Djeca su spužve i sve upijaju, a naročito kada to branimo. Pa tako uz sočnu psovku, ponekad se od malog gegavca u jaslicama zna čuti i “bemti miša”.  Dijete je to sigurno čulo od svojih starijih ukućana i vrlo vjerojatno kao izraz ljubavi, slatkoće, slatke nepodopštine ili slično. I ta nevina psovka sigurno nije veliki problem jer čim prestane biti zanimljivo prestat će se i govoriti.

Problem su oni malo stariji kojima psovka znače ono što i nama. A to je izraz uvrede, nezgode, nepodopštine, kao popunjavanje prostora u rečenici. Tada je to problem jer zna se – djecu valja učiti bogatstvu jezika i izražavanju neugodnih osjećaja na prihvatljiv način.

Nije ugodno to čuti i nije fora, nije smiješno. No, pitate se kako točno reagirati? Evo kako.

• Smirite se prije nego što reagirate. Ne želite pridavati previše pozornosti neželjenu ponašanju, zar ne?
• Pitajte zašto. Kad se smirite, pokušajte pitati nešto poput: „Kako si se osjećao/la kad si to izgovarao/la?“
• Zajedno riješite problem. “Kako si to drukčije mogao/la reći? Koje to riječi pokazuju ljutnju? Što bi rekao/la da si u školi?” Vi ste tu da im pružite alate za rad u različitim situacijama i s različitim osjećajima.
• Istaknite prihvatljivo. Ako je ružna riječ bila upućena nekom, jasno objasnite da to nije dopustivo. Nazovite to napadom i istaknite da nikada ne napadamo druge. No, istaknite da ljudi griješe i ispričavaju se.
• Potaknite razumijevanje. Pitajte dijete što misli kako se osjećala osoba kojoj je upućena riječ, kako bi se ono osjećalo. Ako pokaže empatiju, pohvalite ga.
• Budite konkretni. Djeca ne razumiju lako ironiju, sarkazam, ne čitaju podnaslove. Ali razumiju dobro/loše, da/ne, to je jednostavno tako. Recite jednostavno: odrasli ponekad psuju – to čine kod kuće, ne u trgovini, ne u gostima, ne kod liječnika.
• I, svakako, nemojte sočno psovati pred klincima!

Foto: Freepik

Objava Kad psovka izađe iz djetetovih usta – kako reagirati, a kako ne! pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Nakon što im godinu dana mijenjate pelene, brišete prljave guze, nakon što ih dojite, pa im mutite kašice, nakon što ih učite hodati i igrati se s igračkama koje ste kupili teško zarađenim novcem, vaši maleni jednoga će vas dana potpuno „ubiti u pojam“: najčešće pred masom potpunih neznanaca izgovorit će nešto poput „J… ga!“ i vi ćete se preznojiti. I propasti u zemlju. Od kad moje dijete psuje?

Što možete očekivati?

Psovanje je normalna razvojna faza u životu vašeg djeteta. Obično nastupa oko dobi od dvije i pol godine, a može i malo kasnije. U tom će razdoblju neka djeca bez ustručavanja opsovati slatkim, bebastim glasićem. No ne zadržavaju se samo na psovanju. Da stvar bude gora, ponekad će bez problema nogom nabiti koš za smeće, zamahnuti rukom prema majci, vikati na bliske osobe…

Sve to dolazi u istoj fazi, pa se ne zabrinjavajte. Samo se nadajte da u tom trenutku oko vas neće biti nikoga. Jer, bez obzira na to koliko se spremate za trenutak prvog „bezobrazluka“, za to nikad nećete biti dovoljno spremni. Naprosto će vas zateći i nećete znati što dalje.

Ali što zbilja možete učiniti?

Apsolutno ništa. A najgore što možete učiniti jest reći: „Da to više nikad nisi rekao/rekla!“, jer to je kontraproduktivno. Ako djetetu budete govorili što ne smije govoriti, te će riječi dobiti prizvuk zabranjenoga. A sve što je zabranjeno, slatko je. Ako znaju da ih ne smiju izgovarati, vaša će djeca pokušavati smisliti načine kako ih
upotrijebiti i više će se fokusirati na psovke nego na bilo što drugo. A to ne želite.

Zato morate ignorirati psovke, pokazati im da njima ne privlače vašu pozornost. Ili odredite neko vrijeme kad su psovke dozvoljene, primjerice „pet minuta ružnih riječi“. Dijete će reći sve što ima, nasmijati se i nastaviti dalje. Ali samo ako prije i poslije tih pet minuta ne bude čulo vaše psovke. Dakle, morate se kontrolirati. Ne očekujte da dijete poštuje vaše pravilo ako ga i sami ne poštujete. Zapamtite to!

Isto vrijedi za sve što činite u životu, pa nemojte očekivati da će vaše dijete jesti povrće ako vidi da ga vi gurate sa svojega tanjura. Ni u šali nemojte lupati svojega partnera jer i time djetetu šaljete određenu poruku: da smije malo „opaliti“ onoga pokraj sebe.

I na kraju, ako ne želite da vaše dijete stalno gleda u pametne telefone, računala i tablete, nemojte to činiti ni sami. Malo kontrole poboljšat će vaš i njegov život. Pa, što prije počnite.

Foto: Freepik

Objava Dijete psuje – je li to normalna faza u razvoju i što učiniti? pojavila se prvi puta na pitajmamu.