Definirajući mucanje važno je naglasiti da je to  komunikacijski poremećaj koji je  obilježen prekidima u normalnoj tečnosti govora. Kada govorimo o mucanju i njegovim karakteristikama, razlikujemo primarna i sekundarna obilježja ove govorne poteškoće.

Najčešća su primarna obilježja: ponavljanje glasova, slogova, riječi ili fraza, produžavanje glasova, umetanje glasova, dodavanje pauza unutar riječi… Sekundarna obilježja posljedica su primarnih obilježja mucanja, tj. javljaju se kao reakcija na njih, a najčešća su sekundarna obilježja: izbjegavanje kontakta očima, treptanja, tikovi…

Mucanje najčešće započinje tijekom intenzivnog govorno-jezičnog razvoja djece. Između 18. mjeseci i sedme godine života djeca  usvajaju velik broj novih riječi, počinju koristiti složenije jezične strukture, tempo govora ubrzava se, a govorno-motorički sustav još uvijek nije dovoljno razvijen, pa se upravo u toj kronološkoj dobi najčešće javljaju normalne razvojne netečnosti, ali mogu se javiti i prvi simptomi mucanja. Ponekad je teško razlikovati normalnu razvojnu netečnost i rane znakove mucanja.

Normalna, razvojna netečnost

U govoru djece predškolske dobi često se javljaju netečnosti. Prema nekim istraživanjima čak se u 80 % djece predškolske dobi povremeno, tijekom razvoja, javljaju netečnosti u govoru. Ipak određena količina i oblik  netečnosti  govora smatraju se razvojnima, a to je upravo jedan od razloga što se termini netečnosti i mucanje ne smiju izjednačiti.

Govor djece predškolske dobi često je obilježen prekidima u govoru koji mogu biti u obliku ponavljanja glasova, slogova ili riječi (većinom na početku rečenice) ili u obliku umetanja riječi (djeca najčešće umeću riječi  “uh”, “ um”).  Netečnosti se javljaju otprilike jednom u svakih desetak rečenica, a broj ponavljanja nije jako velik (većinom jedno ili dva ponavljanja). Netečnosti  u govoru  najčešće se javljaju kada su djeca uzbuđena ili uznemirena, pa nešto žele brzo ispričati, ili kada su umorna. Djeca opisanih poteškoća većinom nisu svjesna. Ako ovako opisane netečnosti nisu konstantno prisutne u dječjem govoru, tj. ako postoje i razdoblja tečnog govora, najčešće se radi o normalnim netečnostima koje sazrijevanjem i jačanjem djetetovih govorno-jezičnih vještina spontano nestaju.

Blago mucanje

Tijekom razdoblja naglog govorno-jezičnog razvoja mogu se javiti i prvi simptomi mucanja. Početno, blago mucanje obilježeno je:

–  prekidima u govoru koji mogu biti u obliku ponavljana glasova, slogova ili riječi, pri čemu se ta ponavljanja javljaju više od dva puta (o-o-o- o-oblak). Što je broj ponavljanja u govoru veći, veći je i rizik za razvoj mucanja.
– produljivanjima glasova (aaaauto)
– razdoblja tečnog govora su rjeđa, tj. netečnosti u govoru javljaju se redovito
– dijete može osjećati nelagodu zbog problema u govoru.

Razvijeno mucanje 

Ovaj oblik mucanja često se javlja kod djece koja su duže razdoblje blaže mucala, ali ponekad se razvijeno mucanje može javiti i naglo, tj. kada razdoblja prethodnog blažeg mucanja nisu bila prisutna. Glavna obilježja razvijenog mucanja:

• Mišićne tenzije ‒ na mišićima (većinom na mišićima lica) često se mogu uočiti mišićne tenzije, tj. napetosti mišića. Kod neke je djece razvoj mišićnih tenzija brz, ali ipak kod većine se djece javljaju i razvijaju  Jedan je od ranih znakova mišićnih tenzija podizanje visine glasa tijekom ponavljanja glasova, slogova, riječi ili fraza, što može dovesti i do “blokada” u govoru, tj. do prekida prolaska zračne struje.

• Javlja se strah od govora i izbjegavanje govornih situacija.

• Razdoblja su tečnog govora rijetka, netečnosti su prisutne često (gotovo u svakoj rečenici).

• Uočljiva su sekundarna ponašanja (tikovi, izbjegavanje kontakta očima…).

