Najčešće se radi između 24. i 28. tjedna trudnoće kako bi se utvrdilo postoje li poremećaji u metabolizmu glukoze koji bi mogli upućivati na gestacijski dijabetes.

OGTT uspoređuje tri razine vrijednosti razine šećera u krvi – natašte, sat vremena nakon konzumacije točno određene količine glukoze i dva sata nakon konzumacije.

Kako se radi test?

OGT test radi se u laboratorijima, te se na testiranje dolazi natašte kako bi vam izvadili krv te izmjerili razinu šećera u krvi natašte. Nakon toga dobit ćete doziranu glukozu razmućenu u vodi.
Imajte na umu da je to jako slatka tekućina, pa ju je potrebno piti polako i u malim gutljajima. Trudnice često popiju naglo, pa povraćaju, zbog čega im se odgađa test za taj dan.
Nakon toga se dva sata morate odmarati i ne smijete piti niti jesti. Važno je da se zaista odmarate jer fizička aktivnost utječe na razinu šećera u krvi.

Krv će vam se vaditi sveukupno tri puta, neki laboratoriji mjere vrijednosti dva puta, ali budite spremni na to. Krv se vadi pri dolasku, nakon sat vremena, te nakon dva sata.

Poželjno je da se zadržite u krugu bolnice tijekom dva sata kako bi bili zbrinuti u slučaju vrtoglavice, mučnine ili povraćanja.

Vrijednosti OGTT- a kod zdravih trudnica:

• natašte: manje od 5,1 mmol/L (92 mg/dL);
• dva sata nakon konzumiranja tekućine sa 75g glukoze:  8,5 mmol/L (153 mg/dL) ili niže
• u urinu: negativno

Kako se pripremiti za OGTT pretragu: 

• tri puna dana prije pretrage nije poželjno prejedanje kao na primjerice slavljima
• jedan dan prije testa izbjegavajte jače fizičke aktivnosti
• 8 do 12 sati prije testa treba biti natašte
• 8 do 12 sati prije testa možete piti vodu, ali u malim količinama
• 8 sati prije testa bi trebalo izbjegavati pušenje

Što je gestacijski dijabetes?

Gestacijski dijabetes je tip šećerne bolesti koja nastaje ili se pak prvi put javlja u trudnoći. Do gestacijskog dijabetesa dolazi zbog promijenjenog metabolizma ugljikohidrata trudnica.
Naime, uslijed stvaranja i izlućivanja velikih količina postojećih hormona poput estradiola, dolazi i do stvaranja novih hormona posteljice kojih inače nema u ženinom organizmu.

Zajedničko svojstvo svih tih hormona jest da imaju djelovanje suprotno inzulinu (pretvaranje glukoze u energiju za tijelo). Stoga tijekom trudnoće gušteraća treba stvarati inzulin u većim količinama, pa ako dođe do pada inzulina povećat će se razina šećera u krvi, te će se ovisno o vrijednosti šećera u krvi dijagnosticirati gestacijski dijabetes.

Kod dijagnoze gestacijskog dijabetesa trudnica će tijekom trudnoće nekoliko puta morati odlaziti na kontrole specifične za gestacijski dijabetes. Liječnik će vrlo vjerojatno propisati dijetu, te će trudnica prije poroda biti hospitalizirana kako bi pratili i majku i dijete. Specifično za gestacijski dijabetes je veća porođajna težina bebe, te teži porod.

Foto: Pexels

Objava OGTT – što je i kako se pripremiti pojavila se prvi puta na pitajmamu.

U djece, kao i u odraslih, energetski je metabolizam poremećen kao rezultat nedovoljne sekrecije inzulina ili zbog njegova nedostatnog učinka utječući na metabolizam ne samo ugljikohidrata nego i masti i bjelančevina.

