Odlučila sam većinu zidova pustiti u bijeloj boji, što ide i u prilog tomu da imamo jako visoke stropove, otvorenu galeriju pa će i ta vrsta održavanja jednom biti jednostavnija.

Određene detalje (npr. zid iza uzglavlja kreveta u našoj spavaćoj sobi) obukla sam u tapetu. Kasnije sam naletjela i na neutralne tapete, koje su perive (spužvicom po zidu), tako da sam dječju sobu presvukla njima.

A gdje su vam boje? U detaljima.

Neutralne tonove odabrali smo kada nam je dolazio prvi sin. Oduvijek smo pričali da bi voljeli više djece pa nikad ne znaš kojeg će spola biti drugo, treće.. i nisam htjela imati tonove koje simbolično povezujemo s određenim spolom.

Umjesto toga, radije biram detalje u bojama s kojima mogu upotpuniti doživljaj, a mogu ih lako mijenjati kada god bez velikih izdataka (npr. tepih, zavjese, dekice, police, itd.)

Staklo u kući? Da, i ne hodam s krpom.

Ograda od galerije je (kao i brojne druge površine u kući) staklena pa me puno puta pitaju kako staklene stijene održavam stalno čistim. Veliki prozori, ograda na stepenicama, tuš…

Drage mame, to bih stavila opet i iznova. Zapravo, osim kad djeca nisu u fazi da ližu sve oko sebe, uključujući i staklene stijene, nisam imala nikakvih problema. Po stepenicama se nitko ne hvata za ogradu da pušta otiske jer u principu najčešće samo mi idemo gore. Staklo samo po sebi ne skuplja prašinu kao npr. šuplji reljefi ograde bilo kojeg materijala, tako da nemam što održavati. 

Prozori su jedini kritični u ovoj priči i to s vanjske strane. Pogotovo u doba peludi ili kada smo imali radove po dvorištu pa se diže prašina. Ipak, kad usporedim veliku želju za puno svjetlosti i periodično prljava stakla, definitivno bih opet stavila ovako velike prozore. Svijetli pod i puno svjetlosti mi unosi optimizam, otvorenost prostora, pa čak i dodatnu toplinu u naš dom. U tim periodima jednostavno pregrmim da su stakla prljava i da ih nema potrebe održavati dok to vrijeme ne prođe.

Usudili ste se staviti stepenice? Da.

Drugo što me ljudi često znaju pitati vezano je za stepenice. Prvo za onih par komada koje ‘odvajaju’ hodnik od kuhinje, ali i za one strmije. U principu, ovih par komada nismo trebali stavljati, to je bila želja. Možda bih sad to i mijenjala radi više prostora, ali mi tako pašu kada pomislim da sam nekako odvojila i fizički hodnik, a da to nisam napravila zidom.

Što se klinaca tiče, Otto je prije hodanja, naučio ići po stepenicama dok je još bio u fazi puzanja. Tako da smo po tom pitanju bili jako zadovoljni kada smo se našli negdje vani gdje su stepenice jer je on već znao kako, dok su druga djeca znala se zaletjeti pa čak i preletjeti stepenice.

Najposebniji dio kuće definitivno su mi unutarnje stepenice. S obzirom na to da sam htjela varijantu ‘lebdećih’ stepenica, koje nije bilo moguće u potpunosti realizirati kako sam htjela zbog zida na koji se ‘hvataju’, a koji nije mogao podnijeti takvo opterećenje, tata je uletio sa svojom inženjerskom glavom i isprojektirao mi metalnu konstrukciju koju smo kasnije oblagali hrastovim drvetom, a moderan detalj na njima su staklene ograde sa spyder pričvršćivačima. Realizacija je ispala i bolje nego sva moja očekivanja, usprkos svim izazovima koji su bili postavljeni, što zbog visine gazišta, što zbog spomenutog zida, kao i mojih želja oko dimenzija da zauzimaju što manje prostora u hodniku! Bravo tata, nemam što drugo reći!

