Nakon boravka u vrtićima i školama najveće je veselje bilo svakom djetetu nešto na brzinu pojesti i što prije otrčati van. Društvo bi se okupilo. Najmlađi bi se igrali u travi, vozili bicikliće, jurili niz tobogane i obarali visine na penjalicama i ljuljačkama. Djevojčice su se igrale školice, skakale gumi-gumi, a one hrabrije bi se upustile u nogometne zgode s dječacima. Dan ne bi prošao bez skrivača i lovice. Sve bi odzvanjalo smijehom, vriskom i drekom, a dan je završavao tako da su mame, tate, bake, dede doslovce odvlačili djecu uprljanu i znojnu kućama na večeru, kupku i u krevetić, jer bi ih sutra čekao novi naporan dan…

Tada nije bilo ni vremena ni potrebe da se razmišlja o dodatnoj tjelesnoj aktivnosti za djecu, sve dok nisu sazrela i sama izrazila želju da se učlane u sportske klubove ponukana popularnim idolima. Bilo da se radilo o tenisu, nogometu, košarci, rukometu, gimnastici, skijanju itd., djeca su se razvila u zdrave mlade ljude, koji imaju svakodnevnu potrebu za sportom i rekreacijom.

Danas je život djece i roditelja puno drugačiji. Zbog tehnološke revolucije i informatizacije suvremeni način života doveo je do toga da ljudi sve više sjede, a sve se manje kreću. Roditelji su prezaposleni. Tempo života i poslovni uspjeh iziskuju da roditelji često, kako bi osigurali što bolju egzistenciju sebi i djeci, svoje slobodno vrijeme provode uz pametne telefone i laptope, a ne tjelesno aktivni s djecom u prirodi.

Takav sedentarni način života poprimila su i djeca. Već od najranije dobi djeca imaju pristup tabletima, mobitelima, televizijskim i PC ekranima, i to često u neograničenim količinama. Nakon vrtića i škole zadržavaju se kratko u parkovima i na igralištima nakon čega velik broj djece odlazi u svoje domove gdje slobodno vrijeme provode sjedilački, u virtualnom svijetu. Ovakav suvremeni način života doveo je do toga da je svako treće dijete prekomjerno teško, sve je više djece s dijabetesom, a u kasnijoj dobi povećava se broj oboljelih od raznih kardiovaskularnih bolesti. Tjelesna neaktivnost ne samo što štetno utječe na tjelesno zdravlje djece nego ima negativne posljedice i na psihološki, socijalni, te emocionalni razvoj. Sve ovo upućuje na činjenicu da je danas djecu nužno već od najranije dobi dodatno usmjeravati u organiziranu sportsku aktivnost!

Zašto je sport važan i koristan?

Razdoblje od treće do sedme godine života idealno je doba za razvoj motoričkih sposobnosti i osnovnih oblika kretanja. To doba je temelj koji se ne smije propustiti kako bi se kasnije mogla usavršiti već stečena motorička znanja i dosegnuti vrhunac vlastitih motoričkih predispozicija. Bilo da se radi o univerzalnim sportskim školama za najmlađe ili konkretnim sportovima za malo starije, djeca će razvijati svoje motoričke sposobnosti i temeljna motorička znanja, učit će i usavršavati nove motoričke vještine, što je vrlo važno da bi se razvili u zdrave mlade ljude, a možda i potencijalne vrhunske sportaše. Također, sport omogućuje djeci da se razvijaju i u ostalim aspektima života, daje im šansu da surađuju s vršnjacima, sportskim voditeljima i trenerima, da osjete sigurnost u novom okruženju te da shvate vrijednost vježbanja i nadmetanja. I iznad svega, sport pruža djeci puno zabave, igre i mogućnost da budu aktivni, što je u konačnici najvažnije.

Što kada djeca odbijaju upisati se u sport?