Brzopletost

Mucanje i brzopletost kao poremećaji tečnosti govora često se javljaju simultano pa, ovisno o karakteristikama govora, možemo govoriti o mucanju s obilježjima brzopletosti ili brzopletosti s obilježjima mucanja.

Brzopletost najčešće započinje u predškolskom razdoblju, ali budući da se većinom javlja udruženo s nekim drugim poteškoćama (poremećajem hiperaktivnosti, jezičnim teškoćama, teškoćama učenja, mucanjem), često bude pogrešno dijagnosticirana ili ostane neprepoznata.

Glavna obilježja sindroma brzopletosti:

• Tempo govora izrazito je ubrzan zbog čega je narušena razumljivost govora.
• U govoru su često prisutne artikulacijske poteškoće (nepravilan izgovor glasova) te poteškoće koartikulacije (koartikulacija je utjecaj koji glasovi imaju jedni na druge, pa zbog poteškoće koartikulacije dolazi do skraćivanja ili brisanja slogova ili glasova u riječi), a posljedica su ubrzanog tempa govora.
• U spontanom govoru dijete najčešće koristi kratke, jednostavno strukturirane rečenice koje su često isprekidane stankama (respiracijske stanke), pa često imamo osjećaj da dijete unaprijed ne zna što želi reći.
• Kod dužih, višesložnih rečenica uz prekide se često javljaju i brojne gramatičke pogreške.
• Simptom brzopletosti često obilježavaju ponavljanja slogova, riječi ili rečenica (ali za razliku od mucanja djeca rjeđe ponavljaju izolirane glasove) te često dodavanje poštapalica (ovaj…ah…um)
• Djeca većinom nisu svjesna govorne poteškoće, nije prisutan strah od govora te usmjeravanjem pozornosti na govor kvaliteta govora (tečnost) postaje
• U opuštenim, svakodnevnim situacijama kvaliteta je govora lošija (narušena je tečnost govora). U napetim  situacijama (zbog veće koncentracije na govor) kvaliteta je govora bolja (netečnosti su slabije izražene jer je u takvim situacijama i brzina govora sporija).
• Djeca koja u govoru imaju obilježja brzopletosti često imaju kratku, lako otklonjivu pozornost te teškoće koncentracije.

Ako kod djece uočite opisane poteškoće, najbolje je potražiti stručnu pomoć logopeda.

Tekst: Martina Starčević Perica, prof. logoped
martininblog.hr
Foto: Freepik

Objava Mucanje ili brzopletost – kako prepoznati razliku između tog dvoje pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Pregled kod logopeda obično počinje sa strukturiranim razgovorom između roditelja i logopeda. Tijekom toga razgovora roditelji trebaju logopeda upoznati s razlogom dolaska na pregled. Također i podijeliti svoja razmišljanja o djetetovu komunikacijskom i govorno-jezičnom razvoju. Ali i o svim ostalim djetetovim razvojnim područjima jer je cilj razgovora dobiti uvid u način cjelokupna djetetova funkcioniranja u okolini.

Kako bi logoped bolje upoznao dijete i njegove poteškoće, važno je da ima sve potrebne informacije o djetetovu ranom razvoju. Stoga će roditeljima tijekom razgovora postavljati mnogobrojna pitanja. Dobro je pripremiti odgovore na neka od sljedećih pitanja:

• Trudnoća – kratak opis tijeka trudnoće. Ako je trudnoća bila obilježena nekim komplikacijama, obavijestite logopeda o tome.
• Porod ‒ podatci o porodu, porođajnoj težini i visini djeteta, APGAR testu (preporuka je da ponesete otpusno pismo iz rodilišta).
• Rani motorički razvoj – pripremite kratak opis djetetova ranog motoričkog razvoja, primjerice: u kojoj je dobi dijete počelo samostalno sjediti? Je li dijete puzalo? U kojoj je dobi prohodalo?
• Komunikacijski djetetov razvoj – rani komunikacijski razvoj čini osnovu djetetovih složenijih komunikacijskih i jezičnih kompetencija.
• Govorno-jezični razvoj – detaljan opis djetetovih govorno-jezičnih obilježja uvelike pomaže Prisjetite se u kojoj se dobi pojavila prva riječ sa značenjem? U kojoj je dobi dijete počelo koristiti dvočlane iskaze? Obilježja i razvijenost djetetova rječnika? Opišite način na koji dijete prepričava poznate događaje i prenosi informacije okolini. Ako ste uočili nepravilnosti u izgovoru glasova, opišite ih.
• Obilježja djetetove igre – opišite način na koji se dijete voli Koje igračke voli? Može li se dijete zadržati u igri ili stalno mijenja aktivnosti? Kako se igra s drugom djecom?
• Prati li dijete neki od liječnika specijalista (neuropedijatar, otorinolaringolog, fizijatar, psiholog…). Ako dijete prati netko od specijalista sa sobom ponesite medicinsku dokumentaciju.
• Ako smatrate da dijete ima poteškoća sa spavanjem ili hranjenjem, pokušajte te teškoće opisati.
• Ako se radi o školskom djetetu i na pregled dolazite zbog teškoća čitanja, pisanja ili usvajanja školskog gradiva, sa sobom ponesite i školske bilježnice.

