Streptokok je dio normalne bakterijske flore čovjeka, ali neke vrste su uzročnici bolesti. Streptokokne bolesti su akutne zarazne bolesti uzrokovane bakterijom Streptoccocus pyogenes ili pak bata hemolitičkim streptokokom grupe A.

Koje sve bolesti uzrokuje streptokok?

Kao posljedica zaraze beta hemolitičkim streptokom djeca najčešće obolijevaju od:

• Šarlaha
• Impetiga (gnojne infkecije kože)
• Erizipela  (crveni vjetar)
• Streptokone angine
• Streptokokne upale nosa i ždrijela
• Upale bronha i pluća

Osim navedenih bolesti kao komplikacija infekcije streptokokom može nastati i:

• Upala sinusa
• Upala srednjeg uha
• Upala moždanih ovojnica
• Reumatska groznica (upala zglobova i srčanog mišića)
• Upalno oštećenje bubrega (glomerulonefritis)

Šarlah

Šarlah ili scarlatina je streptokokna bolest koja najčešće počinje kao streptokokna angina. Šarlah izazivaju beta hemolitički streptokoki koji izlučuju eritrogeni toksini, a šarlah izazivaju tri toksina – A, B i C.

Djeca će se najčešće prvo početi žaliti na bol u grlu, nakon koje će uslijediti povišena temperatura, a nakon jednog do dva dana javit će se karakterističan osip. Osip kod šarlaha karakterističan je za područje pazuha, donji dio trbuha i prepona.

Lice se najčešće ne osipa, već su obrazi zažareni i topli na dodir, dok je područje oko usta blijedo ili pak bijelo.

Osip kod šarlaha traje šest do sedam dana, te će koža biti hrapava i suha. Nakon prolaska bolesti, koža će se kod bolesnika početi ljuštiti poglavito na trupu, vratu, dlanovima i stopalima.

Prilikom obolijevanja od šarlaha važno je posjetiti doktora koji će prepisati antibiotik, te isključivanje iz kolektiva poput vrtića ili škole.

Liječnik će u većini slučajeva prepisati korištenje antibiotika kroz 10 dana, te je izuzetno važno da pacijent popije cijelu kuru antibiotika.

Vrlo je malena šansa da se šarlah kao bolest ponovi. Ponovno obolijevanje od šarlaha je rezultat infekcije drugim tipom eritrogenog toksina na koji pacijent nije imun.

Streptokokna angina ždrijela

Angina ždrijela je najčešća bolest uzrokovana streptokokom. Inkubacija kod angine je kratkotrajna i traje jedan do tri dana. Bolest nastupa naglo s vrlo povišenom temperaturom, groznicom, te jakom grloboljom, glavoboljom i bolovima u zglobovima.

Kod djece nije neobično da će se bolest manifestirati povraćanjem te bolovima u grlu. Prilikom obrade liječnik će streptokoknu anginu prepoznati po gnojnim točkicama na grlu, te bolnim i otečenim limfnim čvorovima.

Kao i kod šarlaha potrebno je liječenje antibiotikom i to najčešće u trajanju od 10 dana.

Erizipel (crveni vjetar)

Crveni vjetar je streptokokna infkecija koža, a zaraza nastaje kada bakterije uđe u kožu preko malenih i uglavnom nevidljivih ozljeda. Bolest je češća kod starije populacije, a najčešće se nalazi na potkoljenicama i to zbog upaljenih i proširenih vena.

Erizipel se javlja naglo i to sa simptomima povišene temperature, groznicom, bolovima u zglobovima, glavoboljom i povraćanjem. Na koži se na specifičnim mjestima javlja crvenilo i otok koji se prema periferiji širi u obliku tračaka, a zdrava koža je ograničena od zdrave kože.

Impetigo

Impetigo je kao i crveni vjetar streptokokna infekcija kože, s time da se impetigo često javlja kod male djece. Uzrokuju ga stafilococcus aureus i streptococcus grupe A, a prenosi se s osobe na osobu ili u kontaktu s predmetima.

Impetigo je vrlo zarazna bolest kojoj pogoduju slabi higijenski uvjeti, a najčešće u tijelo ulazi preko rane i površinske ozljede kože.

Ta bolest se mora odmah početi liječiti jer je iznimno zarazna, te u vrlo kratkom roku može oboljeti cijeli kolektiv.

Impetigo se najčešće javlja kod djece koja borave u nehigijenskim uvjetima. Tu vrstu bolesti karakteriziraju crveni čirevi u području nosa i usta koji pucaju te nastaju kraste u boji meda.