Prije nego što upišete svoje dijete u sport, treba uzeti u obzir njegovu dob, osobnost i individualne mogućnosti kako biste bili sigurni da je uključivanje u sport pozitivno iskustvo za sve. Dok upisujete dijete u organizirane sportske aktivnosti, razmislite koliko je emocionalno i tjelesno spremno sudjelovati. Ako su premladi i nisu spremni, to će biti frustrirajuće za sve i može imati negativne posljedice i isključiti djecu iz sporta na duže vrijeme. Ako djeca kategorički odbijaju uključiti se u bilo koji vid organizirane sportske aktivnosti, ne znači da ne vole sport, igru i nadmetanje, nego nisu emocionalno zrela i spremna isprobati novo i nepoznato okruženje. Djeca vole rutinu i funkcioniraju tako da svakodnevno obavljaju aktivnosti koje su im poznate i čine ih sretnima. Roditelji takve djece mogu pokušati da tijekom sportske aktivnosti zamole voditelja ili trenera za dopuštenje da budu prisutni i gledaju svoje dijete tijekom cijelog treninga. To može biti od velike koristi jer dijete može u svakom trenutku, kada se osjeti nesigurno, uspostaviti kontakt sa svojim roditeljem. Takav pristup može potrajati nekoliko tjedana, pa se s vremenom smanjuje prisustvovanje roditelja na samom treningu, ali nužno je biti u blizini (svlačionici) kako bi dijete, čim napusti trening, ugledalo roditelja i osjetilo ugodu i zadovoljstvo. Međutim, i u ovakvim slučajevima zna biti suza, pa ne treba izgubiti nadu. Doći će trenutak kada će svako dijete sretno, zadovoljno i samostalno biti uključeno u sport s vršnjacima, a do tada im treba osigurati svakodnevni boravak na zraku i tjelesnu aktivnost, ako ne duplo dužu, barem jednaku gledanju televizije i igranju videoigrica!

Kada i koji sport odabrati…

Danas gotovo u svakoj predškolskoj ustanovi postoje sportski programi osmišljeni za djecu u dobi od 3 do 6 godina. To su organizirane sportske aktivnosti čiji su sadržaji primjereni uzrastu djece, a baziraju se na igri i elementima usmjerenima na razvoj opće motoričke efikasnosti i bazičnih motoričkih znanja. Svakako je dobro dijete uključiti u bilo koji vid takve aktivnosti (univerzalna sportska škola, karate, džudo, ritmika, ples itd.). Ako u vrtiću koji pohađa dijete ne postoje ovakvi organizirani sportski programi ne može se pogriješiti s gimnastikom, plivanjem ili atletikom.

Uglavnom, radi se o bazičnim sportovima koji utječu na cjelokupan razvoj organizma djeteta što je u toj dobi najvažnije. Nakon što dijete usavrši bazična motorička znanja i sposobnosti oko 6. ili 7. godine života razvijaju se sposobnosti i pažnja koju djeca moraju imati za učenje tehnike i razumijevanje pravila igre. To je dob kada dijete može koordinirati s više od dvije vještine istovremeno (trčanje, bacanje, udaranje, skakanje, okretanje…) i spremno je za uključivanje u sportske klubove.

Prilikom odabira sporta važno je razmotriti jedinstveni temperament djeteta. Neka su djeca prirodno sklona timskim sportovima, dok se drugi mogu osjećati ugodno u aktivnostima u kojima je fokus na individualnim naporima.

Za svakoga postoji nešto!

Od nogometa, rukometa, odbojke, košarke, hokeja za timski orijentiranu djecu, do tenisa, plivanja, plesa, gimnastike, atletike, skijanja za djecu koja više vole solirati. Bez obzira na to za što se odlučili, prema preporuci stručnjaka i Svjetske zdravstvene organizacije, djeca moraju biti tjelesno aktivna i baviti se sportom najmanje 60 minuta na dan! Jedino se tako može zadovoljiti njihova biološka potreba za kretanjem te osigurati pravilan cjelokupan rast i razvoj svakog djeteta. Sve manje od toga može imati u kasnijoj dobi štetne posljedice za njihovo zdravlje. Stoga, uvelike je važno da djeca već od predškolske dobi steknu naviku svakodnevnog vježbanja i bavljenja sportom.

Tekst: dr. sc. Marijana Hraski
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Katedra za kineziološku edukaciju
Foto: Freepik

Objava Zašto, kada i koji sport odabrati za najmlađe? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Aktivnosti ili toplina doma?

Da bismo donijeli odluku, potrebno je razumjeti njihovu namjenu i svrhu. Danas sve više djece pohađa dodatne aktivnosti već u vrtićkoj dobi. Izvanškolske aktivnosti su uglavnom i ponuđene unutar odgojne ustanove (nakon redovitoga predškolskoga programa), no nerijetko roditelji svoju djecu upisuju i u izvan odgojne ustanove.

U predškolskoj dobi izvanškolske aktivnosti imaju ponajprije svrhu dječje zabave i socijalizacije, te se djeca u njih uključuju jer idu i njihovi vršnjaci iz odgojne skupine. Ako roditelj za to ima mogućnosti, te istovremeno dijete želi dodatni program, nema ništa loše u tome da ih i pohađa.

