Zbog slabosti očnih mišića bebe nisu u stanju u prvim tjednima života fokusirati slike oko sebe, usredotočiti se na objekte i osobe iz svoje okoline. Već u drugom mjesecu života bebe počinju oštro gledati predmete na udaljenosti od 25 do 30 cm. Tada je dobro postavljati predmete djetetu na toj udaljenosti i polako ih pomicati lijevo-desno kako bi dijete vježbalo pogledom pratiti predmete i na taj način vježbalo mišiće koji omogućavaju pokretanje očiju i fokusiranje. S vremenom beba uočava predmete na većoj udaljenosti, razlikuje ih po obliku i po bojama.

Razvoj percepcije boja kreće uočavanjem crvene i žute, a zatim zelene i plave. Iako boje „postoje u njegovu oku“, ne zna ih prepoznati, razvrstati ni imenovati. Sve to tek mora naučiti i dio je kognitivnog (spoznajnog) razvoja djeteta.

Dijete će postepeno razvijati svijest svojih spoznaja, a negdje oko treće godine života bit će spremno naučiti razlikovati boje, razvrstavati predmete po bojama, grupirati ih te na kraju imenovati određenu boju.
Pri učenju prepoznavanja boja potrebno je započeti s jakim osnovnim bojama (crvena, žuta, zelena plava). Prvo se razlikuju dvije boje te ih se postepeno uvodi još.

Kad vaše dijete postane zrelo za usvajanje znanja o bojama, primjerenim igrama poticat ćete ta znanja:

– imenujte djetetu predmete iz okoline tako da uvijek izgovorite i koje je boje imenovani predmet
– tražite u okolini sve ono što je crveno, pa sve ono što je žuto…
– maloj djeci možete reći: žuto kao sunce, zeleno kao trava, plavo kao more (nebo), crveno kao…
– crtajte i imenujte boje kojima crtate
– razvrstavajte s djetetom predmete po boji u kutije koje ste prethodno obložili bojom koju trenutačno učite (u crvenu  kutiju stavi sve crvene autiće, u žutu sve žute)
– s većom djecom igrajte društvenu igru Twister
– pika slika odlična je igra za učenje, razvrstavanje i imenovanje boja
– napravite svoj memory u kojemu je cilj sparivanje boja
– šetnje su idealne za učenje boja, pa pitajte dijete kakve je boje list, kakve je boje auto, vidi li još neki auto takve iste boje…
– danas se na internetu nudi puno edukativnih igara za predškolsku djecu putem kojih dijete može učiti prepoznati, razlikovati, raspoznavati boje i imenovati ih

Nemojte „podrazumijevati“ da vaše dijete zna boje i da će ih samo naučiti. Provjerite njegova znanja.
Naime, budući da se u školama i dječjim vrtićima često primjenjuju metode učenja koje se temelje na razlikovanju boja, i to naročito kod mlađe djece, roditelji i nastavnici mogli bi zaključiti da neko dijete ima poteškoća s učenjem, a problem bi zapravo mogao biti u tome da ono ne raspoznaje neke boje. Crteži sa „čudnim bojama“ ponekad nisu samo plod mašte. Djeca koja ne razlikuju boje nacrtat će plavo drveće i zelene oblake jer u njihovom svijetu to tako izgleda.

Daltonizam

Poremećaj u raspoznavanju boja ili daltonizam obično je nasljedan i djeca se s njim rađaju. U svijetu živi oko 8% posto muškaraca i 0,5% žena s ovim poremećajem. U Hrvatskoj živi 180 000 daltonista.

Mališani koji imaju problema s raspoznavanjem boja često nesvjesno nauče nadomjestiti taj nedostatak.
Na primjer, iako ne vide razliku između nekih boja, mogu zapaziti razlike u kontrastu i svjetlosti te ih povezati s imenima tih boja.

Osim toga, neka djeca nauče raspoznavati predmete po uzorcima i šarama na njihovoj površini, a ne po boji. Tako mnoge osobe koje imaju problema s raspoznavanjem boja u djetinjstvu toga uopće nisu svjesne.

