objava Uroinfekcije u dječjoj dobi – zašto i kako nastaju pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Najprije operite ruke. Spolovilo i okolnu kožu oprati čistom toplom vodom i blagim sapunom. Komadom ispeglane gaze (ili komprese) odstraniti ostatke kreme s anogenitalnog područja pokretima od genitalnog prema analnom području.

Vrećicom skupite urin kod male djece

Kod djevojčica lagano prstima razmaknuti velike i male stidne usne i očistiti. Kod dječaka lagano povući prepucij i očistiti. Postupak pranja ponoviti još jednom. Zatim cijelo područje posušiti čistom gazom.

Vrećicu izvadite prstima iz sterilnog pakiranja držeći je za stražnju stranu, lagano raširite, pazeći da ne dotaknete unutrašnjost niti ljepilo. Vrećicu pažljivo zalijepite na spolovilo, kod djevojčica na donje dvije trećine stidnih usana, a kod dječaka oko penisa.

Prilijepite vrećicu počevši od gornjeg kraja prema dolje tako da se cijela površina oko otvora vrećice ravnomjerno zalijepi na kožu.

Vrećica može stajati oko 30-45 minuta. Ako se dijete ne pomokri u tom razdoblju, postupak pranja treba ponoviti i zalijepiti novu vrećicu.

Kako skupiti urin kod veće djece?

Kod veće djece potrebno je spolovilo oprati tekućom vodom i uhvatiti srednji mlaz urina u sterilnu čašicu. Također treba paziti da se ne dotiče unutrašnjost čašice i odmah ju zatvoriti.

Najbolje je uzorak urina odmah odnijeti u laboratorij, u protivnom smjestite ga u frižider gdje može stajati najviše 24 sata.

Tekst: dr. Svjetlana Bela Klancir,
spec. pedijatar iz Poliklinike za dječje bolesti dr. Sabol

Foto: Shutterstock

Objava Urin za urinokulturu – kako uzeti urin kod beba i mališana? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Tada je bebu najbolje oprati pod mlazom tople vode, a nakon toga dobro posušiti čistim mekanim ručnikom i namazati zaštitnom dječjom kremom za pelensku regiju.

Mijenjanje pelena

Kod previjanja djevojčica bitno je nježno blazinicom ili mekom pamučnom tkaninom namočenom u čistu toplu vodu obrisati područje velikih i malih usana kako biste uklonili nečistoće i stare naslage kreme. To treba uvijek činiti kretnjama odozgo prema dolje, tj. od spolovila prema analnoj regiji. Za svaki je sljedeći potez potrebno koristiti novu blazinicu. A prije nanošenja zaštitne kreme treba dobro osušiti to područje.

Kod previjanja dječaka spolovilo je potrebno prebrisati, također najbolje blazinicom ili mekom pamučnom tkaninom namočenom u čistu toplu vodu. Osušiti prije nanošenja zaštitne kreme.

Pranje

Muško i žensko spolovilo u dojenačkoj dobi treba prati kao i svaki drugi dio tijela blagim sredstvima za pranje prilagođenim dječjoj koži, u toploj vodi. I obvezno paziti da se dobro ispere nakon sapunanja. Kod muške djece treba s vrška glavića očistiti sekret, ako postoji, običnom vodom ili dječjim uljem.  Nikako se ne smije na silu prevlačiti prepucij preko glavića jer može doći do pucanja kože, krvarenja, stvaranja ožiljaka i ozlijede penisa te sekundarne infekcije.

Pelenski osip

Kako biste prevenirali pelenski osip, koji je čest u dojenačkoj dobi, poželjno je koristiti zaštitne kreme za pelensku regiju obogaćene cinkovim oksidom koji ima antiseptički učinak.

U kremama za pelensku regiju također su prisutni i drugi blagotvorni sastojci, poput bakrova sulfata (ima antibakterijsko djelovanje, inhibira aktivnost ureaze održavajući uravnotežen pH), ili ekstrakta zobi (ima protuupalno, umirujuće, omekšavajuće i zacjeljujuće djelovanje).

Zbog osjetljivosti tog područja, unatoč svemu, katkad se može razviti jače crvenilo, maceracije (razmekšavanje tvrdog tkiva), iscjedak i slično. Tada je najbolje potražiti savjet liječnika jer se može raditi o sekundarnoj bakterijskoj ili gljivičnoj infekciji. Tada primjenjujemo specifično lokalno liječenje.