Kod logopeda

Prosječno je trajanje prvog pregleda kod logopeda oko sat vremena, ali naravno da je trajanje pregleda određeno i nekim drugim čimbenicima kao što su djetetova kronološka dob, poteškoća zbog koje je upućeno logopedu, djetetova suradnja…

Važno je napomenuti – slobodno iznesite svoja razmišljanja koja su vezana uz dijete i njegov razvoj jer je cilj logopedskog pregleda što bolje upoznati dijete i steći uvid u cjelokupno njegovo funkcioniranje na području svih razvojnih aspekata.

Za vrijeme prvog dijela pregleda dijete može proučavati prostoriju, igrati se s igračkama koje su u prostoriji te tako prihvatiti ispitnu situaciju i uspostaviti početni kontakt s logopedom.

Procjena

Nakon uvodnog razgovora s roditeljima logoped će određeno vrijeme provesti u igri i druženju s djetetom. Tijekom igre djetetu će ponuditi različite igračke, zadatke i postaviti ciljana pitanja u svrhu procjene komunikacijskog i govorno-jezičnog razvoja djeteta.

Važno je istaknuti da procjena spomenutih vještina ovisi o kronološkoj djetetovoj dobi, poteškoćama zbog kojih je upućeno logopedu te o djetetovoj suradnji.

Tijekom pregleda (ovisno o razlogu dolaska) procjena će biti usmjerena na sljedeće vještine:

1. razvoj djetetovih komunikacijskih vještina,
2. razvoj govorno-jezičnih vještina koje se odnose na jezično razumijevanje (receptivni govor) i govorno-jezičnu produkciju (ekspresivni govor)
3. procjenu socio-kognitivnih vještina

Struktura, pokretljivost i funkcija artikulatora, način djetetova govora, kvaliteta glasa te grafomotoričke sposobnosti također su dio procjene logopeda. Ako se radi o predškolskom djetetu, procjenjuju se i obilježja rane pismenosti, no ako je riječ o školskom djetetu, procjenjuju se vještine čitanja, pisanja i računanja.

Alati logopeda

Način procjene spomenutih vještina također ovisi o djetetovoj kronološkoj dobi. Igračke, slikovnice, slike, olovke i papir glavni su alati koje logoped koristi tijekom prvog pregleda. U svrhu postavljanja dijagnoze logoped često koristi i standardizirane testove koji se većinom sastoje od kratkih zadataka i slikovnih materijala.

Važno je napomenuti da za vrijeme pregleda kod logopeda na pitanja koja su upućena djetetu ne odgovarate vi, čak ni u situacijama kada dijete ne nudi odgovor na pitanje za koje ste sigurni da zna odgovor. Naravno, kada se ukaže potreba za vašim aktivnim sudjelovanjem u procesu procjene, logoped će to od vas i zatražiti.

Na kraju pregleda logoped će reći svoje mišljenje roditeljima, a ovisno o rezultatima procjene logoped može preporučiti  dodatne pretrage, indicirati terapiju, dati savjete o načinima poticanja djetetova razvoja kroz svakodnevne aktivnosti te po potrebi preporučiti kontrolni pregled.

Zato, kako bi prvi pregled kod logopeda bio produktivniji, dobro je napraviti malu pripremu te olakšati djetetu i sebi. Samo s pozitivnim stavom i dobrom pripremom pomoći ćete djetetu da lakše pristupi novoj situaciji i novoj osobi, u ovom slučaju logopedu.

Kako pripremiti dijete za pregled kod logopeda

1. Za vrijeme pregleda dijete bi trebalo biti odmorno i naspavano.
2. Prije pregleda objasnite djetetu da ide na pregled, ali da će se tijekom pregleda puno igrati, gledati slike i pričati s logopedom
3. Prije i tijekom pregleda, zajedno s logopedom pokušajte stvoriti mirnu i opuštenu atmosferu.
4. Pustite dijete da se slobodno izražava, igra, postavlja pitanja, griješi, jer samo na taj način logoped može dobiti realnu sliku djetetova komunikacijskog i govorno-jezičnog razvoja.