Iako je u dječjoj dobi dijabetes melitus tip 1 (juvenilni dijabetes ili šećerna bolest ovisna o inzulinu), koji nastaje kao posljedica autoimunih procesa u organizmu, najčešći oblik bolesti, s rastućom epidemijom pretilosti povećava se i incidencija dijabetesa melitusa tip 2, osobito u adolescenata.

Dijabetes melitus tip 1

Jedna je od najčešćih kroničnih bolesti u djece, a učestalost tog oblika dijabetesa u proteklih 50 godina i dalje značajno raste. Istodobno se uočava sve češća pojava bolesti u sve mlađe djece, napose u one mlađe od pet godina.

Taj porast podupire tezu o važnosti vanjskih čimbenika u nastanku dijabetesa tipa 1, s obzirom na to da se promjenama genetike teško može objasniti tako brz porast učestalosti neke bolesti. Epidemiološke su studije u cijelom svijetu pokazale da se učestalost dijabetesa tip 1 razlikuje u različitim populacijama. Npr. najniža je u Kini i Venezueli, a najviša u skandinavskim zemljama i na Sardiniji.

Hrvatska spada u skupinu zemalja s visokim rizikom od dijabetesa tip 1 prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji s obzirom na to da se godišnje u nas dijabetes dijagnosticira u približno 130 do 160 djece (15-20/100.000 djece i adolescenata iste dobi).
Iako se zadnjih godina postigao značajan napredak u poznavanju epidemiologije tog oblika dijabetesa, još nisu razvijene metode koje bi bile učinkovite u prevenciji dijabetesa tipa 1 ili identificiranju okolišnih čimbenika koji pridonose nastanku te bolesti.

Dijabetes melitus tip 2 (inzulin neovisni dijabetes melitus)

U djece i adolescenata također postaje važan javnozdravstveni problem u cijelom svijetu. Iako je u nas učestalost tog oblika dijabetes melitusa značajno manja, s obzirom na epidemiju pretilosti koja u nas također poprima značajne razmjere, pitanje je vremena kada će taj oblik dijabetesa po učestalosti činiti značajan dio naših bolesnika.

Dijagnoza dijabetes melitusa

Dijagnoza dijabetesa melitusa u djece obično je jednostavna i ne zahtijeva mnogo specifičnih testova i dijagnostičkih postupaka. Većina djece i adolescenata  s dijabetesom melitusom tip 1 javlja se s anamnezom:

• poliurije (učestalog mokrenja)
• polidipsije (pojačanog žeđanja)
• gubitka tjelesne težine unatrag nekoliko tjedana
• hiperglikemije (povišenom razinom glukoze u krvi)
• glukozurijom (prisutnom glukozom u urinu)
• ketonemijom (povišenom razinom ketona u krvi)
• ketonurijom (prisutnom količinom ketona u urinu)

U manje je djece jedan od znakova dijabetesa pojava sekundarne enureze. To je ponovni gubitak kontrole mokrenja, najčešće noću, nakon što je dijete već usvojilo kontrolu sfinktera. Veća se djeca katkada žale na zamućenje vida. Zamućenje nastaje zbog redukcijom glukoze stvorenog sorbitola koji se nakuplja u leći, gdje osmotskim procesom nakuplja vodu. Jedan dio djece osjeća i pojačanu glad, unatoč kojoj dolazi do gubitka na tjelesnoj težini.

Hrvatska spada u skupinu zemalja s visokim rizikom od dijabetesa tip 1

S napredovanjem bolesti nastupa i osjećaj slabosti. Ako simptomi dulje traju i ostaju neprepoznati, može se razviti dijabetička ketoacidoza. To je stanje „zakiseljavanja organizma“ koje nastaje zbog dugotrajnog manjka inzulina, pri čemu organizam troši masti i stvara veće količine kiselih produkata tj. ketona.