Foto: promo, privatni album

Objava Mama Sara – Za ljepotu se ne mora trpjeti pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Privatni Pinterest

Odavno sam krenula skupljati ideje gdje god da sam putovala i tako punila svoj folder sa željama. S vremenom bih vidjela da mi je nešto bilo lijepo u tom trenu, no da je to jednostavno bio prolazan trend. Nekad bi mi se nešto svidjelo, ali nikako nije pasalo u moj interijer već je bilo idealno u nekom drugom okruženju i stilu. U moru svih ideja, na kraju sam shvatila da želim dašak modernog, ne previše sterilnog, ali opet kroz neutralne boje i svevremenske komade uvesti jednu klasiku, koja me neće proći “samo tako”.  Iako je danas jako popularan Pinterest za razne projekte za ideje oko preuređenja doma, ja ipak više volim pobjeći u smjeru Houzz aplikacije/weba, kako bi postigla više personaliziranu soluciju nego samo kopiranje ideje. Inače, svoj folder s fotkama raznih ideja za uređenje doma punim već godinama i imam, što bi se reklo, pravi mali privatni Pinterest.

Dom koji odgovara našem životnom stilu

Koncept samih prostorija u našem domu inspiriran je našim potrebama odnosno životnim stilom. Istom logikom smo se vodili i prilikom uređenja. Na prvom mjestu mi je uvijek funkcionalnost kako bi se pojednostavio život s klincima i održavanje kuće, a obavezno za njom slijede kvaliteta i dizajn.

Kod nekih prostorija ili komada namještaja ne gledam na budžet, dok kod drugih imam određene limite jer ću ih u dogledno vrijeme mijenjati ili jednostavno (meni) u tom trenu nema smisla davati astronomske cifre za taj dio namještaja. Više sam razmišljala što bi bila za nas ‘pretjerana’ cifra i to mi je bila nekakva psihološka granica. Primjerice, za kuhinju koja je centar kuće i najčešće korištena nisam imala nekakav plafon za investiciju jer je ne koristimo samo mi, već  i prijatelji koji su kod nas ‘kao doma’. Ujedno, to je i prvo što ugledaš kada uđeš u naš dom zbog čega nam je vrlo važna.

Spavaća “u budžetu”, kuhinja “po mjeri”.

S druge strane, spavaću sobu (osim kreveta i madraca) opremila sam u Ikei. Htjela sam tamniji namještaj, a tada je Ikea taman izbacila crne varijante PAX elemenata i zlatne ručkice, koje su se totalno uklopile u moju viziju. Malo stakla na visoki ormar da se podigne dojam i sve smo opremili za zaista pristupačnu cifru, kada uzmeš u obzir koliko je tu namještaja bilo potrebno.

Kada sam se raspitivala o istom projektu, da mi rade po mjeri, jednostavno su mi cijene za tako nešto bile pretjerane. U Ikei sam dobila i više namještaja za upola nižu cifru. To je recimo jedan od projekata koji sam uspjela realizirati u Ikei, a da mi je i dalje ostao poseban. Nisam potrošila previše iako mi žene imamo posebnu poveznicu s tom sobom i, naravno, ormarom. Moj dragi je bio ugodno iznenađen tom činjenicom jer je bio spreman na još jedan ‘kuhinja-projekt’

Kad spavaća soba postane soba i “za bebu” (ne bebina soba)

Stvar koju obožavam u našoj spavaćoj sobi je i krevet, odnosno da budem precizna, naš madrac za spavanje. Ogroman tako da stanemo i mi i sve naše bebe po potrebi bez ‘gužvanja’, a toliko udoban, da kroz obje trudnoće koje sam morala preležati sam ‘mu bila’ toliko zahvalna što postoji da je to milina! To me dovodi i do teme o uređenju sobe kada dolazi beba. Mislim da je kod uređenja doma prije dolaska bebe najbitnije misliti na vlastiti životni stil i potrebe, jer s tim stvarima zapravo sebi kao roditeljima pokušavamo na sve načine olakšati novo razdoblje života.