Djevojčice bez pelena

Kada se uspostavi kontrola nad stolicom i mokrenjem, tj. kada se odbace pelene, higijena spolovila djevojčica podrazumijeva pranje, najbolje pod mlazom vode. Ako koristimo sredstva za pranje, treba paziti da su prilagođena djeci i da ne narušavaju normalni pH tog područja. Naime, promjena pH vrijednosti može pogodovati pojavi crvenila i iritacije, zbog čega mogu nastati bakterijske i gljivične infekcije. Nakon pranja preporučuje se spolovilo obrisati suhim i mekim ručnikom koji treba mijenjati svakih nekoliko dana.

U predškolskoj dobi kod djevojčica ponekad dolazi do crvenila spolovila jer se nakon mokrenja zaborave obrisati, pa nastaje iritacija sluznice. Prilikom učenja brisanja spolovila važno je djevojčicama objasniti da se brišu uvijek od sprijeda prema straga. Bitno je i voditi računa o urednoj stolici i pravilnom brisanju nakon stolice kako intimno područje ne bi došlo u kontakt sa stolicom. Osim toga, u tom se razdoblju života mogu javljati različiti funkcijski poremećaji mokrenja. Možemo ih prepoznati po hitnim potrebama za odlazak na WC uz  često prisutne bjegove male količine urina prije samog mokrenja ili pak po curkanju urina nekoliko minuta nakon završena mokrenja. Takvi poremećaji također mogu uzrokovati crvenilo i iritaciju spolovila, ali i dovesti do uroinfekcije.

U slučaju crvenila i pečenja preporučuju se oblozi od čajnog pripravka hrastove kore ili kamilice te prirodne kreme koje u sebi imaju sastojke koji djeluju umirujuće i protuupalno, a mogu se primjenjivati na vanjske sluznice.

Ako su smetnje jače izražene i/ili postoji iscjedak, prema potrebi se primjenjuju i antibakterijske i antigljivične kreme te katkad i peroralna antibiotska terapija po preporuci liječnika, ali nakon prethodno uzetih briseva spolovila.

Dječaci bez pelena

Nakon uspostave kontrole nad mokrenjem higijena spolovila dječaka podrazumijeva pranje spolovila u kadi ili pod mlazom vode uz prevlačenje prepucija preko glavića kako bi se oprale eventualne nečistoće od urina nakupljene tijekom dana. Prilikom prevlačenju prepucija nije potrebno koristiti silu, čak ni kada se on još nije u potpunosti odvojio od glavića, jer tu postoje široke individualne varijacije. Bitno je samo da prepucij ne ometa mlaz urina i da zbog još nepotpunog odvajanja kožice prepucija ispod kojega se mogu zadržavati bakterije dječaci nemaju recidivirajuće upale spolovila ili uroinfekcije.

Kada se kožica može normalno prevući, dječaci se trebaju naučiti sami oprati glavić, uvijek dobro isprati nakon sapunanja i prevući kožicu natrag. Nije preporučljivo koristiti antiseptička sredstva i agresivne losione za čišćenje penisa.

Najčešći problem koji se može dogoditi sa spolovilom kod dječaka je balanitis. To je upala u području glavića penisa, a kada je zahvaćen i prepucij, govorimo o balanopostitisu. Balanitis nastaje relativno naglo u vidu crvenila i otekline spolovila. Ponekad je prisutan i žućkastobijelkasti iscjedak ispod prepucija i iz mokraćne cijevi.

Mokrenje je bolno uz pečenje. Do upale najčešće dolazi zbog ulaska bakterija ispod prepucija. Predisponirajući faktor je fimoza (nemogućnost prevlačenja kožice prepucija preko glansa) kod koje imamo nakupljanje produkata lojnih žlijezda – smegme, što pogoduje bakterijskoj kolonizaciji, a onemogućuje pravilnu higijenu. U liječenju balanitisa i balanopostitisa inicijalno se primjenjuju hladni oblozi od čaja od kamilice ili oblozi od borne vode uz lokalno antibiotske masti. U težim je slučajevima potrebno primijeniti antibiotik na usta.

Tekst: Iva Palčić, spec. pedijatar
uži specijalist nefrologije
Poliklinika za dječje bolesti Helena

Foto: Freepik

Objava Intimna higijena beba – kako se razlikuju curice i dečki pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Današnji, aktivni načini liječenja s postizanjem potpune suhoće uspješni su već nakon par mjeseci u više od 70 posto djece, a značajno poboljšanje sa smanjenjem broja mokrih noći vidi se u 90 posto djece. Stoga je cilj otvoreno pričati o problemu, približiti ga djeci i roditeljima, koji onda bez srama mogu potražiti liječničku pomoć i omogućiti djeci s tim problemom zdravije i sretnije djetinjstvo.