Simptomi koji upućuju na to da se u djeteta razvija dijabetička ketoacidoza su:

• mučnina
• gubitak teka
• bol u trbuhu
• duboko, ubrzano disanje
• poseban zadah iz usta po ketonima

Dijagnoza dijabetesa melitusa u djece obično je jednostavna i ne zahtijeva mnogo specifičnih testova i dijagnostičkih postupaka.

To je stanje opasno i treba ga pravovremeno prepoznati. Tipične simptome hiperglikemije, prije svega poliuriju i polidipsiju, u dojenčeta i malog djeteta teže je uočiti, pa se bolest obično prepoznaje tek kada dođe do znatnijega gubitka tjelesne težine i razvoja dijabetičke ketoacidoze s poremećajem djetetova općeg stanja, no i tada je bolest vrlo često „zamaskirana“ interkurentnom akutnom infekcijom.

Bez obzira na prezentaciju bolesti, bolesno dijete zahtijeva neodgodiv početak liječenja i edukaciju roditelja ili skrbnika te samog djeteta u opsegu koji ovisi o njegovoj životnoj dobi.

Liječenje dijabetesa melitusa tip 1 složen je proces koji se sastoji od tri dijela:

• terapije inzulinom
• pravilne prehrane
• redovite tjelesne aktivnosti

Dijabetes melitus: važnost zdrave prehrane

Pri tome prema različitim načinima inzulinske terapije, koji su prilagođeni ponajprije djetetovoj dobi, dijete prima 4-8 potkožnih injekcija inzulina dnevno. Najčešće dvije, koje su potrebne za pokrivanje endogene proizvodnje glukoze, a ostale se daju prije svakog obroka, ovisno o količini ugljikohidrata u obroku.

Ne postoji univerzalni režim inzulinske terapije koji se može koristiti u sve djece i pri tome u svih dati zadovoljavajuće rezultate. Stoga je na dijabetološkom timu da osmisli način terapije koji će zadovoljiti potrebe pojedinog bolesnika i omogućiti mu dobru kontrolu bolesti. Pri tome treba biti u skladu s razinom skrbi i odgovornosti koju su bolesnik i njegova obitelj spremni i voljni preuzeti.

Osim toga, za dobru regulaciju važno je svakodnevno mjerenje glukoze u krvi prije svakog obroka, prije spavanja i povremeno noću, a u najmanje se djece glukoza nekad mjeri i više od 10 puta dnevno.

Dijabetes melitus: važnost tjelesne aktivnosti

Uz inzulin i kontrolu šećera u krvi, važnu ulogu u liječenju ima pravilna prehrana i tjelesna aktivnost. Redovito bavljenje sportom jedna je od važnijih mjera u liječenju i regulaciji šećerne bolesti i u tipu 1 i u tipu 2 dijabetesa melitusa. Dugoročni povoljni učinci redovite aerobne fizičke aktivnosti opisane u općoj populaciji mogu se očekivati i u osoba s dijabetesom tipa 1. Preporučljivo je u dnevnu rutinu uključiti redovitu tjelesnu aktivnost.

S napredovanjem bolesti nastupa i osjećaj slabosti.

Kliničke su studije pokazale da djeca i adolescenti s dijabetesom tipa 1 koji redovito vježbaju, imaju potrebe za manjom dozom inzulina za isti stupanj metaboličke kontrole. Te osobe imaju uglavnom bolju metaboličku kontrolu u odnosu na njihove relativno neuvježbane vršnjake. Fizički spremne osobe, osobito kompetitivni sportaši, obično imaju i bolju sliku o sebi te bolje razumiju važnost dobre metaboličke kontrole.