Od impetiga najčešće obolijevaju mala djeca, a kod dojenčadi se može javiti i bulozni impetigo kod kojeg će se čirevi i rane lokalizirati u pelenskom području.

Impetigo se liječi antibiotskim kremama i mastima, ali i oralnim antibiotikom najčešće u trajanju do sedam dana. Zaraza prestaje 48 sati nakon primjene prve kure antibiotike, te će u tom periodu dijete morati biti isključeno iz kolektiva.

Ektima

Ektima je također streptokokna infekcija kože, a uzrokuje ju streptokok iz grupe A. Ektimu karakterizira otvorena nekrotična ulceracija kože. Za razliku od impetiga kod kojeg će nastati ranica, ektima se prepoznaje po otvorenoj rani promjera do dva centimetra.

U zahvaćenoj regiji su najčešće prisutni i otečeni limfni čvorovi.

Ektima se liječi isto kao i impetigo.

Potvrda zaraze

Specifične zaraze streptokokom liječnik će najčešće prepoznati i bez uzimanja obrisa ždrijela. Liječnik će najčešće uzeti obris kada će se dvoumiti između virusne i bakterijske angine grla.

Liječenje streptokoknih bolesti

Sve streptokokne bolesti u pravilu se uspješno liječe antibioticima, a prvi izbor je penicilin, osim u slučaju preosjetljivosti kada se koristi azitromicin.

Antibiotici se najčešće koriste u periodu od 10 dana, te je potrebno popiti cijelu kuru kako ne bi došlo do ponavljanja bolesti.

Osim  antibiotskog liječenja koristi se i simptomatska terapija u obliku terapije za snižavanje temperature i nesteroidnih upalnih lijekova i pastila za ublažavanje grlobolje.

Zaraznost

Bolesnik je u vrijeme bolesti zarazan za vrijeme akutne faze. Nakon dijagnoze, liječnik propisuje antibiotik. Smatra se da već nakon 48 sati od početka terapije bolesnik više nije zarazan.

Asimptomatski kliconoše

Kod streptokoka je specifično što se nalazi u gotovo svima nama, a bolest uzrokuju pirogeni streptokoki.  Učestalost kliconoša (zdravih osoba) može biti čak do 8%, a pogotovo u urbanim sredinama, a specifično u vrtićima i školama.

Većina kliconoša će se riješiti spontano streptokoka u roku od dva do tri tjedna.

Kliconoše prema najnovijim  terapijskim smjernicama nije potrebno liječiti, osim u teškim slučajevima oboljenja unutar obitelji ili ako se u obitelji infekcija ponavljaju više puta kroz godinu.

Naime, smatra se da kliconoše nisu pod pojačanim rizikom razvoja postreptokoknih komplikacija, niti su značajni prenosioci bolesti u svojoj okolini kao što su bolesnici u akutnoj fazi bolesti.

Foto: Shutterstock

Objava Streptokok: sve o bolestima koje uzrokuje pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Najprije operite ruke. Spolovilo i okolnu kožu oprati čistom toplom vodom i blagim sapunom. Komadom ispeglane gaze (ili komprese) odstraniti ostatke kreme s anogenitalnog područja pokretima od genitalnog prema analnom području.

Vrećicom skupite urin kod male djece

Kod djevojčica lagano prstima razmaknuti velike i male stidne usne i očistiti. Kod dječaka lagano povući prepucij i očistiti. Postupak pranja ponoviti još jednom. Zatim cijelo područje posušiti čistom gazom.

Vrećicu izvadite prstima iz sterilnog pakiranja držeći je za stražnju stranu, lagano raširite, pazeći da ne dotaknete unutrašnjost niti ljepilo. Vrećicu pažljivo zalijepite na spolovilo, kod djevojčica na donje dvije trećine stidnih usana, a kod dječaka oko penisa.

Prilijepite vrećicu počevši od gornjeg kraja prema dolje tako da se cijela površina oko otvora vrećice ravnomjerno zalijepi na kožu.

Vrećica može stajati oko 30-45 minuta. Ako se dijete ne pomokri u tom razdoblju, postupak pranja treba ponoviti i zalijepiti novu vrećicu.

Kako skupiti urin kod veće djece?

Kod veće djece potrebno je spolovilo oprati tekućom vodom i uhvatiti srednji mlaz urina u sterilnu čašicu. Također treba paziti da se ne dotiče unutrašnjost čašice i odmah ju zatvoriti.