Kada je vrijeme?

No ako se aktivnosti provode u kasnim poslijepodnevnim ili večernjim satima, valja biti oprezan. Dijete je dobar dio dana odvojeno od roditelja, i bez obzira na to što u predškolskoj ustanovi provodi vrijeme u igri, to je vrijeme strukturirano i dijete u poslijepodnevnim satima ipak osjeća umor i ima potrebu za slobodnim vremenom i za bliskošću s roditeljima, braćom i sestrama.

Ako nekoliko puta u tjednu ima izvanškolske aktivnosti, dijete je uskraćeno za pravo koje mu pripada. Nadalje, vrijeme koje je u potpunosti strukturirano tijekom cijeloga dana ne ostavlja djetetu dovoljno prostora za kreiranje vlastitih aktivnosti i ideja, a samim time i za razvoj kreativnosti. Dijete koje ima slobodno vrijeme može osjećati dosadu, no ona nipošto nije nužno loša. Ako se dijete dosađuje, valja ga potaknuti da samo osmisli svoje vrijeme, vrstu ili način igre i tako razvija kreativnost.

Ako dijete ne pohađa predškolsku ustanovu, ili pak povremeno pohađa igraonice, uključivanje u dodatne aktivnosti može biti poželjno za razvoj socijalnih vještina te druženja s vršnjacima.

Osluškujte djecu

Izvanškolske aktivnosti primjerene su za školsku dob. Ako dijete nije pohađalo aktivnosti u predškolskoj dobi, polazak u prvi razred nije idealno vrijeme za početak, te je bolje pričekati da krene u drugi razred. Djetetu je škola prirodna ali velika promjena, te mu je potrebno omogućiti uspješnu prilagodbu i dobar početak. To uključuje prihvaćanje promjena, poštivanje obveza, ispunjavanje istih i određivanje prioriteta u danu.
Također, to je i vrijeme kada roditelj, osluškujući svoje dijete, može vidjeti koji su djetetovi interesi i prema tome odabrati aktivnost koja djetetu odgovara. Od škole ne treba očekivati da će razvijati djetetove specifične potencijale, već je to zadatak roditelja.

Zadatak za roditelje

Roditelj je taj koji može prepoznati ima li dijete potencijal za sport, pjevanje, crtanje, glumu ili ples. Ako ga u tome ne podrži, taj potencijal dijete najvjerojatnije neće ni razviti. Stoga je važno, nakon što dijete svlada prihvaćanje i ispunjavanje školskih obveza, usmjeriti ga na aktivnosti koje podržavaju njegove interese.

Ako dijete nema interesa, ne treba ga siliti. Možda mu treba više vremena da pronađe što ga zanima. Dijete, na primjer, može poželjeti krenuti na određenu aktivnosti zbog najboljeg prijatelja ili prijateljice. Roditelj treba procijeniti hoće li se dijete na istu upisati, no svakako pritom uvažavajući i taj razlog. Katkada nam se može učiniti da dijete ima mnoštvo interesa i da ne znamo što bismo od svega izabrali, no dio njih su najčešće trenutni hirovi zbog različitih motiva. Zbog toga je prvi razred dragocjeno vrijeme za prepoznavanje što je istinski djetetov interes, a što prolazna želja.

Što ako roditelj pretjera?

Naravno, i to se događa. Katkada su roditelji skloni vlastite neostvarene ambicije rješavati preko djeteta, upisujući ga na one aktivnosti koje su željeli za sebe.
Također, svjesni zahtjevnosti tržišta rada, roditelji žele omogućiti djetetu raznovrsne izvore znanja, pa ih upisuju na velik broj aktivnosti. Ili pak djetetu u potpunosti prepuštaju odluku ne praveći razliku između njegove prolazne želje i istinskog zanimanja.

Takva djeca najčešće imaju svakodnevne izvanškolske aktivnosti, i to nikako nije dobro. Dijete ima pravo na slobodno vrijeme i igru, a izvanškolske aktivnosti to nisu! Jedan od dobrih načina je izraditi raspored koji bi organizirao djetetovo i roditeljevo vrijeme. U raspored treba ubrojiti vrijeme za spavanje, jelo, domaću zadaću, izvanškolske aktivnosti, vrijeme s obitelji, djetetovo slobodno vrijeme te roditeljske i obveze drugih uključenih članova obitelji.