Dijabetes melitus: tjelesna aktivnost

S druge strane, brojna istraživanja nedvojbeno upućuju na važnost tjelesne aktivnosti u liječenju i prevenciji dijabetesa tipa 2. Redovita aerobna tjelovježba dovodi do redukcije visceralne masti i tjelesne težine. Bez redukcije mišićne mase, poboljšava se osjetljivost na inzulin, kontrolu glukoze u krvi i krvnog tlaka, profil masnoća u krvi. Također, smanjuje se i sveukupni rizik od kardiovaskularnih bolesti. Redovita se tjelesna aktivnost, uz pravilnu prehranu, smatra jednom od osnovnih komponenti liječenja dijabetesa tipa 2. Tek su na drugom mjestu lijekovi koji pomažu sniziti šećer u krvi te na kraju inzulin.

Tjelesna aktivnost koja je u skladu s djetetovom dobi, spolom i mogućnostima  značajna je ne samo za njegovo tjelesno nego i psihološko zdravlje.

Povišena razina glukoze u krvi ili hiperglikemija ima kratkotrajne i dugotrajne posljedice na djetetov organizam. Kratkotrajna, akutna komplikacija uključuje prije svega dijabetičku ketoacidozu.

Dugotrajno više razine glukoze u krvi mogu dovesti do kasnih ili kroničnih komplikacija dijabetesa, koje nastaju nakon dužeg trajanja bolesti. Ponajviše dolazi do oštećenja malih krvnih žila zbog dugotrajne visoke razine šećera u krvi. Prvotno se očituju na očima, bubrezima i živcima.

Dijabetes melitus: komplikacije

U nekih pacijenata komplikacije se mogu vidjeti već nakon 10-20 godina trajanja bolesti, ovisno o razinama GUK-a. U većini se slučajeva komplikacije počinju pojavljivati nakon 20-30 godina trajanja bolesti. U nekih se pacijenata nisu ni nakon 60 godina trajanja bolesti razvili znakovi kroničnih komplikacija. Koliko god i bolesnik i njegova obitelj bili svjesni ozbiljnosti kroničnih komplikacija bolesti i činjenice da o razini glikemije ovisi kada i u kojem će se opsegu one javiti. Neminovno se javljaju razdoblja kada skrb za vlastitu bolest pada u drugi plan.
Medicinski tim je taj koji je svjestan spomenutih ograničenja te edukacijom i prosvjećivanjem motivira bolesnika i pruža mu stalnu potporu u tome da ustraje na što boljoj kontroli bolesti.

Cilj je edukacije i liječenja dijabetesa upravo sprječavanje ili odgoda pojave kroničnih komplikacija bolesti.

Tekst: Dijabetološki tim Poliklinike ARISTA

Prim. mr. sc. Jasenka Ille, dr. med., pedijatar endokrinolog i dijabetolog
Mr. sc. Nataša Rojnić-Putarek, dr. med., pedijatar endokrinolog i dijabetolog
Dr. sc. Marina Grubić, klinički psiholog
Gordana Čolig, bacc. med. techn., medicinska sestra – edukator za dijabetes

Foto: Freepik

Objava Dijabetes melitus: bolest u porastu pojavila se prvi puta na pitajmamu.

ČEMU SLUŽI?

Test tolerancije na glukozu se radi kako bi se isključila sumnja na gestacijski ili trudnički dijabetes, stanje koje se zna pojaviti u trudnoći, kad vaša gušterača ne može proizvesti dovoljno inzulina, hormona koji regulira razinu šećera u krvi.

Tada bi vaša beba mogla dobivati previše šećera iz krvi i narasti veoma velika. To može dovesti do problema tijekom porođaja, jer beba veća od prosjeka povećava rizik od pucanja međice ili od potpomognutog porođaja vakuumskim ekstraktorom ili carskim rezom.

TREBATE LI GA?

To će procijeniti vaš ginekolog, ali ako patite od pretilosti, ako vam je netko u obitelji imao dijabetes tipa 2 ili ste u prošloj trudnoći imali gestacijski dijabetes ili rodili veliku bebu, u rizičnoj ste skupini.

KADA SE TESTIRA?