Tekst: Martina Starčević Perica, prof. logoped
martininblog.hr

Foto: Freepik

Objava Prvi pregled kod logopeda – što očekivati i kako pripremiti dijete pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Jedno je od češćih pitanja koje roditelji postavljaju logopedu je pitanje o najboljem izboru igračaka za dijete koje pokazuje kašnjenje govorno-jezičnog razvoja. Moj je odgovor roditeljima da se govorno-jezični djetetov razvoj potiče kroz sve oblike interakcije i igre s djetetom ali ipak postoje smjernice koje nam pomažu u boljem izboru igračaka.

Elektroničke igračke nisu najbolji izbor

Elektroničke igračke govore, pjevaju, recitiraju, imenuju predmete, boje… Tržište je bogato interaktivnim elektroničkim igračkama i većina djece voli se igrati s njima. Postavlja se pitanja jesu li one najbolji izbor za dijete? Trenutačno dostupna istraživanja na ovu temu daju negativan odgovor na postavljeno pitanje. Komunikacija je temelj usvajanja jezika i razvoja govora, a elektronička igračka nije igračka koja potiče međusobnu  komunikaciju sudionika igre.

Djetetova najbolja igračka je roditelj, a sve ostalo samo su pomoćni alati

Dijalog, razgovor između sudionika igre tijekom igranja s elektroničkim igračkama minimalan je ili izostaje.  Izmjena uloga u komunikaciji (ja pričam – ti slušaš, ti pričaš ‒ja slušam)  također je nedovoljna, a upravo ti  aspekti komunikacije čine komunikacijski temelj za uspješan govorno-jezični djetetov razvoj. Istraživanja su pokazala da tijekom igre s elektroničkim igračkama djeca proizvode mali  broj zvukova, glasova i riječi jer je potreba za komunikacijom i govorom izrazito smanjena.

Jedna od važnih odrednica igre s djecom je i činjenica da tijekom zajedničke igre roditelji verbalno prate i opisuju tijek igre (npr. imenuju sudionike u igri, opisuju radnje koje se događaju tijekom igre, rade logičke poveznice između dijelova igre…) ali tijekom zajedničke igre djeteta i roditelja s elektroničkim igračkama verbalno je praćenje igre oskudnije, igra je popraćena  manjim brojem riječi, manjim rasponom vrsta riječi, socijalna je interakcija oslabljena, što rezultira osiromašenim komunikacijskim i govorno-jezičnim okruženjem koje nije poticajno za djetetov razvoj.

Birajte tradicionalne igračke

U tradicionalne igračke ubrajamo puzzle, kockice, drvene životinjice, lutke, slagalice, umetaljke. Međusobna interakcija, izmjena uloga u komunikaciji, učestalost iniciranja komunikacije, uzajamnost u međusobnoj komunikaciji samo su neke od prednosti igranja tradicionalnim igračkama.

Istraživanja su pokazala da  tijekom igranja s  tradicionalnim igračkama roditelji  koriste veći broj riječi, raspon je vokabulara (vrste riječi koje se upotrebljavaju u različitim kontekstima) širi, verbalizacija koja prati igru bogatija je, izmjena uloga u komunikaciji češća, igra je praćena i većim brojem neverbalnih ponašanja (pokazivanjem, izrazima lica, tonom glasa…) te upravo zbog toga igranjem s tradicionalnim igračkama potičemo ono što je najvažnije za uspješan razvoj komunikacijskih i  govorno-jezičnih vještina  djeteta, a to je socijalna interakcija.

Knjige i slikovnice uvijek su dobrodošle

Čitanjem i prelistavanjem slikovnica potičemo razvoj govorno-jezičnih djetetovih vještina. Uspoređujući djecu koja su od najranije dobi  odrastala uz knjige, slikovnice i iskustvo prelistavanja slikovnica i čitanja i djecu  koja su odrastala u siromašnijem okruženju kada govorimo o knjigama i čitanju, istraživanja su dokazala pozitivan utjecaj čitanja na govorno-jezični razvoja djece.