Uzroci noćnog mokrenja

Naime, dugo se vjerovalo da je noćno mokrenje u djece uzrokovano psihičkim problemima. No, danas se zna da je noćno mokrenje višečimbenični (multifaktorijalni) poremećaj uzrokovan pretjeranom produkcijom urina tijekom noći, noćnom disfunkcijom mjehura i otežanim buđenjem iz sna, a veliku ulogu ima i genetska predispozicija.
Takva se djeca osjećaju različito od svojih vršnjaka, često su ljuta na sebe, osjećaju krivnju, stid, promjenjivog su raspoloženja, kriju svoj problem, ne sudjeluju u uobičajenim školskim aktivnostima, kampiranjima, ljetovanjima…

Da nije riječ o nemalom problemu govori i činjenica da čak 15-20 posto djece u dobi od pet godina mokri u krevet. Stoga u današnje vrijeme problem treba otkriti, o njemu treba otvoreno razgovarati, podučiti djecu i roditelje i potaknuti liječnike da odbace neučinkovit stav čekanja i promatranja te da poduzmu sve što je u njihovoj moći u skladu s današnjim djelotvornim načinima liječenja kako bi svako dijete koje pati od noćnog mokrenja postalo suho i sretno.

Što dijete proživljava?

Noćno mokrenje ili enureza nehotično je mokrenje djece u krevet tijekom sna kada bi već trebala biti postignuta kontrola mokrenja, a to je dob od pet godina. Kod enureze razlikujemo primarnu od sekundarne te monosimptomatsku od nemonosimptomatske. O primarnoj noćnoj enurezi govorimo ako dijete nije nikada postiglo suhoću u kontinuitetu duljem od šest mjeseci, a za sekundarnu je tipično da dijete nakon razdoblja suhoće duljeg od šest mjeseci  ponovo počinje mokriti u krevet.

Za djecu koja imaju samo noću enurezu bez istovremenih simptoma poremećaja funkcije mjehura tijekom dana, u vidu hitnosti i bjegova urina, kaže se da imaju monosimptomatsku enurezu. Za djecu koja imaju i dnevne simptome kažemo da imaju nemonosimptomatsku noćnu enurezu.

Što je ADH?

Kako bi dijete noću bilo suho, potrebna je uredna funkcija regulacije stvaranja mokraće, normalna funkcija mokraćnog mjehura te sposobnost buđenja prilikom osjećaja punog mjehura.
U regulaciji stvaranja urina sudjeluje više hormonskih sustava, od kojih je najvažniji ADH (antidiuretski hormon) koji se stvara u hipofizi i u većoj se količini luči noću. ADH ostvaruje svoje djelovanje na bubreg preko posebnih receptora na bubrežnim kanalićima i tako povećava resorpciju vode, stoga je urin koncentriran, pa je tako količina mokraće koja se stvara noću i do 50 posto manja.
Kada je razina izlučenog hormona noću preniska, stvara se više mokraće, što premašuje kapacitet mjehura, koji ne može zadržati toliku količinu mokraće i dijete se pomokri u krevet.

S druge strane, neka djeca imaju smanjen funkcijski kapacitet mjehura za svoju dob i pojačanu aktivnost mišića mjehura (detruzora) noću. Ta djeca često mokre u krevet i više puta tijekom noći.

Istovremeno, danju funkcija mjehura može biti poremećena ili potpuno uredna. Kada je mjehur pun ili dođe tijekom noći do kontrakcije detruzora, u zdravih osoba dolazi do buđenja, no djeca koja imaju enurezu teško se bude. Roditelji često navode da ih je nemoguće probuditi, a ako ih i probude, ujutro se toga ne sjećaju. Razlog je tome visoki prag buđenja koji imaju djeca s enurezom.

Također se odavno zna da kod primarne noćne enureze postoji jaka genetska predispozicija. Rizik da će dijete mokriti noću ako je mokrio jedan roditelj iznosi 45 posto, a ako su mokrila oba roditelja čak 75 posto. Kao dodatni rizici za enurezu navode se i opstipacija (zatvor), jer puno crijevo pritišće mjehur i dovodi do hiperreaktivnosti detruzora te do hrkanja i apneja u snu zbog visokog praga buđenja uslijed ometenog sna.

Noćno mokrenje: što će stručnjaci učiniti?