Oralni test tolerancije na glukozu obično se radi kad ste trudni 24-28 tjedana, osim ako ste već imali gestacijski dijabetes. U tom će vam slučaju savjetovati testiranje sa 16-18 tjedana i zatim ponovo s 24-28 tjedana.

KAKO SE RADI?

Večer prije testa ne smijete jesti nakon 22 sata niti piti ništa drugo osim vode. Kad u jutro dođete natašte na vađenje krvi, sestra će vam izvaditi krv i izmjeriti koncentraciju glukoze. Tada ćete popiti otopinu glukoze, a nakon dva sata ponovo će vam izvaditi krv i provjeriti razinu šećera. Tako će se vidjeti koliko učinkovito vaše tijelo prerađuje šećer. Ako je nalaz pozitivan i imate gestacijski dijabetes, dobit ćete poseban program prehrane kako biste  stanje držali pod kontrolom. To stanje obično nestaje nakon djetetova rođenja i važno je znati da njemu neće nauditi.

Foto: Pixabay

Objava Što je test tolerancije na glukozu? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Trebate li test kakvoće krvi?

Svakako će vas testirati na redovitim pretragama.

Kada se testira?

Prvi test trebate napravite s 12-16 tjedana. Ali testirajte se i prije ako ste bili skloni anemiji i prije trudnoće, ako ste blijedi i umorni, gubite dah, imate palpitacije ili vrtoglavice.

Kako se radi?

U svom ćete domu zdravlja napraviti krvni test kako biste vidjeli je i vam razina hemoglobina niska. Ako jest, liječnik vam može prepisati medicinske pripravke željeza ili vam savjetovati promjenu prehrane – više mesa i špinata – što vam može pomoći.

Foto: Unsplash

Objava Što je test kakvoće krvi? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Sada je već poprilično elegantne građe, ali kroz 24. tjedan trudnoće će se početi popunjavati masnim tkivom i još više nalikovati novorođenčetu. Vaša je maternica sada veličine nogometne lopte, a beba sve više ispunjava taj prostor.

Sada je veličine glavice cvjetače.

U ovom se razdoblju ubrzano razvija mozak. Iako su se već počeli razvijati, sada  se dovršava razvoj okusnih pupoljaka. Bebini pokreti su sve spretniji, šaka se bez problema može stisnuti, pa beba već hvata sve u svojoj okolini. Tako će sve češće dirati svoje lice, nogice, hvatat će pupčanu vrpcu kao da se igra.

Beba sad već dobro razlikuje glasove, pa će znati kad pričate vi, a kad čuje tatu. Neka joj tata priča,jer tako će se početi zbližavati i prije negoli se upoznaju.

Vjerojatnost preživljavanja bebe kod prijevremenog poroda za 24. tjedan trudnoće je 50 posto, a to je 30 posto više nego prije samo dva tjedna.

Loptu ne možete skriti

Kad govorimo o veličinama, vaša je maternica sada veličine nogometne lopte, a njen vrh je sad iznad vašeg pupka. Otprilike u ovo vrijeme liječnik će vas vjerojatno uputiti na pretragu OGTT (oralni test tolerancije na glukozu). Taj test pokazat će imate li gestacijski dijabetes. Zbog tog biste stanja morali biti na posebnom režimu prehrane, a liječnik bi vas mogao češće i pomnije pratiti. Osim toga, kod težih slučajeva se trudnica upućuje na carski rez prije kraja trudnoće.

24. tjedan trudnoće mogao bi vas pomalo zateći i zabrinuti zbog – ako ste dobili više kilograma nego što ste trebali. No, nemojte se brinuti, posebno ako se zdravo hranite, ali svakako pripazite u idućem, posljednjem, tromjesečju. Imajte na umu da je dio te težine voda koja će nestati zajedno s porodom.