Istraživanja su pokazala da tijekom igranja tradicionalnim igračkama roditelji koriste veći broj riječi

Objašnjavajući značenja riječi, poticanjem povezivanja riječi i slike, postavljanjem pitanja, opisivanjem slika stvaramo pozitivno i poticajno okruženje za govorno-jezični razvoj djeteta koje će kasnije, tijekom školskog razdoblja rezultirati i uspješnijim školskim uspjehom (lakšim ovladavanjem vještinama čitanja i pisanja, lakšim razumijevanjem tekstova…)

I ne zaboravite!

I za zaključak moram naglasiti da danas na tržištu postoji velik broj igračaka (elektroničkih, modernih, tradicionalnih, skupih, malo manje skupih …), ali  djetetova najbolja igračka nije skupa, nije nedostupna  jer najbolja je igračka roditelj, a sve ostalo samo su pomoćni alati.

U vrijeme kada imamo malo vremena za igranje s djecom uvelike je važno istaknuti važnost upravo tako provedenih zajedničkih trenutaka jer samo na taj način potičemo cjelokupan djetetov razvoj.

Tekst: Martina Starčević Perica, prof. logoped
Logopedsko-rehabilitacijski centar ABC
martininblog.hr
Foto: Unsplash

Objava Koje igračke mogu potaknuti razvoj govora i jezika pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Disleksija je poteškoća s kojom se mnoge obitelji prvi put susreću početkom formalnog djetetova školovanja. Kada govorimo o disleksiji, govorimo o jednoj od specifičnih teškoća u učenju, ali disleksija ne nastaje kada dijete krene u školu, nego određeni problemi u jeziku postoje i mogu se uočiti ranije. Riječ disleksija nastala je iz grčke riječi dys (slab, loš) i riječi lexsis (jezik, riječ).

Koliko rano možemo prepoznati disleksiju?

Od velike je važnosti ovu teškoću prepoznati na vrijeme. Naravno da se dijagnoza disleksije ne može postaviti u predškolskoj dobi, ali u toj dobi mogu se prepoznati rani znakovi koji nas mogu uputiti da bi dijete polaskom u školu moglo imati poteškoće s ovladavanjem čitanja i pisanja. Ti rani znakovi odnose se na jezične i vizualno-perceptivne sposobnosti djece predškolske dobi, a ukoliko ih uočimo na vrijeme, utoliko ih ciljanim vježbama možemo ojačati.

Koji su to rani znakovi predškolske dobi koji imaju upozoravajuća obilježja?

• Siromašan vokabular (rječnik)
Rječnik se sastoji od riječi koje razumijemo (receptivni rječnik) i riječi koje upotrebljavamo (ekspresivni rječnik). Rječnik raste tijekom cijeloga života čovjeka, ali predškolska je dob razdoblje njegova najintenzivnijeg širenja. Prva riječ javlja se oko prve godine života djeteta. S navršenih 18 mjeseci djeca u aktivnom vokabularu koriste oko 50-ak riječi i onda dolazi do intenzivnog razvoja rječnika.

Bogatstvo riječi

U dobi od tri do četiri godine vokabular od petstotinjak riječi gotovo se utrostručuje. Od četvrte do pete godine vokabular raste od 1,5 do 2 tisuće riječi. Petogodišnjak koristi čak do tri tisuće riječi, a do navršene šeste godine vokabular sadržava oko šest do sedam tisuća riječi. Nove riječi usvajamo kroz slušanje i razgovor s okolinom, a veliku ulogu ima i čitanje. Čitanjem i prelistavanjem slikovnica, od najranije dobi, pa čak i onda kada dijete ne razumije što mu se govori, usvajaju se mnoga znanja (djeca bogate rječnik, stvaraju logičke poveznice, razvijaju pojam riječi, slova, glasa…).

Istraživanja su dokazala da dijete koje poznaje veliki broj riječi brže ovladava vještinama čitanja i pisanja te znatno lakše usvaja školsko gradivo.

• Jezične poteškoće
Velika većina djece koja unatoč urednom kognitivnom razvoju pokazuju kašnjenje jezičnog razumijevanja i proizvodnje u školskom razdoblju imaju poteškoće s učenjem i usvajanjem vještina čitanja i pisanja. Neka od glavnih obilježja govora djece s jezičnim poteškoćama su:

• kašnjenje u fazi brbljanja
• odgođena pojava prve riječi
• poteškoće s prizivanjem riječi
• kašnjenje u oblikovanju dvočlanih i višečlanih iskaza, tj. rečenica
• kašnjenja u usvajanju gramatičkih pravila jezika
• poteškoće u samostalnom strukturiranju iskaza (teškoće prilikom prepričavanja).

Polaskom u školu spomenute će se jezične poteškoće reflektirati na ovladavanje vještinama čitanja i pisanja.