Kod svakog djeteta koje noću mokri u krevet najvažnije je uzeti detaljnu anamnezu i napraviti dobar fizikalni pregled. Roditelje je bitno pitati o učestalosti i količini noćnog mokrenja te o tome budi li se dijete nakon što se pomokri. No jednako je važno saznati ima li dijete po danu učestalo mokrenje, uz hitnost i bjegove urina, kakve su djetetove navike pijenja tijekom dana te podatak o redovitosti stolice i postojanja bijega stolice. Bitne su nam informacije i koliko dugo dijete spava, hrče li, je li do sada imalo infekcije mokraćnog sustava ili neke druge bolesti.

Kod fizikalnog pregleda djeteta koje ima enurezu moramo pogledati trbuh, spolovilo i lumbosakralni dio leđa (područje odakle izlaze živci koji sudjeluju u aktu mokrenja). Postojanje nekih promjena u tim regijama mogu nas uputiti na znakove skrivenog neurološkog deficita kao uzroka smetnji s mokrenjem. Također je važan i pregled  tetivnih refleksa donjih ekstremiteta.

Nakon anamneze i fizikalnog pregleda gledamo nalaz urina i urinokulture, koji nas može uputiti na uroinfekciju ili glukozuriju, koja se javlja kod dijabetesa, čiji prvi simptom može biti noćno mokrenje.

Dnevnik pijenja i mokrenja koji roditelji vode tijekom 48 sati daje nam uvid ne samo u vrstu i količinu tekućine koju dijete pije nego i uvid o vremenu kada je pije, iz čega možemo dobiti puno dragocjenih informacija o nepravilnostima, ispravljanjem kojih se može smanjiti  broj mokrih noći. U dnevnik se također bilježi broj i količina mokrenja tijekom dana te količina mokrenja noću, iz čega dobivamo informacije o funkcijskom kapacitetu mokraćnog mjehura te o prisutnosti noćne poliurije u djeteta. Funkcijski kapacitet je maksimalni volumen mokraće koji se zabilježi tijekom dana, a njega uspoređujemo s normalama za djetetovu dob kako bismo utvrdili je li uredan, smanjen ili povećan. Za dijete kažemo da ima noćnu poliuriju ako je noćno lučenje urina 30 posto veće od funkcijskog kapaciteta mjehura.

Nakon anamneze, fizikalnog pregleda, uvida u 48-satni dnevnik pijenja i mokrenja te nalaza urina i urinokulture, uvijek je dobro učiniti ultrazvučni pregled bubrega i mokraćnog mjehura i mikciometriju (uroflow). Tako saznajemo je li uredan akt mokrenja, stijenka mokraćnog mjehura i morfologija bubrega, što je osobito važno u djece koja uz noćnu enurezu imaju i dnevne simptome.

Noćno mokrenje: liječnje mališana

Danas se u liječenju enureze, kao prva linija, preporučuju dezmopresin – sintetski analog antidiuretskog hormona i enureza alarm.

Primarni je mehanizam  djelovanja dezmopresina smanjiti volumen urina ispod vrijednosti funkcijskog kapaciteta kako bi dijete ostalo suho. Prema novim saznanjima dezmopresin djeluje i na proces buđenja koji olakšava kada je mjehur pun te sprečava kontrakcije detruzora tijekom noći. Primjenjuje se u obliku topivih tableta koje stavljamo djetetu pod jezik netom prije spavanja.

Enureza alarm aparat sastoji se od detektora vlažnosti (urina) koji se smjesti u djetetovu pidžamu i alarma koji proizvodi snažan zvučni signal čim se detektor vlažnosti aktivira. Buđenjem djeteta u trenutku enureze dijete se nauči prepoznati trenutak kada mora mokriti i počinje se samo buditi prije negoli se pomokri ili prespava noć s punim mjehurom.

Svakako je, uz jedan od ta dva načina specifičnog liječenja, bitno provoditi i opće mjere: smanjiti količinu tekućine prije spavanja, izbjegavati hranu s velikim sadržajem kalcija i natrija u večernjim satima ( da ne potičemo diurezu), izbjegavati iritanse (citruse, čokoladu, kakao i kofein) uvečer te svakako mokriti prije spavanja.

U djece sa slabim odgovorom na terapiju može se pokušati kombiniramo liječenje dezmopresinom i enureza alarm aparatom, a u djece koja imaju mali funkcijski kapacitet mjehura i sumnju na noćnu hiperreaktivnost detruzora kombinirano liječenje dezmopresinom i antikolinergicima.

Tekst: Iva Palčić, spec. pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
Poliklinika za dječje bolesti Helena

Foto: Freepik

Objava Noćno mokrenje: stanite mu na kraj pojavila se prvi puta na pitajmamu.