Najbolje je uzorak urina odmah odnijeti u laboratorij, u protivnom smjestite ga u frižider gdje može stajati najviše 24 sata.

Tekst: dr. Svjetlana Bela Klancir,
spec. pedijatar iz Poliklinike za dječje bolesti dr. Sabol

Foto: Shutterstock

Objava Urin za urinokulturu – kako uzeti urin kod beba i mališana? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Virusne infekcije stečene intrauterino (u maternici) za vrijeme trudnoće ili tijekom poroda značajan su uzrok fetalne i neonatalne smrtnosti te imaju važan doprinos ranom i kasnom dječjem morbiditetu. Inficirano novorođenče može se manifestirati kao intrauterini zastoj u rastu ploda (eng. intrauterine growth restriction – IUGR), kroz neke anomalije ploda ili u nalazu više kliničkih i laboratorijskih abnormalnosti.

Kratica TORCH dobro je poznata akronim u području neonatalne/perinatalne medicine. Međutim, osim TORCH-a, postoje i drugi opisani uzroci inutero infekcije, uključujući enteroviruse, virus varicella-zoster, parvovirus B19 itd.

U ovom tekstu pozabavit ćemo se opisom nekih od najčešćih virusnih infekcija ploda sažetih u akronim TORCH. (Toksoplazmoza (T), Other (ostalo) (O) (npr.sifilis), Rubeola (R), Citomegalovirus (C), Herpes simplex virus (H)).

PROBIR NA TORCH

Praksa probira (eng. screening) trudnica na TORCH infekcije razlikuje se zemljopisno. U Sjedinjenim Državama Američki koledž opstetričara i ginekologa (ACOG) preporučuje da se trudnice pregledaju na rubeolu i sifilis pri prvom prenatalnom posjetu ginekologu.

U drugim zemljama trudnice se također mogu pregledati na toksoplazmozu. Asimptomatska dojenčad općenito se ne pregledava na urođene infekcije, osim u slučaju postojanja jasne indikacije. Neselektivni pregledi na TORCH infekcije skupi su i imaju loš dijagnostički učinak te se ne preferiraju za rutinsku upotrebu.

KLINIČKE KARAKTERISTIKE INFEKCIJA

 T – Urođena toksoplazmoza

Toksoplazmozu uzrokuje parazit Toxoplasma gondii. Primarna infekcija tijekom trudnoće može rezultirati urođenom bolešću ploda. Većina dojenčadi s kongenitalnom toksoplazmozom je asimptomatska ili bez vidljivih abnormalnosti pri rođenju. Iako je subklinička bolest pravilo, znakovi prisutni pri rođenju mogu uključivati infekciju, makulopapularni osip, hepatosplenomegaliju (povećanu jetru i slezenu), mikrocefaliju (malenu glavicu), epi napadaje, žuticu, trombocitopeniju (manji broj trombocita) i, rijetko ali moguće generaliziranu limfadenopatiju (povećanje limfnih čvorova). Takozvana klasična trijada kongenitalne toksoplazmoze sastoji se od horioretinitisa, hidrocefalusa i intrakranijalnih kalcifikacija. Dojenčad sa subkliničkom urođenom toksoplazmozom koja se ne liječi ima povećan rizik od dugotrajnih posljedica. Najčešći kasni nalaz je horioretinitis, koji može rezultirati gubitkom vida. Intelektualni invaliditet, gluhoća, napadaji i spastičnost također se mogu vidjeti u manjine neliječene djece.

O – Kongenitalni sifilis

Kongenitalni sifilis nastaje kada se spiroheta Treponema pallidum prenese s trudnice na njezin plod. Infekcija može rezultirati mrtvorođenčetom, hidropsom fetusa ili nedonoščadi i s tim povezanim dugotrajnim morbiditetom. Zbog tog morbiditeta veliki naglasak stavljen je na rutinski pregled svih trudnica na sifilis. Učestalost kongenitalnog sifilisa odražava učestalost sifilisa u žena u reproduktivnoj dobi. Mnogi urođeni slučajevi razvijaju se zato što majka nije imala prenatalnu skrb, nije primala penicilin ili je bila neadekvatna skrb prije ili tijekom trudnoće. Većina novorođenčadi s kongenitalnim sifilisom pri rođenju je asimptomatska. Kliničke manifestacije nakon rođenja proizvoljno se dijele na rane (≤2 godine starosti) i kasne (> 2 godine starosti).