Zašto ovaj tjedan ne biste:

• Otišli nekamo (ne tako daleko) s partnerom na vjerojatno posljednji vikend-izlet zajedno

Foto: Freepik, 123rf

Objava 25. tjedan trudnoće – Mozak ubrzano raste pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Hiperaktivnosti je svojstvena znatno smanjena ili onemogućena sposobnost koncentracije, usredotočenja na zadatke. Kao i veći broj epizoda impulzivnih reakcija, čak agresivnosti. Smatra se kako tri do sedam posto djece ima ADHD, s time da je češći kod dječaka. Mnoga su istraživanja počela istraživati učinak ciljanih intervencija prehranom na pojavu ovog poremećaja. Također, životne navike i prehrana trudnica mogli bi pridonijeti pojavi ovog poremećaja kod djeteta. Učinak prehrane dojilja na djetetovu hiperaktivnost još nije dovoljno istražen.

Šećeri i umjetna sladila

Roditelji djece s ADHD-om ili nerijetko primjećuju kako je hiperaktivno ponašanje njihove djece pogoršano nakon obroka bogatih šećerima. Čokoladice, zaslađene žitarice, bomboni, keksi, peciva, slatki napici i sokovi samo su neki od prehrambenih proizvoda za koje se empirijski pokazalo da pogoršavaju simptome ADHD-a. Takvu povezanost redovito primjećuju roditelji djece s ADHD-om.

Unatoč različitim i nesuglasnim dokazima iz studija, postoje određeni pokazatelji, poput onog iz jedne studije, prema kojoj je unos sukroze (stolnog šećera) iz prehrambenih proizvoda bio povezan s povećanjem trajanja epizoda agresivnosti kod dječaka predškolske dobi (od 2 do 6 godina).

Šećer kao problem

Smatra se da je takvo djelovanje šećera izraženije kod doručaka bogatih šećerima, a bez bjelančevina (npr. zaslađene probavljive žitarice s čokoladom, zaslađeni sok uz namaz bijelog kruha s marmeladom ili kakao-lješnjakovim namazom) bez primjerice mlijeka, jogurta, sojina mlijeka kao izvora bjelančevina.

Za razliku od odraslih, djeca su puno osjetljivija na visok unos šećera. To rezultira smanjenim kognitivnim sposobnostima nakon takva obroka. Razlog tome je tzv. reaktivna hipoglikemija, odnosno nagli i visoki skok razine glukoze u krvi (hiperglikemija), nakon koje dolazi do tzv. adrenalinske reakcije, ali i reakcije inzulina, što krajnje rezultira hipoglikemijom (niska koncentracija glukoze u krvi).

Dodani šećer

Izbjegavanje namirnica, odnosno obroka bogatih jednostavnim i rafiniranim šećerima, može rezultirati poboljšanjem u ponašanju djece sklone poremećajima aktivnosti i ponašanja. Stoga prilikom kupnje namirnica, na deklaracijama prehrambenih proizvoda valja obratiti pozornost na dodani šećer (saharozu ili pak dekstrozu, fruktozne i glukozne sirupe te na njihove kombinacije koje dovode do tih učinaka).

Rezultati mnogih istraživanja pokazali su da je u djece kojoj su hranom izazvani poremećaji pretjerane aktivnosti i smanjene pažnje, EEG-om zabilježen porast takozvanih beta-aktivnosti u frontalnom korteksu mozga, zaduženom za kontrolu pažnje.

Raznovrsna prehrana

Raine studija iz Australije, kao jedna od najčešće citiranih studija o ADHD-u, pokazala je da zdrav način prehrane „protiv“ ADHD-a podrazumijeva prehranu bogatu masnom plavom ribom, cjelovitim žitaricama, grahoricama, voćem i povrćem. Praktično, to je mediteranska, najzdravija prehrana. Drugim riječima, zaslađene žitarice, bijeli kruh i peciva, keksi, kolači, slatki voćni i „umjetni“ zaslađeni napici pridonose mogućnosti pojave poremećaja. Umjetna sladila kolokvijalno se povezuju s ovim poremećajem, i znanstveno nije posve dokazano da aspartami, saharini i ciklamati mogu pridonijeti nastanku ili pogoršanju ADHD-a. No imajući u vidu poznate negativne učinke umjetnih sladila na zdravlje djece i odraslih, valja ih izbjegavati.