Primjerice, u prvoj sam trudnoći znala da idem raditi nakon što Otto napuni 6 mjeseci. Kako se oboje spremamo za posao u spavaćoj sobi, jer nam je tamo i mala kupaona, kao i soba ormar, u početku smo koristili gnijezdo, koje je bilo između nas u našem krevetu. Kako je tražio svega jednom da ga se hrani po noći, uskoro smo gnijezdo prebacivali u krevetić koji je bio u našoj sobi, a s njegovih 6 mjeseci smo prebacili krevetić u njegovu sobu, gdje je od prve noći spavao ko’ bubica.

Danas smo dodali električnu kolijevku u proces, da ne moramo prebacivati krevetić, ali procedura prebacivanja iz sobe u sobu će biti ista, samo ovog puta ostajem doma čitavu godinu. Inače obožavam predmete koji su multifunkcionalni, baš kao moja najdraža Nomi hranilica, stolica i baby-sitterica (tako zovemo Nomi Baby nastavak).

Foto: privatni album, promo

Objava Mama Sara – Dom po mojoj mjeri i mjeri moje obitelji pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Uređenje dječje sobe treba uvijek biti funkcionalno i mališanima omogućavati dovoljno prostora za igru. Osim toga, krevet naravno treba biti središte sobe, baš kao i miran kutić za čitanje ili igranje na podu. 

Skandinavski stil

Uređenje sobe inspirirano skandinavskim minimalizmom i pastelnim bojama već je nekoliko godina na ljestvicama popularnosti. 

Taj stil je minimalan, uredan, čistih i ravnih linija, sa što manje namještaja koji ima što više funkcija. Ma znate na što mislimo! Posebno je pogodan za manje prostorije koje ne trpe puno namještaja i jake boje. 

Osamdeseste su u modi

Sjećate se onih hlača s malenim geometrijskim oblicima po njima? Ma sigurno se sjećate! E, to je najnoviji trend prilikom uređenja dječjih soba, a glavnu ulogu imaju jarke boje, baš kao što su imale i osamdesetih godina prošlog stoljeća. 

A sjećate se onih apstraktnih mrljica i obrisa koji su se nosili na majicama? E sada su takvi obrisi i razne črčke vrlo popularni na dječjoj posteljini. 

Geometrijski oblici

Baš kao što su se osamdesete vratile u modu i geometrija ima svoj comeback. Bilo da je riječ o uređenju zidova na koje ćete raznim bojama nacrtati razne oblike ili pak odabirom uzoraka zavjesa i posteljine. Nećete pogriješiti kada u jednoj sobi spojite plavu, crvenu i žutu.

No, taj trend ne treba slijediti slijepo jer od previše oblika može, ne doslovno, boljeti glava. 

Zemljani tonovi i eco – friendly

Pastelne boje baš kao da su stvorene za dječje prostore. Pogotovo kada se kombiniraju sa prirodnim materijalnima poput lana i pamuka i drva. Ako se odlučite na ovaj stil prilikom uređenja dječje sobe nećete pogriješiti. No, imajte na umu da pretrpavanje prostora neutralnim bojama može stvoriti efekt dosade. 

Uzorci i tapete

Posljednjih godina tapete su u modi, a pogotovo ako su sa nekim super-kul uzorkom. No, baš kao i sa geometrijskim oblicima, sa tapetama ne treba pretjerivati. Tapete su dovoljno velike i pokrivaju dovoljno veliku površinu da sve ostalo u prostoriji mogu “ugušiti”. 

Dječja soba prije svega treba imati osjećaj prostranosti, čak i kada to nije, pa imajte na umu da tapete s uzorkom kombinirate s manje uočljivim detaljima. 

Foto: Freepik

Objava Uređenje dječje sobe – trendovi, ali i funkcionalnost pojavila se prvi puta na pitajmamu.