R – Kongenitalna rubeola

Rubeola tipično uzrokuje blagu, samoograničavajuću bolest; njen najveći utjecaj javlja se tijekom trudnoće, kada može imati razorne učinke na razvoj fetusa. Sindrom kongenitalne rubeole (eng.CRS) rijedak je u razvijenim zemljama s uspostavljenim programima imunizacije protiv rubeole. Kliničke manifestacije CRS -a uključuju senzorineuralnu gluhoću, kataraktu, srčane malformacije (npr. otvoreni duktus arteriosus, hipoplazija plućnih arterija) te neurološke i endokrinološke posljedice. Neonatalne manifestacije mogu uključivati ​​zaostajanje u rastu, hepatosplenomegaliju, trombocitopeniju, purpurne lezije kože (klasično opisane kao lezije “muffin od borovnica” (koje predstavljaju ekstramedularnu hematopoezu) i hiperbilirubinemiju.

C – Kongenitalni citomegalovirus

Infekcija kongenitalnim citomegalovirusom (CMV) vodeći je uzrok nenasljednog senzorineuralnog gubitka sluha i može uzrokovati druge dugotrajne neurorazvojne poteškoće, uključujući cerebralnu paralizu, intelektualne teškoće, oštećenje vida i napadaje. CMV infekcija je uobičajena u cijelom svijetu. Unatoč tome što je navedena kao četvrta infekcija u oznaci TORCH, CMV se pojavljuje kao najčešća urođena virusna infekcija. CMV infekcija majke tijekom trudnoće najčešće je posljedica bliskog kontakta s malom djecom, osobito djecom koja posjećuju vrtiće. Većina novorođenčadi s kongenitalnim CMV-om pri rođenju je asimptomatska, ali približno 10 % ima simptome. Kliničke manifestacije uključuju petehije (točkasta krvarenja po koži), žuticu pri rođenju, hepatosplenomegaliju, trombocitopeniju, malu veličinu za gestacijsku dob, mikrocefaliju, intrakranijalne kalcifikacije, senzorineuralni gubitak sluha, horioretinitis i epi napadaje. Senzorineuralni gubitak sluha najčešća je posljedica kongenitalnog CMV-a i otkriva se pri rođenju u približno jedne trećine dojenčadi sa simptomatskom bolešću. Mnoga dojenčad s kongenitalnom CMV infekcijom identificiraju se isključivo na temelju neuspjelog testiranja sluha novorođenčeta.

H – Herpes simplex virus

Infekcija genitalnim herpes simplex virusom (HSV) tijekom trudnoće predstavlja značajan rizik za fetus u razvoju i novorođenče. Razlikujemo perinatalno i postnatalno stečenu infekciju. Većina slučajeva neonatalne HSV infekcije je perinatalno stečena. HSV se prenosi na dojenče tijekom rođenja, prvenstveno prolaskom kroz zaraženi genitalni trakt majke. Rizik od prijenosa veći je kod primarne HSV infekcije stečene tijekom trudnoće u usporedbi s reaktivacijom prethodne infekcije. Većina novorođenčadi s perinatalno stečenim HSV-om izgleda normalna pri rođenju, iako se mnoga rađaju prijevremeno. HSV infekcija u novorođenčadi obično se razvija u jednom od tri obrasca, koji se javljaju s približno jednakom učestalošću: a) lokaliziran na koži, očima i ustima; b) lokalizirana bolest središnjeg živčanog sustava (CNS) ili kao c) diseminirana bolest koja zahvaća više organa.

Početne manifestacije bolesti CNS -a često su nespecifične i uključuju temperaturnu nestabilnost, respiratorne tegobe, poremećaje u hranjenju i letargiju. Mogu prilično brzo napredovati do hipotenzije, žutice, diseminirane intravaskularne koagulacije, apneje i šoka. Vezikularne kožne lezije mogu, ali i ne moraju biti prisutne, a kod nekih se pacijenata mogu razviti kasno (odsutnost kožnih lezija otežava prepoznavanje infekcije).

Kongenitalna (in utero) infekcija je rijetka i obično je posljedica majčine viremije povezane s primarnom HSV infekcijom tijekom trudnoće. Živorođena djeca s kongenitalnom HSV infekcijom mogu pokazati karakterističnu trijadu kožnih vezikula, ulceracija ili ožiljaka; oštećenje oka; te teške manifestacije SŽS -a, uključujući mikrocefaliju.