Aditivi (umjetna bojila i konzervansi)

Utjecaj aditiva na pojavu ADHD-a od samog je početka bio u središtu pozornosti u studijama koje su proučavale učinak prehrane na pojavu ovog poremećaja. Pregled istraživanja na tom području u proteklih 35 godine pokazao je da 65-89 posto djece negativno reagira na unos od 100 mg umjetnih bojila iz prehrambenih proizvoda. Prema tzv. Feingoldovoj nutritivnoj terapiji, iz prehrane valja eliminirati sve namirnice koje sadržavaju umjetna bojila, naročito crvena i narančasta. Primjeri su obojena pića, mesne prerađevine, hrenovke, kobasice. Također, valja eliminirati prehrambene proizvode koji sadržavaju konzervanse poput butiliranih hidroksitoluena i hidroksianizola. Ovakav pristup nutritivne terapije nije znanstveno potvrđen, no glavne postavke o negativnom učinku ciljanih aditiva valja uvažiti i uzeti u obzir.

Pročitajte još i: Preživa ili hiperaktivna djeca

Antialergogena i oligoantigena eliminacijska prehrana

Ovakva prehrambena strategija eliminira najčešće alergene u prehrani s ciljem smanjenja alergogenih i posljedičnih imunosnih reakcija u organizmu koje bi mogle uzrokovati i poremećaje pažnje. Tako je jedna studija u Nizozemskoj pokazala da je nakon prve eliminacijske petotjedne faze i nakon druge faze provokacije antigenim i alergogenim namirnicama kod djece došlo do višestrukog povećanja tipičnih parametara ADHD-a.

Tipične namirnice koje se pritom eliminiraju su:

• kravlje mlijeko
• sir
• pšenica
• jaja
• čokolada
• soja
• orašasti plodovi
• citrusi

Hipoalergogena prehrana uključuje neke od sljedećih namirnica:

• janjetina
• piletina
• puretina
• krumpir
• riža
• mrkva
• grašak
• kruške
• banana

Nije utvrđeno je li imunološka reakcija organizma posredovana IgG-om odgovorna za nastanak ADHD-a. No, hipoalergena prehrana ne smije se uvijek primjenjivati jer se u određenoj dobi dohrane mora steći određena tolerancija organizma (u ranoj djetetovoj dobi) na neke alergene, kao što je gluten. Njihova eliminacija treba biti primijenjena u utvrđenim strategijama nutritivne terapije u kasnijem razdoblju.

Omega-3 i omega-6 masne kiseline

Omega-3, a manjim dijelom i omega-6 masne kiseline, jedni su od najznačajnijih nutrijenata koji smanjuju simptome ADHD-a. One omogućavaju stabilizaciju moždanih funkcija te sprečavaju nastanak ovog poremećaja. Omega-3 masne kiseline (EPA i DHA) iznimno su značajan element u terapiji i prevenciji ADHD-a. U usporedbi s kontrolnim skupinama djece, skupini djece s ADHD-om izmjerene su niske koncentracije višenezasićenih masnih kiselina u krvnoj plazmi i eritrocitima. Često se pritom spominje čuvena tzv. Oxford-Durhamska studija, koja je pokazala pozitivan učinak  primjene omega-3 masnih kiselina iz dodataka prehrani na uzorku od 117-ero djece s razvojnim poremećajem koordinacije, od čega je njih trećina imala simptome ADHD-a. Nakon tromjesečnog ispitnog razdoblja, u ispitnoj skupini došlo je do poboljšanja parametara prema tzv. Connerovoj ljestvici raspodjele ADHD-a, dok u placebo skupini nije bilo promjene. U idućem, šestomjesečnom razdoblju praćenja primijećeno je trostruko poboljšanje u sposobnosti čitanja te dvostruko u slovkanju. Iako nije posve utvrđen mehanizam učinka omega-3 masnih kiselina na ADHD, većina se znanstvenika slaže kako uistinu postoji povezanost između niske koncentracije omega-3 masnih kiselina i pojave ADHD-a.