Savjet za kraj

Igrajte se „šareno“. Sortirajte, razvrstavajte, grupirajte, imenujte, bojite, slikajte… Unesite boje u svoj život i život djeteta. Ionako su svuda oko nas i čine život ljepšim.

Tekst: Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog
Stela Horvat, prof. defektolog

Foto: Freepik

Objava Kada dijete počinje raspoznavati boje? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Povišeni očni tlak (>21 mmHg) važan je rizični faktor za razvoj glaukoma. Razvija se kad je povećano stvaranje očne vodice ili je njeno otjecanje otežano. Tada dolazi do porasta očnog tlaka, do pritiska na živčana vlakna i krvne žilice optičkog živca te do njihova oštećenja. Neliječenje dječjeg glaukoma može dovesti do trajnog oštećenja vidnog živca, što će rezultirati gubitkom vidnoga polja i naposljetku sljepoćom. Međutim, ako se otkrije na vrijeme te se primijeni odgovarajuća terapija, moguće je spriječiti trajni gubitak vida.

Kada se javlja glaukom kod djece?

Dječji glaukom dijeli se ovisno o vremenu pojavljivanja na sljedeće skupine:

1. PRAVI kongenitalni glaukom (40 % slučajeva) kod kojeg je intraokularni tlak povišen već za djetetova boravka u majčinoj maternici, tj. tijekom intrauterina života.
2. INFANTILNI glaukom (55 % slučajeva), koji se javlja prije treće godine djetetova života.
3. JUVENILNI glaukom, kod kojeg se porast intraokularnog tlaka javlja poslije treće a prije šesnaeste godine života, najrjeđe se javlja od tri nabrojene vrste glaukoma.

Primarni kongenitalni glaukom najčešći je od kongenitalnih glaukoma, ali je na sreću ipak rijetko stanje – javlja se kod 1:10.000 novorođene djece (65 % oboljelih su dječaci). Poremećaj istjecanja očne vodice uzrokovan je greškom u razvoju očnoga kuta, kroz koji se odvodi očna vodica koja se neprekidno stvara u oku i daje mu oblik kugle. Druge veće anomalije oka ne opisuju se.

Što je dječji glaukom?

Klinička slika dječjega glaukoma ovisi o starosti djeteta kod kojeg se javio. Oba oka su oboljela u 75 % slučajeva, premda su česti simptomi na samo jednom oku:

• Zamućenost (zamagljenost) rožnice (prednji prozirni segment oka) često je prvi znak koji roditelji primijete. Posljedica je povišenog očnog tlaka, koji može biti praćen pojačanim suzenjem, učestalim treptanjem te osjetljivošću na svjetlo.
• Veliko oko (tzv. bivolje oko), koje se javlja kao posljedica povišenog očnog tlaka praćenog rastezanjem očne jabučice oka prije treće godine života. Roditelji ga obično ne zapažaju ako se javlja kod oba oka i ako slučaj nije uznapredovao. Međutim, ako se promjena uoči samo na jednom oku, roditelji se obavezno javljaju liječniku. Napredovanjem bolesti oko se povećava i postaje plavičasto. Može doći do pojave nestabilne očne leće i kratkovidnosti. Ako se očni tlak ne liječi, može doći do trajnog oštećenja vida i vidnoga polja. Da bi se konstatirala bolest, iznimno je važno dobro obaviti prvi pregled, posebice kod novorođene i male djece.

Kako se liječi glaukom?

Prvi pregled trebalo bi napraviti u općoj anesteziji. Tom se prilikom mjeri očni tlak i promjer rožnice. Promjer rožnice veći od 11mm kod djeteta mlađeg od godinu dana te promjer veći od 13 mm kod starije djece glavni je odnosno karakterističan simptom za glaukom. Promjer od 14 mm i više tipičan je znak velikoga oka kod dječjega glaukoma. U sklopu prvog pregleda obvezno se napravi i pregled očnoga kuta radi utvrđivanja mogućih anomalija kuta.