Sindrom kongenitalne varičele

Većina slučajeva sindroma kongenitalne varičele javlja se u dojenčadi čije su majke zaražene između 8. i 20. tjedna trudnoće. Karakteristični nalazi kod novorođenčadi mogu uključivati: ožiljci na koži (koji mogu biti depresivni i pigmentirani u dermatomalnoj raspodjeli), katarakta, horioretinitis, mikroftalmos, nistagmus, hipoplastični udovi, kortikalna atrofija i epi napadaji.

Za mnoge infekcije o kojima smo govorili u prethodnim odjeljcima, pravovremena dijagnoza je ključna kako bi se osiguralo početak odgovarajuće terapije. Preferirani pristup testiranju dojenčadi za koju se sumnja da ima urođenu infekciju jest testiranje samo na odabrane patogene na temelju specifičnih kliničkih nalaza i slike. U nekim slučajevima može se posumnjati na intrauterinu infekciju na temelju laboratorijskih rezultata dobivenih tijekom trudnoće (npr. pozitivna serologija sifilisa s povećanjem titra). U nedostatku sugestivnih laboratorijskih rezultata majke, može se posumnjati na intrauterinu infekciju u novorođenčadi s određenim kliničkim manifestacijama ili kombinacijama kliničkih manifestacija uključujući: hydrops fetalis, mikrocefalija, epi napadi, katarakta, gubitak sluha, urođena srčana bolest, hepatosplenomegalija, žutica, osip, trombocitopenija….. Procjena novorođenčeta s kliničkim nalazima kompatibilnim s intrauterinom infekcijom može uključivati: uvid u anamnezu majke (dokazi o imunitetu na rubeolu, serologija sifilisa, povijest virusa herpes simpleksa (HSV), izloženost mačkama itd.), procjena fizičkih stigmi u skladu s raznim intrauterinim infekcijama, kompletna krvna slika i broj trombocita, testovi funkcije jetre (osobito važni kod HSV infekcije), radiografski snimci dugih kostiju, oftalmološka procjena, audiološka procjena, neurološki status, neuroslika, lumbalna punkcija….

Ovi nalazi nisu ograničeni samo na TORCH infekcije, jer se neke od gore navedenih značajki mogu pojaviti u drugim infekcijama i u stanjima koja nisu intrauterina infekcija (npr. urođene greške u metabolizmu, Rh nekompatibilnost itd.). Stoga se cijela klinička konstelacija, uključujući majčinsku povijest bolesti i izloženost, mora uzeti u obzir pri odlučivanju o procjeni novorođenčeta na urođenu infekciju.

Tekst:  Danijel Bursać, dr. med. 
specijalist ginekologije i opstetricije Klinike za ženske bolesti i porode KB Merkur,
te subspecijalizant humane reprodukcije

Foto: Freepik

Objava Virusne infekcije tijekom trudnoće – koje su i kako utječu na bebu? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Osobe slabijeg imuniteta bi trebali bi najviše biti na oprezu jer narušena pH ravnoteža u organizmu često dovodi do bujanja kandide. Jak imunitet osigurat će organizmu dovoljno zdravih bakterija za borbu s kandidom.

Najčešći simptomi kandide

U ranoj fazi neki od najčešćih simptoma kandide uključuju glavobolju, neugodan zadah iz usta, bolove u mišićima, slabije pamćenje, lošu koncentraciju i neprestani umor. S većom količinom gljivica, dolazi i do novih simptoma kao što su bolno mokrenje, bol kod spolnih odnosa, svrbež, crvenilo, otečeno spolovilo i sl.

Uzročnici kandidijaze

Postoji nekoliko faktora koji doprinose nastanku kandide kao što su antibiotici, dijabetes, slab imunitet, nezdrava prehrana, trudnoća i mnogi drugi.

Korištenje antibiotika svakako pomaže prilikom liječenja bakterijske infekcije no isto tako često korištenje antibiotika može doprinijeti problemima s kandidom. Ukoliko u svakodnevnoj prehrani konzumirate hranu koja sadrži puno šećera, alkohola i rafiniranih ugljikohidrata šanse za pojavu kandide su veće, jer su šećeri upravo ono što gljivice vole. I kod osoba s dijabetesom šanse za pojavu kandide su povećane jer one u pravilu uvijek imaju u ustima i ostalim sluznicama više razine šećera no što je to uobičajeno.

