Bebe prepoznaju emocije

Iako je još mala i ne priča, ona točno zna kada ste neraspoloženi ili tužni. Prema istraživanju koje je provedeno u Londonu, bebe reagiraju na emocije u ljudskom glasu već u trećem mjesecu života. Rezultati su dobiveni skeniranjem mozga ispitivanih beba, koje su za to vrijeme spavale, pomoću uređaja za funkcionalnu magnetsku rezonanciju.

Bebe vole ritmične tonove

Bebi nije potrebna potpuna tišina za spavanje. Stručnjaci smatraju da bi čak bilo poželjno čuti tihe ritmičke zvukove dok tone u san. Pored klasične glazbe i otkucaja kazaljki sata, bebi također godi zvuk perilice, usisavača ili klima-uređaja – ali u susjednoj prostoriji.

Bebe vjeruju osobnom iskustvu

Kanadski stručnjaci sa Sveučilišta Concordia utvrdili su da djeca u dobi od 13 do 16 mjeseci života oponašaju glasove, postupke i izraze lica odraslih osoba. Ali, to neće učiniti ako ih je ta osoba prethodno na neki način prevarila. Mališani u najmlađoj dobi uče kome vjerovati na temelju osobnog iskustva, tako da se onima koji jednom nasjednu na neku “prijevaru” odraslih, to više neće ponoviti.

Bebin plač – najneugodniji zvuk

Znanstveno je dokazano da je najneugodniji zvuk na svijetu – dječji plač. Tim američkih znanstvenika zaključio je da je plač gori i od zvuka cirkularne pile dok se sijeku drva, pa i od grebanja noktima po školskoj ploči.

Bebe prepoznaju glas

Velški su znanstvenici otkrili da bebe jednako reagiraju na glas roditelja bez obzira na to govore li oni materinjim ili tuđim jezikom. Dr. Gates tvrdi da bebe, barem u prvoj životnoj fazi, “razumiju” roditelje na temelju tona njihova glasa, a ne riječi.

Bebe su ljubomorne

Psiholozi tvrde da se ljubomora javlja čak i kod djece od godinu i pol dana, posebno ako se u tom razdoblju pojavi novi član obitelji (beba). Iako je nejasno kako se dijete u toj dobi uopće može osjećati ugroženo od mlađeg člana, u njegovu je ponašanju ljubomora vrlo izražena. Utvrđeno je i da djevojčice više pokazuju ljubomoru od dječaka.

Bebe su zdravije ako spavaju uz majku

Pedijatri tvrde da je za zdravlje djetetova srca bolje ako spava pokraj mame prve tri godine života. Doktor Bergman zaključio je da beba spava lošije ako nije uz majku te da je zbog toga njezino malo srce pod stresom.

Bebe razlikuju dobro i loše

Bebe su u stanju razlikovati dobro od lošeg već od navršenih šest mjeseci života, ustanovili su znanstvenici. Istraživači su bebama različite dobi ponudili da izaberu između lutaka koje su prethodno vidjele da se ponašaju dobro ili loše, i otkrili da im je bila draža “dobra lutka”. Neke su jednogodišnje bebe od kojih je zatraženo da uzmu slatkiše od “loše lutke” čak udarale tu igračku po glavi.

Foto: Freepik

Objava Bebe imaju tajne vještine! Znate li koje su? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Pozitivno emocionalno stanje dijete izražava smiješkom, gugutanjem, pozornim gledanjem, a plačem, mrštenjem i izrazom gađenja izražava negativno emocionalno stanje.

Već u tom vrlo ranom razvojnom razdoblju stvara se  djetetova interakcija s okolinom. Ono je u stanju reagirati na ton kojim mu se obraća odrasla osoba (nježan glas stvara ugodu, grub glas dovodi do plača). Dijete upoznaje roditelje i druge ljude, uspostavlja kontakt s osobom koja zadovoljava njegove potrebe, koja ga umiruje, gleda, sluša.

Kasnije, kroz daljnji razvoj, ta osoba postaje i ostaje vrlo važna u djetetovu životu i zahvaljujući njoj dijete uči o ljudima i svijetu te postaje sposobno uredno razvijati svoje emocije i primjerene reakcije na njih. Kako su reakcije na emocije nedjeljive od samih emocija, govorimo o djetetovu socio-emocionalnom razvoju koji se tijekom sljedećih mjeseci  odvija kroz razvojne faze koje karakteriziraju određena, uvijek ista ponašanja.

Kako se dijete razvija po mjesecima i godinama?

Od 3 do 6 mjeseci

U igri s djetetom javlja se ”socijalni smiješak”. Na taj način dijete daje do znanja da uživa u socijalnom kontaktu s poznatim osobama. Smješka se i vlastitom odrazu u zrcalu te se spontano smije u ugodnim situacijama. Plačem reagira na nezadovoljstvo ili na nepoznatu osobu. Sposobno je reagirati na vlastito ime. U stanju je prepoznati osnovna emocionalna stanja svoje majke.
Do kraja šestog mjeseca života dijete izražava sve četiri primarne emocije: ljutnju, strah, radost i tugu.