Dječji se glaukom liječi kombinirano konzervativnim i operativnim liječenjem. Konzervativno liječenje provodi se antiglaukomskim kapljicama, ali često nije dovoljno pa se kombinira s operativnim metodama liječenje očnoga tlaka. Operativni zahvati nisu komplicirani i uglavnom daju dobre rezultate. Međutim, katkada ih je potrebno ponavljati tijekom života pacijenta.

Ostale urođene očne mane

Iako rjeđi, poznati su još neki kongenitalni poremećaji rožnice i šarenice oka, koji mogu biti udruženi s glaukomom:

• Axenfeld-Riegerov sindrom, koji pokazuje anomaliju u razvoju očnoga kuta, zbog čega se može javiti glaukom u visokom postotku. Povišen očni tlak u prvo se vrijeme liječi lijekovima, ali se kasnije pristupa i operativnom zahvatu ako je potrebno.
• Riegerov sindrom može se javiti kao izdvojena kategorija koja je praćena i nekim ekstraokularnim manifestacijama:
  -Anomalija zuba u vidu malog broja zuba ili sitnih zuba
  -Anomalije lica koje obuhvaćaju nedovoljno razvijenu gornju čeljust, širok korijen nosa i sl.
  -Može se javiti višak kože oko pupka te defekti u predjelu hipofize

• Petersova anomalija je rijetko ali iznimno teško stanje koje nastaje kao posljedica poremećaja u vrijeme fetalnog razvoja. Rožnica je nejednako zamućena; šarenica može biti nedovoljno razvijena. Može se javiti i polarno zamućenje očne leće, a ponekad i znatno smanjenje očne jabučice. Glaukom koji se javlja uglavnom je kongenitalni, tj. urođeni, a nastaje kao posljedica anomalija očnoga kuta.
• Aniridia je stanje nastalo kao posljedica mutacije određenih gena tijekom intrauterina razvoja. Osim promjena na očima, može biti udruženo i s nekim drugim poremećajima, kao što je mentalni hendikep. Glaukom se javlja u visokom postotku.
  VIŠE – Što su tikovi kod djece i kada se javljaju

  Očne manifestacije su sljedeće:

1. potpuni ili parcijalni nedostatak šarenice
2. nekontrolirano trzanje očnih jabučica
3. zamućena rožnica
4. mala nerazvijena rožnica
5. zamućena očna leća
6. promjene na očnoj pozadini

• Sturge-Weberov sindrom karakteriziran je pojavom tzv. plamtećeg madeža ili nevusa lica, okcipitalnih hemangioma te čestom mentalnom retardacijom. Promjene na oku mogu biti česte u vidu glaukoma, ali i rijetke u vidu razlike u boji jedne i druge šarenice. Medikamentozno liječenje ovoga glaukoma može biti vrlo uspješno.

Tekst: dr. Morena Gavrić, spec. oftalmolog
Klinika Svjetlost

Foto: Freepik

Objava Glaukom kod djece i urođene očne mane pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Liječenje

Liječenje katarakte kod djece puno je složenije nego kod odraslih te ovisi o pravilnom odabiru vremena operacije, kirurškoj tehnici, odabiru intraokularne leće i naposljetku liječenju slabovidnosti.

Djetetovo je oko puno manje nego oko odraslih, a i tkivo je puno osjetljivije. Zbog svega toga djetetu s kataraktom mora se vrlo ozbiljno i temeljito pristupiti.

Katarakta kod djece uglavnom je urođena i obično se dijagnosticira odmah nakon porođaja ili tijekom prve godine života.
Ako se mrena kod novorođenčeta previdi, može uslijediti trajno oštećenje vida.