Mikronutrijenti

Deficit vitamina poput folne kiseline te mineralnih tvari poput željeza i cinka može biti povezan s nastankom ovog poremećaja. Ciljani pristup obogaćivanju prehrane ciljanim namirnicama i obrocima, ili pak dodatkom ciljanih dodataka prehrani ovim nutrijentima, uz nadzor stručnjaka, znatno je korisniji pristup od megamultivitaminske suplementacije koja nikako nije preporučljiva kod djece.

Kako trudnica i dojilja može pridonijeti boljem mentalnom zdravlju svojeg djeteta?

Životne navike trudnice znano utječu na pojavu ADHD-a kod djeteta. Tako djeca čije su majke pušile u trudnoći imaju dvostruko veći rizik od ovog poremećaja. Uravnotežena prehrana po principima mediteranske prehrane znatno poboljšava metaboličke parametre i čimbenike djetetova neurološkog zdravlja.

Izbjegavanje pesticida i dobro pranje voća koje je tretirano organofosfornim pesticidima među osnovnim je postulatima trudničke prehrane i u uobičajenim uvjetima. Izbjegavanje redovitog unosa namirnica s crvenim i narančastim bojilima u hrani te butiliranim konzervansima također je jedna od mjera opreza.

Neke su studije pokazale kako trudnice sa smanjenim unosom joda – i time izazvanom smanjenom aktivnošću štitnjače – imaju veći rizik da im dijete ima ADHD. No uravnoteženom prehranom u današnjim uvjetima rijetki su deficiti joda, to više što je kuhinjska sol jodirana.

Esencijalne masne kiseline

Iznimno je bitan prehrambeni unos za život nužnih (esencijalnih) masnih kiselina. Stoga je važan redovit prehrambeni unos namirnica (riba, lanene sjemenke i ulje) i dobar odabir ribe koja sadrži omega-3 masne kiseline (skuše, srdele, sardine, losos) te izbjegavanje onih koji bi mogle biti kontaminirane živom i PCB-om (tuna, sabljarka). Kada nije moguć unos iz prehrambenih izvora, može se preporučiti unos iz kvalitetnih dodataka prehrani, s naglaskom na sadržaj DHA, u odnosu na EPA. No pritom je važno biti siguran u kvalitetu dodatka prehrani, koji uvijek treba sadržavati molekulskom predestilacijom pročišćeno riblje ulje. Redovit unos jednostavnih šećera iz rafiniranih, industrijski obrađenih namirnica može potaknuti dijete na hiperaktivnost.

OGTT

Dokaz tome su trudnice koje provode test opterećenja glukozom (OGTT), nakon kojeg se vrlo često primjećuje iznimna bebina aktivnost u trbuhu. Stoga valja dobro razmisliti hoćete li tijekom svoje trudnoće i razdoblja dojenja svakodnevno jesti kekse, kolače, zaslađene žitarice, zaslađene napitke i sokove, bijeli kruh, slatke namaze i slično, i dati im prednost u odnosu na prirodne voćne sokove, voće i povrće i složene ugljikohidrate te spomenute preporučene namirnice, izvore višenezasićenih omega-3 masti.

Tekst: Nenad Bratković, magistar nutricionizma
NutriConsult
Konzalting u nutricionizmu i savjetovanje

Foto: Freepik

Objava Hiperaktivnost kod djece – što prehrana ima s tim? pojavila se prvi puta na pitajmamu.