Od 6 do 9 mjeseci

Dijete sada povezuje ton glasa i izraz lica za razumijevanje osnovnog emocionalnog stanja odrasle osobe. Svjesno traži podatke o emocionalnom stanju svoje majke kao uporište za vlastito ponašanje i vlastite emocionalne reakcije.

Od 9 do 12 mjeseci

Dijete je duboko vezano za jednu osobu iz svoje okoline (najčešće za majku) te plače ako ta osoba napusti prostoriju. Sramežljivo je i rezervirano prema nepoznatim osobama. Uživa u imitativnim igrama tj. igrama oponašanja (oponaša aktivnosti, zvukove i geste).

Od 1 do 2 godine

Svjesno je da se razlikuje od drugih ljudi, doživljava sebe kao individuu. Želi biti samostalno te pokazuje ponos i zadovoljstvo novim postignućima. U ovom razdoblju počinje pružati otpor. Veseli se društvu druge djece, iako još nema zajedničke socijalne igre.

Od 2 do 3 godine

Razumije da je dječak ili djevojčica. Svjesno je vlastitih i tuđih emocija. Ima promjene raspoloženja te se srami ako ga se uhvati da radi nešto što ne bi smjelo. Ipak, često ustraje u vlastitim htijenjima i ne sluša odrasle (ispituje njihove reakcije). U stanju je sebe okarakterizirati kao dobro, zločesto, lijepo i sl. Promatra ili se igra u manjoj skupini djece (do troje djece), gdje sudjeluje u jednostavnim grupnim aktivnostima kao što su pljeskanje ili pjevanje. U igri s odraslom osobom rado dijeli uloge (ti budi mama, ja ću biti tata, i sl.). Posesivno je prema vlastitim stvarima, za koje se bori, te ponekad agresivno reagira prema vršnjacima i odraslima.

Od 3 do 4 godine

Sebe doživljava kao cjelovitu osobu s tijelom, mislima i osjećajima. Samostalnije je. Samostalno pere ruke i na opomenu briše nos. Kraće vrijeme može biti odvojeno od roditelja. Voli se igrati s drugom djecom. U igri ponekad surađuje s drugom djecom. Tada dijeli igračke ako ga se zamoli. Voli igre s jednostavnim pravilima. Vrlo je inventivno u igri te često ta pravila mijenja. Ima bujnu maštu koju ponekad ne razlikuje od stvarnosti. Zamišlja da su mnoge nepoznate slike čudovišta. U igri glumi kompleksnije aktivnosti (poslužuje imaginarne kolače). Pronalazi rješenja za konflikte. Pokušava se nagoditi (“dat ću ti ovu igračku ako ti meni daš onu”).

Od 4 do 5 godina

Želi biti poput svojih prijatelja, stoga pokušava ugoditi svojim vršnjacima. Uglavnom prihvaća pravila, ali nerado gubi.
Rado pjeva, pleše i glumi. Samostalnije je i samo odlazi do susjeda u zgradi. Razlikuje maštu od zbilje. Katkada je vrlo zahtjevno, a katkada vrlo kooperativno. Počinje razumjeti moral (je li nešto pošteno, pravedno, dobro ili loše). Uspoređuje se s drugima. Razvija prijateljstva. Uključuje se u imaginarnu igru s drugom djecom (igra se ”kuće” ili ”presvlačenja”). Igra sve više sliči stvarnim događajima u kojima se vježbaju i razne emocionalne reakcije primjerene raznim situacijama.

Što je važno za uravnotežen djetetov emocionalni razvoj?

Djetetov emocionalni razvoj jednim dijelom ovisi o urođenim predispozicijama, a jednim većim dijelom o usklađenosti djetetovih doživljaja i potreba s očekivanjima i ponašanjima okoline o kojoj dijete ovisi.

Urođene predispozicije su način i intenzitet reagiranja na osjetilne podražaje tj. temperament s kojim se rađamo. Međutim, najraniji odnos bebe s majkom i neposrednom okolinom te osjećaj prihvaćenosti i usklađenosti okoline s dječjim potrebama od presudnog su značaja za uravnotežen djetetov emocionalni razvoj. U prvim mjesecima života majčino lice daje djetetu prve informacije o emocionalnom svijetu s kojim se dijete usklađuje.

Tijekom djetetova sazrijevanja okolina sve više utječe na njegovo oblikovanje izražavanja emocija i uči dijete društveno prihvatljivim oblicima izražavanja emocija. Na emocionalni razvoj djece najveći utjecaj imaju njihovi roditelji. Djeca uče kako se nositi sa svojim emocijama prije svega promatrajući i slušajući svoje roditelje i njihove reakcije.

Što još morate znati o dječjim emocijama?