Takav raspored može pomoći u prepoznavanju prioriteta, lakšem ispunjavanju obveza i boljoj organizaciji. Stavite naglasak na aktivnosti i stjecanje radnih obveza i navika, a manje na rezultate.
Budite fleksibilni i strpljivi, promatrajte djetetov razvoj, ali i razvoj njegovih interesa i napretka, kako biste zajedno mogli uživati.

Tekst: Psihološki centar Razvoj
Foto: Freepik

Objava Izvanškolske aktivnosti – kada i što pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Takve dodatne aktivnosti za djecu nakon vrtića odnose se samo na djecu starije od tri godine. Mlađa (jaslićka) djeca nisu sposobna pratiti pravila ni usredotočiti se na jednu stvar dulje od nekoliko minuta.

Klincima treba ispušni ventil nakon vrtića isto kao što i odraslima treba nakon posla. Dodatne aktivnosti nakon vrtića najčešći su odabir kada roditelj osjeća potrebu da ispušu i rastrče djecu nakon vrtića

Kao što ste dijete pripremili na vrtić, tako bi ga trebali pripremiti na dodatne aktivnosti nakon njega. U razgovoru s djetetom saznajte što bi ga moglo zanimati i koje dodatne aktivnosti su primjerene baš za njega. Nije loše ni posavjetovati se s odgojiteljicom, da vas uputi u neke aspekte emocionalnog razvoja  i fizičke spremnosti u koje vi niste upućeni.

Je li vrijeme?

Ono što je prije svega važno odrediti je li vaše dijete spremno za dodatne aktivnosti nakon vrtića. Djeca su individualna. Neki će bez problema slijediti pravila sa četiri godine, dok će neki to moći sa šest. Također, ako mislite da je vaš mališan ima talent za trčanje, to ne znači da će biti spreman raditi ono što trener/ica od njega očekuje.

Vrijeme za sve

Prije nego što upišete svoje dijete na dodatne aktivnosti nakon vrtića razmislite koliko često vaše dijete boravi van kuće.

Ako je mališan u vrtiću devet sati, te još sat vremena na treningu, a spava u prosjeku 10 sati, to znači da mu je ostalo samo 4 sata u danu za igranje i provođenje vremena s ukućanima. Uzmemo li u računicu da će sat vremena potrošiti na hranjenje i tuširanje, odnosno spremanje. Ostaju samo tri sata.

To znači da je dijete od 24 sata, samo tri sata u dana neopterećeno obavezama i aktivnostima koje mora napraviti.

Vrijeme za igru

Dodatne aktivnosti nakon vrtića zamišljena su kao strukturirana igra, pa je važno naglasiti i dobrobiti nestrukturirane igre.

Strukturirana igra je ona koja ima pravila i barem jednog odraslog koji moderira ponašanje i igru. Takva igra djecu uči disciplini i poštivanju pravila, uzajamnom poštovanju i uči ih kako fokusirati svoje misli.

Nestrukturirana igra je ona u kojoj će se dijete igrati bez pravila u parku, na livadi ili ispred kuće. Takva igra nema pravila niti granice, a dijete kroz nju vježba, samostalnost, spontanost, kreativnost, razvija maštu i ono što je najvažnije, najčešće, uključuje i roditelje u igru. U toj igri dijete smišlja pravila, određuje uloge. Često iz te igre roditelji mogu naučiti što dijete muči, čega se boji, o čemu razmišlja i što ga veseli.

Vrijeme s djecom

Vrijeme koje roditelj posvećuje igri s djetetom ne bi trebalo biti manje od sat vremena. Pa, ako se odlučite na dodatne aktivnosti imajte na umu da treninzi i slobodno vrijeme budu ravnomjerno raspoređeni.

Foto: Freepik

Objava Dodatne aktivnosti za djecu nakon vrtića pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Jeste li možda već primijetili da je vaše dijete dobro u nečemu i da pokazuje posebnu sklonost za nešto? Voli li glazbu, ima li sluha, možda lijepo crta ili može bilo koga duhovitošću oboriti s nogu?
Talent se može pojaviti u bilo kojem obliku, ali uglavnom mu treba malo poliranja kako bi zasjao punim sjajem.

Promatrajte

Dijete neće samo uočiti da je u nečemu posebno dobro, to ne ide tako. Ono u čemu je dobro za njega će biti instinktivno. No, ako vaš mališan pokazuje veliko zanimanje za bojice, kistove, tempere, možda se tu krije nešto više. Dok je malo, time će raditi samo nered, ali budite strpljivi i potičite ga. Možda se iz toga nešto i rodi.