Liječenje kandide

Prilikom liječenja kandide potebna je velika upornost, jer se kandida vraća u 20-40% oboljelih nakon mjesec dana. To je ujedno i najveći problem kod liječenja kandide. Liječenje kandide savjetuje se kod oba partnera, jer je primjećeno da u nešto više od 10% partnera oboljelih od kandide, onda se vraća prlikom nezaštićenih odnosa. Prilikom liječenja kandide koriste se lokalni i sistemski antimikotici kod kojih je postotak izlječenja kandide izvan visokih 80-90%. U trudnoći se preporučuje izbjegavati antimikotice.

Ono što još može pomoći kod liječenja kandide kao i njene ponovne pojave su prirodne metode liječenja kao npr. promjena životnih navika. Neke od životnih navika koje bi trebalo promjeniti prilikom borbe s kandidom su; smanjen unos kofeina i alkohola te ugljikohidrata i rafiniranih šećera, dovoljan unos B i C vitamina, tuširanje u mlakoj umjesto vrućoj vodi, unos puno tekućine i konzumacija puno povrća.

Tekst i foto: Mamin kutak

Objava Što je kandida i kako se liječi? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Objava Povratak s godišnjeg ne mora biti neugodan! pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Upala uha kod djece vrlo je česta infekcija, a najčešće se upali srednje uho ili otitis media.

Kada se to područje inficira, počinje se nakupljati tekućina koja pritišće bubnjić zbog čega se on ispupči prema van te se upali. To najčešće uzrokuje vrućicu i jake bolove.

Nakupljanje tekućine može biti toliko da bubnjić pukne, što smanjuje bol, a iz uha iscuri iscjedak. Probušeni će bubnjić vjerojatno s vremenom bez problema zarasti, no dijete svakako treba odvesti liječniku.

Kako biste djetetu olakšali bol od upale uha, najbolje mu je dati preporučenu dozu dječjeg paracetamola ili ibuprofena te kapi u nos (dijete mora ležati na leđima, glave zabačene unatrag).

Ako bol ne prestane nakon dan ili dva, odvedite dijete liječniku koji će mu pregledati uši otoskopom.

Antibiotici nisu uvijek nužni u liječenju infekcija uha kod djece

Većina infekcija odnosno upala uha vjerojatno će proći sama od sebe, bez dugoročnih komplikacija. Iako su antibiotici ponekad nužni te mogu pomoći da se simptomi vrlo brzo ublaže, liječnici ih sve rjeđe propisuju jer povećavaju pojavu bakterija otpornih na antibiotike. Ako vašem djetetu liječnik ipak propiše antibiotik, izuzetno je važno da mu date cijelu dozu bez obzira na to što će mu biti bolje prije nego što popije sav lijek. Imajte na umu da antibiotici najprije ubijaju slabe bakterije pa ako prekinete tretman, otpornije mogu ostati u tijelu.

Dobra je vijest da će vaše dijete vjerojatno s vremenom sve manje obolijevati od infekcije uha.

Upala srednjeg uha najčešća je kod djece mlađe od pet godina.
Problemi sa sluhom prouzročeni upalama obično traju koliko i sama infekcija, no važno je da roditelji i liječnici obrate pozornost na svaku eventualnu poteškoću sa sluhom koja se pojavi.

Savjeti za ublažavanje bolova

• Dajte djetetu odgovarajuću dozu dječjeg paracetamola ili ibuprofena.
• Pazite da djetetu ne bude prevruće, stoga mu odjenite prozračniju odjeću
• Stavite topli termofor u ručnik pa prislonite na djetetovo uho i obraz
• Izbjegavajte pranje kose i dugo kupanje kako ne biste vodom unijeli dodatne bakterije

Kako ćete znati da dijete ima infekciju uha

1. BOL U UHU – zbog čega dijete možda povlači ili trlja uho
2. DUGOTRAJAN PLAČ – kod malih beba glavni je pokazatelj da nešto nije u redu
3. BOL PRI SISANJU ILI GUTANJU – možda će početi sisati, a zatim pustiti dojku u plaču
4. POTEŠKOĆE SA SPAVANJEM – zbog sve jačeg pritiska na uho kada dijete leži
5. ISCJEDAK IZ UHA – može biti pokazatelj da je puknuo bubnjić
6. PROLJEV I/ILI POVRAĆANJE
7. VRUĆICA IZNAD 37,5°C
8. OSLABLJENI SLUH

Foto: Freepik

Objava Upala uha kod djece: sve što trebate znati pojavila se prvi puta na pitajmamu.