• Teškoće usvajanja fonoloških vještina
Fonološka svjesnost jedna je od najvažnijih vještina koja mora biti dobro razvijena prije polaska u školu. Fonološka svjesnost odnosi se na prepoznavanje, izdvajanje i baratanje manjim dijelovima od riječi (slog, rima, fonem…). Sama fonološka svjesnost obuhvaća više vještina kojima djeca ovladavaju u različitoj kronološkoj dobi, a razvoj fonološke svjesnosti odvija se postupno.

Rima štima

Koraci koje dijete treba usvojiti da bi uspješno ovladalo vještinama fonološke svjesnosti su: prepoznavanje rime, tvorba rime, slogovno stapanje ( me-do = medo) , slogovna raščlamba (riba= ri-ba), fonemsko stapanje (m-i-š = miš) i fonemska raščlamba (pas=p-a-s).

Ako dijete opisanim koracima nije ovladalo prije polaska u školu, možemo očekivati da će se početkom školovanja javiti i poteškoće u usvajanju vještina čitanja i pisanja.

• Teškoće pamćenja
Kapacitet radnog pamćenja važan je čimbenik za vještinu čitanja. Istraživanja su pokazala da u djetinjstvu može biti značajan prediktor uspješnosti čitanja u školi. Djeca koja imaju poteškoća s radnim pamćenjem otežano usvajaju nazive boja, otežano pamte pjesmice, teško pamte nazive slova, a znati imenovati slova uvjet je uspješnog čitanja. U brojnim se istraživanjima navodi kao jedan od najznačajnijih pokazatelja spremnosti za usvajanje vještina čitanja.

Djecu u predškolskom razdoblju treba izlagati slovima tako da u vrtićkom okruženju ili s roditeljima igraju igre koje uključuju slova. Da se komentiraju slova koja dijete prepoznaje, te je kroz igru potrebno pobuditi dječji interes za slova.

• Teškoće u usvajanju prostornih i vremenskih odnosa
Djeca s teškoćama čitanja i pisanja često imaju poteškoće prilikom shvaćanja i usvajanja prostornih i vremenskih odnosa. U predškolskoj dobi djeca pokazuju nesnalaženje unutar dnevnog slijeda zbivanja, npr. teško određuju jesu li kod bake bili prije ili nakon ručka ili otežano shvaćaju pojmove kao što su danas, sutra, jučer, prije, poslije, pokraj, iza, ispred…

• Teškoće vizualne percepcije
Mnoga istraživanja ističu važnu ulogu vizualne percepcije i diskriminacije prilikom usvajanja vještina čitanja. Već u ranoj predškolskoj dobi djeca počinju prepoznavati riječi prema njihovim vizualnim obilježjima. Ako djeca ne stvaraju „vizualni rječnik“, ne razlikuju dobro desnu i lijevu stranu, zrcalno pišu slova, pokušavaju pisati, čitati zdesna ulijevo možemo posumnjati da postoje određene poteškoće na području vizualne percepcije. To se polaskom u školu može reflektirati na usvajanje vještina čitanja i pisanja.

Tekst: Martina Starčević Perica, prof. logoped
martininblog.hr

Foto: Freepik

Objava Disleksija ‒ koji su rani znakovi? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Majke često s bebama razgovaraju tepanjem, a očevi češće sa svojim bebicama pričaju kao s odraslim osobama. I to je skroz okej!

Naime, istraživanja su pokazala da oba načina razgovora s bebicom povoljno utječu na njihov razvoj govora, ali i na emocionalni razvoj.

Mame su bebicama utjeha i njihova nježnost reflektira se i u govoru. To će pak kasnije utjecati na govor bebice. Mame pričaju tako da hvataju bebinu pažnju i njihov je govor često raspjevan, ritmičan i nježan.

Tate su pak podrška, što se čuje u njihovu odraslom načinu govora. Tate pričaju sa svojim mališanima kao s malim ljudima, često znaju pričati kao s frendovima.
Govor je ponekad ispresijecan i drugim temama. Govor tate, kao i mame, utjecat će i na bebin govor kasnije u životu, kao i odabiru riječi te bogatstvu vokabulara.

Takva polarnost pristupa bebama omogućava uvid u oba svijeta, odnosno razvija njihove emocionalne vještine. Oba govora, i mame i tae, bebama se sviđaju, a otvaraju im prozor u različite svjetove.

Foto: Pixabay

Objava Pričanjem do sreće pojavila se prvi puta na pitajmamu.