Stvorite mogućnosti

Da bi se krenuli razvijati, talenti se prvo trebaju otkriti. Ako talent ne dobije priliku da se pokaže, on može ostati potisnut i skriven. Ako se otkrije kasno, može biti prekasno da se razvije u potpunosti.

No, kako znati za što bi dijete moglo biti nadareno u moru mogućnosti?

Omogućite djetetu da isproba što više toga, da mu svašta bude dostupno, od različitih sportova, do glazbenih instrumenata, crtačkog pribora i slično…

Njegujte

Pohvale i ohrabrivanje pozitivno će djelovati na otkrivene talente i njihov razvoj. Dajte djetetu do znanja koliko ste ponosni na nju ili njega te pokažite interes za njihove strasti i talente.

Možda ćete trebati osigurati i privatnu podršku za neka područja i neke talente, pa budite spremni uložiti i na tom području.

Obogaćujte

Dok njegujete talent svoga djeteta, iskoristite svaku priliku da mu proširite vidike i obogatite ono što već nosi u sebi. Ako dijete naginje glazbi, vodite ju na koncerte, kupujte cd-ove, zajedno uživajte u slušanju…upoznajte ju s različitim vrstama glazbe. Ako je dijete sportski tip, odlazite zajedno na utakmice, pratite natjecanja od kuće. Ima li dijete smisla za glumu, neka kino, kazalište, dramske grupe te radionice budu smjer u kojem ćete se kretati.

Foto: Freepik

Objava Kako prepoznati i razviti djetetov talent? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Vatreni i njihov uspjeh nije samo pokazao svijetu da imamo vrhunske sportaše, da znamo dostojanstveno slaviti, već da su uzori mališanima diljem svijeta.

A upravo tu leži najveća prilika za nove generacije – da se odvoje od video igara i telefona, te krenu van, baš kao i njihovi idoli.

Proteklog mjeseca mobiteli i igrice nisu bili u fokusu, već nogomet – jednostavna igra koju doslovno istog trena možete igrati sa svojom djecom.

Naša djeca gledala su Vatrene kako se vesele, kako plaču, kako daju sve od sebe na trenu. Upoznali su ih i poistovjetili se njima. Postali su im uzori čiji trud, rad i djela žele slijediti.
Upravo je tu prilika da se djecu odvoji od virtualnog svijeta i potakne na fizičku aktivnost. Pa koje dijete se neće pretvarati da je Ivan Perišić dok zabija golove tati koji stoji na golu.

Vatreni su im pokazali da i u stvarnom svijetu mogu ostvariti što žele ako se dovoljno trude i da ih nakon toga očekuje najljepša nagrada.

Neka se igraju vani

Iako imamo medicinu koja je na vrhuncu, nutricioniste koji nas savjetuju kako što kvalitetnije hraniti djecu, iako mališani idu na brojne aktivnosti današnja djeca su bolesnija i fizički nesposobnija nego bilo koja prijašnja generacija. Astma, brojne alergije, oslabljeni imunitet samo su neki od zdravstvenih problema s kojim se sve više djece bori.

Sjećate se kako ste se kao djeca satima igrali vani? Kako ste nemilosrdno natjeravali loptu? Dijabetes, pretilost ili pak problemi s kralježnicom bili su rezervirani za starije osobe, a danas su postali uobičajene zdravstvene tegobe s kojim se brojni mališani moraju nositi.

Razlog leži u novoj bolesti koja sve više preuzima značajke epidemije, a odnosi se na ovisnost o kompjutorima, igricama i virtuali. Tamo su djeca slobodna od obaveza, sama stvaraju pravila, svako malo dobivaju vrlo poželjne nagrade, postaju heroji i rade što žele. U današnjem ubrzanom i nemilosrdnom svijetu lako se prepustiti onom virtualnom gdje sve brige nestaju.

Zato mame, tate, djedovi, bake, stričevi i tete uzmite loptu i idite van. Djeca su, mogli bi reći, dizajnirana za kretanje, za boravak u prirodi. To će pridonijeti razvoju bolje koordinacije i motorike, poboljšanju ravnoteže, jačanju imuniteta, pa i intelekta. Pokažite mališanima užitak uspjeha kada vam zabije gol, ali i kako gubiti i nositi se s neuspjehom. Sve to će im pomoći da izrastu u osobe koje će se znati nositi s nedaćama u životu i koja će znati istinski uživati u uspjehu.

Tekst i Foto: Iva Brčić, mag.soc./phil.
The Happiest Baby certificirana edukatorica

Objava Kakav uzor Vatreni pružaju mališanima? pojavila se prvi puta na pitajmamu.