Oblici katarakte

Nekoliko je oblika katarakti s obzirom na veličinu i smještaj u odnosu na vidnu osovinu:

• ako je mutnina leće smještena na vidnoj osovini, kao posljedica može nastati sljepoća
• kod malenih katarakti ili zamućenja koje se nalaze na prednjoj površini leće odnosno na periferiji, vidna oštrina neće biti narušena

Trudnoća je vrlo osjetljivo razdoblje, stoga se katarakta može razviti kao posljedica različitih infekcija majke, izloženosti lijekovima te zračenju. Također, važno je genetsko nasljeđivanje odnosno postojanje katarakte kod roditelja ili bliskih rođaka. Katarakte se mogu javiti na oba oka ili samo na jednom oku.

Mrena koja se javlja na jednom oku često je vezana uz očne abnormalnosti, traumu, intrauterine infekcije, a najčešće ide uz infekciju Rubellom tijekom trudnoće.

Uzroci katarakte

Ako su katarakte kod djeteta prisutne na oba oka, najčešće su nasljedne ili su vezane uz druge bolesti. Česti uzroci obostrane katarakte kod djece su:

• hipoglikemija
• galaktozemija
• Down sindrom
• miotonička distrofija
• infekcijske bolesti (toksoplazmoza, Rubella, Citomegalovirus, Herpes simplex)
• prematuritet.

Takve katarakte iziskuju temeljitu metaboličku, infekcijsku, sistemsku i genetsku obradu na preporuku nadležnog pedijatra.

Navedene pretrage jako su važne jer nas usmjeravaju na način liječenja koji u nekim slučajevima ne mora biti kirurški. Tako na primjer katarakte koje nastaju uslijed poremećaja metabolizma u galaktozemijama mogu biti izliječene jednostavnom dijetom bez galaktoze, a liječenje se sastoji u eliminaciji mlijeka i mliječnih prerađevina iz prehrane.

Također, ako je mrena smještena u centru leće poput točkice, liječenje se provodi kapljicama za širenje zjenica, što djetetu omogućuje bolju vidnu oštrinu i razvoj vida te se odgađa operativni postupak.

Kako prepoznati kataraktu kod djeteta i ukloniti je kirurškim putem?

Ako primijetite da vaše dijete slabije prati predmete, žmirka na suncu, zakreće glavicu pod određenim kutom ili vidite bijeli odsjaj u zjenici oka, potrebno se javiti oftalmologu.
Nakon detaljnog pregleda, ako se vašem djetetu dijagnosticira katarakta, liječnik oftalmolog predložit će vam operativni zahvat.

Operacija se izvodi u općoj anesteziji pod operacijskim mikroskopom. Već u dobi od dva-tri mjeseca dijete se može operirati. Operativnom se postupku pristupa što ranije ako katarakta ugrožava razvoj djetetova vida, odnosno kasnije ako je moguće spriječiti pojavu slabovidnosti kapanjem kapljica za širenje zjenica.

Prilikom operacije stavljaju se ugrađene leće. Intraokularne leće koje se ugrade privremena su zamjena za prirodnu leću koja je bila zamućena, i zahtijeva manje brige oko održavanja, za razliku od vanjske kontaktne leće.

Djeca na ovaj način imaju veću slobodu za normalne svakodnevne aktivnosti bez stalne brige hoće li leću izgubiti negdje prilikom igranja.
Međutim, kao i kod svake operacije, postoji rizik koji je sveden na minimum, a komplikacije nisu česte.

Nakon operacije potrebna je korekcija odgovarajućim naočalama ili vanjskim kontaktnim lećama u svrhu razvoja vidne oštrine. Naknadno se u odrasloj dobi, kada se oko prestane razvijati, mogu ugraditi leće odgovarajuće dioptrijske jakosti. Operacije kod djece imaju velik postotak uspješnosti, međutim zahtijevaju dugotrajnu vidnu rehabilitaciju i redovite kontrole.

Tekst: dr. Marija Antičić, spec. oftalmolog
Klinika Svjetlost

Foto: Pixabay

Objava Dječja katarakta pojavila se prvi puta na pitajmamu.