Emocije se razvijaju kroz razvojne faze koje ovise o biološkom sazrijevanju i sazrijevanju intelektualnih sposobnosti koje omogućuju djetetu razumijevanje i kontrolu vlastitog ponašanja. Dječje emocije vrlo su snažne, kratkotrajne, spontane i izravne. Djeca u početku svog emocionalnog razvoja nemaju kontrolu nad svojim osjećajima te su im potrebni roditelji da im u tome pomognu kako bi…

– razumjeli vlastite osjećaje, osvijestili svoju potrebu i unutarnje stanje (Vidim da si tužan, Što sada želiš?, Vidim da si uplašen, što te plaši?, i sl)

– naučili prepoznati svoje osjećaje i osjećaje drugih te podijelili svoje osjećaje s drugima

– razumjeli emocionalnu reakciju na neki događaj i stekli sposobnost predviđanja posljedica

– naučili kako je moguće odabirati načine izražavanja i ponašanja u emocionalnim situacijama.

Emocionalno sazrijevanje dugotrajan je proces koji se temelji na strpljivosti i razumijevanju roditelja te na njihovoj sposobnosti da slušaju i čuju svoje dijete. Stoga vodite računa o osjećajima svojeg mališana, ma koliko vam se katkada činili smiješnima i marginalnima. Djeca su preplavljena emocijama. Pritom se ne bojte ”neugodnih” emocija kao što su ljutnja, strah, tuga, ljubomora i sl. One su sastavni dio života i, kao takve, jednako su važne i potrebne vašem djetetu.

Nemojte podučavati dijete što i kako doživljavati, nego mu budite ”mentor” da nauči prepoznati i nositi se s vlastitim emocijama.

Autorice teksta:
Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog
Stela Horvat, prof. rehabilitator
Kabinet Korneo

Foto: Freepik, Pexels

Objava Emocionalni razvoj – što, kako i kada osjeća vaše dijete pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Nije lako tada ne pokazati tu ljutnju, ne povisiti glas, ne poslati sve dovraga…

No, kako se možete pokušati boriti s tim osjećajima i kako ih obuzdati?

1. Prihvaćanje

Prihvatite da ne možete kontrolirati druge; možete kontrolirati samo svoju reakciju na njih. Budite pozitivni. Postavite granice ako su potrebne. Prepoznajte na što možete utjecati, a na što ne.

Na primjer, ne mogu kontrolirati svoje dijete kad cijelu noć plače jer mu rastu zubi. Mogu kontrolirati kako se ja ponašam kad urla.

2. Pozitivno razmišljanje

Odaberite gledati samo dobro. Ako ste pretjerano fokusirani na jedno ‒ djetetovu ljutnju ‒ postat ćete još više frustrirani i vas će obuzet ljutnja.

Na primjer, ako vaše dijete uporno govori „Ne, mama“ ili udara brata ili sestru, umjesto da mu kažete „Nema ne!“ ili „Prestani udarati!“, razmislite što želite da vaše dijete radi i to mu recite.

Katkada zaboravimo da su naša djeca samo – djeca i da još uvijek uče. Tako često govorimo im što da NE rade, a oni ne znaju što treba raditi.

3. Predahnite

Maknite se iz središta zbivanja, pogotovo kada su u pitanju negativne emocije poput ljutnje. Recite djetetu da vam treba odmor, da se brinete zato što biste mu mogli reći nešto zločesto, pa ćete se zato malo maknuti u stranu ili u drugu prostoriju.

Vrlo brzo će dijete shvatiti da je u pitanju njegova ljutnja, a preplašit će se da ste i vi ljuti.

Neka vam dijete budu na vidiku, ali sjednite, odmorite, duboko dišite.

4. Brinite o sebi 

Spavajte puno i zdravo se hranite!

Ovo je pod stresom jako teško provesti, pogotovo kada je u pitanju ljutnja ali itekako utječe na našu sposobnost da se nosimo sa stvarima.

5. Vježbajte

Uz tjelovježbu, ne možete to opovrgnuti, svi se osjećamo bolje! Pa bila to čak samo duga šetnja s mališanima, pomoći će!

Negativne emocije poput ljutnje i naše i njihove najlakše je izbaciti iz sistema fizičkom aktivnosti, stoga će dugačka šetnja biti pun pogodak.

6. Opuštajte se

Pronađite način opuštanja!

Nekom je to molitva, nekom meditacija, nekom izrađivanje rukotvorina, nekom knjiga ili glazba… Uvrstite u svoj raspored nešto što vas opušta i primijetit ćete promjenu.

7. Zatražite pomoć

Kad dođe onaj dan kad stvarno ne možete izdržati, ne libite se zamoliti supruga da dođe pola sata ranije kući, ako može. Ili zamolite mamu / svekrvu / sestru / prijateljicu da dođe kratko pričuvati mališane dok se vi ispušete.

Ljutnja je prirodna i na nju svi reagiramo drugačije, tražite pomoć, nemojte se sramiti – može samo pomoći.

8. Izađite van

Kad vam dan ide potpuno naopako, javite se nekoj prijateljici, sestri, bliskoj osobi i dogovorite druženje u parku, može i s djecom. Sve je lakše podnijeti kad je uz vas osoba koja vas razumije i podupire.

Ljutnja će se raspršiti kada svoje osjećaje podijelimo s nekim bliskim.

Foto: Freepik

Objava Savjeti za roditelje: kako se nositi s ljutnjom pojavila se prvi puta na pitajmamu.